Na probleme obitelji s niskim primanjima ukazano je na panel-raspravi ‘Obitelj, skrb i siromaštvo: Što mogu učiniti gradovi i općine’
Poslušaj članak
U Hrvatskoj je siromaštvo ozbiljan društveni problem. Rast životnih troškova smanjuje financijske mogućnosti obitelji s niskim primanjima, onemogućujući im podmirenje osnovnih životnih potreba
Na probleme obitelji s niskim primanjima ukazano je na panel-raspravi ‘Obitelj, skrb i siromaštvo: Što mogu učiniti gradovi i općine’, koju su u četvrtak u zagrebačkom Novinarskom domu organizirali Centar Miko Tripalo i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studijski centar socijalnog rada.
Predstavljen je projekt rEUsilience, kojim se nastoji doprinijeti razumijevanju promjena na tržištu rada te njihova utjecaja na mogućnosti obitelji, posebice onih s ograničenim resursima, da osiguraju stabilne prihode i odgovore na potrebe skrbi.
Podaci su prikupljeni kroz osam fokus-grupa diljem Hrvatske od veljače do svibnja 2023. godine. Ukupno je sudjelovalo 58 članova obitelji iz različitih okruženja i situacija, uključujući obitelji s materijalnom deprivacijom, obitelji iz ruralnih i urbanih sredina, jednoroditeljske obitelji, neformalne pružatelje skrbi i pripadnike romske zajednice.
Osim skrbi za djecu, mnogi su sudionici opisali izazove povezane sa skrbi za članove obitelji s kroničnim bolestima, invaliditetom ili starije osobe.
Istraživanje je pokazalo da stambena nesigurnost postaje rastući i gorući izazov za obitelji u Hrvatskoj, a i prenapućenost stambenog prostora predstavlja izazov, osobito za obitelji s više djece. Također, roditelji s niskim primanjima čija su djeca školske dobi teško pronalaze sredstva za podmirenje brojnih obrazovnih troškova te troškova sudjelovanja djece u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima.
Izdaci za lijekove i medicinski troškovi veliki su izazovi za obitelji s više djece i neformalne pružatelje skrbi. Roditelji s niskim primanjima ističu kako teško mogu priuštiti osnovne lijekove za djecu koji se ne propisuju na teret HZZO-a.
Ograničen pristup ortopedskim pomagalima i medicinskim potrebštinama za kronično bolesne osobe i osobe s invaliditetom dodatno opterećuje obiteljske financije.
Mnogi roditelji ističu kako rade na više honorarnih i povremenih poslova, najčešće na nereguliranom tržištu rada, kako bi mogli pokriti osnovne životne potrebe.
Sudionica panela, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika Štefica Karačić, istaknula je ulogu sustava socijalne skrbi u vezi sa siromaštvom i obiteljima koje žive u riziku od siromaštva. Naglasila je da stopa siromaštva raste, ali udio korisnika zajamčene minimalne naknade pada.
– Veliki broj radno sposobnih osoba izašao je iz sustava socijalne skrbi, pronašao posao, imaju redovite prihode i ne mogu ostvariti pravo u sustavu socijalne skrbi. Međutim, radi se pretežno o osobama koje na tržištu rada obavljaju slabije plaćene poslove, vrlo često na granici iznosa koji se može ostvariti korištenjem novčanih naknada u sustavu socijalne skrbi. Problem na koji ukazujemo jest da ostaje veliki broj građana koji žive u siromaštvu, a ne mogu ostvariti svoja prava – rekla je Karačić. Naglasila je da osoba koja ima mjesečni prihod po članu kućanstva 10 eura veći nego što je propisano zakonom o socijalnoj skrbi ne može ostvariti naknadu, što je nepravda.
Karačić je upozorila da, primjerice, osoba ne može ostvariti pravo na troškove prijevoza izvan mjesta stanovanja ako nije korisnik zajamčene minimalne naknade.
