Analizirajući slinu 30 ljudi koji su oboljeli od srčanog zatajenja, test njihove sline u 81% slučajeva poklapao se s uobičajnim testom za mjerenje S100A7 proteina

Iako se ovdje ne radi o potpunom srčanom zastoju, ovo stanje nikako nije za zanemariti. Dobra vijest je da će se od sada ova dijagnoza moći brže ustanoviti pomoću novorazvijenog testa, piše ScienceAlert.

Kada srce potpuno stane to u većini slučajeva znači kraj života za čovjeka, dok je kod srčanog zatajenja pravovremenom intervencijom moguće osobi spasiti život.

Razlika između ta dva stanja je u tome što do zatajenja srca dolazi kada srce iz nekog razloga počne slabije pumpati krv. Iz tog razloga tjelesna tkiva ostaju bez kisika i ne uspijevaju otkloniti štetne tvari iz organizma.

Najveći problem je to što su simptomi kod ovog stanja dosta slični drugim zdravstvenim tegobama zbog čega ljudi ne uspiju razaznati da se radi o srčanom zatajenju. Upravo zato pacijentima se prava dijagnoza otkrije tek kada bolest već uzme maha.

Pozitivna stvar je ta što se ovo stanje može liječiti, ako se otkrije na vrijeme. Liječnici su otkrili kako se srčani zastoj može otkriti mjerenjem određenog proteina u organizmu.

Riječ je o proteinu S100A7. Znanstavnici tvrde kako je razina ovog proteina dva puta veća kod pacijenata kojima prijeti zatajenje srca, u odnosu na ljude koji taj rizik nemaju.

Naime, razina spomenutog proteina u organizmu može se provjeriti putem m-RNA testa koji se radi tako što se uzme uzorak sline pacijenta.

Analizirajući slinu 30 ljudi koji su oboljeli od srčanog zatajenja, test njihove sline u 81% slučajeva poklapao se s uobičajnim testom za mjerenje S100A7 proteina.

Iako je m-RNA test otkrio problem sa srčanim zastojem kod pacijenata u jako velikom postotku, morat će ga se testirati na puno većoj bazi ispitanika kako bi se smatrao relaevantinim za otkrivanje ovog stanja.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Biosensors and Bioelectronics.

Istraživači su zaključili kako je pouzdanost prvobitno objavljenih studija jako niska, a to znači kako teza da korištenje paracetamola u trudnoći uzrokuje autizam ili ADHD kod djece pada u vodu

Poslušaj članak

Američki predsjednik Donald Trump prije nekoliko mjeseci našao se u središtu javnog linča i razljutio svjetske znanstvenike nakon što je trudnicama rekao da se trebaju boriti kao ‘lavice’ protiv korištenja paracetamola jer je smatrao da upotreba paracetamola tijekom trudnoće kod djece uzrokuje autizam ili ADHD.

Kako bi dobili odgovor na pitanje postoji li zaista povezanost između uzimanja paracetamola kod trudnica i dobivanja ovih dvaju bolesti kod djece, znanstvenici s vodećih sveučilišta i institucija u Australiji, Španjolskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu proveli su sveobuhvatnu analizu čiji su rezultati žurno objavljeni u časopisu The British Medical Journal (BMJ).

To je uključivalo 40 opservacijskih studija o uporabi paracetamola tijekom trudnoće te autizmu, ADHD-u i drugim neurološkim razvojnim stanjima kod djece. Svi pregledi izvijestili su o mogućoj povezanosti između uporabe paracetamola kod majke u trudnoći i autizma ili ADHD-a kod njihove djece, ali čak sedam ih je pozvalo na oprez pri tumačenju nalaza jer nisu isključili druge čimbenike koji bi mogli utjecati na dobivanje bolesti.

Istraživači su zaključili kako je pouzdanost prvobitno objavljenih studija jako niska, a to znači kako teza da korištenje paracetamola u trudnoći uzrokuje autizam ili ADHD kod djece pada u vodu.

– Žene bi trebale znati da postojeći dokazi zapravo ne podržavaju vezu između paracetamola i autizma i ADHD-a. Ako trudnice trebaju uzimati paracetamol zbog vrućice ili boli, rekli bismo da to učine, posebno zato što visoka vrućica u trudnoći može biti opasna za nerođeno dijete – rekla je profesorica Shakila Thangaratinam, konzultantica opstetričarka i glavna autorica studije na Sveučilištu u Liverpoolu

Rezultati ove analize sugeriraju kako bi povezanost između uzimanja ovog lijeka protiv bolova i temperature kod žena u trudnoći i autizma, odnosno ADHD-a, mogla biti povezana s genetskim i okolišnim čimbenicima kao i mentalnim stanjem užih članova obitelji.

– Ako postoji obiteljska anamneza autizma i ADHD-a, bilo kod roditelja ili braće i sestara, vjerojatno je da je to razlog dijagnoze kod djeteta, a ne nešto što je majka uzela tijekom trudnoće – dodala je znanstvenica.

Profesor Dimitrios Siassakos, počasni konzultant za opstetriciju na University Collegeu u Londonu, rekao je da je pregled potvrdio ono što su stručnjaci diljem svijeta kazali nakon Trumpovog istupanja u javnost vezanih za ovu temu.

Paracetamol je najsigurniji lijek za upotrebu u trudnoći, a većina trudnica diljem svijeta ga koristi već nekoliko desetljeća bez ikakvog utjecaja na autizam i ADHD.

– Također je najsigurniji za upotrebu ako postoji majčina vrućica, dok je neliječena visoka temperatura faktor rizika za loše ishode trudnoće, uključujući nepovoljne ishode za fetus. Visoka temperatura i upala negativno utječu na mozak fetusa i novorođenčeta – istaknuo je Siassakos.

Studija jasno dokazuje kako Donald Trump nije bio u pravu kada je govorio o povezanosti uzimanja paracetamola u trudnoći,

Svi ispitanici koji su svirali neki instrument ili provodili više vremena slušajući muziku, imali su bolje rezultate na kognitivnim testovima i testovima epizodnog pamćenja

Demencija je bolest koja utječe na slabljenje kognitivne funkcije kod ljudi. S obzirom na to da je najčešće dobivaju ljudi od 65+ godina, neki od simptoma otkrivaju se relativno kasno, onda kada je bolest već uznapredovala i napravila znatna oštećenja na mozgu.

Od ove bolesti u svijetu pati više od 55 milijuna ljudi, a smatra se da će do 2050. godine taj broj narasti na 139 milijuna. Kako piše ScienceAlert, to bi moglo biti zato jer u mladosti nisu slušali dovoljno glazbe.

Upućuje na to nova studija Sveučilišta Monash, koja je rađena na uzorku od 10.893 Australaca u dobi od 70+ godina koji su za vrijeme provedbe studije bili štićenici staračkog doma i nisu imali dijagnosticiranu demenciju.

Ispitanici koji su sudjelovali u istraživanju bili su ispitivani o svojim glazbenim navikama, točnije o tome jesu li slušali muziku i sviraju li neki od instrumenata. Otkriveno je kako su ljudi koji su često slušali glazbu imali 39% manju mogućnost da obole od nekog oblika demencije u roku od tri godine od praćenja te 17% manju vjerojatnost da će razviti blaže oblike kognitivnih oštećenja.

Svi ispitanici koji su svirali neki instrument ili provodili više vremena slušajući muziku, imali su bolje rezultate na kognitivnim testovima i testovima epizodnog pamćenja. Upravo je sposobnost epizodnog pamćenja ta koja je važna za prisjećanje svakodnevnih događaja.

Oni koji su svirali neki instrument imali su 35% manju šansu da dobiju demenciju, ali nije bilo naznaka za poboljšanje kod drugih kognitivnih oboljenja.

Nadalje, studija sugerira da ljudi koji su češće slušali muziku, a uz to svirali neki instrument, imali 33% manji rizik od demencije te 22% manji rizik od stanja koja oštećuju kognitivne sposobnosti, a nisu povezana sa demencijom. Stupanj rizika za oboljenje od demencije također se povezuje sa stupnjem obrazovanja čovjeka.

Autori studije u svom radu ističu kako su koristi bavljenja glazbom bile najjače kod onih s višim obrazovanjem (16+ godina), ali su pokazale nedosljedne rezultate u skupini sa srednjim obrazovanjem (12–15 godina).

Glavna autorica studije i specijalistica javnog zdravstva Emma Jaffa sa austrijskog Sveučilišta Monash tvrdi kako glazbene aktivnosti mogu biti ključne za prevenciju demencije.

– Studija sugerira da glazbene aktivnosti mogu biti pristupačna strategija za održavanje kognitivnog zdravlja kod starijih osoba, iako se uzročnost ne može utvrditi. Dokazi upućuju na to da starenje mozga nije samo posljedica dobi i genetike, već na njega mogu utjecati i vlastiti okolišni i životni stilovi. Naša studija sugerira da intervencije temeljene na načinu života, poput slušanja i/ili sviranja glazbe, mogu poboljšati kognitivno zdravlje – kazala je znanstvenica.

Još jedna činjenica koja potvrđuje da su demencija i slušanje glazbe povezani je to da ljudi koji imaju oštećenje sluha jako često u starosti obole od demencije, a da ljudi koji nose slušni aparat imaju bolje kognitivne funkcije.

Zbog toga se smatra kako upravo slušanje muzike može pomoći u prevenciji oboljenja od demencije u starosti.

– Slušanje glazbe aktivira cijeli niz regija u vašem mozgu, to vam doista daje kognitivnu stimulaciju, što je korisno za smanjenje rizika od demencije – objasnila je neuropsihijatrijska epidemiologinja i koautorica studije, Joanne Ryan.

Rezultati ove studije objavljeni su u časopisu International Journal of Geriatric Psychiatry.