Nalazimo se na početku mjeseca siječnja, kada uslijed blagdanskih dana mnogi padaju u stanje stresa, depresije, a samim time i uznemirenosti, razočaranosti, žalosti, pogotovo oni koji imaju teške živote uz proživljene traume
Uzroci takvim stanjima mogu biti različiti, a neki među njima su samoća, bolest, nemogućnost biti uz voljene osobe, teška financijska situacija, nesređene životne situacije, gubici dragih osoba u smislu smrti, ali i u smislu prekida veza.
Važno je ne izgubiti se, već se izboriti i uložiti sve snage da se ide naprijed. Zato je potrebno zadati si ciljeve, ali ne preteške kako ne bi doveli do još većih razočarenja.
Situacije se mogu mijenjati, ali se pri tome mora voditi briga o očuvanju zdravlja i ne prepuštati se negativnim osjećajima, pogotovo mržnji.
Mora se i naučiti mirenje s nekim stvarima, koje su nezaobilazne i sastavni dio života.
Stoga donosimo nekoliko prokušanih savjeta kako se najbolje opustiti i pobrinuti da se sačuva zdravlje i razum.
Priroda
Urbani okoliš i sami stil života mogu itekako narušiti koncentraciju te povećati stres, uznemirenost, agresivnost. Koliko puta smo svi čuli da priroda najbolje liječi?! Uistinu je tako, samo se treba odlučiti i prepustiti. Šetnja ili vožnja prirodom za neke je možda i jedino rješenje. Svježina zraka i sama promjena pozitivno utječu na raspoloženje, a samo kretanje pomaže u uvođenju balansa u emocije te u racionalizaciji misli. To je mjesto kada se najbolje suočiti sam sa sobom, sa svim problemima koji pritišću sa strane, gdje se uzima snaga za otpuštanje mnogo čega i donošenja novih odluka, za dobrobit sebe i drugih oko nas. Potrebno je ponovno uočavati ljepotu prirode kojom smo okruženi i uživati u svakom trenutku spoznaje o njezinoj veličini i snazi, koja ujedno budi nadu za bolje sutra.
Glazba
Glazba također liječi. Naravno, ne svaka. Svatko treba pronaći onu u kojoj se najbolje osjeća i u kojoj vrsti osjeća one trnce koji ga prolaze kad je sluša. Preporuča se klasična i duhovna glazba, koja pomaže u opuštanju, a ponekad i izazivanju jakih emocija. Često zna izazvati i plač pa slobodno isplačite sve što vas tišti. Dopustite suzama da padaju i klize niz lice. Iza kiše uvijek dođe sunce.
Vrijeme za sebe
U žurbi života gdje non-stop trčimo i često izgubimo sami sebe, kao i voljene osobe zbog nemogućnosti održavanja veza i kontakata, nužno je ponovno se vratiti sami sebima, posvetiti se sebi, zavoljeti sebe. To ponekad nije lako, ali suočavanje sa samim sobom će dovesti do toga da kada to postignemo, imat ćemo vremena i za druge, uz oprez da puštamo i ostavimo blizu sebe samo one kraj kojih smo sigurni i koji nas ‘dižu’ da idemo naprijed. Ne zaboravimo pri tome zahvaliti za sami dar života, kao i za sve što jesmo i imamo. Sve ima razlog, samo što ga često nismo svjesni, ali jednom će doći vrijeme kada će nam biti posve sve jasno. Treba biti strpljiv.
Drage osobe
Izvući se iz stresa, iz teških situacija, često olakšava i bliska osoba. Ako se osjećate samima, iako ste okruženi brojnim ljudima, pokušajte promisliti čija vas blizina opušta, uz koga se osjećate ugodno. Kada je pronađete u svojim mislima, na osnovu iskustva koje imate, usudite se pronaći je i ponovno uspostaviti kontakt. Koliko to znači kada imate uz sebe takvu osobu! Kao da dobijete krila i odjednom sve možete, čak se počinjete i smijati. Dopustite si ulazak takvih dragih osoba blizu sebe, jer i one liječe svojim prisustvom.
Izvršavanje zadataka
U svakodnevnom izvlačenju iz ‘tmina’ našeg postojanja, pokušajte si zadavati zadatke koje nastojte i rješavati, jer dat će vam osjećaj vrijednosti, samopoštovanja. Uz svakodnevne zadatke koje imate, dajte si zadatak da nekog razveselite. Budite svjetlo koje će donijeti svjetlo drugima. Potražite one u boli, patnji, nazovite ih i razveselite ih pokojom sitnicom. Ne trebate novac da bi nekome nešto kupili. Uberite pokoju biljku i donesite je drugome. Vjerujte, osjetit će se ljubav, koju nastojte širite svaki dan oko sebe.
Život često puta težak, pogotovo u današnjim vremenima kada smo okruženi ratovima i jednostavno ne možemo biti imuni na to, bez obzira na blizinu istih. Ono što možemo učiniti s naše strane jest da se unatoč svim udarcima života ne predamo. Potrebno je ne izgubiti empatiju, ali i naučiti se radovati malim stvarima i pobjedama te lijepim trenucima. Ako smo doživjeli padove u vlastitom životu i zaglibili u dubinama, nađimo snage da ustanemo i penjemo se prema naprijed. Uvijek ostaju uspomene, sjećanja, dobri ljudi koji su nam poput zvijezda posuli put lijepim djelima ili željama. Ne smije se samo prepustiti, potrebno je naučiti se boriti i izboriti se, ne narušavajući pri tome ničiju slobodu ili prava.
znanstvenica i stručnjakinja za javne politike, Centar za potporu i inkluziju u zajednici
Povratak obvezne ugradnje razdjelnika topline u višestambene zgrade izaziva sve više prijepora, osobito zbog mogućih posljedica za osobe s invaliditetom, starije osobe, kronične bolesnike i obitelji s djecom
Poslušaj članak
Iako se mjera predstavlja kao doprinos energetskoj učinkovitosti i zelenoj tranziciji, brojni stručni argumenti upućuju na to da bi njezina primjena mogla dovesti do suprotnog učinka.
Naime, ako građani zbog straha od visokih računa počnu manje grijati svoje stanove, posljedica mogu biti hladniji domovi, veći zdravstveni rizici i rast energetskog siromaštva. Za mnoge osobe s invaliditetom toplina doma nije pitanje udobnosti, nego osnovni preduvjet zdravlja, sigurnosti i samostalnog života. Osobe koje zbog zdravstvenog stanja veći dio dana provode kod kuće ili ovise o medicinskim uređajima posebno su osjetljive na niže temperature.
Europski propisi, na koje se hrvatsko zakonodavstvo poziva, ne propisuju bezuvjetnu obveznu ugradnju razdjelnika. Direktiva o energetskoj učinkovitosti predviđa njihovu primjenu samo kada je ona tehnički izvediva i ekonomski opravdana, uz istodobnu zaštitu kućanstava pogođenih energetskim siromaštvom i drugih ranjivih skupina. Upravo zbog toga postavlja se pitanje je li sadašnji model u skladu s ciljevima europskog zakonodavstva.
Dodatni problem predstavlja činjenica da razdjelnici ne mjere stvarnu potrošnju toplinske energije pojedinog stana, već služe raspodjeli ukupne potrošnje cijele zgrade. Stručnjaci već godinama upozoravaju da su očekivane uštede relativno male te da njihova isplativost nije jednoznačno dokazana.
Posebno su sporne financijske posljedice za stanare koji ne ugrade razdjelnike. Prema važećim pravilima, za stan od 50 četvornih metara godišnja naknada mogla bi doseći oko 300 eura, odnosno gotovo 3000 eura tijekom deset godina, dok je cijena same ugradnje višestruko niža. Uz to, obračun potrošnje za stanove bez razdjelnika može biti nekoliko puta veći od prosjeka zgrade, iako stvarna potrošnja često nije toliko viša. Takav model mogao bi najteže pogoditi upravo kućanstva s osobama s invaliditetom, umirovljenicima i obiteljima s djecom.
Postavlja se i pitanje ostvaruje li mjera uopće željeni klimatski učinak. Ako građani zbog visokih troškova smanje centralno grijanje, a stanove počnu dogrijavati električnim grijalicama ili klima-uređajima, ukupna potrošnja energije i emisije stakleničkih plinova mogu porasti umjesto da se smanje. Time bi se dovela u pitanje i usklađenost mjere s ciljevima zelene tranzicije.
Sporno pitanje već je stiglo i pred Ustavni sud, kojem su podneseni prijedlozi za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi Zakona o tržištu toplinske energije i pripadajućih pravilnika. Podnositelji smatraju da su pojedine odredbe nerazmjerne te da mogu dovesti do povrede prava vlasništva, jednakosti građana i europskih pravnih standarda.
Kao dugoročno učinkovitije rješenje ističu se ulaganja u energetsku obnovu zgrada, bolju toplinsku izolaciju, modernizaciju sustava grijanja i druge mjere koje trajno smanjuju potrošnju energije, bez ugrožavanja zdravlja i životnog standarda najranjivijih građana. Takav pristup, smatraju zagovornici promjena, istodobno bi pridonio energetskoj učinkovitosti, zaštiti okoliša i socijalnoj pravednosti.
Najvažnije je ne dopustiti da strah od komplikacija potpuno ograniči svakodnevni život. Dobra priprema, redovita higijena, dovoljan unos tekućine i osluškivanje vlastitog tijela mogu značajno smanjiti rizike
Poslušaj članak
Ljeto je uvijek asocijacija na odmor, putovanja, više vremena na otvorenom i opušteniji ritam života, ali za osobe koje imaju kateter ili stomu ono donosi i neke dodatne izazove o kojima je važno razmišljati unaprijed.
Visoke temperature, pojačano znojenje, promjene rutine, duža putovanja i boravak izvan kuće mogu povećati rizik od infekcija, iritacija kože, dehidracije i neugodnih komplikacija koje se često zanemaruju dok se ne pojave prvi problemi.
Kod osoba s urinarnim kateterom ljetne vrućine posebno povećavaju mogućnost razvoja infekcija mokraćnog sustava. Tijelo se više znoji, gubi tekućinu, a urin postaje koncentriraniji, što pogoduje razvoju bakterija.
Zato je tijekom ljeta iznimno važno unositi dovoljno tekućine, čak i kada osoba nema osjećaj žeđi. Treba paziti i na redovito pražnjenje vrećice te održavanje higijene područja oko katetera, osobito nakon kupanja, znojenja ili duljeg sjedenja tijekom putovanja.
Kateter i cjevčice ne smiju biti savijeni ili pritisnuti jer se tijekom vožnje i dugog sjedenja lako može usporiti protok mokraće, što povećava rizik od komplikacija.
Osobe sa stomom tijekom ljeta često imaju problema s odljepljivanjem podloga zbog znojenja i vlage. Koža oko stome tada postaje osjetljivija, crvenija i sklonija iritacijama. Važno je koristiti proizvode koji dobro prijanjaju uz kožu i po potrebi češće mijenjati podlogu.
Nakon kupanja u moru ili bazenu preporučuje se pažljivo osušiti područje oko stome jer vlaga koja ostane ispod podloge može izazvati oštećenje kože ili slabije prianjanje. Mnogi se boje odlaska na plažu ili nošenja laganije odjeće, ali uz dobru pripremu i kvalitetna pomagala moguće je bez većih ograničenja uživati u ljetnim aktivnostima.
Dulja putovanja zahtijevaju dodatnu organizaciju. Nikada nije dobro nositi samo minimalnu količinu potrebnog materijala jer tijekom puta može doći do kašnjenja, gubitka prtljage ili neočekivanih situacija.
Preporučuje se uvijek imati barem dvostruko više potrošnog materijala nego što se procjenjuje da će biti potrebno. Rezervne vrećice, podloge, kateteri, dezinfekcijska sredstva, zaštitne maramice i dodatna odjeća trebali bi biti pri ruci, a ne spremljeni duboko u kofer.
Tijekom ljetnih putovanja posebno treba paziti gdje se materijal čuva jer visoke temperature u automobilu mogu oštetiti ljepila, plastiku i sterilna pakiranja.
Jedna od skrivenih opasnosti ljeta je upravo osjećaj sigurnosti kada sve djeluje stabilno. Ljudi tada često zanemare prve znakove problema poput peckanja, neugodnog mirisa urina, promjene boje kože oko stome, sitnog curenja ili blage boli.
Međutim, upravo ti simptomi mogu biti prvi znak infekcije ili oštećenja kože koje se po vrućinama može vrlo brzo pogoršati. Dugotrajno sjedenje tijekom putovanja također povećava rizik od pritiska na područje stome ili katetera, a kod starijih i slabije pokretnih osoba može dovesti i do rana na koži.
Važno je misliti i na prehranu. Ljeti se češće konzumira laganija hrana, gazirana pića, sladoledi i voće, ali neke namirnice mogu pojačati stvaranje plinova, proljev ili neugodne mirise, što osobama sa stomom može stvarati dodatnu nelagodu.
Dehidracija je posebno opasna kod ileostome jer tijelo tada gubi više tekućine i elektrolita nego inače. Zato nije dovoljno piti samo vodu, već treba voditi računa i o unosu minerala i soli, osobito tijekom velikih vrućina.
Najvažnije je ne dopustiti da strah od komplikacija potpuno ograniči svakodnevni život. Dobra priprema, redovita higijena, dovoljan unos tekućine i osluškivanje vlastitog tijela mogu značajno smanjiti rizike.
Ljeto može biti ugodno i sigurno razdoblje i za osobe s kateterom ili stomom, ali samo ako se na vrijeme razmišlja o stvarima koje drugi često uzimaju zdravo za gotovo. Važnu ulogu u cijeloj priči jasno ima i kvaliteta, funkcionalnost pomagala.
Iz Ministarstva poručuju kako povremeno ili ranije zaposlenje osobe s invaliditetom samo po sebi ne dovodi do gubitka prava na obiteljsku mirovinu. Svaki slučaj ovisi o utvrđenom statusu radne sposobnosti i ispunjavanju zakonskih uvjeta
Poslušaj članak
Redakciji In Portala javilo se dvoje čitatelja s invaliditetom koji su dobili priliku za zaposlenje, ali istovremeno ih brine hoće li zbog rada jednog dana izgubiti pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja. Riječ je o pitanju koje vjerojatno brine još osoba s invaliditetom i njihove obitelji jer se često u javnosti mogu čuti različite informacije i tumačenja zakona.
Kako bismo razjasnili situaciju, odgovor smo zatražili od nadležne institucije, a iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike pojasnili su da samo zaposlenje osobe s invaliditetom ne znači automatski gubitak prava na obiteljsku mirovinu.
Prema važećem Zakonu o mirovinskom osiguranju, dijete kojem je utvrđen status osobe s invaliditetom uz preostalu radnu sposobnost može se zaposliti i prije i nakon smrti roditelja, a da pritom ne izgubi pravo na obiteljsku mirovinu. Drugim riječima, mogućnost rada i ostvarivanja prihoda ne isključuje automatski pravo na ovu vrstu mirovine.
Štoviše, iz Ministarstva naglašavaju kako osoba može i nakon ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu raditi do polovice punog radnog vremena, pri čemu se mirovina i dalje isplaćuje u punom iznosu. To je važna informacija za mnoge osobe s invaliditetom koje žele biti aktivne na tržištu rada, steći radno iskustvo i povećati svoju financijsku sigurnost bez straha da će ostati bez prava koja im pripadaju.
Ipak, postoje određene razlike ovisno o vrsti utvrđenog invaliditeta i radne sposobnosti. Drugačiji uvjeti primjenjuju se kada se pravo na obiteljsku mirovinu priznaje na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti. U takvim slučajevima pravo može ovisiti o tome je li roditelj uzdržavao dijete te koliki su vlastiti prihodi osobe koja ostvaruje pravo.
Iz Ministarstva zato poručuju kako povremeno ili ranije zaposlenje osobe s invaliditetom samo po sebi ne dovodi do gubitka prava na obiteljsku mirovinu. Svaki slučaj ovisi o utvrđenom statusu radne sposobnosti i ispunjavanju zakonskih uvjeta.
Ova pojašnjenja mogla bi ohrabriti brojne osobe s invaliditetom koje zbog straha od gubitka budućih prava odustaju od zaposlenja ili ga odgađaju.