– U vrijeme kada je bila velika nezaposlenost, radilo se na aktivaciji korisnika zajamčene minimalne naknade. Kroz programe se radilo da se osnaže ljudi da uđu u svijet rada. U Zakon o socijalnoj skrbi uveli smo rad za opće dobro kao poticaj da radno sposobni korisnici uđu u svijet rada. Međutim, danas je ova odredba zakona izgubila svoj smisao jer se struktura korisnika zajamčene minimalne naknade značajno promijenila. Vrlo malo imamo radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade. Radi se, primjerice, o osobama koje su formalno radno sposobne, ali su dugotrajno nezaposlene i nisu konkurentne na tržištu rada. Iako nisu osobe s invaliditetom, imaju niz zdravstvenih teškoća, a nemaju kvalifikaciju da bi radili lakši posao. Ove osobe biraju ostati u sustavu socijalne skrbi – pojasnila je Karačić.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter istaknula je da rezultati Državnog zavoda za statistiku za prošlu godinu pokazuju porast siromaštva u Republici Hrvatskoj. Posebno su alarmantni podaci o osobama starije životne dobi – čak 37 posto starijih osoba živi ispod granice siromaštva, a 61 posto su stariji samci.
– Siromaštvo je bitna tema koju u javnom prostoru ne uvažavaju dovoljno, pogotovo na pozicijama moći. Često se priča o siromaštvu na jednoj razini koja pokazuje iznimnu socijalnu neosjetljivost, a Hrvatska se Ustavom obvezala biti socijalna država – pojasnila je Šimonović Einwalter. Naglasila je da je siromaštvo prepreka za pristup nizu ljudskih prava, kao što su pravo na obrazovanje, zapošljavanje, stanovanje i zdravstvo.
Rekla je da Hrvatska po prvi put ima strateški dokument koji se odnosi na priuštivo stanovanje, ali se ne odnosi na socijalno stanovanje te su najsiromašniji zaobiđeni u tom strateškom dokumentu.
– Što se tiče obrazovanja, djeca iz siromašnijih obitelji najčešće napuštaju obrazovanje, ne odlučuju se na visoko obrazovanje jer se moraju uključiti na tržište rada – rekla je Šimonović Einwalter.
Pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Lora Vidović istaknula je da je stopa siromaštva u Gradu Zagrebu u padu – s 10,5 pala je na 9,7 posto, a razlog tome je proširenje obuhvata korisnika novčane pomoći, ali i socijalnih usluga.
– Socijalnim uslugama možemo obuhvatiti obitelji koje nisu u sustavu socijalne skrbi, kao što su obitelji djece s teškoćama u razvoju. Broj korisnika ustanova Silvera, Zagrebačkog centra za neovisno življenje i Malog doma u zadnje četiri godine povećan je za 94 posto. Proširili smo broj lokacija tih ustanova. Zagrebački centar za neovisno življenje ima pet novih lokacija, Mali dom ima dvije, a u Silveru je povećan broj zaposlenih, što automatski omogućuje da se primi veći broj korisnika. Također, Poliklinika Suvag otvorila je novu lokaciju na Žitnjaku. To je omogućilo da puno veći broj djece s teškoćama u razvoju, kao i osoba s invaliditetom, dobiju usluge – pojasnila je Vidović. Spomenula je da je značajna mjera koja je pridonijela socijalnoj uključenosti besplatan prijevoz ZET-om od 1. travnja za osobe mlađe od 18 godina i znatan broj osoba s invaliditetom.
Vidović je najavila da će istraživanje o kvaliteti života osoba s invaliditetom ući u temelj Strategije za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom koju Grad Zagreb izrađuje, a primjena počinje sljedeće godine.
Zamjenica gradonačelnice Grada Koprivnice Ksenija Ostriž osvrnula se na brigu za građane u Koprivnici. Naglasila je da Koprivnica ima 8 tisuća umirovljenika, a 2 tisuće ih već desetak godina prima božićnice i uskrsnice.
– Svi s mirovinom od 500 eura i nižom imaju inkluzivni dodatak prve, druge i treće razine. Isto vrijedi i za osobe i djecu s invaliditetom – rekla je Ostriž. Navela je da Koprivnica ima dodatke za novorođenčad i potpore jednoroditeljskim obiteljima. Srednjoškolci dobivaju stipendije i imaju besplatan prijevoz.
– Svi redovni studenti mogu ostvariti pravo na stipendiju – trenutačno se financira oko 370 stipendija od 100 do 280 eura. Oni koji su izvrsni dobivaju STEM stipendije – rekla je Ostriž. Za majke poduzetnice i obrtnice uvedena je mjera pomoći ‘Start up mame’.
