Znanost
OTKRIĆE Razvijen bubreg koji odgovara svakom čovjeku?
Znanstvenici upravo u tome što tijelo nastoji prihvatiti ‘univerzalni’ bubreg vide dokaz da je ovaj način transplantacije stvarno moguć
Transplantacija bubrega jedan je od zahvata koji spašava više tisuća života na godišnjoj razini. To je široko prihvaćena metoda liječenja zatajenja bubrega, a za ovaj zahvat se najčešće odlučuje u završnoj fazi bubrežne bolesti.
Najveći problem kod ove metode liječenja je odbacivanje organa, ali taj bi problem uskoro mogao postati stvar prošlosti.
Većina ljudi kojima je potrebno presađivanje bubrega moraju se suočiti s činjenicom kako postoji šansa da tijelo ne prihvati donirani organ, a kako se to ne bi dogodilo, pacijenti moraju piti lijekove da tijelo ne odbaci donirani bubreg.
Ako transplantacija ne uspije, čovjek će ostati živ, ali u tom slučaju će biti ovisan o dijalizi kao zamjeni za rad bubrega. No, svi problemi s kojima se bubrežni bolesnici susreću mogli bi biti riješeni novim otkrićem kanadskih i kineskih znanstvenika.
Naime, kako piše ScienceAlert, tim znanstvenika iz zdravstvenih ustanova diljem Kanade i Kine stvorio je ‘univerzalni bubreg’ koji bi (u teoriji) trebalo moći prihvatiti tijelo svakoga pacijenta.
Da ovaj nevjerojatni znanstveni pothvat zaista funkcionira, dokazalo je i testno ispitivanje. Dakle, znanstvenici su svoj inovativni bubreg stavili u tijelo čovjeka s moždanom smrću. Njegovo tijelo je prihvatilo testni bubreg, te je organ normalno funkcionirao nekoliko dana.
– Ovo je prvi put da smo vidjeli da se ovo odvija na ljudskom modelu. To nam daje neprocjenjiv uvid u to kako poboljšati dugoročne ishode – istaknuo je Stephen Withers, biokemičar sa Sveučilišta British Columbia u Kanadi.
Većina ljudi s krvnom grupom 0 mora dugo čekati da dođu na red kako bi primili organ, s obzirom na to da ljudi s krvnom grupom nula mogu primati organe donora samo s istom krvnom grupom. S druge strane, bubreg od donora s krvnom grupom 0 može primiti bilo koja osoba.
Problem u cijeloj priči je taj što je najveći postotak ljudi koji čekaju na transplantaciju bubrega upravo s krvnom grupom 0.
Iako postoji metoda kojom se može presaditi bubreg bilo koje krvne grupe, postupak presađivanja izuzetno je kompliciran, a šansa da tijelo pacijenta odbije taj bubreg jako velika. Uz to, kako bi se taj pothvat mogao izvesti, potrebno je da donor bude živa osoba jer primatelju treba puno više vremena za pripremu kod transplantacije takve vrste.
Istraživači su uspjeli promijeniti bubreg tipa A, u bubreg tipa 0. To su uspjeli koristeći prethodno identificirane enzime koje uklanjaju antigene koji djeluju kao markeri krvne grupe A.
Spomenuti enzimi djeluju kao škare koje odstranjuju dio lanca antigena tipa A, te se mogu pretvoriti u status bez ABO antigena koji karakterizira krvnu grupu 0.
– To je kao da s automobila uklonite crvenu boju i otkrijete neutralni temeljni premaz. Nakon što se to učini, imunološki sustav više ne vidi organ kao strano tijelo – kaže biokemičar.
Transplantirani bubreg nakon tri dana je počeo pokazivati karakteristike bubrega krvne grupe A, međutim s lakšim imunološkim odgovorom. Znanstvenici upravo u tome što tijelo nastoji prihvatiti ‘univerzalni’ bubreg vide dokaz da je ovaj način transplantacije stvarno moguć.
Znanstvenici korištenjem svinjskog bubrega te stvaranjem novih antitijela, naporno rade na tome da dobiju bubreg koji će pacijent prihvatiti bez odbacivanja i nikakvog imunološkog incidenta.
Cijelo istraživanje objavljeno je u časopisu Nature Biomedical Engineering.
Ovakvim istraživanjima radi se na proširenju broja kompatibilnih bubrega koje se ljudima mogu presaditi. To budi nadu u bolje sutra svima kojima o život ovisi o transplantaciji bubrega.
Rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života
Poslušaj članak
Postavljanje dijagnoze cerebralne paralize često može biti kompliciran proces jer postoji više čimbenika koji mogu utjecati na razvoj ovog stanja.
No prema istraživanju objavljenom u časopisu Pediatrics: Open Science djeca s cerebralnom paralizom na dijagnozu više ne bi trebala čekati duže od 4. godine života, što donedavno nije bio slučaj, a ranija dijagnostika otvara prostor za bržu intervenciju i učinkovitiju rehabilitaciju mališana rođenih s ovim stanjem.
Istraživači iz američke Mreže za praćenje autizma i razvojnih teškoća prevalenciju cerebralne paralize ispitivali su na uzorku od 215 tisuća djece, što je uistinu respektabilna brojka za tako opsežnu studiju.
Otprilike polovica ispitivane djece imala je 8 godina tijekom istraživanja. Druga polovica imala je 4 godine, dakle prvi put u povijesti istraživanja cerebralne paralize stručnjaci su pratili prevalenciju za mlađu dobnu skupinu. Sveukupno, studija je otkrila da je 2,4 djece na 1000 imalo cerebralnu paralizu u dobi od 8 godina, pri čemu je spastična paraliza najčešći podtip. Gotovo 60 posto djece moglo je samostalno hodati.
Istodobno, četverogodišnjaci su imali sličnu prevalenciju od 2,2 na 1000, s većom vjerojatnošću da će dječaci imati dijagnozu cerebralne paralize od djevojčica u toj dobi
– Razumijevanje da se cerebralna paraliza dokumentira u različitim skupinama daje nam nove ciljeve za edukaciju i informiranje o riziku, ne samo za pružatelje usluga već i za rane intervencioniste, edukatore i, što je najvažnije, za njihove obitelji – rekao je Zachary Warren, glavni autor studije.
Tek da podsjetimo, rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života. Budući da je cerebralna paraliza trajno stanje uzrokovano oštećenjem mozga u razvoju, terapija nije usmjerena na izlječenje, već na maksimalno razvijanje djetetovih potencijala i postizanje što veće samostalnosti.
Novinar: Darko Vlahović
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell Press Blue pokazalo je da veći unos proteina nije uvijek bolji: za mnoge odrasle osobe koje nisu osobito tjelesno aktivne manji unos proteina mogao bi pridonijeti zdravijem starenju, pa čak i duljem životu
Poslušaj članak
Nakon analize više od 350 studija provedenih na ljudima, miševima i drugim organizmima, znanstvenici su utvrdili da smanjenje unosa proteina može poboljšati metabolizam, promijeniti način na koji stanice reagiraju na hranjive tvari, smanjiti oštećenja stanica i poboljšati njihovo funkcioniranje.
Međutim, koristi ovise o dobi, zdravstvenom stanju i razini tjelesne aktivnosti pojedinca.
– Potpuno je jasno da proteini imaju pozitivan učinak na rast mišića i odgovor organizma na tjelovježbu kod tjelesno aktivnih osoba – rekao je jedan od autora studije Dudley Lamming sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.
– No budući da većina ljudi živi relativno sjedilačkim načinom života, mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je zapravo potrebno, što vjerojatno ima negativne posljedice za zdravlje.
Nekoliko novijih istraživanja provedenih na ljudima pokazalo je da manji unos proteina može pomoći u smanjenju tjelesne težine i udjela masnog tkiva te istodobno poboljšati razinu šećera u krvi.
Metaistraživanje je također pokazalo da prekomjeran unos metionina, izoleucina i valina, aminokiselina od kojih su građeni proteini, može povećati rizik od pretilosti, upala i drugih bolesti povezanih sa starenjem.
Istodobno, druga istraživanja upućuju na to da veći unos proteina, osobito u kombinaciji s redovitom tjelovježbom, može pomoći starijim osobama u smanjenju tjelesne težine i gubitka mišićne mase povezanog sa starenjem.
Implantat pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga
Poslušaj članak
Sitni bežični implantat izazvao je oduševljenje kod slijepih osoba koje su vid izgubile zbog uznapredovale senilne makularne degeneracije (AMD).
U velikom međunarodnom kliničkom ispitivanju, više od 80 posto sudionika ostvarilo je značajno poboljšanje centralnog vida, a mnogi su nakon godina pogoršanja bolesti zahvaljujući implantatu ponovno mogli čitati slova, pa čak i riječi.
Implantat veličine 2×2 mm zamjenjuje oštećene stanice osjetljive na svjetlost u mrežnici, koji pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga.
Kamera ugrađena u specijalizirane naočale snima slike i šalje ih implantatu pomoću nevidljive svjetlosti bliskog infracrvenog zračenja. Implant zatim pretvara tu svjetlost u električne impulse, pomažući u obnavljanju prijenosa vizualnih informacija u mozak. Korisnici mogu prilagoditi postavke zumiranja i kontrasta kako bi poboljšali jasnoću vida.
Napredna atrofična AMD najčešći je uzrok trajne sljepoće kod starijih osoba i pogađa više od pet milijuna ljudi diljem svijeta. Kako AMD napreduje, središnje vidno polje postaje zamućeno jer su stanice mrežnice koje osjećaju svjetlost trajno oštećene.
U zdravom oku, ovi fotoreceptori hvataju svjetlost i pretvaraju je u električne signale. Ti signali putuju kroz živčane stanice u stražnjem dijelu oka, a zatim kroz vidni živac do mozga, gdje se formiraju slike.
Ovaj je implantat ono tehnološko čudo za koje smo do jučer vjerovali da je moguće samo u znanstveno-fantastičnim romanima. No to je čudo danas postalo stvarnost.
Nakon ovih rezultata, proizvođač uređaja, Science Corporation, podnio je zahtjeve za odobrenje kliničke upotrebe u Europi i Sjedinjenim Državama.
Tko su Purger i Purgerica?
Besplatne zdravstvene provjere na glavnom zagrebačkom trgu
Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
„Snaga je u nama“ već 13 godina podržava žene s rakom dojke
-
In MetropolaPrije 6 danaDUMOVEC Zagrebački umirovljenici i njihovi novi prijatelji psi
-
VijestiPrije 5 danaNaknada za prijelazno razdoblje usluge osobne asistencije
-
EU kutakPrije 4 danaOsobe s invaliditetom isključene iz hitnih službi i komunikacije
-
VijestiPrije 3 danaOsobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
In MetropolaPrije 7 danaSAMO 5 MINUTA Oštra poruka Zajednice spinalno ozlijeđenih
-
Civilno društvoPrije 6 danaURIHO sudjelovao u Europskom tjednu mobilnosti
-
in MREŽAPrije 7 danaRASPRAVA Prepreke pri (samo)zapošljavanju osoba s invaliditetom
-
VijestiPrije 4 danaZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni