Poveži se s nama

Kutak za stručnjake

Oboljeli od mijalgičkog encefalomijelitisa i sindroma kroničnog umora gotovo uopće nisu prepoznati

Objavljeno

/

Poražavajuća je činjenica da jedan posto opće populacije boluje od ME/SKU, a da čak 90 posto pacijenata ima postavljenu krivu dijagnozu ili je nema uopće. Od toga 75 posto je radno nesposobno, a 25 posto je prikovano za krevet

Udruga za oboljele od mijalgičkog encefalomijelitisa (ME), disautonomije i fibromialgije iz Karlovca prošlog petka, 17. studenog 2023. sudjelovala je na Prvom međunarodnom simpoziju pod nazivom ‘Post covid sindrom i sindrom kroničnog umora’ u Beogradu, a pod organizacijom Europskog ME Saveza (European ME Alliance – EMEA) i Europske federacije neuroloških udruga (European Federation of Neurological Associations – EFNA) za Hrvatsku, Sloveniju i Srbiju.

Naglasak je bio na problemima oboljelih s dijagnozom sindroma kroničnog umora/mijalgički encefalomijelitisom u Hrvatskoj, a zahvaljujući profesoru Branislavu Milovanović, predsjedniku Udruženja za Neurokardiologiju Srbije, o ovoj bolesti će se učiti i na medicinskim fakultetima, a pripremljen je i novi sveučilišni udžbenik pod nazivom ‘Kardioneurologija’, koji se između ostalog bavi i istraživanjem o sindromu kroničnoga umora koji često prati bolesnike koji su preboljeli koronu ili neku drugu infekciju.

Veliki značaj ovog simpozija je za oboljele od mijalgičkog encefalomijelitisa i sindroma kroničnog umora jer se u praksi često događa da osobe s tom dijagnozom nisu prepoznate, odnosno dobiju krivu dijagnozu, a samim time i krivo liječenje pa je svaki pomak, a naročito onaj u educiranju zdravstvenih radnika od iznimne važnosti.

Ovaj simpozij je značajan za oboljele od ME/SKU jer vrlo često oboljele osobe s tom dijagnozom ostanu ne prepoznate tj. dobiju krivu dijagnozu te su često samim tim i krivo liječene. Vrlo je važan, jer je to ujedno početak educiranja zdravstvenih radnika o simptomima i težini bolesti. Ako znamo da 90 posto oboljelih dobije krivu dijagnozu onda je potreba za educiranjem iznimno visoka.

Mijalgični encefalomijelitis/sindrom kroničnog umora (ME/SKU) je multisistemska bolest koja uzrokuje poremećaje neurološkog, imunološkog i endokrinološkog sustava, te metabolizma.

Drugi nazivi za ovaj sindrom su: postviralni sindrom umora, benigni mijalgički encefalomijelitis, mijalgički encefalomijelitis, sindrom kroničnog umora i bolest sustavne intolerancije na napor. ME/SKU karakterizira ekstremni umor koji se ne može objasniti bilo kojim drugim medicinskim stanjem i traje dulje od 6 mjeseci.

Umor se može pogoršati s fizičkom ili mentalnom aktivnošću, ali se ne poboljšava odmorom. Oboljeli se osjećaju kao da boluju od gripe koja nikada ne prolazi.

Ostali simptomi mogu uključivati: poremećaj sna, bolove mišićima i zglobovima cijelog tijela, glavobolje i vrtoglavice, kognitivne probleme (probleme s koncentracijom i pamćenjem, dezorijentiranost).

Pacijenti koji boluju od ME/SKU mogu se žaliti i na druge simptome, kao što su mišićna slabost, imunološka preosetljivost, ortostatska intolerancija (netoleranciju stajanja), probavne smetnje, depresija, slab imunološki odgovor, srčane i respiratorne smetnje. Većina ME/SKU slučajeva počinje iznenada nakon infekcije. Ipak, ni točna zastupljenost, niti prave uloge infekcije i stresa u razvoju ME/SKU, još uvijek nisu dovoljno poznate.

Poražavajuća je činjenica da 1% opće populacije boluje od ME/SKU, a da čak 90 posto pacijenata ima postavljenu krivu dijagnozu ili je nema uopće. Od toga 75 posto je radno nesposobno, a 25 posto je prikovano za krevet.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Kutak za stručnjake

Danas je Svjetski dan prevencije suicida

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje niz upaljenih svijeća postavljenih na tlu u javnom prostoru tijekom večeri.
Foto: Udruga Životna linija

Podizanjem svijesti, smanjenje stigme oko samoubojstva i poticanjem dobro informiranih akcija, možemo smanjiti slučajeve samoubojstava

Svjetski dan prevencije suicida obilježava se 10. rujna diljem svijeta radi podizanja svijesti u javnosti o sve većem problemu suicida među stanovništvom.

Ustanovljen je 2003. godine od strane Međunarodne udruge za prevenciju samoubojstava u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom.

Tako se 10. rujna svake godine usmjerava pozornost na problem, smanjuje stigmu i podiže svijest među organizacijama, vladom i javnošću, dajući jedinstvenu poruku da se samoubojstvo može spriječiti.

Svaka suicidalna smrt je javnozdravstvena briga s dubokim utjecajem na one oko njih.

Podizanjem svijesti, smanjemnje stigme oko samoubojstva i poticanjem dobro informiranih akcija, možemo smanjiti slučajeve samoubojstava.

Evo kako možete pomoći suicidalnoj osobi.

Najprije morate znati da je razgovor sa suicidalnom osobom je vrlo osjetljiv i važan zadatak. Ključno je biti empatičan, nenametljiv i poticati osobu na razgovor, a ne donositi zaključke ili davati savjete koji mogu zvučati olako.

Budite direktni, ali nježni – ako sumnjate da je osoba suicidalna, pitajte je otvoreno, ali pažljivo. Pitanja poput: ‘Jesi li razmišljao/la o tome da si naudiš?’ ili ‘Razmišljaš li o samoubojstvu?’ mogu pomoći. Ova pitanja ne potiču suicidalne misli, već omogućuju osobi da se otvori.

Ne osuđujte. Izbjegavajte izraze poput: ‘Ne smiješ tako razmišljati’ ili ‘Sve će biti u redu’, jer to može zatvoriti komunikaciju. Umjesto toga, budite razumni i priznajte bol kroz koju osoba prolazi, npr.: ‘Čini se da ti je jako teško trenutno. Kako ti mogu pomoći?’

Pokažite empatiju. Suicidalne osobe često osjećaju da ih nitko ne razumije. Pokušajte ih slušati bez prekidanja, davanja savjeta ili minimiziranja njihovih osjećaja. Ponekad samo slušanje može pružiti značajnu podršku.

Postavljajte pitanja. Nakon što osoba podijeli svoje osjećaje, potičite je na daljnji razgovor. Pitanja poput: ‘Koliko često se osjećaš ovako?’ ili ‘Što ti je trenutno najteže?’ mogu pomoći u razumijevanju situacije.

Ponudite svoju prisutnost. Recite im da ste tu za njih, ali jasno im dajte do znanja da nisu sami u tome i da postoje stručnjaci koji mogu pomoći. Izrazite razumijevanje i podršku, npr.: ‘Nisam stručnjak, ali želim ti pomoći da pronađemo nekoga tko ti može pružiti odgovarajuću pomoć.’

Nemojte obećavati tajnost. Ako osoba spomene planove za samoubojstvo, ne obećavajte da ćete to čuvati kao tajnu. Zaštita njihovog života je prioritet, a uključivanje stručnjaka može biti nužno.

Predložite razgovor sa stručnjacima. Psiholozi, psihijatri i krizni centri su osposobljeni da pruže odgovarajuću pomoć. Možete ponuditi pomoć u pronalaženju resursa, pratnji na razgovor ili uspostavljanju kontakta s hitnom pomoći ako je to potrebno.

Informirajte se o lokalnim resursima – npr. postoji Plavi telefon, Hrabri telefon i druge linije za pomoć koje su specijalizirane za ovakve situacije.

Osigurajte sigurnost. Ako osoba govori o neposrednom planu za samoubojstvo ili pokazuje ozbiljne znakove, ne ostavljajte je samu. Kontaktirajte hitne službe, prijatelje ili obitelj i tražite stručnu intervenciju.

Izbjegnite materijale koji bi mogli biti opasni. Ako je moguće, osigurajte da u blizini nema predmeta koji bi osoba mogla iskoristiti za samoozljeđivanje.

Razgovor s nekim tko je suicidalan može biti vrlo emotivno iscrpljujuć. Nakon razgovora, važno je da se i vi pobrinete za vlastito mentalno zdravlje, bilo kroz razgovor s prijateljem, obitelji ili stručnjakom.

Razumijevanje i podrška mogu napraviti veliku razliku. Pružanjem prostora da se osoba otvori, pomognete im da potraže stručnu pomoć i osigurate sigurnost, možete spriječiti potencijalnu tragediju.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

RIJEČI I MIMIKA Komunikacija s osobom koja ima intelektualne poteškoće

Objavljeno

/

Na fotografiji su dvije osobe koje sjede za bijelim stolom u prostoriji s bijelim zidovima. Jedna osoba drži šalicu i nešto pokazuje rukom, dok druga osoba također drži šalicu i gleda prema prvoj osobi. Na stolu se nalazi zatvoreno prijenosno računalo i mobilni telefon. Na zidu iznad stola je dekorativni objekt u obliku srca. Ova fotografija može biti zanimljiva ili relevantna zbog prikaza suvremenog načina komunikacije ili pauze za kavu u radnom okruženju.
Foto:Pexels

Kad komunicirate s osobama koje imaju intelektualne poteškoće izbjegavajte komplicirane izraze i stručne termine. Govorite jasno, polako i koristite jednostavne riječi

Komunikacija s osobom koja ima intelektualne poteškoće zahtijeva pažljiv i prilagođen pristup kako bi se osigurala jasnost, razumijevanje i poštovanje. Evo nekoliko ključnih smjernica koje mogu pomoći u olakšavanju komunikacije.

Koristite jednostavne rečenice: Izbjegavajte komplicirane izraze i stručne termine. Govorite jasno, polako i koristite jednostavne riječi.

Izbjegavajte višeznačnost: Budite što je moguće konkretniji kako bi osoba lakše razumjela vašu poruku.

Kratke rečenice: Dulji nizovi informacija mogu biti zbunjujući, pa je bolje govoriti u kratkim rečenicama.

Dajte osobi dovoljno vremena da odgovori. Nemojte žuriti s pitanjima ili odgovarati umjesto nje.

Ako osoba treba više vremena za razumijevanje, budite strpljivi i spremni ponoviti ili preformulirati pitanje.

Budite prisutni: Kontakt očima pokazuje da slušate i da ste posvećeni razgovoru.

Govor tijela je također važan, jer neke osobe mogu bolje razumjeti neverbalnu komunikaciju. Osmijeh, kimanje glavom i otvoren stav mogu pomoći u izgradnji povjerenja.

Ako osoba ima poteškoća s razumijevanjem verbalne komunikacije, koristite slike, crteže ili gestikulaciju da pojasnite ono što želite reći.

Pokažite, ne samo recite: Na primjer, ako govorite o nekom predmetu, pokažite ga.

Postavljajte zatvorena pitanja koja zahtijevaju jednostavne odgovore poput ‘da’ ili ‘ne’, umjesto složenih otvorenih pitanja.

Ako trebate postaviti složenije pitanje, razbijte ga u manje dijelove.

Poštujte autonomiju osobe i ne pretpostavljajte da nešto ne može razumjeti. Uvijek je bolje pitati nego pretpostavljati.

Nakon što objasnite nešto, pitajte osobu da ponovi svojim riječima kako bi se osiguralo da je ispravno razumjela. Možete pitati: ‘Možeš li mi reći što sam upravo rekao?’

Osjetljivost i empatija važni su u bilo kojoj komunikaciji, a osobito kod osoba s intelektualnim poteškoćama. Održavajte pozitivan i prijateljski ton.

Ako je potrebno, možete se konzultirati s bliskim osobama koje bolje razumiju način na koji osoba komunicira i koje su njene potrebe.

Razumijevanje osobe može varirati iz dana u dan. Prilagodite se trenutnim mogućnostima i potrebama te osobe, i budite spremni na različite načine komunikacije.

Ovaj pristup pomaže osobi da se osjeća prihvaćeno, uvaženo i motivirano za sudjelovanje u razgovoru.

In Portal

Nastavi čitati

Asistivna tehnologija

POVEĆAVA EFIKASNOST Primjena umjetne inteligencije u zdravstvu postaje sve značajnija

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje operaciju pacijenta na kojoj je, uz tim liječnika, prisutan i robot.
Foto: Pixabay

AI u zdravstvu nudi ogroman potencijal za budućnost, ali istovremeno zahtijeva odgovoran pristup kako bi se osigurala kvaliteta, sigurnost i etičnost primjene

Primjena umjetne inteligencije (AI) u zdravstvu postaje sve značajnija jer omogućuje rješavanje složenih problema, povećava efikasnost i poboljšava zdravstvene ishode. Evo nekoliko ključnih područja u kojima AI doprinosi zdravstvu.

AI može analizirati medicinske slike, kao što su MRI, CT, mamografije i rendgenski snimci, kako bi prepoznala rane znakove bolesti poput raka, moždanih udara i kardiovaskularnih bolesti. Algoritmi su u mnogim slučajevima točniji ili jednako točni kao ljudski stručnjaci.

Umjetna inteligencija omogućava razvoj personaliziranih planova liječenja na temelju genetike, životnog stila i medicinske povijesti pacijenata. Algoritmi analiziraju podatke iz genomskih istraživanja i povezuju ih s odgovorima na određene lijekove ili terapije, omogućavajući individualizirani pristup liječenju.

AI upravljani roboti pomažu kirurgima tijekom složenih operacija, pružajući veću preciznost, minimalnu invazivnost i smanjenje vremena oporavka. Na primjer, sustav da Vinci pomaže u laparoskopskim operacijama uz visoku preciznost.

AI chatboti i virtualni asistenti pomažu pacijentima u dobivanju brzih odgovora na medicinske upite, savjetima za simptome, praćenju stanja i podsjećanju na terapije. Ovi sustavi koriste prirodni jezik za interakciju s pacijentima i zdravstvenim osobljem.

AI pomaže u analizi podataka dobivenih od kućnih medicinskih uređaja, omogućavajući liječnicima daljinsko praćenje pacijenata s kroničnim bolestima, poput dijabetesa i hipertenzije.

Umjetna inteligencija pomaže u obradi velikih količina podataka u bolnicama, smanjujući vrijeme potrebno za obradu medicinskih kartona i olakšava organizaciju i analizu podataka iz različitih izvora (elektronički zdravstveni zapisi, laboratorijski nalazi, genetski podaci).

Koristi se i u u istraživanju i razvoju novih lijekova. Algoritmi pomažu u pronalaženju novih molekula, analizi velikih podataka o kliničkim ispitivanjima i identificiranju potencijalnih terapija. Ovo skraćuje vrijeme potrebno za razvoj lijekova i smanjuje troškove.

AI aplikacije pomažu u praćenju i prepoznavanju obrazaca ponašanja povezanih s mentalnim poremećajima, poput depresije i anksioznosti. Programi temeljeni na AI mogu pružiti psihološku podršku, nuditi terapijske savjete i pratiti napredak pacijenata.

Nosivi uređaji, poput pametnih satova i fitness narukvica, koriste AI za praćenje vitalnih znakova poput otkucaja srca, razine kisika i spavanja. Ovi podaci se zatim koriste za procjenu općeg zdravstvenog stanja i rano otkrivanje abnormalnosti.

AI sustavi pomažu bolnicama i klinikama u optimizaciji resursa, poput raspoređivanja osoblja, upravljanja zalihama i poboljšanja logistike, čime se povećava efikasnost i smanjuju troškovi.

In Portal

Nastavi čitati

U trendu