in MREŽA
Na izborima se treba čuti glas žena s invaliditetom
Žene s invaliditetom trebaju biti aktivni članovi društva i kreirati život lokalne zajednice. Stoga je važno da se na izborima čuje njihov glas. Međutim, u Hrvatskoj ne postoje javno dostupni podaci koji bi precizno prikazali izlaznost žena s invaliditetom na izbore.
Predsjednica SOIH – Mreže za žene s invaliditetom Gordana Jurčević istaknula je kako se općenito, osobe s invaliditetom suočavaju s različtim preprekama koje utječu na njihovu političku participaciju, uključujući nepristupačnost biračkih mjesta, nedostatak prilagođenih informacija, te administrativne i pravne prepreke.
„Prema istraživanju koje je Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) provela 2021. godine, 72,7 posto ispitanika s invaliditetom izjavilo je da je glasovalo na prethodnim parlamentarnim izborima.
Iako ovo istraživanje ne pruža zasebne podatke za žene s invaliditetom, ukazuje na relativno visoku razinu političke participacije među osobama s invaliditetom općenito. Unatoč ovim podacima, važno je napomenuti da se osobe s invaliditetom, uključujući žene idalje suočavaju s izazovima u ostvarivanju svog biračkog prava. Nedostatak detaljnih statističkih podataka otežava precizno praćenje i unaprjeđenje njihove političke participacije“, pojasnila je Jurčević.
Naglasila je da žene s invaliditetom prepoznaju važnost izbora i njihovu moć u oblikovanju politike, ali često ostaju skeptične prema stvarnim promjenama koje izbori mogu donijeti.
„Iako se očekuju pozitivne promjene, mnoge žene s invaliditetom osjećaju da nisu dovoljno uključene u politički život, a njihova specifična pitanja i potrebe još uvijek nisu prioritet političkih programa. Stoga, iako izlazak na izbore ima važnost, nužno je da se odabrani političari i stranke konkretno posvete implementaciji politika koje će stvarno poboljšati položaj žena s invaliditetom u društvu“, rekla je Jurčević.
Osvrnula se na skorašnje lokalne izbore i na to što bi političari koji su kandidati na izborima trebali učiniti za poboljšanje položaja žena s invaliditetom.
„Za političare koji su kandidati na lokalnim izborima, od ključne je važnosti prepoznati specifične izazove s kojima se suočavaju žene s invaliditetom te implementirati konkretne mjere i politike koje će im omogućiti ravnopravnost, pristup svim društvenim resursima i potpunu društvenu uključenost. Lokalna vlast može igrati ključnu ulogu u stvaranju inkluzivnog društva u kojem žene s invaliditetom mogu ostvarivati svoja prava i živjeti dostojanstveno“, pojasnila je Jurčević.
Što se tiče položaja žena s invaliditetom u Hrvatskoj, Jurčević je rekla da unatoč određenim poboljšanjima u zakonodavstvu i javnim politikama, još uvijek je obilježen brojnim izazovima s kojima se suočavaju žene s invaliditetom u svim sferama društva. Navela je da prema najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj živi 295.295 žena s invaliditetom što čini 44, 6 posto svih osoba s invaliditetom i 14, 9 posto ukupnog ženskog stanovništva. Najveći broj, njih 152.836 (52 posto), pripada dobnoj skupini iznad 65 godina, dok je 110.503 (37 posto) u radno-aktivnoj dobi od 20 do 64 godine.
Najviše žena s invaliditetom živi u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji, koje zajedno čine 31,6 posto ukupnog broja žena s invaliditetom u Hrvatskoj.
Jurčević je rekla da žene s invaliditetom često su izložene višestrukoj diskriminaciji, što ih stavlja u nepovoljan položaj u društvu. Upravo zato su često u većem riziku od nasilja nego žene bez invaliditeta.To uključuje fizičko, seksualno,psihičko i ekonomsko nasilje, a prisutno je i institucionalno nasilje.
„Mnoge žene s invaliditetom ne prijavljuju nasilje zbog ovisnosti o nasilniku npr. skrbniku, partneru, članovima obitelji te nepovjerenja u sustav. Žene s invaliditetom teže pronalaze posao zbog predrasuda poslodavaca i nedostatka prilagođenih radnih mjesta. U usporedbi s muškarcima s invaliditetom, one su rijeđe zaposlene i češće ekonomski ovisne.
Iako je obrazovanje formalno dostupno, mnoge djevojke s invaliditetom nailaze na prepreke zbog nepristupačne infrastrukture i nedostatka asistivne tehnologije. Rijetko ih se potiče na visoko obrazovanje, što kasnije utječe na njihove mogućnosti zapošljavanja. Pristup zdravstvu i reproduktivnim pravima žena s invaliditetom koje obuhvaća pravo na kvalitetnu i dostupnu zdravstvenu skrb, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje još uvijek je otežano zbog nepristupačnih prostora npr. stepenice, uski prolazi, neadekvatni toaleti te neprilagođene medicinske opreme kao što su ginekološki stolovi, mamografski uređaji i drugo. Ograničen je pristup informacijama o seksualnom i reproduktivnom zdravlju na pristupačnim formatima kao što su Brailleovo pismo“, pojasnila je Jurčević.
Spomenula je da ženama s invaliditetom često je narušeno pravo na roditeljstvo te ih se odgovara od trudnoće, a ako i ostvare roditeljstvo doživljavaju manjak podrške kao majke s invaliditetom. Naglasila je da mnoge žene s invaliditetom suočavaju se s društvenom marginalizacijom i nedostatkom podrške zajednice.
„Žene s invaliditetom u županijama s manjom stopom razvijenosti, manjim gradovima i ruralnim područjima suočavaju se s dodatnim preprekama zbog nedostatka specijaliziranih zdravstvenih i socijalnih usluga što utječe na njihovu kvalitetu života. Nedostatak obrazovnih institucija i prilika za zapošljavanje otežava njihovu ekonomsku neovisnost. Geografska izoliranost i loša prometna povezanost dovode do smanjene društvene uključenosti. Upravo zato SOIH – Mreža žena s invaliditetom surađuje s brojnim predstavnicima institucija i drugim ženskim organizacijama kako bi se osigurala ravnopravnost i poboljšao položaj žena s invaliditetom u svim dijelovima Hrvatske, posebno u manje razvijenim područjima“, objasnila je Jurčević.
U posljednjih nekoliko godina ipak su vidljivi određeni pomaci u poboljšanju položaja žena s invaliditetom u Hrvatskoj, ali izazovi i dalje postoje. Pozitivni pomaci odnose se na zakonodavni i institucionalni napredak, poput usvajanja Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulske konvencije) koja doprinosi boljoj zaštiti žena s invaliditetom od nasilja.
„Boljem položaju žena s invaliditetom doprinosi i aktivizam koji provodi SOIH – Mreža žena s invaliditetom kroz edukacije osnaživanja i informiranje žena s invaliditetom o pravima i zaštiti od nasilja, a kampanjama i javnim manifestacijama povećava se svijest društva o pravima i mogućnostima žena s invaliditetom. Poboljšan je i pristup obrazovanju koji omogućuje veću uključenost djevojaka s invaliditetom. Postoji više mogućnosti cjeloživotnog obrazovanja i osposobljavanja poput vaučera preko HZZ-a. Poticaji za zapošljavanje osoba s invaliditetom donekle su povećali broj zaposlenih žena s invaliditetom, ali one i dalje zaostaju u odnosu na muškarce s invaliditetom. Pozitivnih pomaka ima i u razvoju svijesti o potrebama podrške žena s invaliditetom žrtava nasilja, iako još uvijek imamo premali broj „Sigurnih kuća“ prilagođenih njima u svim segmentima ovisno o vrsti invaliditeta i specifičnosti potreba.“ rekla je Jurčević.
Naglasila je da žene s invaliditetom se i dalje susreću predrasudama oko majčinstva i često im se ne pruža adekvatna podrška te unatoč određenim poboljšanjima žene s invaliditetom u Hrvatskoj i dalje se suočavaju s brojnim preprekama. Stoga Jurčević smatra da je potrebno sustavno poboljšanje politika i praksi kako bi im se osigurala jednaka prava i prilike u svim aspektima života.
„Žene s invaliditetom u Hrvatskoj sve su aktivnije u borbi za svoja prava, ali i dalje postoje izazovi u njihovoj vidljivosti i utjecaju na donošenje odluka.
SOIH – Mreža žena s invaliditetom svojim djelovanjem radi na osnaživanju žena kroz edukacije i javne kampanje te je upravo Okrugli stol „ZA SVE ŽENE I DJEVOJKE: PRAVA – JEDNAKOST – OSNAŽIVANJE“ s posebnim naglaskom na žene s invaliditetom proveden u partnerstvu sa Pravobraniteljem za osobe s invaliditetom povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena imao i temu ‘Utjecaj na politike invaliditeta kroz aktivizam žena’ kako bi se potaklo djevojke i žene s invaliditetom da postanu aktivistice i liderice promjena koje grade pravednije društvo za sve. Podrška društva postoji u borbi žena s invaliditetom za poboljšanje njihovog položaja, ali nije dovoljna“, istaknula je Jurčević.
Poručila je kako je ključno jačanje svijesti javnosti, bolje provođenje zakona i veća inkluzija žena s invaliditetom u društvene i političke procese kako bi njihova prava bila u potpunosti ostvarena.
Za operaciju je potrebno 16.993,50 eura, za desetodnevnu rehabilitaciju 1.400 eura, dok je za dodatnu medicinsku skrb, fizikalnu terapiju i pomoć kod kuće predviđeno 6.606,50 eura. Ukupni cilj kampanje „Pomozimo Barbari da zanjiše umjetnim kukom“ iznosi 25 tisuća eura
Poslušaj članak
Barbara Vardić već se nekoliko godina suočava s kroničnim i intenzivnim bolovima te sve većim ograničenjem pokretljivosti kuka. Živi s cerebralnom paralizom i korisnica je invalidskih kolica, a zbog ozbiljnog zdravstvenog stanja potrebna joj je operacija ugradnje umjetnog kuka u Sloveniji.
Posljednjih mjeseci bolovi su postali toliko izraženi da Barbara više ne može svakodnevno funkcionirati kao prije. Velik dio vremena provodi ležeći, nastojeći ublažiti bolove, što joj onemogućuje rad i sudjelovanje u aktivnostima koje su joj važne.
Kroz svoj obrt Learn & Joy bavi se edukacijom i motivacijom osoba s invaliditetom i njihovih bližnjih. Povratak poslu, samostalnosti i svakodnevnim aktivnostima za nju zato znači mnogo više od nastavka profesionalnog rada. To je prilika da ponovno živi aktivnije i nastavi raditi ono što voli.
Put do rješenja nije bio jednostavan. Nakon što ju je njezin ortoped uputio u drugu kliniku, Barbara je četiri mjeseca čekala pregled, no termin je otkazan na sam dan pregleda. Zbog neizdrživih bolova odlučila je potražiti pomoć u privatnoj klinici, gdje je rendgenskom snimkom utvrđeno da je kuk potpuno iščašen. Zbog složenosti zdravstvenog stanja upućena je na pregled u Sloveniju, gdje joj je predložena operacija ugradnje umjetnog kuka.
Operacija je važan korak prema smanjenju bolova i poboljšanju kvalitete života. Nakon zahvata slijedi desetodnevna rehabilitacija u sklopu boravka u bolnici, a po povratku kući bit će potrebni dodatna fizikalna terapija, medicinska skrb i pomoć u svakodnevnom funkcioniranju.
Za operaciju je potrebno 16.993,50 eura, za desetodnevnu rehabilitaciju 1.400 eura, dok je za dodatnu medicinsku skrb, fizikalnu terapiju i pomoć kod kuće predviđeno 6.606,50 eura. Ukupni cilj kampanje iznosi 25 tisuća eura.
Iznos predviđen za dodatnu skrb namijenjen je mogućim troškovima nakon otpusta iz bolnice, uključujući fizikalnu terapiju i rehabilitaciju kod kuće, medicinsku skrb, pomoć u svakodnevnim aktivnostima te druge zdravstvene usluge i potrepštine. Budući da se stvarni tijek oporavka i potrebne usluge ne mogu unaprijed u potpunosti predvidjeti, proračun je okviran. Ako prikupljena sredstva budu veća od stvarno potrebnih za operaciju i oporavak, višak će biti iskorišten isključivo za troškove povezane s rehabilitacijom, dodatnom skrbi i prilagodbom svakodnevnog života nakon operacije.
Glazba je važan dio Barbarina života i prati je u lijepim, ali i teškim trenucima. Želi da bude dio i njezina oporavka. Rehabilitacija za nju neće značiti samo vježbe i ponovno usvajanje pokreta, već i priliku da kroz glazbu, pokret i vlastiti ritam ponovno pronađe radost u svakodnevici.
Upravo je zato kampanja dobila naziv „Pomozimo Barbari da zanjiše umjetnim kukom”. Iza tog naziva krije se želja za životom s manje boli, većom samostalnošću i više mogućnosti za svakodnevne aktivnosti.
Za Barbaru ova operacija predstavlja priliku za novi početak. Svaka donacija, bez obzira na iznos, približava je potrebnom zahvatu i oporavku. Ako ste u mogućnosti, podržite kampanju i pomozite joj prikupiti potrebnih 25.000 eura.
Svoje donacije možete uplatiti ovdje, a ako niste u mogućnosti donirati, puno će značiti i ako podijelite kampanju sa svojim prijateljima, obitelji i poznanicima.
Pomozimo Barbari do operacije, oporavka i života s manje boli, više samostalnosti i novom prilikom za radost.
Savezi osoba s invaliditetom održali su 9. studenoga u Zagrebu treći regionalni sastanak s predstavnicima gradova i županija te poslodavcima
Poslušaj članak
Neformalni sastanak organizirala je Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH u suradnji s 13 nacionalnih saveza s ciljem poboljšanja položaja osoba s invaliditetom i jačanja međusobne suradnje saveza s jedinicama lokalne i regionalne samouprave i poslodavcima. Sastanku su se odazvali predstavnici sedam županija i 11 gradova.
U prigodnom govoru predsjednica SOIH-a Marica Mirić rekla je kako savezi ne ukazuju samo na probleme osoba s invaliditetom nego donose i prijedloge rješenja. Naglasila je kako je savezima bitna suradnja s gradovima i općinama jer se život osoba s invaliditetom odvija u lokalnoj zajednici te je sastanak prigoda da se čuje što se na lokalnoj razini radi za ove osobe.
Tijekom sastanka savezi su predstavili svoj rad, dosadašnju suradnju s jedinicama lokalne i regionalne samouprave te iznijeli viziju buduće suradnje, a gradovi i županije također su predstavili suradnju sa savezima.
U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom rekao je da Grad Zagreb dobro surađuje s udrugama osoba s invaliditetom u kreiranju javnih politika te rješavanju prometnih problema. Naglasio je da je Grad Zagreb donio novu Strategiju za izjednačavanje mogućnosti za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom za razdoblje od 2027. do 2030., koja je usmjerena na unaprjeđenje kvalitete života, razvoj usluga podrške te stvaranje pristupačnijeg i uključivijeg Zagreba.
Jasna Grgurić Malović iz Grada Rijeke istaknula je dobru suradnju s udrugama osoba s invaliditetom. Grad Rijeka intenzivno radi na uklanjanju fizičkih i arhitektonskih barijera kako bi se poboljšala pristupačnost i mobilnost osoba s invaliditetom. Važan projekt u ostvarenju ovog cilja je „Otklonimo barijere“, u sklopu kojeg osobe s invaliditetom i stručne službe gradske vlasti obilaze lokacije u užem središtu grada.
Andreja Bobek iz Grada Varaždina istaknula je kako Gradska uprava u udrugama osoba s invaliditetom vidi važnog partnera. Ove godine pokrenuta je platforma za učenje znakovnog jezika Znakovni.hr u suradnji Grada Varaždina, Udruge gluhoslijepih Varaždinske županije i jednog roditelja.
Zamjenica župana Krapinsko-zagorske županije Jasna Petek istaknula je da su udruge osoba s invaliditetom u ovoj županiji zagovarateljice prava, pružateljice socijalnih usluga te poslodavci. Dodala je da su ove udruge Županiji važan partner u donošenju mnogih odluka, a osobito doprinose osiguravanju pomoćnika u nastavi djeci s teškoćama u razvoju.
Na sastanku je istaknuto da su veliki problemi udruga nedostatak kontinuiranog financiranja usluga i nedostatak stručnog kadra, a s nedostatkom tog kadra suočavaju se i pojedine županije. Izražena je želja da se ojača suradnja jedinica lokalne i regionalne samouprave s udrugama osoba s invaliditetom.
U ime poslodavca obratila se Mirela Vrbanac iz Zračne luke Zagreb, koja je istaknula da tvrtka zapošljava i osobe s invaliditetom te je za djecu s teškoćama u razvoju otvorila senzornu sobu. S obzirom na značajan broj putnika s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću, prostor Zračne luke prilagođen je tim osobama.
Iza udruge su desetljeća borbe za prava, ravnopravnost i bolje životne mogućnosti njezinih članova, a njezina misija nastavlja se i danas
Poslušaj članak
Udruga slijepih Međimurske županije obilježila je velikih 75 godina djelovanja. Svečanost tim povodom održana je 21. listopada u Katoličkom domu u Čakovcu, gdje su se okupili uzvanici i članovi kako bi obilježili ovu vrijednu obljetnicu.
Ovo je samo mali dio priče o dugogodišnjem radu udruge, njezinoj važnosti za članove i svemu što je tijekom desetljeća učinila za bolji i kvalitetniji život slijepih i slabovidnih osoba u Međimurju.
Priča o udruzi počinje 27. srpnja 1951. godine, kada je osnovan tadašnji Savez slijepih, općinska organizacija Čakovec. Osnovali su ga entuzijasti koje je povezivala želja za pozitivnim promjenama u društvu i borba za prava slijepih osoba.
Među osnivačima bili su Anđela Brlek, Valent Brlek, Leopold Vilić, Dragica Vilić, Konrad Herjavec, Josip Strelec, Franjo Bogdan, Marija Nikolić, Stjepan Vlah, Zorica Sklepić i Josip Jagec.
U prvim desetljećima djelovanja, tijekom 1950-ih i 1960-ih godina, udruga se ponajviše bavila zapošljavanjem i stambenim zbrinjavanjem odraslih slijepih osoba. Nakon školovanja u Zagrebu, mnogi su se vraćali u Međimurje i zapošljavali kao telefonisti ili tvornički radnici.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina članovima se počela pružati i jednokratna financijska pomoć, osobito onima najugroženijima. Udruga tada nije imala vlastite prostorije pa su se sastanci i druženja održavali u nekadašnjoj zgradi općine, na mjestu današnje zgrade Međimurske županije.
Važan iskorak u samostalnosti slijepih osoba dogodio se nakon što je 1982. godine u Centru „Vinko Bek” u Zagrebu otvoren odjel za kasnije oslijepljele osobe, gdje su se provodile rehabilitacija i prekvalifikacija. Jedna članica međimurske udruge ondje je završila obuku samostalnog kretanja uz pomoć dugog bijelog štapa. Po povratku u Međimurje počela je primjenjivati stečene vještine, postavši primjer i poticaj drugim slijepim osobama.
Devedesete godine donijele su novo razdoblje u životu slijepih osoba. Sve se više radilo na njihovoj ravnopravnosti i uključivanju u društvo. Posebno važan pomak ostvaren je u obrazovanju. Slijepa djeca počela su se uključivati u redovne škole uz prilagodbu nastavnih metoda.
Međimurske predškolske ustanove bile su među prvima u Hrvatskoj koje su primjenjivale model integracije slijepe djece, pridonoseći kvalitetnijem obrazovanju i stvaranju jednakih mogućnosti.
Danas su slijepe osobe aktivno uključene u rad udruge i njezina upravljačka tijela, ali i u senzibilizaciju javnosti o svojim svakodnevnim potrebama i izazovima. Svojim primjerom pokazuju da sljepoća ne znači odustajanje od rada, aktivnog života i sudjelovanja u zajednici.
Posebna pozornost posljednjih godina usmjerena je na obrazovanje i zapošljavanje mladih. Udruga nastoji svakom članu pristupiti individualno, pružiti mu potrebnu podršku te stvoriti što bolje uvjete za uključivanje u radni proces.
Među važnijim projektima ističe se „Razvoj društvenog poduzetništva za slijepe osobe”, sufinanciran sredstvima Europskog socijalnog fonda i Državnog proračuna Republike Hrvatske. U sklopu projekta otvoren je salon za masažu Lumbago, u kojem je zaposlen certificirani medicinski maser, visoko slabovidna osoba. Prije zaposlenja bio je nezaposlen, a rad u salonu pružio mu je priliku za profesionalnu i društvenu integraciju.
I nakon 75 godina djelovanja udruga nastavlja svoju misiju. Među aktualnim ciljevima ističu se zagovaranje sustavnog financiranja udruga kroz rad u upravljačkim tijelima Hrvatskog saveza slijepih te zapošljavanje stručnjaka, poput socijalnog radnika ili radnog terapeuta, koji bi članovima pružali dodatnu podršku.
Iza 75 godina rada stoje brojne životne priče, trud, borba za prava i ostvareni uspjesi. Od prvih osnivača koji su 1951. godine postavili temelje udruge do današnjih članova koji nastavljaju graditi društvo jednakih mogućnosti, njezina je misija ostala ista – pružati podršku, poticati samostalnost i osiguravati dostojanstven i ispunjen život slijepim i slabovidnim osobama.
Tko su Purger i Purgerica?
Pomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
Tajni agenti 010 u novoj misiji: spašavaju vlastiti libido
SLAVONSKI BROD MoveNow kamp okupio velik broj djece
-
Life&StylePrije 1 danTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
Civilno društvoPrije 10 satiPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
in MREŽAPrije 2 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 danaACT Grupa poziva na zapošljavanje osoba s invaliditetom
-
KulturaPrije 5 danaBOLJE DA SE NISI NI RODILA Predstava o predrasudama
-
Civilno društvoPrije 1 danUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 5 danaMagnetima do sigurnijeg pokreta osoba s amputacijom
-
Obaranje rukePrije 5 danaHrvatska odlična na SP u (para)obaranju ruke