Na izborima se treba čuti glas žena s invaliditetom

Žene s invaliditetom trebaju biti aktivni članovi društva i kreirati život lokalne zajednice. Stoga je važno da se na izborima čuje njihov glas. Međutim, u Hrvatskoj ne postoje javno dostupni podaci koji bi precizno prikazali izlaznost žena s invaliditetom na izbore.

Predsjednica SOIH – Mreže za žene s invaliditetom Gordana Jurčević istaknula je kako se općenito, osobe s invaliditetom suočavaju s različtim preprekama koje utječu na njihovu političku participaciju, uključujući nepristupačnost biračkih mjesta, nedostatak prilagođenih informacija, te administrativne i pravne prepreke. ​

„Prema istraživanju koje je Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) provela 2021. godine, 72,7 posto ispitanika s invaliditetom izjavilo je da je glasovalo na prethodnim parlamentarnim izborima.

Iako ovo istraživanje ne pruža zasebne podatke za žene s invaliditetom, ukazuje na relativno visoku razinu političke participacije među osobama s invaliditetom općenito. ​Unatoč ovim podacima, važno je napomenuti da se osobe s invaliditetom, uključujući žene idalje suočavaju s izazovima u ostvarivanju svog biračkog prava. Nedostatak detaljnih statističkih podataka otežava precizno praćenje i unaprjeđenje njihove političke participacije“, pojasnila je Jurčević.

Naglasila je da žene s invaliditetom prepoznaju važnost izbora i njihovu moć u oblikovanju politike, ali često ostaju skeptične prema stvarnim promjenama koje izbori mogu donijeti.

„Iako se očekuju pozitivne promjene, mnoge žene s invaliditetom osjećaju da nisu dovoljno uključene u politički život, a njihova specifična pitanja i potrebe još uvijek nisu prioritet političkih programa. Stoga, iako izlazak na izbore ima važnost, nužno je da se odabrani političari i stranke konkretno posvete implementaciji politika koje će stvarno poboljšati položaj žena s invaliditetom u društvu“, rekla je Jurčević.

Osvrnula se na skorašnje lokalne izbore i na to što bi političari  koji su kandidati  na izborima trebali učiniti za poboljšanje položaja žena s invaliditetom.

„Za političare koji su kandidati na lokalnim izborima, od ključne je važnosti prepoznati specifične izazove s kojima se suočavaju žene s invaliditetom te implementirati konkretne mjere i politike koje će im omogućiti ravnopravnost, pristup svim društvenim resursima i potpunu društvenu uključenost. Lokalna vlast može igrati ključnu ulogu u stvaranju inkluzivnog društva u kojem žene s invaliditetom mogu ostvarivati svoja prava i živjeti dostojanstveno“, pojasnila je Jurčević.

Što se tiče položaja žena s invaliditetom u Hrvatskoj, Jurčević je rekla da unatoč određenim poboljšanjima u zakonodavstvu i javnim politikama, još uvijek je obilježen brojnim izazovima s kojima se suočavaju žene s invaliditetom u svim sferama društva. Navela je da prema najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj živi 295.295 žena s invaliditetom što čini 44, 6 posto svih osoba s invaliditetom i 14, 9  posto ukupnog ženskog stanovništva. Najveći broj, njih 152.836 (52 posto), pripada dobnoj skupini iznad 65 godina, dok je 110.503 (37 posto) u radno-aktivnoj dobi od 20 do 64 godine.

Najviše žena s invaliditetom živi u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji, koje zajedno čine 31,6 posto ukupnog broja žena s invaliditetom u Hrvatskoj.

Jurčević je rekla da žene s invaliditetom često su izložene višestrukoj diskriminaciji, što ih stavlja u nepovoljan položaj u društvu. Upravo zato su često u većem riziku od nasilja nego žene bez invaliditeta.To uključuje fizičko, seksualno,psihičko i ekonomsko nasilje, a prisutno je i institucionalno nasilje.

„Mnoge žene s invaliditetom ne prijavljuju nasilje zbog ovisnosti o nasilniku npr. skrbniku, partneru, članovima obitelji te nepovjerenja u sustav. Žene s invaliditetom teže pronalaze posao zbog predrasuda poslodavaca i nedostatka prilagođenih radnih mjesta. U usporedbi s muškarcima s invaliditetom, one su rijeđe zaposlene i češće ekonomski ovisne.

