Poveži se s nama

in MREŽA

Svečano otvorena izložba ‘In memoriam Stjepan Kulfa’

Objavljeno

/

Na slici je grupa ljudi koja se nalazi u sobi s bijelim zidovima i pločicama na podu. Na zidu je sat koji pokazuje vrijeme i nekoliko uokvirenih slika. Slike su različitih veličina i motiva. Sat je bijele boje s crnim brojevima i kazaljkama.
Foto: Klaudija Klanjčić

Stjepan Kulfa svoju prvu skulpturu čovjeka načinio je kad mu je bilo tek dvanaest godina i na tom putu je ustrajao sve do svoga kraja

U ovo predadventsko vrijeme Društvo tjelesnih invalida svečano je otvorilo u svojoj Galeriji/Izlogu Bosanska 2 u srijedu, 29. studenog 2023., s početkom u 18 sati, izložbu ‘In memoriam Stjepan Kulfa’, posvećenu svom članu preminulom 29. listopada 2022. godine. Izložba će biti otvorena do kraja ove godine.

Stjepan Kulfa rođen je 1961. godine u Donjem Jesenju nedaleko od Krapine. Kako je vidljivo iz njegove biografije, završio je ekonomsku školu i nakon rada ubrzo otišao u mirovinu.

Od djetinjstva ga je privlačilo drvo, pogotovo lipa u kojoj od 1980. godine radi manje i veće skulpture. Uvijek kroz osjećaj za figuru daje poruke široj publici. Samostalne izložbe imao je u Novoj bolnici u Krapinskim Toplicama od 1995. – 2000. godine.

Najsretniji mu je trenutak u životu bio kad je, prema Kulfinim riječima, posve slučajno upoznao slikaricu Jasnu Dapas, s kojom je živio i zajednički stvarao dugi niz godina. Zbližila ih je, kako sam ističe, ‘umjetnost, slikarstvo i muzika’.

Bio je umjetnik koji se bavio rezbarijama u drvu, a svoju prvu skulpturu čovjeka načinio je kad mu je bilo tek dvanaest godina i na tom putu je ustrajao sve do svoga kraja. Mnogi su ga imali priliku upoznati, kako u sklopu samog Društva tjelesnih invalida tako i na brojnim kulturnim i umjetničkim manifestacijama, a posebno u sklopu likovnog programa Festivala jednakih mogućnosti, gdje je bio od samog početka. Uz likovni, okušao se i u sportskom programu Festivala, i to u boćanju u invalidskim kolicima, a sudjelovao je i u glazbeno-scenskom programu s Vokalnom skupinom Društva distrofičara Zagreb.

Iako je bio u invalidskim kolicima, njegov neuništiv duh nije mu dao mira tako da je stvorio mnoštvo umjetničkih djela u drvu, a koja će upravo ovih dana resiti galeriju Društva u blagdanskom ruhu.

Kulfa je izložbe svojih rezbarija od 2004. godine imao na Trgu bana Josipa Jelačića – Advent na trgu, zatim u Koprivnici, Jastrebarskom, Velikom Taboru, Etnografskom muzeju u Zagrebu, knjižnici Vladimir Nazor, u Vrapču, u Kustošiji, Vojnom ordinarijatu na Ksaveru, u Splitu, Vukovaru, na Svjetskoj izložbi jaslica u Rimu, Arlesu, Napulju, Salzburgu, Skopju.

Bio je aktivan član Društva distrofičara Zagreb, a od 2017. godine i dopredsjednik udruge.

Kako je Stanko Špoljarić napisao u recenziji brošure, na izložbi je Kulfa predstavljen s dvije tematske cjeline: božićnih jaslica, djela složene likovne scene i figuracijom koncentriranom na pojedinu figuru.

Svi sudionici svečanog otvorenja počašćeni su od Društva s kolačima i pićem, a za poklon svatko je mogao uzeti brošuru o izložbi te knjigu Jasne Dapas ‘Ugašene krijesnice’, čije su tiskanje u siječnju 2018. godine omogućili kći Daniela, sin Marco i Stjepan Kulfa.