U trećem kvartalu prosječna mjesečna plaća porasla je za 1% u odnosu na prethodni kvartal te sada iznosi 1539 eura, otkrivaju podaci servisa MojaPlaća
Prema podacima servisa MojaPlaća, kojim upravlja tvrtka Alma Career Croatia, a u čijem je sastavu i portal MojPosao, prosječna mjesečna neto plaća (s uračunatim dodacima) u trećem ovogodišnjem kvartalu iznosila je 1539 eura. To je svega 1% više nego u prethodnom tromjesečju, ali 14% više u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
Medijalna plaća, koja bolje prikazuje stvarnu sliku primanja, nešto je niža i iznosi 1430 eura. Drugim riječima, više od polovice zaposlenih u Hrvatskoj zarađuje manje od prosjeka.
I medijalna je plaća, kao i prosječna, u odnosu na prethodni kvartal porasla za 1%, dok je na godišnjoj razini veća za 14%.
Dok IT-evci i stručnjaci za telekomunikacije uživaju u najvišim plaćama u zemlji, radnici u tekstilnoj industriji i dalje su na samom dnu ljestvice primanja, pokazuju podaci.
Zaposlenici u IT sektoru zarađuju 22% više od hrvatskog prosjeka (1870 eura), dok su plaće u telekomunikacijama i informacijskim zanimanjima oko 13% iznad prosjeka (1745 eura).
S druge strane, u tekstilnoj i kožnoj industriji primanja su čak 36% niža od prosjeka (992 eura). Nešto bolje, ali i dalje skromno, stoje pomoćna zanimanja, s plaćama 33% ispod prosjeka (1034 eura), te uslužne djelatnosti, gdje su primanja niža za 27% (1126 eura).
Najplaćeniji IT-evci, najpotplaćeniji frizeri i spremačice
IT arhitekti, liječnici i DevOps inženjeri predvode ljestvicu najplaćenijih zanimanja u Hrvatskoj te su njihova su primanja daleko iznad državnog prosjeka. Konkretnije, IT arhitekti zarađuju oko 2879 eura mjesečno, liječnici 2698 eura, a DevOps inženjeri svaki mjesec u džep stavljaju 2520 eura. Među onima s najvišim plaćama su i savjetnici u IT sektoru te stručnjaci za IT sigurnost, s prosječnim zaradama od 2358 eura i 2303 eura.
Na drugom kraju spektra, najpotplaćeniji radnici u Hrvatskoj su oni u uslužnim i pomoćnim zanimanjima. Frizeri u prosjeku zarađuju 953 eura, čistači oko 985 eura, a zaštitari tek 996 eura mjesečno. Nešto bolje, ali i dalje ispod prosjeka, stoje odvjetnički vježbenici s prosječnom plaćom od 1050 eura te spremačice, koji primaju oko 1054 eura.
Državne tvrtke ispod prosjeka
Najviše plaće i dalje nude privatne tvrtke u stranom vlasništvu, zaposlenici tamo zarađuju prosječno 1650 eura neto, što je 7% iznad državnog prosjeka. S druge strane, radnici u pretežno domaćim tvrtkama primaju 1502 eura, ili 2% ispod prosjeka. Slična situacija je i u tvrtkama u državnom vlasništvu, gdje prosjek iznosi 1509 eura, odnosno 2% manje od prosjeka. Zaposleni u javnoj i lokalnoj samoupravi zarađuju u prosjeku 1498 eura, što je 3% ispod prosjeka.
Na visinu plaće snažno utječe i veličina tvrtke. U najmanjim tvrtkama, s manje od 10 zaposlenih, prosječna plaća iznosi 1383 eura, odnosno 10% ispod državnog prosjeka. Tvrtke s 10–19 zaposlenika nude nešto bolje primanje, 1510 eura, što je 2% ispod prosjeka. Najviše plaće bilježe velike tvrtke, gdje zaposlenici u prosjeku zarađuju 1611 eura neto (5% iznad prosjeka), a na godišnjoj razini to predstavlja rast od 22%.
