Poveži se s nama
In-Portal Banner

in MREŽA

OSOBE S INVALIDITETOM U MEDIJSKOJ I MODNOJ INDUSTRIJI Tko, gdje i kako priča o invaliditetu?

Objavljeno

/

Ovo je ilustracija dvije osobe, jedne u invalidskim kolicima i druge stojeće, na plavoj pozadini s zelenim biljkama. Osoba u invalidskim kolicima nosi bijeli šešir i bijelu haljinu. Osoba koja stoji nosi plavu jaknu i bijele hlače. Osoba koja stoji drži mikrofon i čini se da intervjuira osobu u invalidskim kolicima.

Možemo reći da su osobe s invaliditetom nedovoljno prisutne u medijima kao kreatori sadržaja, a s tom činjenicom vjerojatno je povezana i činjenica da je sadržaja specijaliziranog za ovu tematiku nedovoljno

Da bi osobe s invaliditetom imale priliku ravnopravno sudjelovati u društvu, potrebno je promijeniti medijsku sliku o njima, jer mediji imaju moć oblikovati mišljenje javnosti. S tom tezom na umu počeli smo raditi na ovogodišnjoj seriji tekstova nazvanoj ‘Osobe s invaliditetom u medijskoj i modnoj industriji’.

Mediji su se danas više-manje sveli na oglasni prostor i senzacionalizam, a potonje je slučaj i kod izvještavanja o temama vezanim uz invaliditet i relevantnim za osobe s invaliditetom. Teme se mogu sažeti na herojske priče o svakodnevnim radnjama ili nesretnu sudbinu osoba s invaliditetom, uz iznimku povremenih korektnih izvještaja o aktivnostima udruga.

Da bi spomenute nepoželjne perspektive izbjegli, s promjenama moramo početi od nas samih i ne smijemo se prepustiti sažalijevanju i jadikovkama, poručili su kolege novinari u četvrtom tekstu serije. Ako želimo promjene, moramo dati drugačiju perspektivu, naglasak mora biti na znanju i vještinama, a o osobama s invaliditetom treba pisati kao da invaliditet ne postoji, zaključili su.

Ipak, da bi se glas osoba s invaliditetom mogao čuti, potrebni su neki preduvjeti – mediji moraju biti pristupačni, i fizički i što se tiče zapošljavanja i prilagodbe radnih uvjeta. Osim nekoliko specijaliziranih portala i radija, poput našeg portala ili Radija 92, mali broj medija trenutno zapošljava novinare s invaliditetom, što zbog predrasuda o njihovim mogućnostima, što zbog nestabilnog financiranja neprofitnih medija. Iako svjesni potrebe za širenjem opsega tema i broja novinarskih radnika s invaliditetom, često ne mogu ponuditi adekvatne honorare ili zaposlenje.

Na temelju navedenog možemo reći da su osobe s invaliditetom nedovoljno prisutne u medijima kao kreatori sadržaja, a s tom činjenicom vjerojatno je povezana i činjenica da je sadržaja specijaliziranog za ovu tematiku nedovoljno. Google pretraga pokazala je da nacionalna televizija ima samo jednu emisiju koja se bavi životom i pravima osoba s invaliditetom, ‘Normalan život’, u ne baš sjajnom terminu, četvrtkom u 11 ujutro na HRT1. Neke druge emisije sporadično propituju teme pristupačnosti, skrbi, osobne asistencije i druge aktualnosti.

‘Jedan plus jedan’ i ‘Šesto čulo’ emisije su koje možemo slušati na Hrvatskom radiju. Prva nastoji senzibilirati ‘javnost prema osobama s invaliditetom, a u tome joj pomažu javne osobe, pjevači, glumci, sportaši, umjetnici’, a druga je namijenjena osobama s invaliditetom sa svim temama i pitanjima koja ih zanimaju i tiču se njihova života’.

Na RTL-u i Novoj TV nema specijaliziranih emisija, ali Nova TV često izvještava o problematici, kroz emisiju Provjereno, Dnevnik ili neke zabavne emisije. Z1 televizija ima emisiju ‘Isti smo’ koju uređuju i vode osobe s invaliditetom, a lokalna televizija Trend TV radi emisiju poticajnog naziva i sadržaja ‘Mogu sve’.

