Uz pomoć brojnih predavača i zanimljivih gostiju na ovoj su konferenciji obrađene teme i prezentirana rješenja koja bi osobama s invaliditetom u budućnosti mogla omogućiti jednostavniji i kvalitetniji život
U Zagrebačkom muzeju Nikole Tesle u sklopu Europskog tjedna mobilnosti, u petak je održana konferencija pod nazivom ‘Zajednički javni prostor – dizajn za pristupačnu mobilnost’. Brojni zanimljivi gosti, uključujući pravobranitelja za osobe s invaliditetom Darija Jurišića, došli su poslušati ovu zanimljivu konferenciju, čiji je moderator bio arhitekt Ljubomir Miščević.
Konferencija je održana u sklopu ovogodišnjeg Europskog tjedna mobilnosti, čiji je cilj poboljšanje kvalitete života građana u urbanim sredinama kroz alternativne načine javnog prijevoza.
Zanimljiva tema konferencije privukla je brojne goste iz raznih područja djelovanja – kako iz Hrvatske, tako i izvana. Konferenciju su putem Zoom platforme pratili sudionici iz Madrida, Slovenije i drugih zemalja Europske unije.
Na početku je Miščević predstavio goste predavače, ali i uvažene goste iz Grada Zagreba. Osim Darija Jurišića tu je bio i koordinator civilne zaštite Grada Zagreba Damir Gašparović, kao i mnogi drugi uvaženi gosti koji su raspravljali o tome na koji se način može poboljšati pristupačnost za osobe s invaliditetom u Gradu Zagrebu, ali i u cijeloj Republici Hrvatskoj.
Ljubomir Miščević kazao je kako u novom pravilniku o osiguravanju pristupačnosti za osobe s invaliditetom ne postoji kazna za prekršaje. On tvrdi kako bi trebalo prijavljivati i kažnjavati sve one koji su sredstvima namijenjenim izgradnji infrastrukture prilagođene osobama s invaliditetom, sagradili nepristupačnu ustanovu ili ih pak potrošili na nešto drugo.
– U jednoj Finskoj, za krivo izvođenje radova ili ne izvođenje radova u vidu pristupačnosti za osobe s invaliditetom, kazna je šezdeset tisuća eura. Upravo to je sljedeći naš korak. Previše novaca lokalne samouprave je dano, a nije se ništa uložilo – rekao je Miščević.
Dario Jurišić održao je prezentaciju na temu ‘Svjesnost o pristupačnosti okoline osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj’. On je u svom izlaganju pokazao nekoliko primjera na koji je način problem pristupačnosti riješen u nekim hrvatskim gradovima, ali i šire.
– Pristupačnost se ne odnosi samo na fizičko okruženje, nego je pristupačnost puno širi pojam. Ona obuhvaća i fizičku pristupačnost i pristupačnost javnog prijevoza, kao i pristupačnost informacija i velikih sustava. Slovenija je zakonom propisala da svi novi objekti koji se grade moraju biti pristupačni osobama s invaliditetom. Sve ono što je dostupno osobama bez invaliditeta treba biti dostupno i osobama s invaliditetom – kazao je između ostalog Jurišić.
Nakon pravobranitelja za osobe s invaliditetom riječ je dobio Ratmir Džanić koji je istaknuo kako je pristupačna gradska infrastruktura uvelike važna kako bi se osobe s invaliditetom mogle neometano kretati. Džanić je također istaknuo kako su kampanje za podizanje svijesti od iznimne važnosti te da se jedino pomoću dobre i prilagođene infrastrukture javnih površina i javnog prijevoza osobama s invaliditetom, istima može omogućiti normalno obavljanje svih životnih funkcija.
S obzirom na to da ni jedna osoba nema isti oblik niti stupanj invaliditeta, točnije da svaki pojedinac s invaliditetom ima različite potrebe u vidu prilagodbe, univerzalni dizajn jedini je način na koji osobe s invaliditetom u svojoj u okolini mogu kvalitetno živjeti.
U skladu s time na konferenciji su prisustvovali predstavnici različitih udruga osoba s invaliditetom koji su pričali o problemima s kojima se susreću njihovi članovi.
Tako je probleme gluhih i nagluhih osoba iznijela predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijana Vincek.
– Hrvatski savez gluhih i nagluhih postoji već više od sto godina. Mi kao savez aktivno zagovaramo aktivnosti gluhih i nagluhih u svim aspektima života. U Hrvatskoj je 2023. godine bilo registrirano 18923 osobe koji imaju neku vrstu oštećenja sluha – započela je Dijana, pa nastavila:
-Ono što je problem kod gluhih i nagluhih osoba je da imaju nevidljivi invaliditet. Bez obzira na svu asistivnu tehnologiju, gluhe i nagluhe osobe još uvijek dobivaju polovične informacije koje nikada nisu 100% sigurne. Zakonodavstvo je dalo direktive o pristupačnosti koje bi Hrvatska trebala usvojiti i napraviti prilagodbu za sve nas. Mi trebamo svjetlosni i tekstualni signal kako bismo se znali snaći u prometu. Međutim, u većini slučajeva jedno od to dvoje nedostaje, a to nije potpuna prilagodba. Video i tekstualna poruka za nas znači potpuna prilagodba. Mi imamo platformu koja se zove ‘Slavica’. Ta platforma nam omogućava online prijevod na daljinu. Mi se nadamo kako će ona u budućnosti biti spojena sa brojem 112 za hitne intervencije, kako bi gluhe i nagluhe osobe u slučaju nevolje mogle pozvati pomoć i povezati se na ‘Slavicu’ – kazala je Vincek.
Problema pristupačnosti dotakao se i HRT-ov novinar Hrvoje Belamarić koji je kazao kako Hrvatska nema zadovoljene minimalne uvjete pristupačnosti za osobe s invaliditetom. Hrvoje je istaknuo kako se u našoj zemlji, zbog nepristupačnog i neadekvatnog prijevoza, ali i nekolicine društvenih objekata, osobe s invaliditetom ne mogu same kretati po gradu. Belamarić kaže kako bi se osobe s invaliditetom trebale boriti i upozoravati na nepristupačnost vozila javnog prometa, kao i javnih prostora u Republici Hrvatskoj.
Ljubomir Miščević dotakao se i teme pravilnika o pristupačnosti i tehničkih propisa te sigurnosti osoba s invaliditetom.
– Kroz prizmu sigurnosti moramo shvatiti da smo svi jednaki. Nama je potrebna infrastruktura i edukacija o tome što i kako treba osobama s invaliditetom – kazao je Miščević objašnjavajući prakse iz stvarnoga života.
Miščević se najviše dotaknuo teme pristupačne infrastrukture ili pristupačnosti za sve objašnjavajući razlike u potrebama slijepih i slabovidnih osoba i osoba u kolicima.
Istaknuo je kako korisnicima bijeloga štapa zapreka od tri centimetra uvelike olakšava snalaženje u prostoru jer im pomaže pri vizualizaciji prostora, dok osobama u kolicima koje se same kreću u prometu, prilaz veći od jednog centimetra, stvara velike teškoće pri kretanju.
Rješenje većine problema pokretljivosti osoba s invaliditetom u javnom prostoru, svakako je univerzalni dizajn.
Na temu univerzalnog dizajna osvrnuo se predsjednik saveza SUMSI Denis Marijon.
– Iako svim osobama s invaliditetom treba neka vrsta prilagodbe, ona nije za svakog ista. Naime, osobe s oštećenjem vida vole prepreke dok osobe s tjelesnim invaliditetom ne vole prepreke. Nama potrebe jesu različite, ali način na koji bi se mogli riješiti svi ti problemi je univerzalni dizajn. Smatram da bi današnjom tehnologijom u svim javnim prostorima trebalo raditi na pristupačnosti po principu univerzalnog dizajna. Kako se u zadnjih nekoliko godina tehnologija za kretanje osoba s fizičkim invaliditetom također razvila, smatram da bi se HZZO trebao prilagoditi i ubrzati proces dobivanja specijaliziranih vozila za osobe s invaliditetom, svakom prema njegovim potrebama. Na taj način osobe s invaliditetom će ostvarit svoja ljudska prava, a sustav će uštediti novce – rekao je Marijon.
Saša Kekić pričao je o pristupačnom turizmu osoba s invaliditetom te naglasio kako bi se i u toj sferi trebalo voditi računa o tome kako sve osobe s invaliditetom nemaju iste potrebe i kako bi oni koji se bave turizmom trebali imati širu sliku te obratiti pozornost na više vrsta invaliditeta pa u skladu s time i graditi pristupačnije objekte i uvoditi neka univerzalna rješenja.
Sudionici su od učenice u kolicima, Laure Begić i njezine majke profesorice Saše Uzelec, iz prve ruke mogli čuti s kojim se to izazovima susreće i kako ih rješava mlada osoba u invalidskim kolicima.
Profesor s fakulteta prometnih znanosti, Marko Periša, prikazao je neke asistivne tehnologije u nastajanju koje bi u budućnosti mogle uvelike olakšati svakodnevni život osoba s smanjenom pokretljivošću. Valja istaknuti da kako su prikazane tehnološke novitete osmislili studenti prometnog fakulteta te za neke od njih dobili i rektorovu nagradu.
Pred kraj konferencije održano je i predavanje Ree Fulgosi Masnjak na temu ‘Pristupačnost u mozaiku mentalnog zdravlja’, u kojoj se osvrnula na utjecaj pristupačnosti i pokretljivosti osoba s invaliditetom na njihovo mentalno zdravlje, ističući da ako arhitektonske, komunikacijske i socijalne barijere budu nadvladane, osoba može postići svoj puni potencijal.
Za vrijeme pauze za ručak napravljena je milenijska fotografija sa svim sudionicima konferencije. Isto tako na kraju konferencije predstavljen je i časopis ‘Korak ispred’, arhitekta Dubravka Martinića, koji je također bio jedan od predavača na konferenciji. U časopisu je obrađena tema važnosti pristupačno izgrađene okoline, te se on sjajno uklopio u temu ove konferencije.
Uz pomoć brojnih predavača i zanimljivih gostiju na ovoj su konferenciji obrađene teme i prezentirana rješenja koja bi osobama s invaliditetom u budućnosti mogla omogućiti jednostavniji i kvalitetniji život.