Plaće su najviše u Zagrebu, a najniže na istoku Hrvatske
Najniže plaće i dalje su na istoku zemlje: u Vukovarsko-srijemskoj (-16%, s plaćom 1292 eura), Požeško-slavonskoj (-16% ispod prosjeka, odnosno 1285 eura) te Virovitičko-podravskoj županiji (-17% ispod prosjeka, odnosno 1278 eura).
Najviša prosječna plaća zabilježena je u Gradu Zagrebu (8% iznad prosjeka) te iznosi 1668 euro (medijan 1533 eura).
U odnosu na isti kvartal prošle godine plaće su najviše ‘skočile’ u županijama s nižim prosječnim plaćama: Ličko-senjskoj (+24%, sada iznosi 1396 eura) te Brodsko-posavskoj županiji (+23%, odnosno 1393 eura).
Obrazovanje i iskustvo nose veću zaradu
Zaposlenici s postdiplomskim studijem ili MBA diplomom u prosjeku zarađuju 2402 eura, što je 56% više od prosjeka. Osobe s visokom stručnom spremom imaju plaću od 1738 eura (+13%), dok radnici sa srednjom stručnom spremom primaju 1337 eura (-13%).
Iskustvo također igra ključnu ulogu. Radnici na početku karijere, bez iskustva, zarađuju 1246 eura (-19%), dok oni s 1–2 godine iskustva imaju 1333 eura (-13%). S tri do pet godina radnog staža plaća doseže prosjek, a zaposlenici s više od 10 godina iskustva u prosjeku primaju 1720 eura, što je 12% iznad prosjeka.
Međutim, kamen spoticanja je i dalje spol zaposlenika. U trećem kvartalu 2025. muškarci su zarađivali 15% više od žena, prosječna neto plaća muškaraca iznosila je 1655 eura, dok su žene, u prosjeku, svaki mjesec zarađivale 1444 eura.
U organizaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo 20. rujna održana je konferencija ‘Prevencija ovisnosti na radnom mjestu: odgovornost, praksa i podrška’
Europski podaci pokazuju da između 5 i 20 posto zaposlenih ima ozbiljne probleme povezane s uporabom alkohola i droga. Čak 25 posto nesreća na radu u EU povezano je s njihovom zlouporabom. Međutim, osim alkohola, droge i pušenja, prisutne su i moderne ovisnosti poput kockanja, klađenja i igranja videoigara.
Jedno od ključnih okruženja u prevenciji svih vrsta ovisnosti može biti radno mjesto. Stoga poslodavac treba stvoriti zdravo i poticajno okruženje, omogućiti zaposlenicima edukaciju i pravodobnu podršku.
U organizaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo 20. rujna održana je konferencija ‘Prevencija ovisnosti na radnom mjestu: odgovornost, praksa i podrška’ na kojoj su predstavljeni zakonski okviri i programi u području prevencije ovisnosti na radnom mjestu.
Pomoćnik ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Željko Petković predstavio je istraživanje HZJZ-a o prevenciji ovisnosti na radnim mjestima. Istraživanje je pokazalo da svijest o rizicima postoji, ali mjere su fragmentirane. Nadalje, pokazalo se da je alkohol glavni problem na radnom mjestu, a testiranja na ovisnosti su rijetka i neredovita. Kao posljedice ovisnosti navode se narušeni odnosi, manja produktivnost te bolovanja.
Petković je upozorio da ne postoji pregled sveobuhvatnih informacija o opsegu i prirodi različitih vrsta EU intervencija na radnom mjestu. Vrlo je malo primjera o dokazano učinkovitim intervencijama u ovom području na razini EU. Intervencije su usmjerene na programe informiranja, obrazovanja i obuke kao dio širih programa promocije zdravlja, probir i testiranje na radnom mjestu radi utvrđivanja i praćenja problema povezanih s uporabom alkohola i droga, programe pomoći, liječenja i rehabilitacije te pružanje mogućnosti zapošljavanja za osobe koje su završile tretman.
Petković je predstavio i ciljeve Nacionalne strategije djelovanja na području ovisnosti za razdoblje do 2030. Jedinstveni strateški dokument usmjeren je na sve vrste ovisnosti, odnosno alkohol, duhan, droge te ponašajne ovisnosti kao što su kockanje/klađenje, prekomjerno korištenje interneta i društvenih mreža.
