Umor nije znak lijenosti, već fiziološka posljedica promijenjenog načina stvaranja energije u mišićima. Zbog toga se osobe s mišićnom distrofijom brže zamaraju, pa je cilj naučiti kako energiju rasporediti

Poslušaj članak

Povodom Svjetskog dana radne terapije 2025., koji se obilježava pod motom ‘Radna terapija na djelu’, Društvo distrofičara Zagreb održalo je online predavanje pod nazivom ‘Tehnike konzervacije energije kod osoba s mišićnom distrofijom’.

Predavanje je 24. listopada 2025. godine putem Zoom platforme vodila Katarina Kovačić, radna terapeutkinja Društva distrofičara Zagreb.

Tijekom edukacije, koja je bila dio Plana trajnog usavršavanja Hrvatske komore zdravstvenih radnika i bodovana od strane Strukovnog razreda za radnu terapiju, više od 70 ustanova iz cijele Hrvatske imalo je priliku upoznati se s praktičnim strategijama očuvanja energije kod osoba s mišićnom distrofijom. Program se provodio u sklopu trogodišnjeg projekta Ministarstva zdravstva ‘Mostovi za psihosocijalnu podršku mišićnoj distrofiji’.

Kovačić je istaknula kako je umor česta, ali pogrešno shvaćena pojava te naglasila da je važno razumjeti njegovo fiziološko porijeklo.

– Umor nije znak lijenosti, već fiziološka posljedica promijenjenog načina stvaranja energije u mišićima. Zbog toga se osobe s mišićnom distrofijom brže zamaraju, pa je cilj naučiti kako energiju rasporediti – ne da radimo manje, nego pametnije – pojasnila je.

Sudionici su kroz konkretne primjere i smjernice naučili kako planirati aktivnosti tijekom dana, kako koristiti pomagala i prilagoditi prostor te koliko je važno odmoriti prije nego što se pojavi iscrpljenost. Predavačica je naglasila da pomagala treba doživljavati kao podršku, a ne kao znak slabosti.

– Pomagala nisu znak slabosti, nego pametna strategija upravljanja energijom. Naš zadatak nije učiniti da osoba radi manje, već da zadrži snagu za ono što joj donosi radost i kvalitetu života – istaknula je Kovačić.

Posebno je upozorila i na psihološku dimenziju energetske konzervacije. Mnoge osobe s kroničnim bolestima osjećaju krivnju kad moraju tražiti pomoć ili odmoriti, iako upravo to predstavlja preduvjet očuvanja energije i samostalnosti. Kovačić je poručila da traženje pomoći nije znak odustajanja, već svjesna odluka da se sačuva snaga za ono što je zaista važno.

Predavanje je zaključeno porukom da štednja energije ne znači raditi manje, nego živjeti kvalitetnije, s više vremena i snage za aktivnosti koje ispunjavaju i doprinose boljoj kvaliteti života.

Zdravstvene ustanove i djelatnici moraju biti svjesni da pružanje konunikacijske podrške gluhoslijepima nije pitanje dobre volje, nego zakonska obveza

Poslušaj članak

Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir upriličio je povodom Europskog dana gluhosljepoće okrugli stol pod egidom ‘Zdravstvo po mojoj mjeri’ na kojemu se raspravljalo kako poboljšati kvalitetu zdravstvenih usluga za gluhoslijepe osobe.

Pod moderatorskom palicom Ive Habek, stručnjaci i članovi Dodira, uz ostalo, otvorili su i dijalog o politikama koje bi dovele do pristupačnijeg i inkluzivnijeg zdravstva za gluhoslijepe pacijente.

Sanja Tarczay, predsjednica Dodira i Svjetske federacije gluhoslijepih osoba te potpredsjednica Međunarodnog saveza osoba s invaliditetom, već je u pozdravnom govoru izrekla poantu o pristupačnosti.

– Zdravstvene ustanove i djelatnici moraju biti svjesni da pružanje konunikacijske podrške gluhoslijepima nije pitanje dobre volje, nego zakonska obveza proizašla iz prava na jednako pružanje zdravstvene zaštite – rekla je uz ostalo Tarczay na okruglom stolu.

Rehabilitacijska edukatorica Petra Rundek dala si je truda i pozitivne energije pri predstavljanju projekta ‘Zdravstvo po mojoj mjeri’, unutar kojeg su navedene precizne smjernice kako zdravstveni djelatnici trebaju komunicirati s gluhoslijepim osobama.

– Nažalost, većina zdravstvenih djelatnika nema potrebna znanja kako bi zadovoljili potrebe gluhoslijepih pacijenata, stoga se često osjećaju isključeno iz odluka o svojoj zdravstvenoj skrbi. Željeli bismo vidjeti svijet u kojem se komunikacijske potrebe gluhoslijepih pacijenata prepoznaju i rješavaju od strane onih koji su odgovorni za pružanje zdravstvenih usluga – navela je, uz ostalo, Rundek u svom ekspozeu.

Bio je to sjajan šlagvort za raspravu koja je uslijedila kroz svjedočanstva samih gluhoslijepih osoba – jednoglasno su potvrdili kako je za njih i najobičniji odlazak liječniku bez komunikacijskog posrednika vrlo zahtjevna misija.

Potpora komunikacijskog posrednika u ordinaciji ili bolnici za gluhoslijepe je pacijente uvjet bez kojeg se ne može govoriti o inkluzivnom zdravstvu. Komunikacijski posrednici imaju značajnu ulogu i prije samog odlaska liječniku: gluhoslijepim korisnicima pomažu telefonski ili putem interneta ugovoriti termin za liječenje te im pomažu detaljno iščitati medicinske nalaze.

Bez pomoći komunikacijskog posrednika gluhoslijepi pacijenti često nisu u stanju razumjeti upute liječnika ili se pobliže upoznati sa svojim zdravstvenim statusom. To dovoljno govori o ulozi komunikacijskih posrednika u stvaranju inkluzivnog zdravstva za gluhoslijepe osobe.

Nakon sadržajnih rasprava o smjernicama za inkluzivnije zdravstvo, sudionici okruglog stola zaključili su da je ‘sastavni dio kvalitete zdravstvene usluge i osjećaj pacijenta da je shvaćen i uvažen’. Kada je riječ o gluhoslijepim osobama, oni se uvaženo osjećaju tek kad je zdravstvo pristupačno po njihovoj mjeri. A za taj se plemeniti cilj ima još puno toga odraditi.

Glavna poruka koja se iz razgovora prirodno nametnula jest da svi dijelimo istu ljudskost – osobe s invaliditetom nisu izdvojena skupina, već sastavni dio zajednice

Poslušaj članak

U Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku 20. listopada 2025. godine je službeno otvoreno riječko izdanje Uhvati film festivala, jednog od najznačajnijih regionalnih filmskih festivala koji, uz Rijeku, svoje izdanje ima i u Kotoru te Novom Sadu, gdje je pokrenut prije više od dvadeset godina.

Festival je prepoznat po snažnom društvenom utjecaju, originalnom pristupu i činjenici da u njegovu stvaranju aktivno sudjeluju osobe s invaliditetom. Upravo zbog inovativnosti i doprinosa inkluziji, 2022. godine postao je član Europske filmske akademije.

Otvorenje festivala obilježila je Filmska parlaonica, rasprava koja je, unatoč skromnom broju prisutnih, okupila iznimno angažirane sudionike. Potaknuti kratkim filmovima s festivala, okupljeni su više od dva sata razgovarali o inkluziji, integraciji i obrazovanju, nerijetko proširujući temu na širi društveni kontekst.

Glavna poruka koja se iz razgovora prirodno nametnula jest da svi dijelimo istu ljudskost – osobe s invaliditetom nisu izdvojena skupina, već sastavni dio zajednice, s vlastitim potrebama, potencijalima i doprinosom koji zaslužuje jednaku podršku i prepoznavanje.

U razgovoru su sudjelovali bivši profesori i ravnatelji, rehabilitatori, stručnjaci za osobni razvoj i predstavnici lokalne uprave, među kojima su Laura Grubišić, Mirela Pašić, Barbara Vardić, Daniel Trošić, Mirjana Kazija, Rachela Sindičić, Nazif Habibović i Helga Paškvan iz Udruge Spirit, organizatora festivala. Video porukama su se pridružili Branka Peurača, koja je predstavila iskustva rada na srednjoročnom vrednovanju Nacionalnog plana izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom 2021.–2027., te Tibor Đurđev, filmski kritičar, redatelj i edukator.

Parlaonicu je duhovito i opušteno moderirao Denis Pilepić, stvarajući ozračje u kojem se otvoreno i iskreno razgovaralo, bez tenzija, ali s mnogo konstruktivnih prijedloga.

Posebno je naglašena potreba za promjenama u odgojno-obrazovnom sustavu, osobito u umjetničkim školama, gdje je zastupljenost učenika s teškoćama i dalje vrlo mala. Sudionici su istaknuli važnost profesionalne orijentacije, ranog prepoznavanja potencijala te podrške učiteljima i roditeljima u procesu inkluzije. Razgovaralo se i o strahu od pogrešaka i kritike koji često usporava promjene u sustavu, te o važnosti stvaranja okruženja u kojem su različitosti prihvaćene kao snaga, a ne prepreka.

Kao pozitivan primjer istaknuta je Udruga Spirit, koja već godinama provodi radionice i prikazuje filmove iz programa Uhvati Film Festivala u školama diljem Hrvatske. Iako formalna odobrenja ponekad izostaju, zanimanje škola i učinak programa pokazuju njegovu vrijednost – do sada je održan na više od stotinu lokacija, uključujući i edukacije za odgojitelje u vrtićima.

Zaključak parlaonice bio je jasan: inkluzija nije stanje, nego proces – živ, dinamičan sustav koji zahtijeva stalnu prilagodbu, suradnju i dijalog svih uključenih – učenika, učitelja, roditelja, pomoćnika, stručnih suradnika, civilnog društva i institucija.

Sudionici su prepoznali važnost longitudinalnih istraživanja koja bi omogućila bolje razumijevanje učinkovitosti postojećih mjera, kao i nužnost individualnog pristupa svakom učeniku umjesto primjene univerzalnih kriterija.

Posebna pažnja posvećena je vrijednosti neformalnih obrazovnih programa, poput treninga, radionica i Erasmus+ projekata, koji pružaju priliku za razvoj vještina i osobni rast, osobito osobama s invaliditetom. Sudionica Barbara Vardić podijelila je vlastito iskustvo, istaknuvši kako joj je sudjelovanje u Erasmus+ programu ‘doslovno promijenilo život’, omogućivši joj da nekoliko mjeseci živi i radi u drugoj državi.

Svi su se složili da odgoj i inkluzija započinju mnogo prije školskih klupa – u obitelji i vrtiću – te da je nužna sustavna podrška roditeljima i poticanje nadarenosti od najranije dobi. Rano prepoznavanje potencijala i inkluzivan pristup, zaključili su, ne čine samo pojedince zadovoljnijima, nego i društvo zdravijim i humanijim.

Kroz cijeli razgovor isticala se i snaga umjetnosti kao pokretača promjena – kreativni programi dokazano pomažu u osnaživanju osoba s invaliditetom, jer umjetnost briše granice i povezuje ljude. Filmska parlaonica još je jednom pokazala da razgovor zaista ne boli – naprotiv, otvara put prema razumijevanju, suradnji i stvarnoj inkluziji koja živi kroz zajednicu.

Uhvati film festival nastavlja se narednih dana nizom tematskih filmskih projekcija na više riječkih lokacija. Detaljan program dostupan je na mrežnim stranicama Udruge Spirit.