‘Hodalica’ na Radio studentu emitira vijesti o novim događanjima, projektima i drugim zanimljivostima iz područja obrazovanja, zapošljavanja, zdravlja, slobodnog vremena i svih ostalih segmenata iz života mladih i osoba s invaliditetom. Emisiju je pokrenuo Hrvatski savez udruga za mlade i studente s invaliditetom ‘SUMSI’.

Emisija ‘Bez dlake na jeziku’ vrti se na Radiju Kastav, a u njoj, kako i ime govori, osobe s invaliditetom ‘svoju istinu govore onako kako znaju, govoreći ponekad i teško, zakinuti vrlo često u verbalnom izražavanju zbog svojih specifičnih dijagnoza’.  Radio emisija ‘Otkucaji srca’ emitira se na Radio Zelini, a sadržaj popunjava aktivnostima Udruge Srce.

Osim navedenih, druge emisije Google pretraga nije izbacila, ali pretpostavljamo da ih se može naći još nekoliko na lokalnim radijskim postajama. Iako ograničenog dometa, takve emisije puno znače lokalnom stanovništvu. Međutim, da bi utjecaj medija bio veći, velike medijske kuće trebale bi još više pažnje posvetiti sadržaju, odabiru gostiju i zapošljavanju osoba s invaliditetom.

Pisali smo u ranijim tekstovima kako je nužno više sadržaja posvećenog brojnim preprekama do potpune inkluzivnosti osoba s invaliditetom. Jednako tako, osobe s invaliditetom ne treba zvati da gostuju u emisijama samo o njihovim pravima i problemima s kojima žive, nego i u emisije koje će istaknuti njihovu stručnost i interese.

Nedostaje nam i upoznavanje s različitim oblicima invaliditeta, a zajedno s tim i edukacija o drugačijim načinima na koje se nešto može napraviti i nesvakidašnjim vještinama koje osoba može steći. Na primjer, osobi koja nije slijepa teško je zamisliti kako se slijepi glumac orijentira na kazališnim daskama, a osobi koja u jednoj ruci drži iglu za heklanje, dok drugom zateže vunu neobično je da se heklati može i jednom rukom. Možda smo čuli da se osobe koje komuniciraju znakovnim jezikom drugačije, direktnije izražavaju, ali ne znamo što to zapravo znači i da se ne trebamo vrijeđati ako nam gluha osoba kaže da smo debeli.

Nadalje, za potpuno korištenje medija u svrhu poboljšanja društva potrebna je i prilagodba samog sadržaja. U Izvješću o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2022. ona ističe da ‘u dosadašnjim programima (posebno televizijskim) nema dovoljno emisija i sadržaja namijenjenih i prilagođenih za praćenje od strane djece i mladih s oštećenjima sluha’. Mala djeca do školske dobi ne mogu koristiti takozvane plutajuće titlove, jer ne znaju čitati, pa takav sadržaj treba prilagoditi na drugačiji način. Zato je potrebno upoznati društvo sa samim postojanjem, a onda i primjenom znakovnog jezika, navodi ona.

Također navodi da još više sadržaja treba biti prevođeno, iako HRT ima trend povećanja dnevne količine sadržaja prilagođenog titlovanjem ili prijevodom na hrvatski znakovni i plan rasta s trenutnih 480 minuta do 580 minuta u 2027.

Prilagođeni sadržaj neophodan je djeci s teškoćama u razvoju, kako bi njihovo odrastanje bilo ispunjenije i kvalitetnije. Zatim, neophodan je osobama s invaliditetom, kako bi imali jednako pravo na praćenje sadržaja – bilo kulturnog, informativnog, znanstvenog, zabavnog ili nekog drugog – kao i osobe bez invaliditeta. K tome, podsjetimo, pandemija koronavirusa i potresi koji su pogodili Zagreb, Petrinju, Sisak i njihovu okolicu pokazali su da su osobe s invaliditetom ostale zakinute za važne informacije, a to im u nekim slučajevima može ugroziti život.

Sve su navedene pretpostavke nužne da bi mediji ispunili svoju ulogu – informiranja javnosti i uključivanja svih zainteresiranih aktera u rad na informiranju. Važno je, kao što smo već naveli, da se fokus makne s invaliditeta i stavi na kvalitetu obavljanja zadataka, jednako kao što je u modnoj industriji važno da se modele s invaliditetom ne zapošljava zbog invaliditeta, nego zato što kvalitetno i sa žarom rade svoj posao.