Jasna Dapas bila je životna partnerica Stjepana Kulfe. Rođena je 1950. godine u Zagrebu, gdje je i preminula 2016. godine. Završila je XII. Društveno-jezičnu gimnaziju i Muzičku školu ‘Blagoje Bersa’, smjer glasovir. Od ranih 20-ih pisala je poeziju i kratke crtice iz života. Slikarstvom se počela baviti od ranog djetinjstva, a za boravka u Trstu pohađala je privatnu akademiju slikara Giuseppea Durena. Na skupnim izložbama sudjelovala je 71 put. Bila je članica zbirke Bauer od 1993. godine, a od 2000. godine KUD-a INA. Bila je članica AGMENA-e, udruženja za pomoć djeci s malignim oboljenjima u Trstu, udruge Prijatelji božićnih jaslica Zagreb te od 2015. godine novoosnovane udruge HDLU – Zagreb, zatim donatorica zbirke Antuna Bauera i Zagorske lige protiv raka. Osim izložbi slika, imala je zadnjih 15 godina i zajedničke izložbe jaslica koje je izrađivala od kiparske gline. Jaslice su joj bile i na svjetskoj izložbi u Rimu, a u Europskom domu u Zagrebu imala je samostalnu izložbu portreta pape Ivana Pavla II.

Gledajući Dapasinu zbirku pjesama, a s druge strane Kulfine rezbarije, neizbježno je ne pomisliti da ova dva umjetnika, koje su za ovoga života povezivale niti ljubavi i umjetnosti, sada i s druge strane uživaju mir.

Za kćerku Danielu, koja je također dala veliki obol ovoj izložbi kao i prethodno maminoj, sama izložba s radovima izaziva posebne emocije – sjećanje na dvoje ljudi s kojima je imala zajedničke trenutke i koji nikada neće otići iz zaborava.

Svečanom otvorenju odazvalo se mnoštvo zainteresiranih, pretežito prijatelja i članova Društva koji su poznavali autora, odnosno autore. Međutim, ovo je prilika za sve da u ovo blagdansko vrijeme obogate kulturni opus, stanu na trenutak od svih obveza i jednostavno uživaju u nenametljivoj umjetnosti koja kroz prekrasna djela prikazuje živote dvoje ljudi koji su svojim trudom i radom ostavili neizbrisivi trag u hrvatskoj umjetničkoj sferi. Kulfine rezbarije i Dapasine pjesme nadopunju se i daju posebnu notu cijeloj izložbi.

Izložba je ostvarena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba, a za postav iste zadužena je Vendi Babeli.

Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

in MREŽA

Završila obnova Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje dječje igralište na otvorenom okruženo zelenilom. Na igralištu se nalaze razne sprave za igru, uključujući klackalicu, tobogan i ljuljačke. Podloga igrališta je prekrivena sigurnosnim materijalom crvenkaste boje. Benčevi su postavljeni oko igrališta za sjedenje, a okružuju ih dobro održavani travnjaci i drveće koje pruža hlad. Oprema na igralištu je moderna i izgleda u odličnom stanju.
Foto: Centar Slava Raškaj

Sam projekt je trajao 44 mjeseca i obnovljeno je školsko krilo zgrade, napravljen je senzorni park i zamijenili su azbestni krov. Posebno je važan senzorni park jer su korisnici dobili rehabilitacijski prostor na otvorenom površine oko 1000 m²

U Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj 29. veljače 2024. godine završena je obnova objekta financirana sredstvima iz Europske unije.

Obnova centra realizirana je u sklopu projekta Slavimo život zajedno, a održali su i panel na kojem su sudjelovali razni dionici koji su ovaj projekt prepoznali kao primjer dobre prakse.

Centar ima oko 600 korisnika koji su djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, od najranije dobi pa do navršenih 30 godina života.

Cilj ovog projekta bio je rekonstruirati, prilagoditi i opremiti socijalnu infrastrukturu Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj Zagreb i Centra za odgoj i obrazovanje Tuškanac za pružanje izvaninstitucijskih usluga s ciljem prevencije institucionalizacije i razvoja mreže izvaninstitucijskih usluga i službi podrške u zajednici.

Sam projekt je trajao 44 mjeseca i obnovljeno je školsko krilo zgrade, napravljen je senzorni park i zamijenili su azbestni krov. Posebno je važan senzorni park jer su korisnici dobili rehabilitacijski prostor na otvorenom površine oko 1000 m².

Projekt je osigurao kvalitetniji odgovor na rastuću potrebu za pružanjem usluga boravka, rane intervencije, psihosocijalne podrške te pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja za djecu i mlade s teškoćama u razvoju te odrasle osobe s invaliditetom.

Napravljenim su zadovoljni i roditelji korisnika jer neka od djece u Centar dolaze godinama, napreduju i postižu velike rezultate.

Centar Slave Raškaj Zagreb je nositelj projekta, a partneri su Centar za odgoj i obrazovanje Tuškanac i Društvo za socijalnu podršku.

Projekt je u potpunosti financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj u iznosu od 13.112.440,00 kuna. Provedba je započela 4. lipnja 2019. ugovaranjem usluga pomoći u pripremi dokumentacije za prijavu projekta na natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava.

Nastavi čitati

in MREŽA

ZEMLJA SAMURAJA Kako je to biti osoba s invaliditetom u Japanu

Objavljeno

/

Foto: Mainichi.jp

Satoshi Uematsu ubio je devetnaest ljudi samo zbog toga što su imali invaliditet, ali i osam godina nakon tog zločina ostaje otvoreno tegobno pitanje koje truje inače mirno i uređeno društvo: koliko zapravo Japanaca dijeli mišljenje masovnog ubojice kada je riječ o ljudima s invaliditetom?

Bilo je to prije osam godina, kada je pomahnitali Satoshi Uematsu počinio jedno od najgrozomornijih masovnih ubojstava u novijoj povijesti. Bio je zaposlenik staračkog doma Yamayuri En u kojemu su većinom boravili štićenici s invaliditetom.

U njegovu krvavom pohodu smrtno je stradalo devetnaest ljudi, a 26 njih teško ozlijeđeno. Kao motiv za ovaj zločin bez presedana ubojica je naveo da ‘osobe s invaliditetom stvaraju nesreću drugima, pa su tako ubojstva bila korisna za društvo’. Satoshi Uematsu, u svojoj 34. godini života, sada čeka smrtnu kaznu, ali i dalje ostaje otvoreno tegobno pitanje koje truje inače mirno i uređeno društvo: koliko zapravo Japanaca dijeli mišljenje masovnog ubojice kada je riječ o ljudima s invaliditetom?

To se pitanje postavlja i u dokumentarnom filmu ‘Fujiyama Cottonton’ koji svojim smirenim i spokojnim prikazom farme na kojoj rade osobe s invaliditetom želi publici pružiti jasan pogled na svakodnevne živote ljudi koje japansko društvo često drži u sjeni.

Izvorno zamišljen kao vapaj za bolji odnos šire društvene zajednice prema onima koji imaju neka tjelesna ili intelektualna ograničenja, na kraju je ipak imao optimističniji pristup. Redatelj Taku Aoyagi svejedno je bio jasan u svojoj namjeri, a to je razotkriti koliko je ‘zdravih Japanaca’ s razumijevanjem ili čak simpatijom dočekalo vijest o masovnom ubojstvu iz 2016. godine.

– Ono što me najviše motiviralo da napravim ovaj film bio je zločin u staračkom domu koji do danas ostaje sramotom za sve naše građane. Osjetio sam hitnost snimiti film zbog činjenice da je osuđenik na smrt Uematsu odredio vrijednost života mjereći ljude prema njihovu zdravstvenom stanju, a čini se kako je stvorena atmosfera da se njegov diskurs i dalje širi našim društvom – kaže redatelj Aoyagi.

U filmu Aoyagi pokušava pokazati publici kako ljudi u ustanovi za socijalnu skrb žive punim plućima, veselo i poletno komunicirajući s drugima i ostvarujući jednostavne želje i strasti, baš kao što to čine ljudi bez invaliditeta.

Rođen u prefekturi Yamanashi u središnjem Japanu, Aoyagi je kao dijete često posjećivao ustanovu socijalne skrbi za osobe s invaliditetom u kojoj je radila njegova majka. Za njega je to bilo sretno vrijeme, puno lijepih uspomena, no usto je i shvatio kako ti ljudi trpe nepravdu samo zbog toga što imaju invaliditet.

– Postoje brojne prepreke za takve osobe koje se žele povezati s ljudima izvan svojih ustanova, a to je dovelo do predrasuda u društvu – rekao je Aoyagi.

– Ali jednostavno je pogrešno da položaj osoba s invaliditetom bude određen strahom od nepoznatog. Želim da moj film bude prozor za neko bolje društvo u kojemu se ljudi ne kategoriziraju prema zdravstvenom stanju.

Film se sredinom veljače počeo prikazivati u Tokiju, a očekuje se da će ga svjetska publika uskoro moći pogledati na nekoj od streaming platformi.

Nastavi čitati

in MREŽA

Školica znakovnog jezika za djelatnike u turizmu

Objavljeno

/

Na fotografiji je osoba koja sjedi u invalidskim kolicima na plaži. Fokus je na ruci osobe koja drži kotač kolica, a pozadina prikazuje more i pijesak. Osoba nosi crnu odjeću i ima narukvicu na zapešću. Invalidska kolica imaju crni jastuk i metalnu konstrukciju s plavim detaljima na kotaču. U pozadini se pruža pogled na pješčanu plažu s valovima koji se razbijaju pod jakim sunčevim svjetlom.
Foto: Pixabay

Ovom aktivnošću žele olakšati pristup i ostvarivanje komunikacije turističkih djelatnika s gostima s oštećenjem sluha

Udruga Centar za razvoj vrijednosti provodi projekt pod nazivom ‘Pristupačan turizam – ljepote turizma za sve’.  Ovaj projekt je usmjeren na osnaživanje djelatnika u turizmu za kvalitetniji pristup osobama s invaliditetom kroz razvoj njihovih kompetencija za pružanje podrške i bolju komunikaciju s gostima s invaliditetom.

Također, u sklopu projekta postoje i aktivnosti za poboljšanje dostupnosti turističkih usluga za osobe s invaliditetom te poslovna savjetovanja o pristupačnosti objekata.

U edukativne aktivnosti uključuju se i sami djelatnici u turizmu koji pohađaju edukativne treninge o bontonu u komunikaciji s osobama s invaliditetom.

Isto tako, trenutno rade i na priručniku pristupačnog smještaja za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj na engleskom jeziku zbog velikog broja stranih turista. Tako će svim gostima s invaliditetom omogućiti da na jednom mjestu pronađu sve informacije o pristupačnim jedinicama. Priručnik je nastao na temelju smjernica koje su im same osobe s invaliditetom dale, ali i turističke zajednice različitih gradova na prostoru Republike Hrvatske.

– U sklopu aktivnosti projekta izradili smo i videe pod nazivom Školica znakovnog jezika koja se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela. U praktičnom dijelu nalazi se međunarodni znakovni jezik. Ova ‘Školica’ pomoći će djelatnicima u turizmu savladati osnovne izraze kako bi lakše pristupili i ostvarili komunikaciju s gostima iz Hrvatske ili inozemstva s oštećenjem sluha. Sve djelatnike u turizmu pozivamo da nam se jave ako su zainteresirani za rad na pristupačnom turizmu – poručili su iz udruge.

Za one koji možda još ne znaju Udruga Centar za razvoj vrijednosti sastoji se od malog tima pod vodstvom Marie Tomić Preiner, diplomirane psihologinje i socijalne radnice, a ujedno i osobe s cerebralnom paralizom. Stručni tim udruge svakodnevno ulaže veliki trud u postizanje velikih, ali i malih promjena kako bi pružio podršku i osnažio osobe s invaliditetom.

Udruga djeluje od 2012. godine i uz sve već navedeno, promiče socijalnu uključenost, zapošljavanje i dobrobit osoba s invaliditetom, te djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji.

Ako ste zainteresirani za rad na pristupčnom turizmu javiti se možete na emailove: senita.czrv@gmail.com, sara.czrv@gmail.com, lucija.czrv@gmail.com , marijana.czrr@gmail.com.

Nastavi čitati

U trendu