Pojava napada panike zaista je neugodno iskustvo koje djeluje kao začarani krug. Napadaj panike je osjećaj iznenadne i intenzivne tjeskobe, a najčešće ima fizičke simptome, uključujući drhtavicu, osjećaj dezorijentacije, mučninu, ubrzane, nepravilne otkucaje srca, suha usta, nedostatak zraka, znojenje i vrtoglavicu
Napad panike je nagla, kraća pojava izrazite nelagode ili straha, praćena različitim somatskim ili spoznajnim simptomima.
Napad panike spada u anksiozne poremećaje te nije isto što i panični poremećaj koji predstavlja ozbiljniji problem. Za panični poremećaj su karakteristični ponavljanje napada panike te strah od budućih napada.
Napadi panike nisu rijetkost te godišnje pogađaju čak 10 posto stanovništva. Većina se oporavi bez liječenja, a samo kod nekih se razvije panični poremećaj.
Panični poremećaj je puno rjeđi i pogađa 2 do 3 posto stanovništva, najčešće se razvije kasno u adolescenciji ili mlađoj odrasloj dobi te zahvaća žene 2 do 3 puta češće nego muškarce.
Simptomi napadaja panike su iznenadna, intenzivna tjeskoba i strah, kucanje srca, osjećaj slabosti, vrtoglavice, znojenje, drhtanje ili trešnja, otežano disanje ili vrlo brzo disanje, trnci u prstima ili usnama, mučnina.
Ako vam se dogodi napad panike važno je da usporite i dišete. Većina ljudi zapravo zadržava dah kada se pojavi osjećaj anksioznosti, što vas može učiniti samo nervoznijima. U panici ćete se također osjećati kao da morate poduzeti nešto jako brzo kako biste se smirili, a u toj brzini ljudi često postupaju iracionalno i često naprave još veći problem.
Stoga, prije bilo kakvih odluka, duboko udahnite i usporite.
Vježbajte pravilno disanje svakog dana. Udahnite duboko kroz nos i zamislite da se cijelo tijelo napuni zrakom poput balona. Zatim polako izdahnite kroz usta dok ne osjetite da je sav zrak potpuno izašao iz tijela. Ponovite tu vježbu nekoliko puta i primjećujte promjene u brzini otkucaja srca i napetosti tijela.
Jednom kada naučite ovakav način disanja i usvojite ga kao automatizam, sjetit ćete se primijeniti ovu tehniku kada se napadaj zaista dogodi.
Pokušajte promijeniti misli. Kada netko doživi napad panike, mozak govori kako se nečega bojimo. Umjesto da mislima dozvolite da tako vrludaju, vi prekinite negativan niz i sebi govorite upravo suprotno. Sve leži u organizaciji misli. Ako ste uplašeni, ponavljajte u sebi da će proći i da niste u životnoj opasnosti.
U razdobljima kada doživljavate napadaje, od pomoći vam može biti vođenje dnevnika o iskustvima kroz koja prolazite. Stoga uvijek imajte pri ruci neku malu bilježnicu i olovku te zapisujte i bilježite što proživljavate i kako se osjećate tijekom napadaja.
Jednom kad vlastite misli, osjećaje i strahove stavite na papir, sljedeći put ćete točno znati što ćete osjetiti i bit ćete ‘spremni’ za napadaj. To će vam uvelike pomoći da ublažite njegovu silovitost.
Vrlo je važno da ne bježite od mjesta i situacija u kojima ste doživljavali napadaje. Polako i postupno se vraćajte na ta mjesta. Dajte si dovoljno vremena da potpuno prevladate strah.
Dakle, važno je ne bježati od straha, nego se suočiti s njim. A to je jedino moguće ako se neprestano stavljate u situacije u kojima ste napadaje doživjeli.
Što se češće budete vraćali na ta mjesta i među ljude te se izlagali ‘problematičnim’ situacijama, vaš će strah postajati sve manji i manji.
Istraživanja su pokazala da u gotovo 80 posto slučajeva kod paničnih napadaja pomaže KBT ili kognitivno-bihevioralna terapija, a pozitivni rezultati vidljivi su još dugo nakon terapije.
Tijekom terapije dobit ćete i konkretne strategije kako što lakše izaći na kraj s napadajem panike dok se on događa.
