Connect with us

Civilno društvo

OSOBE S INVALIDITETOM U MEDIJSKOJ I MODNOJ INDUSTRIJI Kako ispričati priču o invaliditetu

Objavljeno

/

Promjena kreće od nas samih, kao što su istaknuli naši sugovornici: osobe s invaliditetom trebaju se prestati predstavljati javnosti kroz invaliditet i naglasak staviti na znanje i vještine

Podcjenjivanje sposobnosti osoba s invaliditetom i fizičke barijere koje otežavaju kretanje po gradu, obavljanje terenskih zadataka i pristup zgradi medijske kuće glavni su faktori koji osobama s invaliditetom otežavaju zaposlenje u novinarskoj struci, ustanovili smo u trećem tekstu serije Osobe s invaliditetom u medijskoj i modnoj industriji. Da li su se i s kakvim preprekama susreli novinari koji su sami osobe s invaliditetom, što im znači novinarstvo i što misle o trenutnom medijskom pristupu temama vezanim uz invaliditet pitali smo dvojicu novinara, Antonija Milanovića i Sašu Drinića.

Milanović se novinarstvom počeo baviti radi dodatne zarade, a kasnije je to preraslo, kaže, u neku vrstu dodatne ljubavi i načina za osobni razvoj.

– Novinarstvo je za mene način da dođem do novih saznanja, novih informacija i kontakata i da usput testiram sebe i svoje granice, s obzirom na to da imam oštećenu motoriku, pa mi je svaki tekst zapravo na neki način borba i izazov dok ga pišem – rekao nam je. Milanović piše kolumnu Wheels on fire za šibenski neovisni portal TRIS, a zaposlen je u zadarskoj gradskoj knjižnici.

Drinić kaže da je novinarstvo nešto najljepše što mu se dogodilo u životu.

– To je nešto što me još uvijek, nakon 16 godina, maksimalno ispunjava. Po prirodi sam znatiželjan i uvijek sam postavljao neka neočekivana pitanja, a fasciniralo me kako su kolege dolazile do odgovora, pogotovo u vremenu kad se nije moglo u par klikova doći do velike količine informacija. Upravo to traganje za informacijama i provjera informacija, kao i promatranje nekih kolega koji su uzori, npr. Andrija Jarak, nešto je što me i dalje veseli i izaziva tzv. Pavlovljev refleks.

Drinić radi na Radiju92fm u Slavonskom Brodu, vodi emisiju na Osječkoj televiziji i piše kolumnu za internetski portal mixer.hr.

– Tri potpuno različita medija, a upravo je ta različitost ono što me ispunjava. Nekad se dogodi da sam prijepodne na radiju, poslijepodne na televiziji, a u međuvremenu pišem tekst za kolumnu. Na radiju se morate ponašati drugačije nego na TV-u, a oba medija su beskrajno zavodljiva i kad vas jednom uvuku u svoj žrvanj jednostavno ne možete van – objašnjava nam Drinić svoju zaljubljenost u novinarski posao.

Kako su mediji različiti, i on se bavi različitim temama. Na radiju92 koji je, kako je rekao, ‘lokalnog karaktera, a globalnih namjera’ ima potpunu slobodu biranja tema, pa prati i nacionalna i svjetska aktualna zbivanja. Ističe da je Radio92 uvijek tu kad treba informirati osobe s invaliditetom o tome kako određena tema djeluje na njih. Na Osječkoj televiziji vodi emisiju o kulturi TV koktel koja prati kulturne i društvene događaje u Osijeku i okolici. Kolumna za internetski portal opet je priča za sebe.

Milanović se pak najviše bavi temama koje muče osobe s invaliditetom i druge ranjive skupine jer je, kao i Drinić, i sam pripadnik te skupine i jer dosta radi na polju poboljšanja života samih osoba s invaliditetom. Do posla u novinarskoj struci nije mu bilo lako doći, ali ne zbog invaliditeta, nego zbog nestabilnih uvjeta i nestabilnog financiranja medija. Iz istog razloga ima drugi, stalni posao.