Prostor za poboljšanje i borbu je velik, a iako do nas možda još nisu došle, postoji i dosta pozitivnih priča koje čuče u nekoj lokalnoj zajednici ili u različitim kutcima svijeta. Dio medija trudi se prenijeti te priče, a pridonijeti može i svatko od nas – tako da pronađe one koje ga interesiraju i potiču da uči i radi ono što ga zanima, da uči o drugima i da tako zajedno gradimo međusobno razumijevanje i prihvaćanje različitosti.

Ana Vragolović

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

in MREŽA

U tijeku 29. hrvatski simpozij osoba s invaliditetom

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje skupinu ljudi koji sjede u konferencijskoj dvorani. Svi su usmjereni prema govorniku koji stoji na pozornici s mikrofonom. U pozadini se nalazi pult s natpisima, a prostor je osvijetljen umjetnim svjetlom. Čini se da se radi o nekom događaju poput konferencije ili predavanja.
Foto: Anita Blažinović

Poseban fokus je na temama kao što su inkluzivno zapošljavanje osoba s invaliditetom, primjena novog Zakona o osobnoj asistenciji, položaj žena s invaliditetom, pristupačnost i Platforma Accessible EU, te postignuća u razvoju održive, digitalne, zelene i solidarne Hrvatske, uz poseban naglasak na sport za osobe s invaliditetom

Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH, kao krovna organizacija koju čini mreža od 15 nacionalnih saveza osoba svih vrsta invaliditeta s preko 230 lokalnih udruga, organizira tradicionalni 29. hrvatski simpozij osoba s invaliditetom s međunarodnim sudjelovanjem, kao najznačajniju manifestaciju osoba s invaliditetom u regiji.

Suorganizatori simpozija su Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Hrvatski zavod za zapošljavanje i Accessible EU Hrvatska.

Moto Simpozija je ‘Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom – o nama uvijek s nama – od slogana do realnosti’.

Simpozij se održava 21. i 22. listopada 2024. u Zagrebu u hotelu Diplomat. Poseban fokus je na temama kao što su inkluzivno zapošljavanje osoba s invaliditetom, primjena novog Zakona o osobnoj asistenciji, položaj žena s invaliditetom, pristupačnost i Platforma Accessible EU, te postignuća u razvoju održive, digitalne, zelene i solidarne Hrvatske, uz poseban naglasak na sport za osobe s invaliditetom.

Otvorenju dvodnevnog simpozija nazočili su brojni visoki gosti, izaslanici Vlade, Sabora, izaslanica predsjednika Zorana Milanovića pod čijim se pokroviteljstvom simpozij i održava, predstavnici Grada Zagreba, ministarstava, Ureda pravobranitelja, ZOSI-ja, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, predstavnici saveza, udruga i naravno, ništa bez osoba s invaliditetom.

Simpozij je moderirala Magdalena Guzalić, stručna suradnica SOIH-a, a Melita Mulić kao izaslanica predsjednika Zorana Milanovića proglasila je simpozij otvorenim.

– Očekujem da ćemo danas konstruktivno raditi i donijeti dobre zaključke. Nalazimo se u razdoblju velikih zadaća ispred sebe. One su teške, one su nove, a znamo da sve inovativne stvari ne mogu ići lako. Dobili smo novi Zakon o socijalnoj skrbi koji je prema ZOSI-ju uputio brojne osobe na vještačenje i ugušio sustav, a onda smo donijeli još dva zakona, odnosno, Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku, što je dodatna navala na ZOSI.

Govorit ćemo što je važno u vještačenju, u korištenju poticaja, korištenju vaučera, a Zakonu o osobnoj asistenciji i Zakonu o inkluzivnom dodatku posvetit ćemo dva okrugla stola. Zapošljavanje će također biti tema, a žene s invaliditetom su uvijek važna tema i imajte na umu da je nasilje nad ženama s invaliditetom daleko veće nego nad ženama bez invaliditeta. Zahvaljujem na ovakvom lijepom odazivu jer to znači da želimo, hoćemo i jedino partnerski možemo postići rezultate – kazala je uvodno Marica Mirić, predsjednica SOIH-a.

– Nama je fokus zapošljavanje osoba s invaliditetom. Pratimo i pozitivne trendove na tržištu rada i imamo nikad veći broj zaposlenih osoba i moramo zajedno uložiti dodatne napore da i osobe s invaliditetom pronađu svoje mjesto na tržištu rada. U protekloj godini zaposlilo se oko 3600 osoba s invaliditetom – kazao je Ante Lončar, ravnatelj Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

– Svi moji prethodnici već su spomenuli Zakon o inkluzivnom dodatku i Zakon o osobnoj asistenciji koje smo dugo čekali. Možda sva očekivanja i nisu u potpunosti ispunjena, ali ključna je poruka da je naša zadaća slušati vas i da imamo vašu podršku kao i vi našu. Što se tiče Zakona o osobnoj asistenciji, s vama smo pokušali stvoriti najbolji model, a jesmo li u tome uspjeli pokazat će vrijeme. Dosadašnji rezultati  kažu da imamo veći broj korisnika u odnosu na projektno financiranje bez zakonskog okvira. Sada imamo gotovo sedam tisuća zahtjeva, od toga 5800 osoba već dobilo rješenje i može koristiti uslugu, kada tome dodamo oko 1800 osoba s invaliditetom koje koriste projekt Zaželi i kad dodamo Pomoći u kući putem rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, taj broj je puno veći nego što komuniciramo kroz Zakon o osobnoj asistenciji.

Što se tiče inkluzivnog dodatka, brojke su i više nego dobre, ali manje su bitne brojke od onoga koliko su osobe s invaliditetom zadovoljne razinom iznosa kroz pet razreda na koje imaju pravo.

Ovih smo dana raspisali javni poziv za uslugu Odmor od skrbi i tu želimo vidjeti na koji, što kvalitetniji način možemo dobiti vama očekivane rezultate – kazao je ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Marin Piletić.

Anita Blažinović

Nastavi čitati

in MREŽA

Predstavljanje mogućnosti Erasmus+ programa u Osijeku

Objavljeno

/

Slika prikazuje mladu ženu s dugom tamnom kosom, koja nosi ruksak i stoji u zračnoj luci, gledajući u veliki ekran na kojem su prikazani letovi. Ekran sadrži informacije o dolascima i odlascima letova, ispisane crvenim i bijelim slovima. Žena drži čašu s pićem u ruci dok promatra ekran. U pozadini su drugi putnici i veliki reklamni ekran s natpisom "JCDecaux Airport".
Foto: Pixabay

Predstavljanje je namijenjeno udrugama, savezima i organizacijama osoba s invaliditetom s područja Slavonije, Baranje i Srijema

Grad Osijek bit će domaćin predstavljanja mogućnosti Erasmus+ programa, jedne od najprestižnijih europskih inicijativa za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom u suradnji s Agencijom za mobilnost i programe Europske unije i Erasmus ambasadorom za uključivanje i raznolikost Tihomirom Žiljkom, uz podršku Grada Osijeka organizira predstavljanje mogućnosti programa ERASMUS+ za udruge, saveze i organizacije osoba s invaliditetom s područja Slavonije, Baranje i Srijema.

Događaj će se održati 23. listopada 2024. u 11 sati u konferencijskoj dvorani IT poslovnog centra (IT park Osijek 9).

Cilj događanja je približiti program Erasmus+ i sve njegove benefite, kao što su studiranje, volontiranje, stručna praksa i razmjene mladih, s naglaskom na prilike za osobe s invaliditetom. Na predstavljanju će se raspravljati o prilagođenim mogućnostima za sudionike s invaliditetom, kao i o financijskoj i logističkoj podršci koja im je dostupna tijekom sudjelovanja u programu.

Program Erasmus+ nudi brojne mogućnosti za osobe s invaliditetom, te je prilika za osobni i profesionalni razvoj kroz međunarodnu suradnju i razmjenu iskustava.

Nastavi čitati

in MREŽA

Održana konferencija ’10 godina u velikom kadru’

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje osobu koja stoji ispred govornice i drži govor. Iza nje se nalaze dvije zastave, zastava Hrvatske i zastava europske unije, što znači da se radilo o nekoj međunarodnoj konferenciji. Pokraj nje je stol na kojem se nalaze dva laptopa i jedna boca. Na zidu se vidi platno na kojem se projicira slika s projektora.
Fotografija: Borna Ferdo Vukojević

Na konferenciji je zaključeno kako svaka gluha ili nagluha osoba ima pravo na informaciju, ali i kako bi se televizijski program još više trebao prilagoditi njima

Prije točno deset godina, Hrvatska radiotelevizija uvela je hvalevrijedan novitet, vidljivost prevoditelja znakovnog jezika na velikom ekranu. Tim povodom Hrvatsko društvo prevoditelja znakovnog jezika, u prošli petak, organiziralo je konferenciju pod nazivom ’10 godina u velikom kadru – Simultani prijevod hrvatskog znakovnog jezika na televiziji’. Konferencija se održala u prostorijama Matice Hrvatske.

S dolaskom, odnosno vidljivošću prevoditelja znakovnog jezika na ekranu, pri prikazivanju nekih od  informativnih emisija na javnom servisu, gluhim osobama uvelike je olakšan pristup informacijama. Na taj su način gluhe i nagluhe osobe dobile priliku biti u toku s događajima kao i čujuće osobe.

O temama kao što su razvoj prilagodbe programa za gluhe i nagluhe, izazovi prevoditelja znakovnog jezika pri obavljanju svoga posla, te o mnogim drugim temama na konferenciji u organizaciji Hrvatskog društva prevoditelja znakovnog jezika raspravljali su brojni domaći i strani izlagači.

Na konferenciji su prisustvovali brojni uvaženi gosti kao što su saborska zastupnica Ljubica Lukačić, savjetnica Predsjednika Republike za odgoj i obrazovanje Jadranka Žarković, ravnateljica Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija Jasna Vaniček-Fila, te iz Gradskog ureda za zdravstvo, socijalnu politiku, branitelje i osobe s invaliditetom Marija Mustač.

Na početku je uslijedio niz pozdravnih govora, a između ostalih prisutnima se obratila i saborska zastupnica Ljubica Lukačić.

– Izuzetna mi je čast biti ovdje s vama. Drago mi je da sam baš ja dobila tu čast s obzirom da sam jako emotivno vezana za gluhe i nagluhe osobe. Zahvalila bih se Mirijani Juriši na svemu što je kroz ove godine napravila za gluhe i nagluhe osobe. Njeno htijenje i upornost tjeralo me da zajedno pronađemo rješenje problema za praćenje dnevnih emisija na Hrvatskoj radioteleviziji. Ministarstvo kulture i medija prati sve potrebe osoba s invaliditetom i sigurna sam da ćemo svi zajedno svojim trudom poboljšati pristup informacijama za gluhe osobe. Važno je imati informaciju, ako informaciju nemate tada se osjećate nesigurno i izgubljeno. Republika Hrvatska ima predsjednika Vlade koji razumije probleme osoba s invaliditetom. On je taj koji kad su u pitanju osobe s invaliditetom nikada nije rekao ne. Što se tiče predsjednika Hrvatskog sabora on za osobe s invaliditetom uvijek ima razumijevanja te želi da smo u Saboru vidljivi. Prvi njegovi gosti na novoj lokaciji bili su hrvatski paraolimpijci. Moram reći da se jako veselim kada vidim da se neka emisija prevodi na znakovni jezik, a kad čujem da se nešto neće prevoditi to me jako uznemiri, ali zato što je Mirjana uporna pa uvijek uspijemo riješiti stvari na zadovoljstvo svih osoba oštećenog sluha – kazala je Lukačić.

Od stručnjaka za ovu temu prva je riječ dobila Suzana Ivančić koja je progovorila o prilagodbi programskog sadržaja za gluhe i nagluhe osobe te kratkim isječcima pokazala kako to izgleda u praksi.

– Prevoditelji moraju biti tamo gdje ne zaklanjaju sadržaj, isto tako moraju biti dovoljno veliki kako bi ga gluha osoba mogla vidjeti. Primjer dobre prakse je sjednica Hrvatskog sabora gdje se prevoditelj nalazi u desnoj trećini ekrana pa gluhe osobe mogu dobro vidjeti što se govori. Što se tiče broja emisija, premašili smo ugovor koji imamo s HRT-om. Kad su u pitanju neki izazovi u našem poslu, jedan od njih je sigurno titlovanje, radimo na tome da svaka emisija koja se emitira uživo bili to prilozi ili dnevnik, imaju titlove. Još jedan od problema je broj zaposlenih, ali i vremenska ograničenja u kojima moramo pripremiti titlove. Nekada tekst dođe par minuta prije emitiranja, ali mi to sve nekako uspijemo srediti. Hvala na prijedlozima i kritikama jer zbog vas se iz dana u dan pokušavamo biti što bolji – istaknula je Ivančević koja posljednjih sedam godina radi na prilagodbi programa za gluhe i nagluhe te na taj način uvelike olakšava život osobama s oštećenjem sluha.

Jasna Vaniček Fila ispred Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske kazala je kako se hrvatski znakovni jezik još uvijek susreće s određenim izazovima, ali i spomenula kako je u HRT-ovom pravilniku definirana programska obveza da će HRT proizvoditi i emitirati emisije o osobama s invaliditetom, osobama s teškoćama u razvoju, ali i poticati prevođenje programa na hrvatski znakovni jezik. Kazala je i da je ugovorom između HRT-a i Vlade Republike Hrvatske potpisan ugovor za razdoblje od 2023. do 2027. po kojem je Hrvatska radiotelevizija dužna prilagoditi program gluhim i nagluhim osobama te da se isti mora povećavati u skladu s produkcijskim mogućnostima.

Nešto više o povijesti i samom ulasku prevoditelja znakovnog jezika u programa sudionici su mogli čuti od Mirjane Juriše.

– Prvi značajni pomak u informiranju gluhih osoba bio je informativni bilten, preko njega su gluhe osobe dobivale puno bitnih informacija. Godine 1995. počinje kontinuirano prevođenje emisija na znakovni jezik na intervenciju Vlade Republike Hrvatske. Nakon donošenja pravilnika o Hrvatskoj radioteleviziji program za gluhe bivao je kvalitetniji. Ulazak prevoditelja znakovnog jezika nije bila zasluga pojedinca, već smo svi pritiskali televiziju da nam daju normalan format i prilagode brzinu prevođenja kako bi osobe s oštećenjem sluha mogle normalno pratiti program. Tek nakon što je profiliran HRT 4, prevoditelji su prikazani u većem formatu te su tako i gluhe osobe postale zadovoljnije programom. Ono što se treba napomenuti je svakako da bi govornici trebali pričati sporije kako bi ih prevoditelji mogli pratiti – kazala je Juriša.

Gostujući predavač Slawomir Stepski u svom predavanju pokušao je prikazati na koje se sve načine prevoditelji prikazuju na televiziji u 51 zemlji te koliko često puštaju i koliko vremenski traju emisije za gluhe, kao i kakva se vrsta emisija prevodi.

Tamara Levak Potrebica iz Hrvatskog društva konferencijskih prevoditelja u svom je predavanju kazala nešto više o HDKP-u, čime se Društvo bavi, te koja im je sličnost s prevoditeljima znakovnog jezika.

– HDKP već 50 godina skrbi o konferencijskim prevoditeljima i njihovoj edukaciji te se zalaže za poštivanje profesionalnih standarda struke. Za svaku vrstu prevođenja trebaju postojati određeni standardi. Tako za konferencijsko prevođenje postoje profesionalni standardi koji sadrže uvjete kojih se konferencijski voditelj mora držati kako bi prevoditelj mogao pružiti najveću kvalitetu svoje usluge. Međunarodna udruga konferencijskih prevoditelja se svojim radom zalagala da imamo ugovorom propisane uvjete za rad. Najveći problemi nas konferencijskih prevoditelja je ta što se ne stignemo temeljito pripremiti jer nas televizijske kuće nerijetko angažiraju u sklopu događaja koji je upravo u tijeku. To je problem jer vi kao prevoditelj imate odgovornost i prema govorniku i prema slušatelju, stoga morate biti maksimalno pripremljeni, a to je često nemoguće. Pogotovo zbog toga što njihove govore ne smijete nadopunjavati vlastitim riječima. Isto tako, prevoditelji često moraju improvizirati jer rade u lošim uvjetima.

Na konferenciji su sudjelovali i dvije prevoditeljice Slovenskog znakovnog jezika – Mateja Vodeb, voditeljica odjela za pristupačnost na RTV Slovenija i njezina kolegica, prevoditeljica Tanja Giuliatti Davinić. One su podijelile svoja iskustva u radu na slovenskoj javnoj televiziji te pokazale na koji sve način prilagođavaju program gluhim osobama. Vodeb je kroz svoj rad na RTV Slovenija sustavno uvodila tehnike pristupačnosti za gluhe i nagluhe koje su postale ravnopravan dio produkcije na njihovoj nacionalnoj televiziji. Također, Vodeb je sukreatorica specijaliziranih web stranica Dostopno.sl i Enostavno.info na kojima osobe s invaliditetom neometano mogu pratiti vijesti, nebitno bili oni gluhi, nagluhi ili slijepi. Na web stranici Dostopno.si za svakog od njih postoje specijalizirane rubrike putem kojih mogu saznati informacije koje ih zanimaju, dok su Enostavno.info vijesti strukturirane tako da su najbitnije informacije napisane te gluha ili nagluha osoba bez problema može saznati što je zanima.

Posljednje predavanje održano je na temu ‘Izazovi simultanog prijevoda informativnih emisija na hrvatskom znakovnom jeziku’.

U samom izlaganju Kavčić je predstavila svoj pogled na struku i izložila glavne izazove s kojima se susreće prevoditelj znakovnog jezika, a prema kojima se taj posao razlikuje od prevoditelja govornih jezika. Počevši od samog radnog mjesta, prevoditelji se znakovnog jezika mogu nalaziti u doktorskoj ordinaciji u kojoj je glas doktora moguće jasno čuti, no navečer istoga dana prevoditelj se može nalaziti na pozornici gdje prevodi govore za vrijeme prosvjeda na Trgu bana Jelačića, gdje zvuk nije jasan i gdje postoje velike interferencije.

Nadalje, prevoditelj znakovnog jezika mora osim izgovorene riječi gluhim korisnicima, kada se govornik ne vidi, prenijeti i informaciju o tome tko izgovara te riječi, radi li se o ženskom glasu, muškom ili govori dijete. Naposlijetku, u RH, Zakonom o HZJ i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba jasno je definiran hrvatski znakovni jezik kao samosvojni jezični sustav, različit od hrvatskog jezika, dok su ostali sustavi komunikacije temeljeni na hrvatskom jeziku, a to su čitanje s usana, daktilografija ili simultana glasovno-znakovna komunikacija (kada se izgovaraju pune rečenice na hrvatskom jeziku, a istovremeno znakuju pojedini znakovi kako bi se olakšalo čitanje s usana).

Kavčić je tako naglasila da se prijevod događa samo i isključivo onda kada gluhe osobe koriste HZJ, jer prevoditelj tada prevodi s hrvatskog jezika na hrvatski znakovni jezik. U svim drugim slučajevima radi se samo o vizualizaciji hrvatskoga jezika, korisnici naime zahtijevaju samo da se izgovorena riječ lakše očita s usana. Primjerima je zorno prikazala gramatičke razlike između HZJ i hrvatskoga jezika. Na samom kraju zaključuje kako je veliki kadar za prevoditelja na javnoj televiziji potreba i pozitivan pomak koji se dogodio prije 10 godine, no istovremeno je i velika odgovornost na samim prevoditeljima. 

-Najveći problem za prevoditelje znakovnog jezika predstavlja činjenica da još uvijek ne postoji opis radnog mjesta, što znači da još uvijek ne postoji zanimanje upisano u NKO, niti postoji formalno obrazovanje. Stalnim usavršavanjem i pohađanjem neformalnih edukacija u organizaciji Hrvatskog društva prevoditelja znakovnog jezika trude se nadoknaditi spomenuti nedostatak formalne edukacije-kazala je lingvistica i prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika Dorijana Kavčić pokazujući pritom primjere iz prakse.

Na konferenciji je zaključeno kako svaka gluha ili nagluha osoba ima pravo na informaciju, ali i kako bi se televizijski program još više trebao prilagoditi njima, u vidu prevođenja većeg broja emisija i prevođenja različitijeg sadržaja. Prisutni su na konferenciji mogli uvidjeti s kojim se to problemima susreću hrvatski prevoditelji znakovnog jezika u svojoj svakodnevici.

Nastavi čitati

U trendu