Connect with us

in MREŽA

MOJA PRIČA Matea Videk, predsjednica Udruge Spektar

Objavljeno

/

Na fotografiji se nalazi četiri osobe koje stoje u prostoriji i drže ispred sebe platna s različitim slikama. Lica osoba su zamagljena smeđim pravokutnicima kako bi se zaštitila njihova privatnost. Na platnima su prikazani različiti motivi: plavi otisci ruku, crtež mosta, otisci dlanova u više boja i logo s natpisom “Spektar”. U pozadini je vidljiv zid sa šarenim dekorativnim elementima i tekstom “HRVATSKA”. Ova fotografija može biti zanimljiva ili relevantna jer prikazuje kreativne radove, vjerojatno nastale u nekoj radionici ili edukativnom kontekstu.
Foto: Udruga Spektar

Inkluzivnost nije samo integracija, ona je stvaranje prostora u kojem svi imaju priliku dati svoj maksimum. Zapošljavanje osoba iz spektra autizma korak je prema stvaranju zajednice u kojoj svi, bez obzira na razlike, imaju jednaku priliku za uspjeh i doprinos. Odluke koje danas donosimo oblikuju budućnost, a budućnost inkluzivnosti je ona koju vrijedi graditi, poručila je Matea Videk

Udruga Spektar osnovana je 2020. godine, iako je ideja o njoj rođena ranije. Mirna Carević, današnja potpredsjednica Spektra i Matea, radile su tada u drugim organizacijama civilnog društva u Splitu. Kao edukacijska rehabilitatorica i radna terapeutkinja radile su s brojnom djecom s različitim razvojnim teškoćama. Pritom su pored djece dobro upoznale i njihove roditelje, neke i vrlo blisko.

– U redovitom kontaktu s tim ljudima dobile smo uistinu važan uvid u probleme s kojima se susreću, ali i bolje upoznale zabrinutost i opterećenost s kojima žive zbog nedostatka sustavne podrške. Kako smo se upoznavali i gradili međusobno povjerenje, tako nam je sve više postajalo jasno kako tim ljudima treba podrška koliko i njihovoj djeci, a za koju u postojećem sustavu, nažalost nema resursa ni prostora. Na naše dobronamjerne savjete da moraju voditi računa i o svom zdravlju često su odmahivali rukom uz odgovor kako se zbog mnogobrojnih terapija koje žele osigurati svojoj djeci ionako nalaze u nezavidnoj financijskoj situaciji.

Tu se između Mirne i mene dogodio ‘klik’. Odlučile smo pokrenuti udrugu koja će osim skrbi za djecu ponuditi i podršku njihovim roditeljima. Iako je tada izgledalo naivno i neizvedivo, znale smo da terapije koje ćemo u našoj udruzi pružati nikada neće biti naplaćivane. I tu su stvari uzele zamaha i podrška je počela stizati sa svih strana. Podržali su nas zaista brojni, a roditelji djece s kojima smo radile posebno. Nimalo ne pretjerujem kada kažem da bez njih ne bi bilo Spektra i zato smo posebno ustrajne u nastojanju da izgradimo mjesto koje je prvenstveno njihovo, pa tek onda naše – priča Matea.

‘Spektar’ trenutno broji 200 članova, no taj broj kontinuirano raste, baš kao i broj zaposlenika.  Stručni tim čine logopedinja, 3 radne terapeutkinje koje rade I senzornu terapiju te dvije edukacijske rehabilitatorice.

– Spektar prvenstveno djeluje u području socijalne djelatnosti u okviru koje pruža niz usluga. U prethodnoj godini u ovom su se polju dogodile velike promjene. Moram istaknuti kako smo se, zahvaljujući odgovornom pristupu kojeg njegujemo od početka i naglasku na poštivanje pravila i visokih standarda, u njima jako dobro snašli, pa smo bez većih poteškoća postali licencirani pružatelji socijalnih usluga namijenjenih različitim ciljanim skupinama. U tom je smislu prošla godina za nas bila jako uspješna jer smo nakon licenciranja s resornim ministarstvom ugovorili uslugu rane razvojne podrške te stručne procjene koje su namijenjene djeci, a naknadno i uslugu osobne asistencije koja je namijenjena osobama s najtežim invaliditetima. U narednom periodu nas isto tako očekuje naporan rad na ugovaranju drugih socijalnih usluga kako bismo svojim korisnicima mogli ponuditi što kompletniju uslugu.

Trenutno u provedbi imamo nekoliko projekata, a ovih dana zaprimamo i pozitivne ocjene projektnih prijedloga na kojima smo u zadnje vrijeme radili.

Iako se ne radi o projektu, posebno nas raduje što smo 1. srpnja započeli s institucionalnom podrškom Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, koja će značajno unaprijediti naš rad i omogućiti nam još bolju podršku našim korisnicima.

Jedan od ključnih je trogodišnji program Ministarstva zdravstva ‘Spektar zajedništva’. Ovaj program je od izuzetne važnosti jer podržava testiranje djece s teškoćama u razvoju, pruža psihosocijalnu podršku njima i njihovim obiteljima, te organizira niz predavanja za stručnjake i suradnike. Kroz ovaj program radimo na unaprjeđenju zaštite i razvoja djece s teškoćama, što je neprocjenjivo za njihove obitelji.

Što se tiče provedenih projekata, moram istaknuti inkluzivne sportske radionice, koje smo provodili u okviru projekta financiranog od Ministarstva turizma i sporta. Radionice su bile izuzetno uspješne i dobro prihvaćene, te su omogućile djeci s teškoćama da se aktivno uključe u sportske aktivnosti, što doprinosi njihovom fizičkom i emocionalnom razvoju. Već planiramo slične aktivnosti i veselimo se reći kako ćemo ih zasigurno opet ponuditi u budućnosti.

Zahvaljujući podršci korporativnog sektora, koju smo primili u okviru projekta ‘Spektar filantropije’, uspjeli smo osigurati plaće za dio naših djelatnika za naredne dvije godine, što nam omogućuje pružanje besplatnih terapija i usluga te smanjuje ekonomski stres roditelja. Suradnja s tvrtkama koje prepoznaju važnost filantropije u poslovanju pokazuje kako korporativni sektor može direktno doprinijeti zajednici i podržati naše ciljeve. Naš cilj je poticanje društveno odgovornog ponašanja koje koristi pojedincima i zajednici. Svakim projektom i suradnjom nastojimo mijenjati društvo na bolje i trudimo se da djeca s teškoćama i njihove obitelji dobiju podršku koja im je potrebna za što kvalitetniji život – pojasnila je Matea.

Kao predsjednica udruge, suočava se s raznim izazovima, no istovremeno je inspirira podrška koju primaju od brojnih donatora i partnera. Jedan od glavnih izazova od prvog je dana osiguranje stabilnog i dugotrajnog financiranja, jer se potrebe korisnika kontinuirano povećavaju, dok su resursi ograničeni. Unatoč tome, ovo je i prilika da budu kreativni i proaktivni u pronalaženju rješenja.

– Udruga ima sreću što je podržana zajednicom donatora koji prepoznaju i cijene naš rad. Ova podrška nam je ključna jer nam omogućava da se fokusiramo na dugoročnije strategije financiranja, što nam daje sigurnost i omogućava stabilnost poslovanja. Isto tako, ovakva podrška nije samo financijska injekcija; ona predstavlja i povjerenje koje su naši partneri ukazali udruzi, te tako dodatno motivirali naš tim da se s entuzijazmom suočava s izazovima.

Želim se posebno zahvaliti gospodinu Daliboru Dekoviću i njegovoj supruzi Ivani za nevjerojatnu podršku koju pružaju Spektru od samih početaka. Osim što su najzaslužniji za to što danas djelujemo u ovako adekvatnom prostoru opremljenom najnovijom opremom koja nam omogućava da našim članovima pružimo usluge na najvišoj razini, njihova pomoć je bila ključna u svim presudnim trenucima, posebno onda kada smo se suočavali s izazovima.

Njihova predanost našem radu ogleda se u različitim akcijama prikupljanja sredstava koje su proteklih godina organizirali. Nedavni primjer njihove inicijative uključuje akciju koju je gospodin Deković pokrenuo među svojim suradnicima. U manje od tri dana prikupili su sredstva za kupovinu skupocjenog digitalnog logopedskog seta.

U ime udruge, zaposlenika i svih naših članova, želim izraziti iskrenu zahvalnost obitelji Deković. Njihova kontinuirana podrška omogućava nam da nastavimo s našim radom, pružamo kvalitetne usluge i učinimo značajan utjecaj na živote onih kojima služimo. Bez njihove pomoći, ne bismo bili tu gdje smo danas, i to zaslužuje posebno priznanje.

S ovakvom podrškom imamo priliku nadvladati trenutne izazove i dodatno proširiti raspon i kvalitetu usluga koje pružamo našim korisnicima. Naš cilj ostaje jasan: osigurati što kvalitetniju podršku našim korisnicima i nastaviti graditi mrežu društvene solidarnosti koja će trajati – kategorična je Matea.

Jedan od najvećih problema s kojima se članovi u županiji suočavaju je manjak mogućnosti za odrasle osobe s invaliditetom koje, osim usluge osobne asistencije, imaju na raspolaganju vrlo malo usluga, aktivnosti ili poslova u kojima bi mogli sudjelovati. Također, pitanje boravka za odrasle osobe s invaliditetom predstavlja značajan izazov jer Grad Split trenutno nema adekvatno rješenje za tu potrebu.

– Osim izazova odraslih osoba s invaliditetom, veliki problem u našoj županiji je i nedostatak podrške za mlade koji nakon završetka školovanja u centrima za odgoj i obrazovanje ostaju bez daljnjih opcija. Takvi mladi često ne pronalaze daljnje aktivnosti, podršku, ili zapošljavanje, što otežava njihovu integraciju u društvo.

Ovi problemi, uz pitanje nedostatka boravka za odrasle osobe s invaliditetom, zahtijevaju dugoročna rješenja koja su uključiva i prilagođena različitim potrebama naših članova. Grad Split još uvijek nije ponudio sustavna rješenja za mnoge od tih izazova, no zajedno ulažemo napore kako bismo zajednički poboljšali situaciju. Trenutno smo posvećeni razvoju planova za stambeno zbrinjavanje osoba s invaliditetom koje ne mogu živjeti samostalno. Smatramo da je ovo pitanje ključno za unapređenje kvalitete života naših članova i osiguranje njihove stabilnosti i sigurnosti.

Pružanje podrške ovim grupama zahtijeva dugoročne strategije i značajna financijska sredstva. Srećom, već uživamo podršku brojnih donatora. Naš je cilj omogućiti našim članovima da ostvare sve svoje potencijale u okruženju koje ih podržava, uključuje i osnažuje – navodi Videk.

Nedavno su zaposlili  mladu ženu s autizmom.

– Veseli me istaknuti kako je Marija s nama već nekoliko mjeseci. Njeno zapošljavanje je donijelo novu dimenziju našoj radnoj zajednici. Ona radi kao pomoćna administratorica i već je svojim trudom i sposobnostima pridonijela pozitivnoj atmosferi i povećanju učinkovitosti u našem timu. Ovaj korak odražava našu predanost socijalnoj inkluziji, uvažavanju različitosti i pružanju prilika osobama s invaliditetom.

Što se tiče budućih zapošljavanja, uvijek tražimo načine za proširenje našeg tima, uzimajući u obzir potrebe i resurse. Zbog velikodušne podrške donatora, nadamo se da ćemo uskoro imati priliku otvoriti nova radna mjesta. Naš je cilj dugoročno osigurati financiranje za sve pozicije kako bismo nastavili stvarati poticajno i raznoliko radno okruženje koje doprinosi kvaliteti usluga i rastu naše organizacije – kaže Matea.

– U narednom periodu, aktivnosti naše udruge bit će usmjerene na nekoliko ključnih područja s ciljem unapređenja usluga i podrške našim članovima. Prvo, trenutačno smo posebno fokusirani na povećanje broja djece koje možemo obuhvatiti našim uslugama, jer je broj onih koji su trenutno na čekanju zaista velik. Kako bismo ostvarili ovaj cilj, planiramo započeti pregovore s različitim dionicima našeg društva, uključujući Ministarstvo i lokalne samouprave. Vjerujem da ćemo uskoro moći povećati naše kapacitete i osigurati da više djece dobije potrebnu podršku.

Također, opet ću napomenuti kako smo svjesni izazova u vezi sa stambenim zbrinjavanjem osoba s invaliditetom, kao što sam navela u prethodnom pitanju. Radimo na razvoju planova koji će omogućiti dugoročna rješenja i podršku našim članovima i drugim osobama u nepovoljnom položaju koje nemaju daljnje opcije nakon školovanja – kaže predsjednica i ističe da je vizija stvoriti inkluzivno okruženje u kojem svaka osoba s teškoćama ima mogućnost sudjelovati u društvu, razvijati svoje potencijale i imati podršku koja joj je potrebna. Uz podršku kakvu su do sada imali i koja raste iz dana u dan, vjeruju da će ostvariti ove ciljeve i značajno unaprijediti kvalitetu života osoba s invaliditetom na širem splitskom području.

– Poruka za kraj je inspirirana našim iskustvom s Marijom, našom kolegicom koja, kao osoba s autizmom, donosi neprocjenjivu vrijednost našem timu. U današnjem svijetu rada, u kojem težimo izgradnji inkluzivnog i pravednog društva, ključno je prepoznati potencijal koji osobe s poremećajem iz spektra autizma mogu donijeti. Zapošljavanje ovih pojedinaca ne predstavlja samo moralnu odgovornost, već i priliku koja može obogatiti našu radnu sredinu.

Marija, poput mnogih drugih osoba s autizmom, posjeduje izvanredne vještine, uključujući iznimnu pažnju prema detaljima, preciznost i sposobnost fokusiranja na složene zadatke. Njen jedinstveni način razmišljanja donosi inovativne ideje i rješenja koja obogaćuju naše radno okruženje. Otvaranjem vrata zapošljavanju osoba iz spektra autizma, ne samo da potičemo raznolikost, već i jačamo timsku suradnju i kreativnost.

Inkluzivnost nije samo integracija, ona je stvaranje prostora u kojem svi imaju priliku dati svoj maksimum. Zapošljavanje osoba iz spektra autizma korak je prema stvaranju zajednice u kojoj svi, bez obzira na razlike, imaju jednaku priliku za uspjeh i doprinos. Odluke koje danas donosimo oblikuju budućnost, a budućnost inkluzivnosti je ona koju vrijedi graditi – poručila je Matea Videk.

in MREŽA

DORIJANA KAVČIĆ Moj život s hrvatskim znakovnim jezikom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: In Portal

Čujući svijet Gluhi poznaju, žive u njemu, školuju se, uče o njemu, ali svijet Gluhih nepoznat je čujućoj okolini. Gluhe osobe postaju ambasadori svoje zajednice i dodana vrijednost cjelokupnom društvu, kaže Dorijana

Dorijana Kavčić iza sebe ima bogatu akademsku karijeru, koja je započela na Filozofskom fakultetu gdje je diplomirala Opću lingvistiku i Bohemistiku.

– Ispalo je najbolje moguće jer sam se pred kraj studiranja u lingvistici usmjerila prema grani u nastajanju, lingvistici znakovnih jezika i svoj interes usmjerila u proučavanje i dokumentiranje upravo hrvatskog znakovnog jezika (HZJ) – priča nam Dorijana.

– Za diplomski sam rad uzela temu hrvatski znakovni jezik, a zatim upisala Poslijediplomski studij lingvistike na kojem provodim istraživanje izražavanja brojeva u HZJ.

Kako sama kaže, budući da je lingvistika HZJ malo istraženo područje, nailazila je na dosta izazova i trebalo joj je više vremena za završetak studija nego je mislila, ali jednog dana i njezinće doktorski rad ugledati svjetlo dana.

– Profesorski smjer na Bohemistici dao mi je alate koje trenutačno koristim u edukaciji HZJ i kulture Gluhih, te sam izvoditeljica kolegija HZJ 1 i 2 na Filozofskom fakultetu, kao vanjska suradnica, a aktivno sam uključena u kreiranje i provedbu kurikuluma za obrazovanje odraslih za stjecanje kompetencija za rad komunikacijskog posrednika za gluhe.

Ali dublji temelj za provođenje svih tih edukacija dala mi je moja obitelj i okolnosti u kojima sam odrastala. Naime, rođena sam u obitelji Gluhih. Roditelji su mi gluhi i duboko involvirani u zajednicu Gluhih, a baka i djed bili su profesori i školi za Gluhe, tako da sam od najranijeg djetinjstva svjesna tog dvostrukog identiteta koji nosim u sebi. Pripadam i svijetu Gluhih i svijetu čujućih – pojašnjava Dorijana.

Splet okolnosti s visokoškolskim obrazovanjem i odrastanje kroz i u hrvatskom znakovnom jeziku i kulturi Gluhih dalo joj je početni temelj kompetencija za komunikacijsku posrednicu hrvatskog znakovnog jezika. Spletom okolnosti, pred kraj studiranja, 2011. otvorila joj se mogućnost zapošljavanja kao tumačica / prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika.

– Do dandanas radim na terenu kao komunikacijska posrednica, ali uz moje osnovno obrazovanje i nadogradnju kroz seminare, ljetne i druge škole u organizaciji europskih organizacija i sveučilišta, dobila sam priliku i za svoj doprinos razvoju materijala za učenje HZJ (suautorica sam Udžbenika hrvatskoga znakovnog jezika, dostupan u PDF-u na internetu) kao i struke komunikacijskog posrednika.

Tako da mogu reći da sam bila intrinzično motivirana za rad komunikacijske posrednice jer sam odrasla uz rečenicu ‘Što kaže?’ i u ulozi prijenosnice informacija iz čujućeg svijeta. Potom sam motivirana jezikoslovnom znanosti koja me potaknula da uvidim koliko je važno dokumentirati jedan jezik i jednu kulturu jer je jedino to što ih čuva od nestanka.

A hrvatski znakovni jezik i kultura Gluhih u Hrvatskoj stvarno jesu jedno neistraženo blago koje će tek obogatiti kulturu Hrvata. Svojim humorom, umjetničkim stvaralaštvom, specifičnim jezičnim izrazima, svojom poviješću borbe za svoja prava predstavljaju nove slojeve mentaliteta hrvatskog naroda u cjelini – kaže Dorijana.

U Hrvatskoj udruzi Silent zaposlena je od 2024. kao komunikacijska posrednica. Dolaskom na snagu novog Zakona o osobnoj asistenciji u kojem je preciznije definiran status radnog mjesta Komunikacijski posrednik udruga se 2023. registrirala kao pružatelj socijalne usluge Komunikacijski posrednik.

– No vrlo brzo po zapošljavanju otvorila mi se prilika za onaj spomenuti doprinos razvoju struke, pa sam bila angažirana u razvoju kurikuluma za obrazovni program Komunikacijski posrednik u kojem, od dopusnice koju je udruga dobila od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 2025., sudjelujem i kao izvoditeljica kurikuluma.

Osim komunikacijskog posredovanja i edukacije s kolegicama i kolegama u udruzi osvijestili smo želju na još jedan način širiti potrebu razvoja inkluzivnog društva. Odlučili smo se na prijavu projekata kojima kreiramo situacije u kojima dolazi do izravne interakcije gluhih i čujućih osoba gdje se stvara mikro inkluzivno ozračje ravnopravnosti, međusobnog poštovanja i učenja jedni od drugih. Na Javni natječaj za financiranje programa i projekata udruga iz proračuna Grada Zagreba za 2025. odlučili smo prijaviti projekt Silent games večeri, koji uključuje 24 radionice Go igre u kojoj istovremeno sudjeluju i čujuće i gluhe/nagluhe osobe. Sportsko-društvena igra Go drevna je kineska igra koja razvija kognitivni potencijal jer potiče logičko i strateško razmišljanje.

Radi se o igri na ploči na kojoj protivnici postavljaju crne i bijele kamenčiće s ciljem osvajanja područja na ploči, ali i s ciljem da svojim kamenčićima opkolimo protivničke i time ih ‘pojedemo’. Zašto smo se odlučili baš za Go igru, razlog je vrlo jednostavan. Kolegica je imala priliku upoznati se s igrom za vrijeme svog studija i predložila ju je budući da predstavlja idealan omjer vremena koje se provodi u vlastitom promišljanju svakog poteza i vremenu koje je moguće provesti u komunikaciji sa suparnikom.

U našem slučaju omogućava razbijanje leda u komunikaciji jer se započinje s temama same igre, a razgovor se zatim razvija u smjeru hrvatskog znakovnog jezika i kulture Gluhih. Na svakoj radionici je prisutna prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika tako da je omogućena i podrška ako komunikacija krene u ‘dublje vode – pojašnjava Dorijana.

Pitamo ju kako su korisnici, gluhe i nagluhe osobe, reagirali na igru Go, koliko im je ovaj projekt pomogao u interakciji s čujućim osobama?

– Bilo je onih, i gluhih i čujućih, koji su upoznati s igrom pa su tražili dodatne izazove s novim igračima, a bilo je onih koji su se prvi puta susreli s tom igrom – kaže Dorijana.

– Moram naglasiti da je instruktor Zvonko Bednjanec iz partnerske organizacije Zagrebački Go savez bio izuzetno važan faktor, koji je svojom neiscrpnom energijom podučavao sve novajlije i kreirao nevjerojatno lijepo i pozitivno okruženje da su se svi, kako oni najiskusniji tako i početnici, osjećali ugodno.

Trenutak koji mi je osvijestio vrijednost projekta bio je na Festivalu jednakih mogućnosti, na kojem smo organizirali revijalni turnir. Između 15-ak igrača u jednom se trenu dogodilo da su obje prevoditeljice bile zauzete i ja sam se okrenula prema jednom kutku u kojem je bila starija gluha gospođa u komunikaciji s dvije mlađe čujuće osobe, o tome tko je točno u kojem trenutku postavio svoj kamenčić, koje je točno pravilo i tko je zapravo pobijedio te zajednički zaključak da to nije važno i međusobno su si pridavali pobjedu, uz smijeh i prekrasno razumijevanje. Zatim su mlađe osobe počele učiti kako se na HZJ znakuje ‘pobjeda’, ‘čestitam’, ‘hvala’, ‘dobar dan’, ‘kako ste’ i niz drugih izraza. Svjedočila sam iskrenoj zainteresiranosti prema gluhoj osobi, njezinom jeziku i svijetu. Bez sažaljenja, iskrena zainteresiranost.

U takvom okruženju gluhe se osobe osjećaju ravnopravnima, štoviše, vrijednim pripadnicima društva. Čujući svijet oni poznaju, žive u njemu, školuju se, uče o njemu, ali svijet Gluhih nepoznat je čujućoj okolini. Gluhe osobe postaju ambasadori svoje zajednice i dodana vrijednost cjelokupnom društvu.

Ciljne skupine bile su djeca i umirovljenici, ali ono što bih htjela naglasiti je da su djeca imala manju potrebu za komunikacijskim posredovanjem, što nam samo pokazuje da je čovjek u svom najčišćem obliku otvoren za različitosti, inherentno dobronamjeran i motiviran za ostvarivanje povezanosti. Samo je pitanje snalaženja i način se naɗe, komunikacija se ostvaruje, međusobno priznavanje i poštovanje realizira. Takvom svijetu moramo stremiti – zaključuje svoju priču Dorijana.

Nastavite čitati

in MREŽA

Multipla skleroza ne događa se ‘samo drugima’

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Društvo multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije

Društvo multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije našoj je redakciji uputilo pismo koje objavljujemo u cijelosti:

Povodom Svjetskog dana multiple skleroze želimo jasno reći nešto što se ne vidi na prvi pogled, a određuje svakodnevicu više od 9000 ljudi u Hrvatskoj.

Multipla skleroza je bolest koja mijenja živote upravo onda kada su ljudi u najvećem usponu i snazi. Ponekad uspori korak, ponekad zaustavi dan, a ponekad zatvori vrata koja su jučer bila otvorena.

MS nije ‘trenutni umor’, nije ‘trenutna slabost’, nije ‘trenutno psihičko stanje’ i nije nešto što nestaje nakon odmora. To je neurološka bolest koja oštećuje živčani sustav i mijenja funkcije tijela. Simptomi se mijenjaju iz dana u dan – što mnogi pogrešno tumače kao nedosljednost, pretjerivanje ili neodgovornost.

Nevidljiva invalidnost znači da se borba odvija tiho. Vidljiva invalidnost znači da se vidi samo površina.
A ono što ljudi najčešće ne vide?

Koliko energije treba da se ustane.
Koliko hrabrosti treba da se izađe.
Koliko borbe stane u jedan običan dan.
Koliko puta tijelo kaže “ne”, a osoba kaže ‘idem dalje’.

Najčešće predrasude o MS-u ostaju iste godinama:
– da osoba ‘može sve ako se potrudi’,
– da ‘izgleda dobro pa je dobro’,
– da je bolest predvidiva,
– da se simptomi mogu kontrolirati voljom,
– da je invaliditet uvijek vidljiv,
– da se MS događa ‘drugima’.

Predrasude su često teže od samih simptoma.
One bole dublje, traju duže i ostavljaju trag koji se ne vidi – ali se nosi svaki dan.

Za mnoge osobe s MS-om najveća pobjeda nije maraton. Najveća pobjeda je – doći do kraja dana.

Zato danas mislimo na sve koji su dali sve što su mogli, i na sve koji danas nisu mogli ništa. I jedno i drugo je hrabrost.

Ako želimo društvo koje razumije, moramo prestati gledati samo ono što je vidljivo. Kod multiple skleroze, ono najteže –  najčešće se ne vidi.

I zato danas jedan zgužvani papir s porukom ‘Danas ne mogu’ govori u ime svih koji se bore. To nije slabost. To je istina.
A mi kao udruga kažemo: nema veze – drugi put ćemo.

Nastavite čitati

in MREŽA

SLAVICA Komunikacija gluhih i nagluhih sa zdravstvom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Ivana Vranješ

Ova platforma pruža usluge prevođenja na Hrvatski znakovni jezik na daljinu, uz pomoć videokonferencijske tehnologije

Zbog komunikacijskih barijera, gluhim i nagluhim osobama  otežan je pristup  javnim uslugama i kvalitetnim informacijama.  

Na završnoj  konferenciji, 27. svibnja u Zagrebu, predstavljeni  su rezultati  projekta ‘Slavica – inovativno rješenje pružanja  usluge video prevođenja’, kojeg je provodio Hrvatski savez  gluhih i nagluhih (HSGN), u partnerstvu s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo te uz financijsku podršku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Ova platforma pruža usluge prevođenja na Hrvatski znakovni jezik na daljinu, uz pomoć videokonferencijske tehnologije.

Predstavljajući projekt Slavica, predsjednica Hrvatskog  saveza gluhih i nagluhih Dijana Vincek upozorila je da osobe oštećenog sluha nailaze na nerazumijevanje svoje okoline s obzirom da je njihov invaliditet nevidljiv, a zbog nedostatka adekvatnih i  točnih informacija izbjegavaju odlazak liječniku. Istraživanje iz Španjolske pokazalo je da žive pet godina kraće u odnosu na opću populaciju.

Vincek je istaknula da je kroz  projekt Slavica olakšana komunikacija zdravstvenih djelatnika s gluhim i nagluhim osobama kada nije dostupna usluga prevoditelja Hrvatskog znakovnog jezika.

Tijekom tri godine trajanja projekta educirano je 281 zdravstvenih djelatnika u 17  hrvatskih gradova o načinima komunikacije s gluhim i nagluhim osobama. Uz teorijski dio, zdravstveni djelatnici mogli su iskusiti s kojim se barijerama susreću ove osobe. Održana  je edukacija 307 gluhih i nagluhih osoba o korištenju platforme Slavica i ostalim asistivnim tehnologijama.

Vincek je zaključila kako je platforma Slavica dobra podloga za razvoj aplikacije koja bi se povezala s jednistvenim  telefonskim brojem hitnih službi 112 kako bi se u kriznim situacijama omogućio pristup gluhim i nagluhim osobama. Poručila je da ovakve projekte, kao što je platforma Slavica,  treba sustavno financirati država, a ne da ovise samo o trogodišnjem  financiranju.

O modelima unaprjeđenja platforme Slavica na okruglom stolu su  govoriili  predsjednica HSGN Dijana Vincek, Tomislav Benjak iz HZJZ-a, Ratmir Đanić iz SOIH-a, zamjenica pravobranitelja za osobe s invaliditetom Anica Ježić i predsjednik Međunarodne telekomunikacijske unije Dušan Caf.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu