Poveži se s nama

Civilno društvo

OSOBE S INVALIDITETOM U MEDIJSKOJ I MODNOJ INDUSTRIJI Kako ispričati priču o invaliditetu

Objavljeno

/

Promjena kreće od nas samih, kao što su istaknuli naši sugovornici: osobe s invaliditetom trebaju se prestati predstavljati javnosti kroz invaliditet i naglasak staviti na znanje i vještine

Podcjenjivanje sposobnosti osoba s invaliditetom i fizičke barijere koje otežavaju kretanje po gradu, obavljanje terenskih zadataka i pristup zgradi medijske kuće glavni su faktori koji osobama s invaliditetom otežavaju zaposlenje u novinarskoj struci, ustanovili smo u trećem tekstu serije Osobe s invaliditetom u medijskoj i modnoj industriji. Da li su se i s kakvim preprekama susreli novinari koji su sami osobe s invaliditetom, što im znači novinarstvo i što misle o trenutnom medijskom pristupu temama vezanim uz invaliditet pitali smo dvojicu novinara, Antonija Milanovića i Sašu Drinića.

Milanović se novinarstvom počeo baviti radi dodatne zarade, a kasnije je to preraslo, kaže, u neku vrstu dodatne ljubavi i načina za osobni razvoj.

– Novinarstvo je za mene način da dođem do novih saznanja, novih informacija i kontakata i da usput testiram sebe i svoje granice, s obzirom na to da imam oštećenu motoriku, pa mi je svaki tekst zapravo na neki način borba i izazov dok ga pišem – rekao nam je. Milanović piše kolumnu Wheels on fire za šibenski neovisni portal TRIS, a zaposlen je u zadarskoj gradskoj knjižnici.

Drinić kaže da je novinarstvo nešto najljepše što mu se dogodilo u životu.

– To je nešto što me još uvijek, nakon 16 godina, maksimalno ispunjava. Po prirodi sam znatiželjan i uvijek sam postavljao neka neočekivana pitanja, a fasciniralo me kako su kolege dolazile do odgovora, pogotovo u vremenu kad se nije moglo u par klikova doći do velike količine informacija. Upravo to traganje za informacijama i provjera informacija, kao i promatranje nekih kolega koji su uzori, npr. Andrija Jarak, nešto je što me i dalje veseli i izaziva tzv. Pavlovljev refleks.

Drinić radi na Radiju92fm u Slavonskom Brodu, vodi emisiju na Osječkoj televiziji i piše kolumnu za internetski portal mixer.hr.

– Tri potpuno različita medija, a upravo je ta različitost ono što me ispunjava. Nekad se dogodi da sam prijepodne na radiju, poslijepodne na televiziji, a u međuvremenu pišem tekst za kolumnu. Na radiju se morate ponašati drugačije nego na TV-u, a oba medija su beskrajno zavodljiva i kad vas jednom uvuku u svoj žrvanj jednostavno ne možete van – objašnjava nam Drinić svoju zaljubljenost u novinarski posao.

Kako su mediji različiti, i on se bavi različitim temama. Na radiju92 koji je, kako je rekao, ‘lokalnog karaktera, a globalnih namjera’ ima potpunu slobodu biranja tema, pa prati i nacionalna i svjetska aktualna zbivanja. Ističe da je Radio92 uvijek tu kad treba informirati osobe s invaliditetom o tome kako određena tema djeluje na njih. Na Osječkoj televiziji vodi emisiju o kulturi TV koktel koja prati kulturne i društvene događaje u Osijeku i okolici. Kolumna za internetski portal opet je priča za sebe.

Milanović se pak najviše bavi temama koje muče osobe s invaliditetom i druge ranjive skupine jer je, kao i Drinić, i sam pripadnik te skupine i jer dosta radi na polju poboljšanja života samih osoba s invaliditetom. Do posla u novinarskoj struci nije mu bilo lako doći, ali ne zbog invaliditeta, nego zbog nestabilnih uvjeta i nestabilnog financiranja medija. Iz istog razloga ima drugi, stalni posao.

– Imao sam prilike baviti se i drugim temama, npr. temama iz showbiza, radio sam intervjue s poznatim osobama, pratio neke važne događaje, pa i neke teške i kompleksne političke teme, ali to je bilo vrlo kratko, s obzirom na to da su honorarni poslovi u novinarstvu jako nestabilni i nepredvidivi – danas imate angažman, sutra ga već ne morate imati – kaže Milanović, pa dodaje da ‘nitko nije imao novaca za normalan mjesečni honorar’. Slao je puno emailova, svako malo popravljao životopis i nadao se će netko uopće odgovoriti.

– Najteže bi mi palo kad bi se netko javio i čak ponudio angažman, sve bi okvirno dogovorili, a onda bi započeli rečenicu ‘javit ćemo vam se za tri dana…’, i onda se više nitko ne javi, a ako zovete natrag na isti broj on je konstantno zauzet. Radije bih da mi se kaže da nema posla nego da mi se budi lažna nada, što mnogi rade – objašnjava nam.

Drinić kaže da se u potrazi za poslom nije susretao s predrasudama.

– Mene moji urednici ne doživljavaju kao osobu s invaliditetom. U televiziji sjedim u kolicima i to nije problem ni njima ni javnosti, niti je to neka velika priča. Bio bih jako tužan kad bih znao da su me angažirali i da im trebam u programu jer sam osoba s invaliditetom, pa da oni onda glume da su inkluzivni i osjetljivi.

Što se aktualnog televizijskog i radijskog programa tiče, Milanović smatra da bi sadržaja koji osvješćuje javnost o temama vezanim uz invaliditet trebalo biti više.

– Ne kažem da se konačno neke stvari ne miču s mrtve točke jer, primjerice, osim što pišem kolumnu o ranjivim skupinama, od siječnja 2023. vodim i uređujem emisiju na lokalnoj televiziji Diadora sa sjedištem u Zadru koja se zove Bijeli štap, bavi se ranjivim skupinama i emitira se dva puta mjesečno. Smatram da stvari idu lagano ka boljem i vjerujem da će se i dalje poboljšavati što se toga tiče.

Drinić se slaže da te teme nisu dovoljno pokrivene, ali ističe da prvotnu sreću kad se netko njima počne baviti brzo gasi način na koji je tema pokrivena.

– Često novinar uzme sugovornika iz kojega izvuče kukanje. Ja nikada ne izvlačim ono što volimo zvati ‘toplom ljudskom pričom’ jer to vrlo brzo sklizne u patetiku. Patetika je nešto što ubija eter i daje krivu sliku stvarnosti. Ako ćemo iskoristiti vrijedne medijske minute da bismo kukali, umjesto donijeli rješenje, nismo napravili dobru stvar. Treba krenuti objektivno, treba sugovornike pitati pitanja koja će možda i njima otvoriti neki drugi pogled na problem.

Dodaje da je motiv sugovornika (i novinara) glavni pokretač priče.

– Ako je sugovornik odlučio svoj problem staviti u središte pozornosti, umjesto rješenja dobit ćemo još jednu patetičnu priču s kojom ne možemo ništa. Naravno da ima teških situacija u kojima je potrebna pomoć, ali takve se situacije brzo prepoznaju.

Milanović kaže da sadržaj o osobama s invaliditetom ide iz krajnosti u krajnost.

– Ne kažem da neke herojske priče nije potrebno na takav način ispisati, ali kad pročitam neku bombastičnu herojsku priču i shvatim da je to priča koju prolazi 80 posto osoba s invaliditetom, djeluje malo frustrirajuće.

Kaže da treba postojati neka doza u izvještavanju – i herojske priče i sažalijevanje smatra pretjeranim.

– O osobama s invaliditetom treba pisati kao da pišete o nekoj osobi koja apsolutno nema problem. Možda je bitno primijeniti takav način gledanja na to, možda je bit u tome, jer ako idete u pretjerano sažalijevanje automatski ćete dobiti sliku da su osobe s invaliditetom jadne i nesposobne što je poruka koju, vjerujem, niti jedna osoba s invaliditetom ne želi da se izvuče iz teksta. Smatram da je najbolje jednostavno spustiti loptu i prezentirati te osobe kao ravnopravne ostaloj populaciji. Moj pristup je isto takav, volim isticati nešto kada je drukčije i novo, ali znam koliko je potrebno to istaknuti, ne pretjerujem u isticanju vrlina ili fizičkih mana, već smatram da imam dovoljnu granicu i percepciju svega toga. Zato vjerujem da su moji tekstovi dovoljno dobri da bi prezentirali osobe s invaliditetom, jer ih se gleda točno onako kako su oni sami sebe predstavili kroz tekst – objašnjava nam naš sugovornik.

Drinić se nadovezao na to rekavši da sami akteri priča, odnosno osobe koje žele izložiti svoj problem, moraju prvo same sa sobom posložiti situaciju i kako one gledaju na problem. Spomenuo je također da u društvu ima osoba koje vole biti ekstremno patetične u eteru i čekaju sažalijevanje od drugih osoba, pa na taj način štete svima oko sebe.

– Neće mediji promijeniti percepciju društva i učiniti društvo i institucije senzibilnijim prema osobama s invaliditetom, ako je moj pogled na moj život patetičan, tužan, čemeran, depresivan… Taj dio nitko ne može napraviti umjesto nas. Mi moramo biti ti koji će na svoj problem gledati kao na nešto životno, kao nešto s čim se treba uhvatiti u koštac i učiniti sve da nam bude bolje. Moramo znati što želimo i koliko je dovoljno da nam bude bolje u datom trenutku – govori on, dodavši da ga osobe do čijeg mišljenja mu je stalo ne doživljavaju kao osobu s invaliditetom, iako ima cerebralnu paralizu. Uvijek su tu kad ih zamoli za pomoć, ali tek to ih podsjeti na invaliditet.

Upravo takva perspektiva nam je potrebna – staviti osobnost, znanje i vještine, prijateljstvo i ljubav u prvi plan, prije invaliditeta. Mediji se trebaju potruditi da se odmaknu od tema sažaljenja ili isticanja svakodnevnih stvari kao herojstava, i približiti se temama koje opisuju drugačije načine na koje nešto može biti napravljeno, drugačije pristupe. Kao što čvor na cipeli možemo zavezati na nekoliko načina, tko i svaka druga radnja može imati nekoliko pristupa, i nijedan od njih nije krivi.

Imamo još puno posla oko stvaranja realne slike osoba s invaliditetom i edukacije o različitim mogućnostima. Promjena kreće od nas samih, kao što su istaknuli naši sugovornici: osobe s invaliditetom trebaju se prestati predstavljati javnosti kroz invaliditet i naglasak staviti na znanje i vještine. Naravno da je to teško i da stalne odbijenice, nailaženje na nerazumijevanje i podcjenjivanje mogu ubiti čovjeku duh i dovesti do zatvorenosti, bespomoćnosti i srama, ali od toga nema ništa – treba se sjetiti da nešto nije u redu s onima koji vam izazivaju takve osjećaje, a ne s vama i sa stavom ‘ja to želim, mogu i hoću’ krenuti u izgradnju boljeg svijeta.

Ana Vragolović

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Nastavi čitati

Civilno društvo

U Križevcima projekt Zaželi ide dalje

Objavljeno

/

Na fotografiji su četiri osobe. Stoje ispred plave pozadine i drže plave mape. Iza njih su zastave Europske unije i Hrvatske. Osobe su odjevene formalno. Fotografija sugerira da se radi o službenom ili formalnom događaju.
Foto: Gradsko društvo Crvenog križa Križevci

Kroz projekt će biti zaposlene 33 osobe koje će pružati uslugu potpore i podrške u svakodnevnom životu starijim osobama i osobama s invaliditetom. Broj osoba kojima se kroz projekt planira pružiti usluga potpore i podrške je 198

Gradskom društvu Crvenog križa Križevci iz Europskog socijalnog fonda plus, Program: Učinkoviti ljudski potencijali 2021.-2027., Poziv: ‘Zaželi – Prevencija institucionalizacije’ odobren je projekt pod nazivom ‘Pruži ruku potrebitima’.

Vrijednost projekta iznosi 1.485.000,00 eura što je dosad najviši iznos odobrenih bespovratnih sredstava Gradskom društvu Crvenog križa Križevci za provedbu projekta.

Ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Križevci, Antonija Pukec, potpisala je ugovor za projekt ‘Pruži ruku potrebitima’ dana 23. veljače 2024. godine.

Trajanje projekta je 36 mjeseci, a od toga je 30 mjeseci predviđeno za pružanje usluge potpore i podrške.

Projektom je obuhvaćeno područje grada Križevaca i okolnih naselja te općine Gornja Rijeka, Kalnik, Sveti Petar Orehovec i Sveti Ivan Žabno s ciljem povećanja socijalne uključenost i preveniranja institucionalizacije.

Glavna aktivnost projekta je pružanje usluge potpore i podrške u svakodnevnom životu starijim osobama i osobama s invaliditetom uz nabavu i podjelu paketa kućanskih i osnovnih higijenskih potrepština.

Kroz projekt će biti zaposlene 33 osobe koje će pružati uslugu potpore i podrške u svakodnevnom životu starijim osobama i osobama s invaliditetom. Broj osoba kojima se kroz projekt planira pružiti usluga potpore i podrške je 198.

Provedba projekta započinje s postupkom odabira korisnika usluge, nabavom kućanskih i osnovnih higijenskih potrepština te odabirom kandidata za zapošljavanje.

Gradsko društvo Crvenog križa Križevci provodilo je Zaželi – program zapošljavanja žena – faza I, faza II i faza III. Važno je napomenuti kako je u prethodnim fazama Zaželi projekata fokus bio na zaposlenim ženama, no u novom projektu fokus je na korisnicima koji će za ulazak u projekt morati zadovoljiti određene uvjete, a koji će biti u narednom periodu objavljeni na stranicama GDCK Križevci i Grada Križevaca te lokalnim medijima.

Ugovore je uručio predsjednik Vlade Andrej Plenković zajedno s potpredsjednicom Vlade Anjom Šimpraga, ministrom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marinom Piletićem i ravnateljem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Antom Lončarom. Na svečanosti su uručena ukupno 72 ugovora u sklopu Poziva ‘Zaželi – prevencija institucionalizacije’.

Svečanom uručivanju ugovora prisustvovala je i predsjednica Društva Crvenog križa Koprivničko-križevačke županije, Đurđica Trbus, kao podrška GDCK Križevci i GDCK Koprivnica.

Izvor: Gradsko društvo Crvenog križa Križevci

Nastavi čitati

Civilno društvo

Održan okrugli stol ‘Osnaživanje suradnje u pitanjima seksualnog nasilja u ratnim sukobima’

Objavljeno

/

Slika prikazuje konferencijsku sobu u kojoj se održava sastanak. Sudionici su okupljeni oko dugog stola, a na zidu iza njih projicira se prezentacija. Na stolu su različite boce i čaše. Ispred nekih sudionika nalaze se papiri i bilježnice. Prostorija je dobro osvijetljena, vjerojatno prirodnom svjetlošću koja dolazi iz prozora koji nisu vidljivi na slici.
Foto: Ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom

Okrugli stol u organizaciji Centra za žene žrtve rata – ROSA održan je 13. veljače 2024. u Zagrebu, na temu ‘Osnaživanje suradnje u pitanjima seksualnog nasilja u ratnim sukobima – nacionalna i međunarodna perspektiva’

Okrugli stol u organizaciji Centra za žene žrtve rata – ROSA uvodno je pozdravila Anja Šimpraga – potpredsjednica Vlade RH za društvene djelatnosti i ljudska prava te NJ. E. Simon Thomas – veleposlanik Velike Britanije u Hrvatskoj, kao i sami organizatori.

Govornici na Okruglom stolu bili su predstavnici/ce ministarstava, posebno Ministarstva hrvatskih branitelja, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Ministarstva pravosuđa i uprave, Ministarstva zdravstva, drugih institucija, akademske zajednice i organizacija civilnog društva.

Cilj Okruglog stola je razmjena iskustava iz njihove nadležnosti u odnosu na problem seksualnog nasilja u ratu, procesuiranje počinitelja, ostvarivanja prava žrtava te suradnje s drugim državama u ratnim sukobima i iznalaženja globalnog odgovora na ovaj sveprisutni problem.

Istaknuto je da je Republika Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja je donijela poseban zakon koji regulira prava žrtava seksualnog nasilja u ratu, pod nazivom ‘Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu’, koji je na snazi od 2015. godine.

U proteklih osam godina  podneseno je 305 zahtjeva za stjecanje statusa žrtve seksualnog nasilja u ratu. Od tog broja 227 osoba je ženskog spola te je pozitivno riješeno 166 zahtjeva, dok je 78 osoba muškog spola i pozitivno je riješeno 50 zahtjeva. Nekoliko je zahtjeva neriješeno jer su podnositelji nedostupni. Budući da su posljedice rata dugotrajne i danas se brojne žrtve obraćaju institucijama sustava i organizacijama civilnog društva tražeći pomoć i podršku. Hrvatska je također pristupila globalnoj Inicijativi za sprječavanje seksualnog nasilja u sukobu – PSVI (The Preventing Sexual Violence in Conflict Initiative). S obzirom na preživljeni rat i uspostavljanje sustava za ostvarenje prava žrtava seksualnog nasilja u ratu, hrvatska iskustva su od izuzetnog značaja državama u ratnim sukobima, kao što su to Ukrajina, Sirija i brojne druge države.

Ispred institucije Pravobranitelja za osobe s invaliditetom Okruglom stolu prisustvovala je savjetnica Andreja Makar.

Izvor: Ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom

Nastavi čitati

Civilno društvo

Uskoro radionice o zapošljavanju osoba s invaliditetom

Objavljeno

/

Na slici je osoba u invalidskim kolicima koja koristi prijenosno računalo postavljeno na stolu. Osoba je okrenuta prema prozoru s panoramskim pogledom na grad. Lice osobe nije vidljivo, a prostorija je dobro osvijetljena.

U sklopu programa održat će se online individualne i grupne radionice za osobe s invaliditetom koje traže posao ili žele postati samozaposlene te poslodavce koji žele zaposliti osobu/e s invaliditetom. Na kraju će se održati online okrugli stol

Hrvatski savez udruga za studente i mlade s invaliditetom SUMSI provodi trogodišnji program ‘Zajedno kroz izazove2’ čiji je glavni cilj veća (samo)zaposlenost osoba s invaliditetom na tržištu rada i bolja slika ove populacije u društvu.

U sklopu programa održat će se online individualne i grupne radionice za osobe s invaliditetom koje traže posao ili žele postati samozaposlene te poslodavce koji žele zaposliti osobu/e s invaliditetom. Na kraju će se održati online okrugli stol.

– Bez obzira imate li ili ne dosadašnjeg iskustva u radu ili zapošljavanju osoba s invaliditetom, pozivamo vas da se prijavite na radionice i saznate nove informacije i/ili upoznate potencijalne nove poslodavce/zaposlenike – pozivaju organizatori.

Prva grupna radionica održat će se 5. ožujka 2024. godine (utorak) s početkom u 10 sati preko Zoom platforme, a prijave su otvorene do 29. veljače 2024. godine putem prijavnih obrazaca:

Više detalja o programu možete pronaći ovdje.

Program financijski podržava Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a partneri su: Centar za profesionalnu rehabilitaciju ‘Zagreb’, Hrvatski zavod za socijalni rad, Hrvatski zavod za zapošljavanje,  Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Udruga Liberato te Udruga Radio Student.

Nastavi čitati

U trendu