– Imao sam prilike baviti se i drugim temama, npr. temama iz showbiza, radio sam intervjue s poznatim osobama, pratio neke važne događaje, pa i neke teške i kompleksne političke teme, ali to je bilo vrlo kratko, s obzirom na to da su honorarni poslovi u novinarstvu jako nestabilni i nepredvidivi – danas imate angažman, sutra ga već ne morate imati – kaže Milanović, pa dodaje da ‘nitko nije imao novaca za normalan mjesečni honorar’. Slao je puno emailova, svako malo popravljao životopis i nadao se će netko uopće odgovoriti.

– Najteže bi mi palo kad bi se netko javio i čak ponudio angažman, sve bi okvirno dogovorili, a onda bi započeli rečenicu ‘javit ćemo vam se za tri dana…’, i onda se više nitko ne javi, a ako zovete natrag na isti broj on je konstantno zauzet. Radije bih da mi se kaže da nema posla nego da mi se budi lažna nada, što mnogi rade – objašnjava nam.

Drinić kaže da se u potrazi za poslom nije susretao s predrasudama.

– Mene moji urednici ne doživljavaju kao osobu s invaliditetom. U televiziji sjedim u kolicima i to nije problem ni njima ni javnosti, niti je to neka velika priča. Bio bih jako tužan kad bih znao da su me angažirali i da im trebam u programu jer sam osoba s invaliditetom, pa da oni onda glume da su inkluzivni i osjetljivi.

Što se aktualnog televizijskog i radijskog programa tiče, Milanović smatra da bi sadržaja koji osvješćuje javnost o temama vezanim uz invaliditet trebalo biti više.

– Ne kažem da se konačno neke stvari ne miču s mrtve točke jer, primjerice, osim što pišem kolumnu o ranjivim skupinama, od siječnja 2023. vodim i uređujem emisiju na lokalnoj televiziji Diadora sa sjedištem u Zadru koja se zove Bijeli štap, bavi se ranjivim skupinama i emitira se dva puta mjesečno. Smatram da stvari idu lagano ka boljem i vjerujem da će se i dalje poboljšavati što se toga tiče.

Drinić se slaže da te teme nisu dovoljno pokrivene, ali ističe da prvotnu sreću kad se netko njima počne baviti brzo gasi način na koji je tema pokrivena.

– Često novinar uzme sugovornika iz kojega izvuče kukanje. Ja nikada ne izvlačim ono što volimo zvati ‘toplom ljudskom pričom’ jer to vrlo brzo sklizne u patetiku. Patetika je nešto što ubija eter i daje krivu sliku stvarnosti. Ako ćemo iskoristiti vrijedne medijske minute da bismo kukali, umjesto donijeli rješenje, nismo napravili dobru stvar. Treba krenuti objektivno, treba sugovornike pitati pitanja koja će možda i njima otvoriti neki drugi pogled na problem.

Dodaje da je motiv sugovornika (i novinara) glavni pokretač priče.

– Ako je sugovornik odlučio svoj problem staviti u središte pozornosti, umjesto rješenja dobit ćemo još jednu patetičnu priču s kojom ne možemo ništa. Naravno da ima teških situacija u kojima je potrebna pomoć, ali takve se situacije brzo prepoznaju.

Milanović kaže da sadržaj o osobama s invaliditetom ide iz krajnosti u krajnost.

– Ne kažem da neke herojske priče nije potrebno na takav način ispisati, ali kad pročitam neku bombastičnu herojsku priču i shvatim da je to priča koju prolazi 80 posto osoba s invaliditetom, djeluje malo frustrirajuće.

Kaže da treba postojati neka doza u izvještavanju – i herojske priče i sažalijevanje smatra pretjeranim.

– O osobama s invaliditetom treba pisati kao da pišete o nekoj osobi koja apsolutno nema problem. Možda je bitno primijeniti takav način gledanja na to, možda je bit u tome, jer ako idete u pretjerano sažalijevanje automatski ćete dobiti sliku da su osobe s invaliditetom jadne i nesposobne što je poruka koju, vjerujem, niti jedna osoba s invaliditetom ne želi da se izvuče iz teksta. Smatram da je najbolje jednostavno spustiti loptu i prezentirati te osobe kao ravnopravne ostaloj populaciji. Moj pristup je isto takav, volim isticati nešto kada je drukčije i novo, ali znam koliko je potrebno to istaknuti, ne pretjerujem u isticanju vrlina ili fizičkih mana, već smatram da imam dovoljnu granicu i percepciju svega toga. Zato vjerujem da su moji tekstovi dovoljno dobri da bi prezentirali osobe s invaliditetom, jer ih se gleda točno onako kako su oni sami sebe predstavili kroz tekst – objašnjava nam naš sugovornik.

Drinić se nadovezao na to rekavši da sami akteri priča, odnosno osobe koje žele izložiti svoj problem, moraju prvo same sa sobom posložiti situaciju i kako one gledaju na problem. Spomenuo je također da u društvu ima osoba koje vole biti ekstremno patetične u eteru i čekaju sažalijevanje od drugih osoba, pa na taj način štete svima oko sebe.

– Neće mediji promijeniti percepciju društva i učiniti društvo i institucije senzibilnijim prema osobama s invaliditetom, ako je moj pogled na moj život patetičan, tužan, čemeran, depresivan… Taj dio nitko ne može napraviti umjesto nas. Mi moramo biti ti koji će na svoj problem gledati kao na nešto životno, kao nešto s čim se treba uhvatiti u koštac i učiniti sve da nam bude bolje. Moramo znati što želimo i koliko je dovoljno da nam bude bolje u datom trenutku – govori on, dodavši da ga osobe do čijeg mišljenja mu je stalo ne doživljavaju kao osobu s invaliditetom, iako ima cerebralnu paralizu. Uvijek su tu kad ih zamoli za pomoć, ali tek to ih podsjeti na invaliditet.

Upravo takva perspektiva nam je potrebna – staviti osobnost, znanje i vještine, prijateljstvo i ljubav u prvi plan, prije invaliditeta. Mediji se trebaju potruditi da se odmaknu od tema sažaljenja ili isticanja svakodnevnih stvari kao herojstava, i približiti se temama koje opisuju drugačije načine na koje nešto može biti napravljeno, drugačije pristupe. Kao što čvor na cipeli možemo zavezati na nekoliko načina, tko i svaka druga radnja može imati nekoliko pristupa, i nijedan od njih nije krivi.

Imamo još puno posla oko stvaranja realne slike osoba s invaliditetom i edukacije o različitim mogućnostima. Promjena kreće od nas samih, kao što su istaknuli naši sugovornici: osobe s invaliditetom trebaju se prestati predstavljati javnosti kroz invaliditet i naglasak staviti na znanje i vještine. Naravno da je to teško i da stalne odbijenice, nailaženje na nerazumijevanje i podcjenjivanje mogu ubiti čovjeku duh i dovesti do zatvorenosti, bespomoćnosti i srama, ali od toga nema ništa – treba se sjetiti da nešto nije u redu s onima koji vam izazivaju takve osjećaje, a ne s vama i sa stavom ‘ja to želim, mogu i hoću’ krenuti u izgradnju boljeg svijeta.

Ana Vragolović

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Nastavite čitati

Civilno društvo

Izazovno razdoblje zahtijeva jaču zaštitu prava izbjeglica

Objavljeno

/

Napisao/la:

Predstavnici organizacija i aktivisti sudjeluju na konferenciji za medije povodom 13. Tjedna izbjeglica(ma), održanoj u prostoru knjižnice, gdje predstavljaju program i aktivnosti posvećene podršci izbjeglicama i uključivanju u zajednicu.
Foto: Ivana Vranješ

Pod geslom ‘Nekad zaštita, danas deportacija’ od 8. do 28. lipnja u Zagrebu, Sisku, Kutini, Čakovcu i Vojniću održavaju se 13. Tjedni IZBJEGLICAma

Poslušaj članak

Kroz radionice, konferencije, predavanja, tečajeve, okrugle stolove, koncerte i druženja promicat će se interkulturalnost te zajedništvo i prijateljstvo s ljudima koji su prisiljeni potražiti novi dom u Hrvatskoj.

Povodom otvaranja manifestacije Koordinacija za integraciju na konferenciji za novinare u Kući ljudskih prava ukazala je na važnost razgovora o zaštiti izbjeglica i nadolazećim promjenama.

Luka Kos iz Centra za mirovne studije istaknuo je da se ove godine obilježava 75 godina od donošenja Ženevske konvencije o statusu izbjeglica, a Europska unija započinje s primjenom novog Pakta o azilu i migracijama koji predviđa smještaj izbjeglica u zatvorene centre, nove deportacije i skraćene postupke traženja azila.

Poručio je da se ovogodišnjim Tjednima IZBJEGLICAma želi upozoriti javnost te sve one kojima su solidarnost i mir u temeljima postupanja da slijedi izazovno razdoblje u kojem se mora jasnije zagovarati i štititi ljudska prava izbjeglica i svih onih koji su drugačiji.

Ana Martinić iz Hrvatskog pravnog centra istaknula je da Europski pakt o migracijama i azilu treba urediti sustav koji godinama nije dobro funkcionirao i omogućiti državama bolje upravljanje migracijama, ali otvara i ozbiljna pitanja.

– Jedna od novina koje uvodi Pakt je pravna pretpostavka da osoba koja je fizički prisutna na teritoriju Unije pravno na njega nije ušla. Stoga će se za sve tražitelje koji dolaze iz zemalja koje imaju nisku stopu prepoznavanja potrebe za međunarodnom zaštitom provoditi obvezna granična procedura u uvjetima ograničene slobode kretanja, a obuhvaćat će i djecu – pojasnila je Martinić.

Poručila je da je pravo na azil individualno pravo koje se utvrđuje za svakog čovjeka posebno, kroz pošten i djelotvoran postupak te da se ono ne bi smjelo izgubiti u ubrzanim postupcima, pravnim pretpostavkama i gledanju osoba kao brojki.

O politikama Europske unije govorila je Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije.

Naglasila je da europske migracijske politike i dalje odražavaju kolonijalno stanje uma koje radi razliku između onih za koje se smatra da imaju prirodno pravo na slobodno kretanje i onih čije se kretanje promatra kao automatski i unaprijed sumnjivo, prijeteće ili nepoželjno.

Mulalić je zaključila da će nadolazeće politike dodatno učvrstiti postojeće nejednakosti.

Josipa Lulić iz Centra za kazalište potlačenih POKAZ ukazala je na prepreke s kojima se suočavaju strani radnici i migranti u Hrvatskoj.

– Mnogi ljudi koji žive i rade u Hrvatskoj ne mogu regulirati svoj status bez napuštanja zemlje, čak i kada su godinama dio naših zajednica. Našom kampanjom regularNO tražimo regularizaciju boravka onima koji ostvaruju uvjete bez da moraju napustiti zemlju. Ovi ljudi preko e-Građana imaju pravo saznati u kojem su statusu, što se događa s njihovim radnim dozvolama, dozvolama boravka i koji su razlozi odbijanja zahtjeva za azilom. To su sve informacije koje nemaju – pojasnila je Lulić.

Nastavite čitati

Civilno društvo

POŽEGA Pristupačnost u praksi – izazovi i rješenja

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Požeško-slavonska županija

Sudionici su zaključili kako još uvijek postoje brojni izazovi, ali i jasna volja za promjenama. Zajednički dijalog, suradnja i kontinuirano podizanje svijesti prepoznati su kao prvi i najvažniji koraci prema društvu jednakih mogućnosti za sve

Poslušaj članak

Povodom obilježavanja prvog Nacionalnog dana osoba s tjelesnim invaliditetom u požeškom Coworking centru Panora održan je panel ‘Pristupačnost u praksi – izazovi i rješenja’.

 Okupljeni predstavnici institucija, lokalne samouprave i udruga razgovarali su o problemima s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno susreću, ali i o mogućim rješenjima za stvaranje pristupačnijeg i uključivijeg društva.

Tijekom rasprave istaknuto je kako pristupačnost nije privilegija, nego osnovno pravo svakog čovjeka. Sudionici su naglasili važnost uklanjanja prepreka koje otežavaju kretanje i sudjelovanje u društvu, poput neprilagođenih prijelaza, nedostatka sanitarnih čvorova i neodgovarajuće signalizacije.

Poseban naglasak stavljen je i na važnost pravilne komunikacije te korištenja izraza ‘osobe s invaliditetom’, čime se u prvi plan stavlja osoba, a ne njezino ograničenje.

Predsjednica udruge organizatora Jelosavka Jakovljević poručila je kako je promjena društvene svijesti ključ stvaranja jednakih mogućnosti. Naglasila je da promjene ne dolaze preko noći, ali da zajednički rad institucija, udruga i građana može postupno dovesti do pozitivnih pomaka.

Na panelu su predstavljeni i primjeri dobre prakse. Kao uspješni primjeri pristupačnosti istaknuti su požeška knjižnica, Glazbena škola Požega te hotel Zlatni Lug, koji su prilagodili svoje prostore osobama s invaliditetom.

Spomenut je i Susret hrvatske katoličke mladeži u Požegi kao primjer organizacije velikog događaja s naglaskom na uključivost.

Sudionici su zaključili kako još uvijek postoje brojni izazovi, ali i jasna volja za promjenama. Zajednički dijalog, suradnja i kontinuirano podizanje svijesti prepoznati su kao prvi i najvažniji koraci prema društvu jednakih mogućnosti za sve.

Nastavite čitati

Civilno društvo

KRIŽEVCI Održan susret udruga osoba s invaliditetom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji je prikazan susret udruga osoba s invaliditetom i njihovih korisnika održan u velikoj dvorani Centra Mariapoli u Križevcima. Sudionici sjede za dugim stolovima prekrivenima bijelim stolnjacima, uz druženje, razgovor i osvježenje. U prostoru vlada ugodna i vesela atmosfera, a vidljivo je kako se okupio velik broj ljudi različitih generacija. U pozadini se mogu vidjeti sudionici koji razgovaraju i druže se, dok je dio prostora uređen za zajednički program. Na desnoj strani fotografije nekoliko osoba odjeveno je u svečaniju i scensku odjeću, što upućuje na zabavni dio programa i nastupe sudionika. Fotografija prikazuje toplu i prijateljsku atmosferu zajedništva, međusobnog povezivanja i inkluzije.
Foto: Grad Križevci

Susret je okupio brojne članove i korisnike srodnih udruga s ciljem druženja, razmjene iskustava i jačanja međusobne suradnje

Poslušaj članak

U Centru Mariapoli u Križevcima ovog je utorka održan susret udruga osoba s invaliditetom i njihovih korisnika, a domaćin događanja bila je križevačka Udruga Maslačak.

Susret je okupio brojne članove i korisnike srodnih udruga s ciljem druženja, razmjene iskustava i jačanja međusobne suradnje.

Na početku programa organizatori su zahvalili Gradu Križevcima i gradonačelniku Tomislavu Katanoviću na pokroviteljstvu susreta, kao i pročelniku Sandru Novoselu na kontinuiranoj podršci radu udruge. Zahvala je upućena i svim suradnicima, zaposlenicima i članovima koji su sudjelovali u organizaciji događaja, kao i glazbenim gostima koji godinama svojim nastupima uljepšavaju ovakva druženja. Posebno su zahvalili svim udrugama koje su se odazvale pozivu i svojim dolaskom pridonijele stvaranju zajedništva i pozitivne atmosfere.

Na susretu su sudjelovale udruge ‘Latice’ iz Koprivnice, ‘Mali princ’ iz Đurđevca, ‘Korak dalje’ iz Daruvara, ‘Srce’ iz Svetog Ivana Zeline, ‘Ludbreško sunce’ iz Ludbrega, ‘Naši anđeli’ iz Čazme te OSIT Bjelovar.

Okupljenima se obratio pročelnik Sandro Novosel koji je izrazio zadovoljstvo velikim odazivom udruga i naglasio važnost ovakvih susreta kao prilike za predstavljanje godišnjih aktivnosti i razmjenu iskustava. Posebno je istaknuo kako su upravo druženje, povezivanje i međusobna podrška najvrjedniji dio ovakvih okupljanja.

Govoreći o radu Udruge Maslačak, Novosel je pohvalio njihovu predanost, uspješnu provedbu brojnih projekata i kontinuirane aktivnosti kojima podižu kvalitetu života svojih korisnika, istaknuvši kako svojim djelovanjem mogu biti primjer mnogim drugim organizacijama. Slične poruke objavljene su i u izvještajima lokalnih medija te na službenim stranicama Grada Križevaca.

Nakon službenog dijela programa uslijedio je zabavni dio susreta. Korisnici su izveli predstavu ‘Sidonija voli pjevati’, nakon čega je izvedena i zajednička pjesma.

Druženje je nastavljeno uz ples i glazbeni nastup gosta Josipa, a cijeli susret završio je u veselom i prijateljskom ozračju.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu