Žene s invaliditetom trebaju biti aktivni članovi društva i kreirati život lokalne zajednice. Stoga je važno da se na izborima čuje njihov glas. Međutim, u Hrvatskoj ne postoje javno dostupni podaci koji bi precizno prikazali izlaznost žena s invaliditetom na izbore.
Predsjednica SOIH – Mreže za žene s invaliditetom Gordana Jurčević istaknula je kako se općenito, osobe s invaliditetom suočavaju s različtim preprekama koje utječu na njihovu političku participaciju, uključujući nepristupačnost biračkih mjesta, nedostatak prilagođenih informacija, te administrativne i pravne prepreke.
„Prema istraživanju koje je Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) provela 2021. godine, 72,7 posto ispitanika s invaliditetom izjavilo je da je glasovalo na prethodnim parlamentarnim izborima.
Iako ovo istraživanje ne pruža zasebne podatke za žene s invaliditetom, ukazuje na relativno visoku razinu političke participacije među osobama s invaliditetom općenito. Unatoč ovim podacima, važno je napomenuti da se osobe s invaliditetom, uključujući žene idalje suočavaju s izazovima u ostvarivanju svog biračkog prava. Nedostatak detaljnih statističkih podataka otežava precizno praćenje i unaprjeđenje njihove političke participacije“, pojasnila je Jurčević.
Naglasila je da žene s invaliditetom prepoznaju važnost izbora i njihovu moć u oblikovanju politike, ali često ostaju skeptične prema stvarnim promjenama koje izbori mogu donijeti.
„Iako se očekuju pozitivne promjene, mnoge žene s invaliditetom osjećaju da nisu dovoljno uključene u politički život, a njihova specifična pitanja i potrebe još uvijek nisu prioritet političkih programa. Stoga, iako izlazak na izbore ima važnost, nužno je da se odabrani političari i stranke konkretno posvete implementaciji politika koje će stvarno poboljšati položaj žena s invaliditetom u društvu“, rekla je Jurčević.
Osvrnula se na skorašnje lokalne izbore i na to što bi političari koji su kandidati na izborima trebali učiniti za poboljšanje položaja žena s invaliditetom.
„Za političare koji su kandidati na lokalnim izborima, od ključne je važnosti prepoznati specifične izazove s kojima se suočavaju žene s invaliditetom te implementirati konkretne mjere i politike koje će im omogućiti ravnopravnost, pristup svim društvenim resursima i potpunu društvenu uključenost. Lokalna vlast može igrati ključnu ulogu u stvaranju inkluzivnog društva u kojem žene s invaliditetom mogu ostvarivati svoja prava i živjeti dostojanstveno“, pojasnila je Jurčević.
Što se tiče položaja žena s invaliditetom u Hrvatskoj, Jurčević je rekla da unatoč određenim poboljšanjima u zakonodavstvu i javnim politikama, još uvijek je obilježen brojnim izazovima s kojima se suočavaju žene s invaliditetom u svim sferama društva. Navela je da prema najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj živi 295.295 žena s invaliditetom što čini 44, 6 posto svih osoba s invaliditetom i 14, 9 posto ukupnog ženskog stanovništva. Najveći broj, njih 152.836 (52 posto), pripada dobnoj skupini iznad 65 godina, dok je 110.503 (37 posto) u radno-aktivnoj dobi od 20 do 64 godine.
Najviše žena s invaliditetom živi u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji, koje zajedno čine 31,6 posto ukupnog broja žena s invaliditetom u Hrvatskoj.
Jurčević je rekla da žene s invaliditetom često su izložene višestrukoj diskriminaciji, što ih stavlja u nepovoljan položaj u društvu. Upravo zato su često u većem riziku od nasilja nego žene bez invaliditeta.To uključuje fizičko, seksualno,psihičko i ekonomsko nasilje, a prisutno je i institucionalno nasilje.
„Mnoge žene s invaliditetom ne prijavljuju nasilje zbog ovisnosti o nasilniku npr. skrbniku, partneru, članovima obitelji te nepovjerenja u sustav. Žene s invaliditetom teže pronalaze posao zbog predrasuda poslodavaca i nedostatka prilagođenih radnih mjesta. U usporedbi s muškarcima s invaliditetom, one su rijeđe zaposlene i češće ekonomski ovisne.