Iako je obrazovanje formalno dostupno, mnoge djevojke s invaliditetom nailaze na prepreke zbog nepristupačne infrastrukture i nedostatka asistivne tehnologije. Rijetko ih se potiče na visoko obrazovanje, što kasnije utječe na njihove mogućnosti zapošljavanja. Pristup zdravstvu i reproduktivnim pravima žena s invaliditetom koje obuhvaća pravo na kvalitetnu i dostupnu zdravstvenu skrb, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje još uvijek je otežano zbog nepristupačnih prostora npr. stepenice, uski prolazi, neadekvatni toaleti te neprilagođene medicinske opreme kao što su ginekološki stolovi, mamografski uređaji i drugo. Ograničen je pristup informacijama o seksualnom i reproduktivnom zdravlju na pristupačnim formatima kao što su Brailleovo pismo“, pojasnila je  Jurčević.

Spomenula je da ženama s invaliditetom često je narušeno pravo na roditeljstvo te ih se odgovara od trudnoće, a ako i ostvare roditeljstvo doživljavaju manjak podrške kao majke s invaliditetom. Naglasila je da mnoge žene s invaliditetom suočavaju se s društvenom marginalizacijom i nedostatkom podrške zajednice.

„Žene s invaliditetom u županijama s manjom stopom razvijenosti, manjim gradovima i ruralnim područjima suočavaju se s dodatnim preprekama zbog nedostatka specijaliziranih zdravstvenih i socijalnih usluga što utječe na njihovu kvalitetu života.​ Nedostatak obrazovnih institucija i prilika za zapošljavanje otežava njihovu ekonomsku neovisnost.​ Geografska izoliranost i loša prometna povezanost dovode do smanjene društvene uključenosti.​ Upravo zato SOIH – Mreža žena s invaliditetom surađuje s brojnim predstavnicima institucija i drugim ženskim organizacijama kako bi se osigurala ravnopravnost i poboljšao položaj žena s invaliditetom u svim dijelovima Hrvatske, posebno u manje razvijenim  područjima“, objasnila je  Jurčević.

U posljednjih nekoliko godina ipak su vidljivi određeni pomaci u poboljšanju položaja žena s invaliditetom u Hrvatskoj, ali izazovi i dalje postoje. Pozitivni pomaci odnose se na zakonodavni i institucionalni napredak, poput usvajanja Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulske konvencije) koja doprinosi boljoj zaštiti žena s invaliditetom od nasilja.

„Boljem položaju žena s invaliditetom doprinosi i aktivizam koji provodi SOIH – Mreža žena s invaliditetom kroz edukacije osnaživanja i informiranje žena s invaliditetom o pravima i zaštiti od nasilja, a kampanjama i javnim manifestacijama povećava se svijest društva o pravima i mogućnostima žena s invaliditetom. Poboljšan je i pristup obrazovanju koji omogućuje veću uključenost djevojaka s invaliditetom. Postoji više mogućnosti cjeloživotnog obrazovanja i osposobljavanja poput vaučera preko HZZ-a. Poticaji za zapošljavanje osoba s invaliditetom donekle su povećali broj zaposlenih žena s invaliditetom, ali one i dalje zaostaju u odnosu na muškarce s invaliditetom. Pozitivnih pomaka ima i u razvoju svijesti o potrebama podrške žena s invaliditetom žrtava nasilja, iako još uvijek imamo premali broj „Sigurnih kuća“ prilagođenih njima u svim segmentima ovisno o vrsti invaliditeta i specifičnosti potreba.“ rekla je  Jurčević.

Naglasila je da žene s invaliditetom se i dalje susreću predrasudama oko majčinstva i često im se ne pruža  adekvatna podrška te  unatoč određenim poboljšanjima žene s  invaliditetom u Hrvatskoj i dalje se suočavaju s brojnim preprekama. Stoga Jurčević smatra da je  potrebno  sustavno poboljšanje politika i praksi kako bi im se  osigurala jednaka prava i prilike u svim aspektima života.

„Žene s invaliditetom u Hrvatskoj sve su aktivnije u borbi za svoja prava, ali i dalje postoje izazovi u njihovoj vidljivosti i utjecaju na donošenje odluka.

SOIH – Mreža žena s invaliditetom svojim djelovanjem radi na osnaživanju žena kroz edukacije i javne kampanje te je upravo Okrugli stol „ZA SVE ŽENE I DJEVOJKE: PRAVA – JEDNAKOST – OSNAŽIVANJE“ s posebnim naglaskom na žene s invaliditetom proveden u partnerstvu sa Pravobraniteljem za osobe s invaliditetom povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena imao i temu ‘Utjecaj na politike invaliditeta kroz aktivizam žena’ kako bi se potaklo djevojke i žene s invaliditetom da postanu aktivistice i liderice promjena koje grade pravednije društvo za sve. Podrška društva postoji  u borbi žena s invaliditetom za poboljšanje njihovog položaja, ali nije dovoljna“, istaknula je Jurčević.

Poručila je kako je ključno jačanje svijesti javnosti, bolje provođenje zakona i veća inkluzija žena s invaliditetom u društvene i političke procese kako bi njihova prava bila u potpunosti ostvarena.