Prema Strategiji, do 2030. godine smanjit će se potražnja i dostupnost ilegalnih sredstava ovisnosti, unaprijedit će se zaštita zdravlja i sigurnosti stanovništva te smanjiti zdravstveni, socijalni i društveni rizici i štete povezane s ovisnostima i ponašajnim ovisnostima. Nacionalna strategija djelovanja na području ovisnosti do 2030. godine prvi put uključuje prevenciju na mjestu rada kao poseban strateški cilj s jasnim naglaskom na sve ovisnosti i suodgovornost svih dionika, destigmatizaciju i posttretmansku podršku.
Petković je istaknuo da se osobe koje imaju problema s ovisnostima mogu javiti na broj telefona u HZJZ-u gdje će dobiti prve savjete o tome kome se treba obratiti te kakvom tretmanu je moguće pristupiti. Dostupna je i web-stranica, gdje su vrlo opširno i detaljno opisane sve aktivnosti.
Voditeljica Odjela za kvalitetu i standarde na području ovisnosti iz Službe za ovisnost HZJZ-a Josipa Lovorka Andreić istaknula je da ovisnost u radnom okruženju povećava rizik od nesreća, ozljeda, izostanka s posla te stvara ekonomski teret za poslodavce i društvo. Navela je da čimbenici koji najčešće dovode do upotrebe sredstava ovisnosti jesu stres, preopterećenost, pokušaj usklađivanja poslovnog i privatnog života, nesigurni ugovori o radu, manjak podrške na poslu.
– Radno mjesto nosi određene rizike, ali može biti dobra platforma za provedbu prevencije ovisnosti. Rano prepoznavanje rizika i pružanje pravovremene podrške cilj je prevencije utemeljene na dokazima. Prema međunarodnim standardima za prevenciju ovisnosti u svim okruženjima, a ne samo na radnom mjestu, programi prevencije moraju uključivati politike i procedure o uporabi tvari, sustavnu edukaciju i savjetovanje zaposlenika, upućivanje na pomoć i reintegraciju nakon liječenja – pojasnila je Andreić.
Naglasila je da prevencija uporabe droga uključuje promjene u samoj organizaciji, kontinuirane sustavne edukacije, aktivno sudjelovanje svih zaposlenika. Poručila je da je ključ za prevenciju interdisciplinarnost, suradnja i pružanje podrške.
Antonija Balenović iz Službe za promicanje zdravlja HZJZ-a govorila je o programima promicanja zdravlja u prevenciji ovisnosti u radnom okruženju. Naglasila je da su programi promicanja zdravlja na radnom mjestu važni jer mogu dovesti do promjena vezano za pojedince i radne organizacije.
– Promicanje zdravlja je jedan dugotrajan proces koji omogućava ljudima da unaprijede zdrave navike – pojasnila je Balenović. Spomenula je da je istraživanje u zemljama OECD-a među programima promicanja zdravlja na radnom mjestu obuhvatilo analizu najčešće programa mentalnog zdravlja i programa ovisnosti. U SAD-u je provedeno istraživanje među američkim poslodavcima.
– Istraživanje je pokazalo da više od 82 posto poslodavaca nudi neki program promicanja zdravlja. Međutim, kada je analizirano koji su to programi i što obuhvaćaju, vidjelo se da samo 13 posto programa ima mjerljive ishode – pojasnila je Balenović. Podaci istraživanja pokazali su da manje od 20 posto velikih tvrtki s više od 500 zaposlenih ima program vezan za pušenje, a još je manji postotak tvrtki imao programe vezane za alkohol.
Balenović je upozorila da su najveće prepreke u provođenju programa na radnom mjestu nedostatak novca, ali i značajne prepreke kao što su nezainteresiranost poslodavaca i samih zaposlenika.
Cilj poziva je pružiti financijsku i društvenu podršku mladima s invaliditetom kako bi im se olakšalo obrazovanje i potaknulo njihovo uključivanje u akademsku zajednicu
Poslušaj članak
Grad Solin raspisao je Javni poziv za dodjelu potpore redovitim učenicima srednjih škola i redovitim studentima s invaliditetom s prebivalištem na području grada za školsku i akademsku godinu 2025./2026.