Iako je obrazovanje formalno dostupno, mnoge djevojke s invaliditetom nailaze na prepreke zbog nepristupačne infrastrukture i nedostatka asistivne tehnologije. Rijetko ih se potiče na visoko obrazovanje, što kasnije utječe na njihove mogućnosti zapošljavanja. Pristup zdravstvu i reproduktivnim pravima žena s invaliditetom koje obuhvaća pravo na kvalitetnu i dostupnu zdravstvenu skrb, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje još uvijek je otežano zbog nepristupačnih prostora npr. stepenice, uski prolazi, neadekvatni toaleti te neprilagođene medicinske opreme kao što su ginekološki stolovi, mamografski uređaji i drugo. Ograničen je pristup informacijama o seksualnom i reproduktivnom zdravlju na pristupačnim formatima kao što su Brailleovo pismo“, pojasnila je Jurčević.
Spomenula je da ženama s invaliditetom često je narušeno pravo na roditeljstvo te ih se odgovara od trudnoće, a ako i ostvare roditeljstvo doživljavaju manjak podrške kao majke s invaliditetom. Naglasila je da mnoge žene s invaliditetom suočavaju se s društvenom marginalizacijom i nedostatkom podrške zajednice.
„Žene s invaliditetom u županijama s manjom stopom razvijenosti, manjim gradovima i ruralnim područjima suočavaju se s dodatnim preprekama zbog nedostatka specijaliziranih zdravstvenih i socijalnih usluga što utječe na njihovu kvalitetu života. Nedostatak obrazovnih institucija i prilika za zapošljavanje otežava njihovu ekonomsku neovisnost. Geografska izoliranost i loša prometna povezanost dovode do smanjene društvene uključenosti. Upravo zato SOIH – Mreža žena s invaliditetom surađuje s brojnim predstavnicima institucija i drugim ženskim organizacijama kako bi se osigurala ravnopravnost i poboljšao položaj žena s invaliditetom u svim dijelovima Hrvatske, posebno u manje razvijenim područjima“, objasnila je Jurčević.
U posljednjih nekoliko godina ipak su vidljivi određeni pomaci u poboljšanju položaja žena s invaliditetom u Hrvatskoj, ali izazovi i dalje postoje. Pozitivni pomaci odnose se na zakonodavni i institucionalni napredak, poput usvajanja Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulske konvencije) koja doprinosi boljoj zaštiti žena s invaliditetom od nasilja.
„Boljem položaju žena s invaliditetom doprinosi i aktivizam koji provodi SOIH – Mreža žena s invaliditetom kroz edukacije osnaživanja i informiranje žena s invaliditetom o pravima i zaštiti od nasilja, a kampanjama i javnim manifestacijama povećava se svijest društva o pravima i mogućnostima žena s invaliditetom. Poboljšan je i pristup obrazovanju koji omogućuje veću uključenost djevojaka s invaliditetom. Postoji više mogućnosti cjeloživotnog obrazovanja i osposobljavanja poput vaučera preko HZZ-a. Poticaji za zapošljavanje osoba s invaliditetom donekle su povećali broj zaposlenih žena s invaliditetom, ali one i dalje zaostaju u odnosu na muškarce s invaliditetom. Pozitivnih pomaka ima i u razvoju svijesti o potrebama podrške žena s invaliditetom žrtava nasilja, iako još uvijek imamo premali broj „Sigurnih kuća“ prilagođenih njima u svim segmentima ovisno o vrsti invaliditeta i specifičnosti potreba.“ rekla je Jurčević.
Naglasila je da žene s invaliditetom se i dalje susreću predrasudama oko majčinstva i često im se ne pruža adekvatna podrška te unatoč određenim poboljšanjima žene s invaliditetom u Hrvatskoj i dalje se suočavaju s brojnim preprekama. Stoga Jurčević smatra da je potrebno sustavno poboljšanje politika i praksi kako bi im se osigurala jednaka prava i prilike u svim aspektima života.
„Žene s invaliditetom u Hrvatskoj sve su aktivnije u borbi za svoja prava, ali i dalje postoje izazovi u njihovoj vidljivosti i utjecaju na donošenje odluka.
SOIH – Mreža žena s invaliditetom svojim djelovanjem radi na osnaživanju žena kroz edukacije i javne kampanje te je upravo Okrugli stol „ZA SVE ŽENE I DJEVOJKE: PRAVA – JEDNAKOST – OSNAŽIVANJE“ s posebnim naglaskom na žene s invaliditetom proveden u partnerstvu sa Pravobraniteljem za osobe s invaliditetom povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena imao i temu ‘Utjecaj na politike invaliditeta kroz aktivizam žena’ kako bi se potaklo djevojke i žene s invaliditetom da postanu aktivistice i liderice promjena koje grade pravednije društvo za sve. Podrška društva postoji u borbi žena s invaliditetom za poboljšanje njihovog položaja, ali nije dovoljna“, istaknula je Jurčević.
Poručila je kako je ključno jačanje svijesti javnosti, bolje provođenje zakona i veća inkluzija žena s invaliditetom u društvene i političke procese kako bi njihova prava bila u potpunosti ostvarena.
Posebno naglašavaju da Hrvatska ne smije stvoriti dva paralelna sustava osobne asistencije s različitim uvjetima rada jer bi to, upozoravaju, imalo negativne posljedice i za radnike i za korisnike usluge
Poslušaj članak
Regionalni industrijski sindikat (RIS) pozdravio je najavljene promjene u sustavu osobne asistencije koje je predstavilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, no upozorio je da se ključne odluke ponovno donose bez uključivanja predstavnika radnika.
U sindikatu ističu kako mogućnost zapošljavanja osobnih asistenata u ustanovama socijalne skrbi može predstavljati pozitivan iskorak jer donosi veću sigurnost radnog mjesta i stabilnije uvjete rada. Međutim, upozoravaju da je i dalje neizvjesna sudbina oko 3.400 osobnih asistenata zaposlenih u udrugama, koji se suočavaju s niskim plaćama, nesigurnim uvjetima rada i ograničenim mogućnostima poboljšanja materijalnih prava.
RIS podsjeća da još od ožujka traži sastanak s ministrom kako bi se razgovaralo o problemima u sustavu i mogućim rješenjima, ali odgovor još nije stigao. Smatraju da se o budućnosti sustava osobne asistencije ne može odlučivati bez ljudi koji ga svakodnevno održavaju.
Sindikat također upozorava na nejasnoće oko najavljenih plaća osobnih asistenata u javnom sustavu. Navode da su u javnosti izneseni različiti podaci o visini bruto plaće te da Ministarstvo još nije objasnilo kako će izgledati najavljeni ‘amortizacijski okvir’ kojim bi se izjednačili uvjeti rada zaposlenih u ustanovama i udrugama.
Posebno naglašavaju da Hrvatska ne smije stvoriti dva paralelna sustava osobne asistencije s različitim uvjetima rada jer bi to, upozoravaju, imalo negativne posljedice i za radnike i za korisnike usluge.
Iz RIS-a poručuju da podržavaju svaki korak koji vodi poboljšanju položaja osobnih asistenata, ali od Ministarstva očekuju cjelovit plan razvoja sustava koji će obuhvatiti sve osobne asistente, bez obzira na poslodavca, te uključivanje predstavnika radnika u daljnje donošenje odluka.
Osobni asistenti čine presudnu kariku u ostvarivanju samostalnosti osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, rekao je ministar Ružić
Posao osobnih asistenata je godinama potplaćen i nedovoljno prepoznat u društvu. Odlukom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o zapošljavanju u državnim ustanovama socijalne skrbi osobni asistenti će konačno ostvariti sva prava iz Kolektivnog ugovora
Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić je u srijedu na konferenciji za novinare istaknuo kako je cilj odluke osigurati dovoljan broj osobnih asistenata za pružanje usluge osobama s invaliditetom i teškoćama u razvoju. Ovom odlukom se provodi odluka i rješenje Ustavnog suda te Uredba Vlade o izmjenama Zakona o osobnoj asistenciji iz prosinca 2025. godine.
– Osobni asistenti čine presudnu kariku u ostvarivanju samostalnosti osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Uloga osobnih asistenata je različita jer korisnici usluga imaju različite potrebe. Trenutno je u sustavu oko 3.400 osobnih asistenata, a procijenjujemo da ih je potrebno još oko 2.000. Svijesni smo da osobnih asistenata nedostaje te odlukom Ministarstvo otvara mogućnost njihovog zapošljavanja u više od 50 ustanova socijalne skrbi kojima je osnivač Republika Hrvatska. Novi asistenti će se moći zaposliti u udrugama te u državnim ustanovama socijalne skrbi, a i postojeći asistenti će moći birati poslodavce, odnosno da li žele nastaviti raditi putem udruga ili se prijaviti na natječaje za zapošljavanje u državnim ustanovama socijalne skrbi – pojasnio je ministar Ružić.
Najavio je da će prvi natječaji za zapošljavanje osobnih asistenata biti objavljeni idući tjedan.
– Do stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o osobnoj asistenciji imamo institut osobe od povjerenja. U sredinama u kojima nema dostupnih osobnih asistenata korisnik može nominirati osobu od povjerenja koja ne ispunjava propisane edukacijske uvjete, a prijavljuje se uz rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad te dobiva pravo zapošljavanja na određeno vrijeme i stručnu edukaciju.Tako korisnik u najkraćem roku dobiva potporu osobnog asistenta – pojasnio je ministar Ružić.
Kao privremeno rješenje institut osobe od povjerenja može se koristiti u trajanju od najviše šest mjeseci. Po rješenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad jedna osoba može imati nekoliko osobnih asistenata. Ministar Ružić je kao novinu najavio da odluka o dodjeli osobnog asistenta neće sadržavati njegovo ime.
– Kao što uputnica u sustavu zdravstva vrijedi u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi tako će na temelju rješenja korisnik dobiti uslugu bilo gdje u Hrvatskoj od udruge ili pružatelja usluge čiji je osnivač država – rekao je ministar Ružić.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja
Poslušaj članak
Zračna luka Zadar napravila je još jedan važan iskorak prema stvaranju uključivijeg i pristupačnijeg iskustva putovanja pridruživši se međunarodnom programu Hidden Disabilities Sunflower.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja.
Hidden Disabilities Sunflower međunarodno je prepoznat program namijenjen osobama čije zdravstvene teškoće nisu vidljive na prvi pogled. To uključuje osobe s autizmom, ADHD-om, demencijom, kroničnim bolestima, anksioznim poremećajima te oštećenjima sluha ili vida.
Nošenjem vrpce, bedža ili druge oznake sa simbolom suncokreta putnici zaposlenicima i ostalim korisnicima daju do znanja da im je možda potrebno više vremena, dodatno razumijevanje ili pomoć.
Podrška može uključivati jasnije upute, pomoć pri snalaženju u zračnoj luci, više strpljenja u komunikaciji ili razumijevanje u stresnim situacijama. Na taj se način putovanje osobama s nevidljivim invaliditetom nastoji učiniti sigurnijim, jednostavnijim i ugodnijim.
U sklopu pristupanja programu, Zračna luka Zadar omogućila je putnicima preuzimanje Sunflower oznaka, a organizirana je i edukacija zaposlenika kako bi prepoznali značenje simbola te pružili odgovarajuću podršku osobama kojima je ona potrebna.
Edukacija djelatnika jedan je od ključnih elemenata programa jer doprinosi boljem razumijevanju različitih vrsta nevidljivih invaliditeta i razvoju vještina za primjeren pristup putnicima. Dobro educirani zaposlenici mogu pokazati veću razinu empatije, učinkovitije komunicirati te osigurati pozitivnije korisničko iskustvo.
Program Hidden Disabilities Sunflower ujedno pridonosi podizanju svijesti o nevidljivim invaliditetima, smanjenju predrasuda i poticanju razumijevanja u društvu. Osobama kojima je potrebna dodatna podrška omogućuje lakši pristup uslugama i ravnopravnije sudjelovanje u svakodnevnom životu, čime se gradi pristupačnije i uključivije okruženje za sve.
Primjer Zračne luke Zadar mogao bi potaknuti i druge zračne luke, javne ustanove, prijevoznike, bolnice, škole te trgovačke centre da uvedu ovu inicijativu. Širenjem programa povećala bi se dostupnost usluge, unaprijedila kvaliteta korisničkog iskustva i dodatno podigla svijest o potrebama osoba s nevidljivim invaliditetima.