Predstava ‘Kako je tabu tražio slobodu’ u izvedbi Kazališta slijepih i slabovidnih ‘Novi život’ i režiji Petre Radin, u kojoj se otvoreno progovara o onome o čemu se ne govori, o predrasudama i stereotipima, premijerno je u ponedjeljak izvedena u zagrebačkoj Scenoteci
– U predstavi se govori o stvarima koje su tek dio kuloarskih sažaljenja i uzdaha u prolazu. Pretvorit ćemo nemogućnosti u makar ‘možda bi se moglo’, naprosto ćemo prešutnost i slijeganje ramenima uprizoriti u otvorenu igru – istaknuo je u povodu predstave ravnatelj kazališta Vojin Perić.
Zašto šutiš dok prolaziš pored mene, pored nas, zašto ti je neugodno govoriti o nečemu čega te je strah, o nekome koga sažalijevaš jer je drukčiji od tebe i jer mu bijeli štap kazuje put te zašto bježiš od razgovora o seksualnosti, o invaliditetu, o vlastitim suzama i razlozima istih, neka su od pitanja o kojima progovara ova predstava.
Jedno od njih je i je li šutnja jedini način da ostane sve kako jest, da se ne muti ionako mutna voda.
Kazalište slijepih i slabovidnih ‘Novi život’ ovom predstavom publiku poziva u ‘dvoranu u kojoj nestaju stereotipi i tabui’, kako bi zajedno s njima ‘razvalili’ predrasude, otjerali ”pssst!’ u najglasniju tišinu’ te ‘probudili svjetlo duše i ostali zauvijek Mi’.
– Sada vas vodimo u jedan suptilan i nježan mrak… zažmirite u naše živote, obujte naše cipele i ne gledajte sat vremena – poziva glumac uvodeći publiku u svijet slijepih osoba, u predstavu koju završava riječima: ‘Zakazujem vam dejt na nekom mjestu gdje ćemo svi vidjeti i gledati jedni druge!’
Ovo je predstava, rekao je Perić, ‘koja vrišti tišinama i razbija tabue i predrasude kao prazne, ispijene čaše’.
Tekst su napisali redateljica Petra Radin i Vojin Perić, koji također igra u predstavi sa Suzanom Bliznac te uz Milenu Zajović u ulozi novinarke i Davida Čavara kao tehničara.
Kostimografiju i scenografiju potpisuje Dunja Niemčić, glazbu Saša Miočić, scenski pokret Branko Banković, a svjetlosni dizajn Nenad Lalović. Snimanje zvuka realizirali su Marko Horvat – Avid produkcija i Hrvatska knjižnica za slijepe.