Cilj poziva je pružiti financijsku i društvenu podršku mladima s invaliditetom kako bi im se olakšalo obrazovanje i potaknulo njihovo uključivanje u akademsku zajednicu.
Pravo na potporu mogu ostvariti učenici srednjih škola koji imaju hrvatsko državljanstvo, prebivalište u Solinu te su upisani u registar osoba s invaliditetom. Potrebno je da imaju prosjek ocjena najmanje 3,00, bilo na kraju osnovnog obrazovanja za učenike prvog razreda, bilo na kraju prethodne godine školovanja. Učenici ne smiju ponavljati razred, osim ako za to postoje opravdani zdravstveni razlozi potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom.
Za studente vrijede slični uvjeti. Oni moraju biti redoviti studenti preddiplomskih, diplomskih ili integriranih studija, kao i kratkih stručnih ili specijalističkih programa. Uz hrvatsko državljanstvo i prebivalište u Solinu, potrebno je da su upisani u registar osoba s invaliditetom te imaju prosjek ocjena od najmanje 2,50.
Studenti prve godine prilažu prosjek ocjena iz srednje škole, dok studenti viših godina prilažu prosjek iz prethodne akademske godine. Zaostatke u studiju mogu imati samo iz zdravstvenih razloga, što moraju dokazati potvrdom liječnika specijalista.
Visina potpore određena je prema statusu i mjestu studiranja. Učenici srednjih škola primat će potporu od 100 eura mjesečno tijekom deset mjeseci školske godine. Studentima koji studiraju u Splitu pripada potpora od 120 eura mjesečno, dok će oni koji studiraju izvan Splita primati 140 eura mjesečno, također kroz deset mjeseci akademske godine.
Prijave za ostvarivanje prava na potporu otvorene su do 29. listopada 2025. godine. Kandidati trebaju ispuniti obrazac i dostaviti svu potrebnu dokumentaciju osobno putem protokola Gradske uprave Solin ili poštom na adresu Upravnog odjela za javne djelatnosti. Obrasci i popis dokumentacije dostupni su na službenoj internetskoj stranici Grada Solina.
Ovim javnim pozivom Grad Solin potvrđuje svoju predanost inkluziji i stvaranju jednakih mogućnosti za sve učenike i studente, potičući razvoj obrazovanja koje je dostupno i podržavajuće za osobe s invaliditetom.
Na našoj web stranici koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najrelevantnije iskustvo pamćenjem vaših preferencija i ponovljenih posjeta. Klikom na “Prihvati sve” pristajete na korištenje SVIH kolačića. Međutim, možete posjetiti "Postavke kolačića" kako biste dali kontrolirani pristanak.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva dok se krećete web stranicom. Među njima, kolačići koji su kategorizirani kao potrebni pohranjuju se u vaš preglednik jer su neophodni za rad osnovnih funkcija web stranice. Također koristimo kolačiće trećih strana koji nam pomažu analizirati i razumjeti kako koristite ovo web mjesto. Ovi kolačići će biti pohranjeni u vašem pregledniku samo uz vaš pristanak. Također imate mogućnost isključiti ove kolačiće. Ali isključivanje nekih od ovih kolačića može utjecati na vaše iskustvo pregledavanja.
Funkcionalni kolačići pomažu u obavljanju određenih funkcija kao što je dijeljenje sadržaja web stranice na platformama društvenih medija, prikupljanje povratnih informacija i druge značajke trećih strana.
Kolačići izvedbe koriste se za razumijevanje i analizu ključnih indeksa učinkovitosti web stranice što pomaže u pružanju boljeg korisničkog iskustva za posjetitelje.
Analitički kolačići koriste se za razumijevanje načina na koji posjetitelji stupaju u interakciju s web stranicom. Ovi kolačići pomažu u pružanju informacija o metrikama kao što su broj posjetitelja, stopa napuštanja stranice, izvor prometa itd.
Neophodni kolačići apsolutno su neophodni za ispravno funkcioniranje web stranice. Ovi kolačići osiguravaju osnovne funkcionalnosti i sigurnosne značajke web stranice, anonimno.
Oglašavački kolačići koriste se kako bi se posjetiteljima pružili relevantni oglasi i marketinške kampanje. Ovi kolačići prate posjetitelje na web-mjestima i prikupljaju podatke za pružanje prilagođenih oglasa.