Posebno zabrinjava činjenica da osobe starije od 21 godine, izlaskom iz obrazovnog sustava, često ostaju bez adekvatne podrške
Poslušaj članak
U Zagrebu je u utorak, 25. ožujka 2025. godine, održana treća konferencija Autizam i mentalno zdravlje, koju su organizirali Savez udruga za autizam Hrvatske (SUZAH) i Udruga za autizam i ostale neurodivergentnosti, samozastupanje i kulturu različitosti – ASK.
Ovogodišnja konferencija stavila je poseban naglasak na dijagnostiku autizma i njezin utjecaj na mentalno zdravlje, osobito kod adolescenata i mladih osoba. Raspravljalo se o važnosti diferencijalne dijagnostike, interdisciplinarne podrške te pristupima psihijatrijskim i psihoterapijskim izazovima s kojima se suočavaju dijagnosticirane, samodijagnosticirane i nedijagnosticirane autistične osobe.
Kako je istaknuo predstavnik SUZAH-a Nikola Tadić, sve veći broj adolescenata u Hrvatskoj izražava interes za mogućnost dijagnosticiranja autizma, što se može povezati s većom dostupnošću informacija putem medija i interneta. Međutim, i dalje ne postoji referentni centar gdje bi odrasle osobe mogle službeno dobiti dijagnozu autizma.
Posebno zabrinjava činjenica da osobe starije od 21 godine, izlaskom iz obrazovnog sustava, često ostaju bez adekvatne podrške. U kriznim situacijama nailaze na poteškoće jer između zdravstvenog i socijalnog sustava ne postoji usklađeni mehanizam pomoći.
– Osobe u kriznim stanjima često se prebacuju s jedne institucije na drugu, bez sustavnog rješenja – upozorio je Tadić.
U tom kontekstu, najavio je inicijativu obraćanja Vladi i donositeljima odluka s ciljem stvaranja strateškog okvira koji bi omogućio sustavniju podršku autističnim osobama i usklađivanje Hrvatske s globalnim praksama.
Edukacijska rehabilitatorica Svea Kučinić predstavila je istraživanje o utjecaju dijagnostike na mentalno zdravlje odraslih autističnih osoba. Rezultati su pokazali da su sudionici kao glavnu prepreku istaknuli otežanu dostupnost formalne dijagnostike u javnom zdravstvenom sustavu.
– Jedina opcija za dobivanje dijagnoze često ostaje privatna praksa, što znači duge liste čekanja i visok financijski trošak – istaknula je Kučinić. Sudionici istraživanja također su naveli kako reakcije okoline često umanjuju ili relativiziraju njihova iskustva, što dodatno otežava prepoznavanje vlastitog neurodivergentnog identiteta.
Osim toga, u široj javnosti i dalje prevladavaju stereotipni prikazi autizma, s kojima se mnoge autistične osobe ne mogu identificirati.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj je registrirano više od 4000 osoba s autizmom. No, kako je naglasila psihologinja Sanja Šimleša s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, stvarne brojke mogle bi biti znatno veće.
– Prema podacima američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, autizam se dijagnosticira kod 2,7 posto osmogodišnje djece, što znači da jedno od 36 djece ima autizam. Ako bismo tu statistiku primijenili na Hrvatsku, očekivali bismo između 70 i 80 tisuća autističnih osoba – objasnila je Šimleša.
Govoreći o uzrocima autizma, Raphael Bene, voditelj Klinike za neurorazvojne bolesti u švicarskoj Lausanni, istaknuo je da genetika igra ključnu ulogu. Obitelji koje već imaju jedno autistično dijete imaju 20 posto veću vjerojatnost da će i drugo dijete imati autizam.
S druge strane, istraživanja još uvijek nisu uspjela utvrditi koji okolišni čimbenici konkretno povećavaju prevalenciju autizma.
Posebno naglašavaju da Hrvatska ne smije stvoriti dva paralelna sustava osobne asistencije s različitim uvjetima rada jer bi to, upozoravaju, imalo negativne posljedice i za radnike i za korisnike usluge
Poslušaj članak
Regionalni industrijski sindikat (RIS) pozdravio je najavljene promjene u sustavu osobne asistencije koje je predstavilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, no upozorio je da se ključne odluke ponovno donose bez uključivanja predstavnika radnika.
U sindikatu ističu kako mogućnost zapošljavanja osobnih asistenata u ustanovama socijalne skrbi može predstavljati pozitivan iskorak jer donosi veću sigurnost radnog mjesta i stabilnije uvjete rada. Međutim, upozoravaju da je i dalje neizvjesna sudbina oko 3.400 osobnih asistenata zaposlenih u udrugama, koji se suočavaju s niskim plaćama, nesigurnim uvjetima rada i ograničenim mogućnostima poboljšanja materijalnih prava.
RIS podsjeća da još od ožujka traži sastanak s ministrom kako bi se razgovaralo o problemima u sustavu i mogućim rješenjima, ali odgovor još nije stigao. Smatraju da se o budućnosti sustava osobne asistencije ne može odlučivati bez ljudi koji ga svakodnevno održavaju.
Sindikat također upozorava na nejasnoće oko najavljenih plaća osobnih asistenata u javnom sustavu. Navode da su u javnosti izneseni različiti podaci o visini bruto plaće te da Ministarstvo još nije objasnilo kako će izgledati najavljeni ‘amortizacijski okvir’ kojim bi se izjednačili uvjeti rada zaposlenih u ustanovama i udrugama.
Posebno naglašavaju da Hrvatska ne smije stvoriti dva paralelna sustava osobne asistencije s različitim uvjetima rada jer bi to, upozoravaju, imalo negativne posljedice i za radnike i za korisnike usluge.
Iz RIS-a poručuju da podržavaju svaki korak koji vodi poboljšanju položaja osobnih asistenata, ali od Ministarstva očekuju cjelovit plan razvoja sustava koji će obuhvatiti sve osobne asistente, bez obzira na poslodavca, te uključivanje predstavnika radnika u daljnje donošenje odluka.
Osobni asistenti čine presudnu kariku u ostvarivanju samostalnosti osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, rekao je ministar Ružić
Posao osobnih asistenata je godinama potplaćen i nedovoljno prepoznat u društvu. Odlukom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o zapošljavanju u državnim ustanovama socijalne skrbi osobni asistenti će konačno ostvariti sva prava iz Kolektivnog ugovora
Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić je u srijedu na konferenciji za novinare istaknuo kako je cilj odluke osigurati dovoljan broj osobnih asistenata za pružanje usluge osobama s invaliditetom i teškoćama u razvoju. Ovom odlukom se provodi odluka i rješenje Ustavnog suda te Uredba Vlade o izmjenama Zakona o osobnoj asistenciji iz prosinca 2025. godine.
– Osobni asistenti čine presudnu kariku u ostvarivanju samostalnosti osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Uloga osobnih asistenata je različita jer korisnici usluga imaju različite potrebe. Trenutno je u sustavu oko 3.400 osobnih asistenata, a procijenjujemo da ih je potrebno još oko 2.000. Svijesni smo da osobnih asistenata nedostaje te odlukom Ministarstvo otvara mogućnost njihovog zapošljavanja u više od 50 ustanova socijalne skrbi kojima je osnivač Republika Hrvatska. Novi asistenti će se moći zaposliti u udrugama te u državnim ustanovama socijalne skrbi, a i postojeći asistenti će moći birati poslodavce, odnosno da li žele nastaviti raditi putem udruga ili se prijaviti na natječaje za zapošljavanje u državnim ustanovama socijalne skrbi – pojasnio je ministar Ružić.
Najavio je da će prvi natječaji za zapošljavanje osobnih asistenata biti objavljeni idući tjedan.
– Do stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o osobnoj asistenciji imamo institut osobe od povjerenja. U sredinama u kojima nema dostupnih osobnih asistenata korisnik može nominirati osobu od povjerenja koja ne ispunjava propisane edukacijske uvjete, a prijavljuje se uz rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad te dobiva pravo zapošljavanja na određeno vrijeme i stručnu edukaciju.Tako korisnik u najkraćem roku dobiva potporu osobnog asistenta – pojasnio je ministar Ružić.
Kao privremeno rješenje institut osobe od povjerenja može se koristiti u trajanju od najviše šest mjeseci. Po rješenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad jedna osoba može imati nekoliko osobnih asistenata. Ministar Ružić je kao novinu najavio da odluka o dodjeli osobnog asistenta neće sadržavati njegovo ime.
– Kao što uputnica u sustavu zdravstva vrijedi u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi tako će na temelju rješenja korisnik dobiti uslugu bilo gdje u Hrvatskoj od udruge ili pružatelja usluge čiji je osnivač država – rekao je ministar Ružić.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja
Poslušaj članak
Zračna luka Zadar napravila je još jedan važan iskorak prema stvaranju uključivijeg i pristupačnijeg iskustva putovanja pridruživši se međunarodnom programu Hidden Disabilities Sunflower.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja.
Hidden Disabilities Sunflower međunarodno je prepoznat program namijenjen osobama čije zdravstvene teškoće nisu vidljive na prvi pogled. To uključuje osobe s autizmom, ADHD-om, demencijom, kroničnim bolestima, anksioznim poremećajima te oštećenjima sluha ili vida.
Nošenjem vrpce, bedža ili druge oznake sa simbolom suncokreta putnici zaposlenicima i ostalim korisnicima daju do znanja da im je možda potrebno više vremena, dodatno razumijevanje ili pomoć.
Podrška može uključivati jasnije upute, pomoć pri snalaženju u zračnoj luci, više strpljenja u komunikaciji ili razumijevanje u stresnim situacijama. Na taj se način putovanje osobama s nevidljivim invaliditetom nastoji učiniti sigurnijim, jednostavnijim i ugodnijim.
U sklopu pristupanja programu, Zračna luka Zadar omogućila je putnicima preuzimanje Sunflower oznaka, a organizirana je i edukacija zaposlenika kako bi prepoznali značenje simbola te pružili odgovarajuću podršku osobama kojima je ona potrebna.
Edukacija djelatnika jedan je od ključnih elemenata programa jer doprinosi boljem razumijevanju različitih vrsta nevidljivih invaliditeta i razvoju vještina za primjeren pristup putnicima. Dobro educirani zaposlenici mogu pokazati veću razinu empatije, učinkovitije komunicirati te osigurati pozitivnije korisničko iskustvo.
Program Hidden Disabilities Sunflower ujedno pridonosi podizanju svijesti o nevidljivim invaliditetima, smanjenju predrasuda i poticanju razumijevanja u društvu. Osobama kojima je potrebna dodatna podrška omogućuje lakši pristup uslugama i ravnopravnije sudjelovanje u svakodnevnom životu, čime se gradi pristupačnije i uključivije okruženje za sve.
Primjer Zračne luke Zadar mogao bi potaknuti i druge zračne luke, javne ustanove, prijevoznike, bolnice, škole te trgovačke centre da uvedu ovu inicijativu. Širenjem programa povećala bi se dostupnost usluge, unaprijedila kvaliteta korisničkog iskustva i dodatno podigla svijest o potrebama osoba s nevidljivim invaliditetima.