U prostorijama Sportskog saveza grada Zagreba održana je komemoracija za Srećka Žigmana, istaknutog sportskog djelatnika i bivšeg parasportaša koji je preminuo u 75. godini

Poslušaj članak

Žigman je bio istaknuti član Hrvatskog paraolimpijskog odbora, predsjednik Nadzornog odbora HPO-a, tajnik Hrvatskog parastolnoteniskog saveza, prvi predsjednik Hrvatskog paraskijaškog saveza, te bivši reprezentativac Hrvatske u para stolnom tenisu.

Komemoraciji su prisustvovali članovi njegove obitelji, brojni sportski prijatelji i suradnici, te parasportaši.

– Srećko je bio čovjek velikog srca i pun topline. Njegov vedar duh, nesebičnost i predanost obilježili su više od tri desetljeća hrvatskog paraolimpijskog pokreta. Svojim radom, energijom i ljubavlju prema sportu, dao je nemjerljiv doprinos razvoju i jačanju paraolimpijske zajednice u Hrvatskoj – istaknuo je predsjednik HPO-a Ratko Kovačić.

– Nikada nije izbjegavao izazove, niti se žalio, uvijek je tražio rješenja, a ne izgovore – dodao je Kovačić.

Predsjednik Hrvatskog parastolnoteniskog saveza Dragan Rakić je podsjetio kako je Žigman bio član prve hrvatska para stolnoteniske reprezetacije koja je nastupila u Danskoj 1995. godine.

– Održali smo se do danas kao prijatelji, ali i kao ljudi koji su nastavili raditi u sportu – istaknuo je Rakić najavivši pokretanje memorijalnog turnira koji će se svake godine igrati u čast ‘Žige’, kako su svi zvali.

Izbornik reprezentacije Emil Gubica je istaknuo kako je ‘Žiga otišao neočekivano i tiho’, zahvalivši mu se na svemu što je učinio za hrvatski parasport.

U ime Zagrebačkog parasportskog saveza nekoliko riječi zhvale rekao je predsjednik Josip Držaić istaknuvši kako je Žigman svima oko sebio bio ‘dar’.

– Od njega ste uvijek mogli očekivati podršku i pomoć, širio je samo pozitivne misli. Bio je neposredan i jasan. U životu nam se ne broje koraci niti cipele koje nosite, već tragovi koje ostavljate, a Srećko je ostavio neizbrisive tragove u hrvatskom parasportu – kazao je Držaić.

U prostorijama HPO-a, Savska cesta 137, 1. kat, moguće je upisati se u knjigu sućuti, radnim danom od 10 do 14 sati, a otvorena je do 10. studenog.

Izvor: HPO

Podaci istraživanja pokazuju da većina zaposlenih, bez obzira na roditeljski status, želi imati mogućnost rada od kuće ili na daljinu barem povremeno

Rad na daljinu, ili ‘od kuće’, već je neko vrijeme sastavni dio naše svakodnevice. Štoviše, zaposlenici danas gotovo pa računaju na to da će im poslodavci omogućiti barem neki oblik fleksibilnog rada.

No, koliko ljudi u Hrvatskoj doista radi na daljinu i postoje li razlike između muškaraca i žena u korištenju takvih aranžmana?

Kako bismo dobili jasniji uvid u to pitanje, provedeno je istraživanje ‘Radnoteža’, koje su zajedničkim snagama realizirali Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka najpoznatija po portalu MojPosao, i udruga CESI, Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje.

Žene češće rade na daljinu nego muškarci

Rezultati istraživanja pokazuju da rad na daljinu trenutno češće koriste žene (50%) nego muškarci (41%). Istodobno, manji udio žena (16%) uopće nema iskustva s radom od kuće, dok je među muškarcima takvih 22%. Ovi podaci upućuju na to da žene češće koriste mogućnosti fleksibilnog rada – bilo zbog veće potrebe, bilo zbog dostupnijih prilika.

Kada je riječ o učestalosti rada na daljinu, većina zaposlenih, bez obzira na spol, odrađuje do 5 dana mjesečno izvan ureda (54% muškaraca i 50% žena). No, razlike postaju izraženije pri duljim periodima rada od kuće: gotovo trećina žena (28%) radi 11 ili više dana mjesečno na daljinu, u usporedbi s tek 15% muškaraca. To upućuje na to da žene u većoj mjeri koriste produžene oblike fleksibilnog rada.

Želje zaposlenih dodatno naglašavaju ovaj trend. Dok svega jedna od deset žena ne želi raditi od kuće, među muškarcima takvih je čak trećina. Također, žene pokazuju veću spremnost za rad od kuće u oba scenarija, i kada je riječ o svakodnevnom radu (18% žena naspram 9% muškaraca), i kada se radi o povremenom radu na daljinu (71% žena naspram 60% muškaraca).

Podaci istraživanja pokazuju da većina zaposlenih, bez obzira na roditeljski status, želi imati mogućnost rada od kuće ili na daljinu barem povremeno. Ipak, određena razlika se primjećuje kada se usporede roditelji i zaposleni bez djece, pa tako 72% roditelja želi ovakav oblik rada, dok je među onima bez djece taj udio nešto niži i iznosi 68%.

Prednosti rada na daljinu

Kada govorimo o prednostima rada od kuće, ispitanici oba spola najčešće ističu izbjegavanje putovanja na posao i lakše usklađivanje poslovnog i privatnog života. Žene ipak nešto češće naglašavaju ove aspekte (77% i 52%) u odnosu na muškarce (71% i 44%).

Među prednostima se ističe i veća vremenska fleksibilnost, koju navodi 43% žena i 29% muškaraca, dok se prostorna fleksibilnost pokazala manje važnom, ali ipak češće spominjanom kod žena (9%) nego muškaraca (4%).

Osim toga, udobnost rada od kuće važna je za obje skupine, pri čemu je nešto više cijene muškarci (40%) nego žene (36%). Žene pak češće ističu da im rad na daljinu pomaže u održavanju koncentracije i većoj produktivnosti (35% naspram 29% muškaraca).

Zanimljivo je i da dio muškaraca uopće ne vidi prednosti takvog načina rada – takav stav zauzima gotovo petina ispitanih muškaraca (19%), dok je među ženama to zanemarivo manji udio (6%).

Nedostaci rada od kuće

Među najčešće spominjanim manama rada od kuće nalaze se izoliranost od kolega i narušena ravnoteža poslovnog i privatnog života. I dok žene nešto češće ističu osjećaj izoliranosti (57% u odnosu na 54% muškaraca), muškarci pak češće naglašavaju poteškoće u održavanju ravnoteže (50% naspram 39% žena). Nedostatak odgovarajućeg prostora i/ili opreme za rad podjednako je prisutan problem za oba spola (35% muškaraca i 34% žena).

Muškarci su u većoj mjeri od žena navodili i ometanja u radu zbog drugih članova kućanstva (44% prema 35%). Žene, s druge strane, nešto češće percipiraju negativan utjecaj rada od kuće na mogućnost napredovanja i dobivanja povišica (18% u odnosu na 15% muškaraca).

Udaljenost i narušeni odnosi s kolegama doživljavaju se kao izazov kod oba spola, iako ih nešto češće navode muškarci (19% prema 14% žena). Zanimljivo je da dio ispitanika uopće ne vidi nedostatke rada na daljinu – tako smatra 15% žena i 13% muškaraca.

Izvor: MojPosao

Iako su mu suborci više puta govorili da se izvuče iz grada, on je to svaki put odlučno odbio, te u Vukovaru ostao do samog kraja

Nakon pune 34 godine, u Vukovaru je identificirano tijelo heroja Domovinskog rata s francuskom putovnicom, Jean Michel Nicoliera. Njegovi posmrtni ostaci, uz posmrtne ostatke još triju ubijenih osoba, identificirani su u Vukovarskoj bolnici.

Na procesu identifikacije tijela prisustovali su njegov brat Paul Nicolier, nećak Matheo Nicolier, te njegova majka Lyliane Fournier koja nakon 34 godine patnje, boli i traganja za sinom, sada konačno može odahnuti.  

Rođen kao Francuz, umro kao Hrvat, tako se u narodu zna reći, kako bi se pokazala veličina žrtve koju je ovaj, tada 25-togodišnji mladić, podnio za Hrvatsku u Domovinskom ratu.

Od strane hrabrih mu suboraca dobio je nadimak ‘Francuz’, te iako mu, kako kažu, na početku nisu vjerovali, Jean se vrlo brzo iskazao u borbenim akcijama, gdje je uvijek išao među prvima, rame uz rame s hrabrim HOS-ovcima.

Vukovarskoj postrojbi HOS-a kao dragovoljac priključio se u ljeto 1991. godine. Najprije sudjeluje u akcijama kod Karlovca, a potom se s postrojbom upućuje u Vukovar.

Sudjelovao je u obrani grada, na Sajmištu, gdje su se vodile najkrvavije bitke. Iako su mu suborci više puta govorili da se izvuče iz grada, on je to svaki put odlučno odbio, te u Vukovaru ostao do samog kraja. U borbama sudjeluje sve do 9. studenog 1991. kada je ranjen i otpremljen u Vukovarsku bolnicu.

– Više puta su mi predložili da izađem iz grada i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. U Vukovar sam došao kao dragovoljac. Mislim da im trebam pomoći. Vukovar je moj izbor, i u dobru i u zlu – poručio je tada Nicolier za francusku televiziju.

Kada su ga pitali da opiše situaciju u Vukovaru, kratko je kazao – ‘Klaonica, klaonica, klaonica’.

U noći s 19. na 20. studeni, vojnici JNA ulaze u bolnicu te Jeana zajedno s ostalim ranjenicima, civilima i medicinskim osobljem, odvode na Ovčaru gdje je najprije brutalno premlaćen, a potom i ubijen iz vatrenog oružja. Iako se zna da ga je ubio Spasoje Petković zvani ‘Štuka’, za njegovu smrt, zbog statusa svjedoka-suradnika, dotični nikada nije odgovarao.

Sada, 34 godine kasnije, u masovnoj grobnici kod Ovčare, pronađeni su njegovi posmrtni ostaci, kao i posmrtni ostaci još dvojice hrvatskih branitelja. Osim Nicoliera, nađeni su i identificirani Zorislav Gašpar i Josip Batarelo, dok je tijelo branitelja Dragutina Štica ekshumirano na lokalitetu Petrovačka dola.

Identifikaciji su, osim majke, brata i nećaka vukovarskog heroja, između ostalih nazočili i potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, veleposlanik Francuske Republike u RH Fabien Fieschi sa suradnicima, dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu Slavko Orešković, ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ana Filko, ravnatelj Nacionalne memorijalne bolnice ‘Dr. Juraj Njavro’ Vukovar Anto Blažanović.

– Njima smo vratili identitet, njihovim obiteljima omogućili mir, a svima koji još traže svoje bližnje pružili nadu. No, naša misija još nije završena: tragamo za još 1740 osoba, od kojih 451 s područja Vukovarsko-srijemske županije, a 328 s područja Vukovara. Svaka nova identifikacija produbljuje našu odlučnost da pronađemo i posljednju žrtvu iz Domovinskog rata i nećemo odustati, a to smo pokazali i ovim zadnjim pronalaskom na Ovčari – istaknuo je između ostalog ministar Medved nakon identifikacje pronađenih branitelja.

Majka Jean Michel Nicoliera bila je tužna, ali i zadovoljna što je konačno pronašla posmrtne ostatke svoga sina, te se na dugogodišnjoj suradnji zahvalila hrvatskoj vladi.

– Želim zahvaliti hrvatskoj Vladi, a posebno ministru Tomi Medvedu. Svaki put kad sam tražila informacije ili sastanak, uvijek je bio uz mene – rekla je Fournier kazavši kako joj je sin prilikom jednog razgovora rekao da su Hrvati dobri ljudi.

– Bio je u pravu – kazala je kroz suze, prisjetivši se svih obitelji koje još traže svoje nestale.

Sprovod Jean Michela Nicoliera bit će održan u četvrtak, 6. studenoga 2025. godine, u 13 sati na Memorijalnom groblju u Vukovaru. Nakon sprovoda, misa zadušnica služit će se u crkvi svetog Filipa i Jakova.