Rana dijagnoza može pomoći u boljem upravljanju simptomima, a u nekim slučajevima usporiti napredovanje bolesti. Stručnjaci mogu provesti kognitivne testove, neurološke preglede i druge dijagnostičke postupke kako bi se utvrdilo je li prisutna Alzheimerova bolest ili neka druga vrsta demencije
Svjetski dan Alzheimerove bolesti obilježava se 21. rujna, dok je rujan općenito proglašen mjesecom svjesnosti o ovoj bolesti.
Alzheimerova bolest je najčešći oblik demencije, kronični neurodegenerativni poremećaj koji polako uništava pamćenje, mišljenje i sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. S obzirom na to da broj oboljelih raste s obzirom na starenje populacije, važno je educirati javnost o simptomima, dijagnosticiranju, liječenju i podršci oboljelima.
Svjetski dan Alzheimerove bolesti prilika je da se podigne svijest o bolesti i problemima s kojima se suočavaju oboljeli, poveća razumijevanje o važnosti ranog dijagnosticiranja i pružanja podrške, smanji stigma vezana za demenciju kroz edukaciju i informiranje i promiče istraživanje novih načina liječenja i pronalaženja lijeka za Alzheimerovu bolest.
Prepoznavanje Alzheimerove bolesti u ranim fazama može biti izazovno jer simptomi mogu izgledati kao normalan dio starenja. Međutim, postoje određeni znakovi koji ukazuju na razvoj Alzheimerove bolesti, a koji se razlikuju od uobičajenog zaborava ili promjena u funkcijama mozga povezanih s dobi.
Ovo su ključni simptomi koji mogu pomoći u prepoznavanju Alzheimerove bolesti.
Gubitak pamćenja je najčešći i rani znak Alzheimerove bolesti. Osobe često zaboravljaju nedavne događaje, ponavljaju ista pitanja, zaboravljaju važan datum ili informacije koje su nedavno naučili. Za razliku od normalnog zaborava, ove osobe nisu u stanju prisjetiti se informacija kasnije.
Jedan od znakova su i poteškoće s obavljanjem svakodnevnih aktivnosti koje uključuju planiranje ili rješavanje jednostavnih problema. Primjeri uključuju poteškoće s vođenjem kućnog budžeta, kuhanjem prema receptu ili praćenjem uputa
Osobe mogu imati problema s izvršavanjem poznatih zadataka poput upravljanja automobilom na poznatim rutama, vođenjem evidencije o računima ili sjećanje na pravila igre. Mogu zaboraviti gdje se nalaze ili kako su stigle na određeno mjesto. Mogu zaboraviti datume, godišnja doba ili čak gubiti osjećaj za protok vremena.
Zaboravljaju gdje su stavili stvari, odnosno, stavljaju ih na neprikladna mjesta, primjerice, ključeve u hladnjak. Često ne mogu pratiti vlastite korake kako bi pronašli izgubljene predmete.
Osobe mogu pokazivati loše prosudbe u vezi s novcem, kao što je davanje velikih iznosa novca prevarantima ili zanemarivanje osobne higijene.
Mogu postati apatični, povući se iz društvenih i radnih aktivnosti koje su nekad voljeli.
Postaju nezainteresirani za hobije, sportove ili druge aktivnosti zbog kojih bi se prije osjećali angažiranima.
Mogu postati uznemireni, depresivni, tjeskobni ili zbunjeni, posebno kada su izvan svoje zone udobnosti.
Osobe s Alzheimerovom bolešću mogu postati sumnjičave, zbunjene, tjeskobne ili razdražljive, čak i prema bliskim osobama.
Ako osoba ili član obitelji pokazuje više od jednog od ovih simptoma, važno je obratiti se liječniku. Rana dijagnoza može pomoći u boljem upravljanju simptomima, a u nekim slučajevima usporiti napredovanje bolesti. Stručnjaci mogu provesti kognitivne testove, neurološke preglede i druge dijagnostičke postupke kako bi se utvrdilo je li prisutna Alzheimerova bolest ili neka druga vrsta demencije.
