Znanost
Jesmo li blizu razvitka krvnog testa za MS?
Ovo bi u konačnici moglo dovesti do razumijevanja čimbenika koji dovode do razvitka multiple skleroze
Multipla skleroza je kronična upalna bolest središnjeg živčanog sustava. Ova teška bolest javlja se u dobi između 15 i 45 godina. U svijetu od MS boluje preko 2,5 milijuna ljudi, dok je broj oboljelih od MS-a u Hrvatskoj negdje oko 4500.
Osnovna karakteristika multiple skleroze je dominantna upala mijelinske ovojnice živca središnjeg živčanog sustava što onemogućuje normalno širenje živčanih impulsa. Pri oštećenju moždane ovojnice provode se sporiji moždani impulsi što dovodi do određenog neurološkog ispada. To može dovesti do raznih motoričkih oštećenja, oštećenja vida i smanjenja kognitivnih sposobnosti, ovisno o tome gdje je oštećenje nastalo i u kojem intezitetu.
Iako je ova bolest kod svakog individualna, postoje načini kako se ona može predvidjeti prije nego se simptomi uopće pojave. Naime, kako piše ScienceAlert, znanstvenici sa Sveučilišta Kalifornija u SAD-u (UCSF) putem provedene studije u krvi pacijenta otkrili oštećenje mozga prije nego li su se ikakvi simptomi MS-a pojavili.
Tim znanstvenika analizirao je krv američkih vojnika od kojih je kod 134 kasnije dijagnosticirana multipla skleroza. Znanstvenici su proučili više od 5000 proteina iz krvi kako bi ustanovili pojavljuju li se rani obrasci bolesti ljudi na kojima je istraživanje provedeno.
Rezultati analize otkrili su da je razina mijelinskog oligodendrocitnog glikoproteina (MOG) kod ljudi kod kojih se bolest kasnije javila, porasla čak sedam godina prije pojave prvih simptoma bolesti.
S obzirom na to da MOG pomaže u zaštiti ožičenja živčanog sustava, ovo otkriće govori da su zaštitni slojevi napadnuti puno prije nego li je pacijent počeo uviđati promjene u svom zdravstvenom stanju.
Znanstvenici tvrde kako je šest godina prije pojave prvih simptoma laki lanac neurofilamenta (NFL) postao obilniji što je jedan od glavnih znakova da se u mozgu događa neki neželjeni proces, točnije da je došlo do određenih oštećenja u živčanom sustavu.
Ta promjena dokazuje kako bolest najprije uništava zaštitu oko živčanog sustava, a tek onda dopire do samih živaca.
Osim povišenog NFL-a, na uzetim uzorcima, prije razvitka simptoma, povišena je bila i razina interleukin-3 enzima koji je zadužen za preusmjeravanje imunoloških stanica u dijelove tijela zahvaćene MS-om.
Kombiniranjem 21 proteina koji su pokazali najjače rane promjene, istraživači smatraju da bi se mogao razviti krvni test za otkrivanje presimptomatske multiple skleroze.
S obzirom na to da je ova studija napravljena na malom broju ljudi koji su dali krv, potrebno je napraviti istu stvar na različitim skupinama ljudi kako bi se vidjelo na koji način i koliko brzo bolest napreduje kod različitih pacijenata.
Isto tako, znanstvenicima ova metoda daje uvid u to koja oštećenja prva nastupaju i u kojem periodu. To bi u konačnici moglo dovesti do razumijevanja čimbenika koji dovode do razvitka multiple skleroze. Samim tim mogla bi se ranije uvesti terapija koja bi usporila progresiju same bolesti.
– Sada znamo da MS počinje puno ranije od kliničke pojave, što daje stvarnu mogućnost da bismo jednog dana mogli spriječiti MS ili barem upotrijebiti svoje znanje kako bismo zaštitili ljude od budućih ozljeda – kazao je neurolog Ari Green s UCSF-a.
Studija je objavljena u časopisu Nature Medicine.
Rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života
Poslušaj članak
Postavljanje dijagnoze cerebralne paralize često može biti kompliciran proces jer postoji više čimbenika koji mogu utjecati na razvoj ovog stanja.
No prema istraživanju objavljenom u časopisu Pediatrics: Open Science djeca s cerebralnom paralizom na dijagnozu više ne bi trebala čekati duže od 4. godine života, što donedavno nije bio slučaj, a ranija dijagnostika otvara prostor za bržu intervenciju i učinkovitiju rehabilitaciju mališana rođenih s ovim stanjem.
Istraživači iz američke Mreže za praćenje autizma i razvojnih teškoća prevalenciju cerebralne paralize ispitivali su na uzorku od 215 tisuća djece, što je uistinu respektabilna brojka za tako opsežnu studiju.
Otprilike polovica ispitivane djece imala je 8 godina tijekom istraživanja. Druga polovica imala je 4 godine, dakle prvi put u povijesti istraživanja cerebralne paralize stručnjaci su pratili prevalenciju za mlađu dobnu skupinu. Sveukupno, studija je otkrila da je 2,4 djece na 1000 imalo cerebralnu paralizu u dobi od 8 godina, pri čemu je spastična paraliza najčešći podtip. Gotovo 60 posto djece moglo je samostalno hodati.
Istodobno, četverogodišnjaci su imali sličnu prevalenciju od 2,2 na 1000, s većom vjerojatnošću da će dječaci imati dijagnozu cerebralne paralize od djevojčica u toj dobi
– Razumijevanje da se cerebralna paraliza dokumentira u različitim skupinama daje nam nove ciljeve za edukaciju i informiranje o riziku, ne samo za pružatelje usluga već i za rane intervencioniste, edukatore i, što je najvažnije, za njihove obitelji – rekao je Zachary Warren, glavni autor studije.
Tek da podsjetimo, rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života. Budući da je cerebralna paraliza trajno stanje uzrokovano oštećenjem mozga u razvoju, terapija nije usmjerena na izlječenje, već na maksimalno razvijanje djetetovih potencijala i postizanje što veće samostalnosti.
Novinar: Darko Vlahović
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell Press Blue pokazalo je da veći unos proteina nije uvijek bolji: za mnoge odrasle osobe koje nisu osobito tjelesno aktivne manji unos proteina mogao bi pridonijeti zdravijem starenju, pa čak i duljem životu
Poslušaj članak
Nakon analize više od 350 studija provedenih na ljudima, miševima i drugim organizmima, znanstvenici su utvrdili da smanjenje unosa proteina može poboljšati metabolizam, promijeniti način na koji stanice reagiraju na hranjive tvari, smanjiti oštećenja stanica i poboljšati njihovo funkcioniranje.
Međutim, koristi ovise o dobi, zdravstvenom stanju i razini tjelesne aktivnosti pojedinca.
– Potpuno je jasno da proteini imaju pozitivan učinak na rast mišića i odgovor organizma na tjelovježbu kod tjelesno aktivnih osoba – rekao je jedan od autora studije Dudley Lamming sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.
– No budući da većina ljudi živi relativno sjedilačkim načinom života, mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je zapravo potrebno, što vjerojatno ima negativne posljedice za zdravlje.
Nekoliko novijih istraživanja provedenih na ljudima pokazalo je da manji unos proteina može pomoći u smanjenju tjelesne težine i udjela masnog tkiva te istodobno poboljšati razinu šećera u krvi.
Metaistraživanje je također pokazalo da prekomjeran unos metionina, izoleucina i valina, aminokiselina od kojih su građeni proteini, može povećati rizik od pretilosti, upala i drugih bolesti povezanih sa starenjem.
Istodobno, druga istraživanja upućuju na to da veći unos proteina, osobito u kombinaciji s redovitom tjelovježbom, može pomoći starijim osobama u smanjenju tjelesne težine i gubitka mišićne mase povezanog sa starenjem.
Implantat pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga
Poslušaj članak
Sitni bežični implantat izazvao je oduševljenje kod slijepih osoba koje su vid izgubile zbog uznapredovale senilne makularne degeneracije (AMD).
U velikom međunarodnom kliničkom ispitivanju, više od 80 posto sudionika ostvarilo je značajno poboljšanje centralnog vida, a mnogi su nakon godina pogoršanja bolesti zahvaljujući implantatu ponovno mogli čitati slova, pa čak i riječi.
Implantat veličine 2×2 mm zamjenjuje oštećene stanice osjetljive na svjetlost u mrežnici, koji pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga.
Kamera ugrađena u specijalizirane naočale snima slike i šalje ih implantatu pomoću nevidljive svjetlosti bliskog infracrvenog zračenja. Implant zatim pretvara tu svjetlost u električne impulse, pomažući u obnavljanju prijenosa vizualnih informacija u mozak. Korisnici mogu prilagoditi postavke zumiranja i kontrasta kako bi poboljšali jasnoću vida.
Napredna atrofična AMD najčešći je uzrok trajne sljepoće kod starijih osoba i pogađa više od pet milijuna ljudi diljem svijeta. Kako AMD napreduje, središnje vidno polje postaje zamućeno jer su stanice mrežnice koje osjećaju svjetlost trajno oštećene.
U zdravom oku, ovi fotoreceptori hvataju svjetlost i pretvaraju je u električne signale. Ti signali putuju kroz živčane stanice u stražnjem dijelu oka, a zatim kroz vidni živac do mozga, gdje se formiraju slike.
Ovaj je implantat ono tehnološko čudo za koje smo do jučer vjerovali da je moguće samo u znanstveno-fantastičnim romanima. No to je čudo danas postalo stvarnost.
Nakon ovih rezultata, proizvođač uređaja, Science Corporation, podnio je zahtjeve za odobrenje kliničke upotrebe u Europi i Sjedinjenim Državama.
Tko su Purger i Purgerica?
Smije li Gluha osoba dobiti informaciju koju svi ostali mogu čuti?
Besplatne zdravstvene provjere na glavnom zagrebačkom trgu
Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
In MetropolaPrije 6 danaDUMOVEC Zagrebački umirovljenici i njihovi novi prijatelji psi
-
VijestiPrije 5 danaNaknada za prijelazno razdoblje usluge osobne asistencije
-
EU kutakPrije 4 danaOsobe s invaliditetom isključene iz hitnih službi i komunikacije
-
VijestiPrije 3 danaOsobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
In MetropolaPrije 7 danaSAMO 5 MINUTA Oštra poruka Zajednice spinalno ozlijeđenih
-
Civilno društvoPrije 7 danaURIHO sudjelovao u Europskom tjednu mobilnosti
-
in MREŽAPrije 7 danaRASPRAVA Prepreke pri (samo)zapošljavanju osoba s invaliditetom
-
VijestiPrije 5 danaZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni