Ove operacije ne samo da pomažu u značajnom gubitku kilograma, već i poboljšavaju ili čak uklanjaju brojne popratne bolesti povezane s debljinom, poput dijabetesa tipa 2, hipertenzije, apneje u snu i srčanožilnih bolesti

Kirurško liječenje debljine, poznato i kao barijatrijska kirurgija, predstavlja učinkovitu opciju za osobe s teškom pretilošću kod kojih druge metode mršavljenja, poput prehrane, tjelovježbe i lijekova, nisu dale zadovoljavajuće rezultate.

Ove operacije ne samo da pomažu u značajnom gubitku kilograma, već i poboljšavaju ili čak uklanjaju brojne popratne bolesti povezane s debljinom, poput dijabetesa tipa 2, hipertenzije, apneje u snu i srčanožilnih bolesti.

Bariatrijska kirurgija preporučuje se osobama s indeksom tjelesne mase (ITM) većim od 40 kg/m², neovisno o prisutnosti drugih bolesti; ITM-om od 35 do 40 kg/m², ako imaju ozbiljne zdravstvene probleme povezane s pretilošću (dijabetes tipa 2, hipertenziju, apneju u snu i drugo); ITM-om od 30 do 35 kg/m² u posebnim slučajevima kada su metaboličke bolesti izrazito izražene.

Prije odluke o operaciji, pacijent prolazi kroz temeljitu medicinsku evaluaciju, uključujući preglede internista, endokrinologa, nutricionista i psihologa, kako bi se utvrdilo je li kandidat pogodan za zahvat.

Postoji nekoliko različitih kirurških metoda za liječenje debljine, a izbor ovisi o zdravstvenom stanju pacijenta, prehrambenim navikama i ciljevima liječenja.

Gastrični bypass (Roux-en-Y bypass želuca)

Ovaj zahvat smanjuje veličinu želuca i preusmjerava dio tankog crijeva, čime se ograničava unos hrane i smanjuje apsorpcija kalorija i hranjivih tvari.

Pokazuje izvrsne dugoročne rezultate u smanjenju tjelesne težine i poboljšanju metaboličkih bolesti.

Sleeve gastrektomija (rukavasta resekcija želuca)

Kirurški se uklanja veliki dio želuca, ostavljajući duguljasti ‘rukav’ kroz koji prolazi hrana.

Smanjuje količinu hrane koju osoba može pojesti, a istovremeno smanjuje razinu hormona gladi (grelina), što pomaže u regulaciji apetita.

Gastrični prsten (laparoskopska podesiva želučana traka)

Na gornji dio želuca postavlja se podesivi silikonski prsten koji sužava prolaz hrane, usporavajući njen unos.

Ova metoda se rjeđe koristi zbog sporijih rezultata i mogućih komplikacija.

Biliopankreatična diversija s duodenalnim switchom (BPD/DS)

Kombinira restrikciju unosa hrane i smanjenje apsorpcije hranjivih tvari.

Ova metoda se najčešće koristi kod izrazito teške pretilosti i metaboličkih poremećaja, ali nosi veći rizik od nutritivnih deficita.

Nakon operacije, pacijenti prolaze kroz postupan proces prilagodbe prehrane, počevši od tekuće prehrane, preko kašaste hrane, do uvođenja čvrstih obroka. Ključ uspjeha leži u dugoročnoj promjeni prehrambenih i životnih navika, redovitoj fizičkoj aktivnosti te praćenju od strane medicinskog tima.

Osim fizičkih promjena, potrebno je i psihološko prilagođavanje jer operacija nije ‘brzo rješenje’, već alat koji zahtijeva disciplinu i odgovornost pacijenta kako bi rezultati bili dugotrajni.

Kao i svaki kirurški zahvat, i barijatrijske operacije nose određene rizike, uključujući infekcije, krvarenja, probleme s apsorpcijom hranjivih tvari te moguće komplikacije poput refluksa, želučanih ulkusa ili promjena u radu crijeva. Redovite kontrole i pridržavanje uputa liječnika ključno su za izbjegavanje komplikacija.

Kirurško liječenje debljine može biti učinkovito rješenje za osobe koje se godinama bore s pretilošću i njezinim posljedicama. Međutim, uspjeh operacije ne ovisi samo o kirurškom zahvatu, već i o dugoročnim promjenama prehrambenih i životnih navika, redovitoj medicinskoj skrbi te mentalnoj spremnosti pacijenta za novi način života.

Ako se afte javljaju često, dugo ne prolaze ili su vrlo bolne, preporučuje se konzultacija s liječnikom ili stomatologom jer mogu biti znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema

Afte su male, bolne ranice koje se pojavljuju u usnoj šupljini, najčešće na unutarnjoj strani obraza, usana, jeziku ili na desnima. Iako nisu zarazne, mogu biti vrlo neugodne i otežavati govor, žvakanje i gutanje.

Točan uzrok afti nije potpuno poznat, ali postoje brojni faktori koji mogu pridonijeti njihovom nastanku.

Ozljede usne šupljine – ugriz jezika ili obraza, iritacija od zubne proteze ili grube hrane.

Stres i umor – oslabljen imunitet može potaknuti pojavu afti.

Nedostatak vitamina i minerala – osobito željeza, folne kiseline i vitamina B12.

Određene namirnice – začinjena, kisela i gruba hrana mogu izazvati iritaciju.

Hormonalne promjene – kod nekih žena afte su povezane s menstrualnim ciklusom.

Alergije i autoimune bolesti – neke imunološke reakcije mogu uzrokovati pojavu afti.

Afte su obično male, okrugle ili ovalne ranice s bijelim ili žućkastim centrom i crvenim rubom. Osjećaj pečenja ili boli može se pojaviti nekoliko dana prije nego što se ranica razvije.

Iako afte obično prolaze same unutar 7-14 dana, postoje načini za ublažavanje simptoma i ubrzavanje zacjeljivanja.

Ispiranje usne šupljine – slana voda, kamilica ili antiseptičke otopine mogu pomoći.

Gelovi i kreme – proizvodi s lidokainom ili hijaluronskom kiselinom mogu ublažiti bol.

Izbjegavanje nadražujuće hrane – kisele, začinjene i tvrde namirnice treba ograničiti.

Dodaci prehrani – ako su afte posljedica nedostatka vitamina, preporučuje se unos odgovarajućih suplemenata.

Smanjenje stresa – opuštanje i dobar san mogu pomoći u sprečavanju ponovne pojave.

Ako se afte javljaju često, dugo ne prolaze ili su vrlo bolne, preporučuje se konzultacija s liječnikom ili stomatologom jer mogu biti znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema.

Smanjenjem unosa soli možete značajno poboljšati svoje zdravlje i smanjiti rizik od ozbiljnih bolesti. Važno je osvijestiti vlastite prehrambene navike i donositi zdravije odluke koje će dugoročno koristiti vašem organizmu

Sol je jedan od najčešće korištenih začina u prehrani, no prekomjeran unos može imati ozbiljne posljedice za zdravlje. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje dnevni unos soli manji od 5 grama (oko jedne čajne žličice), no većina ljudi unosi znatno više, često nesvjesno kroz prerađenu hranu.

Sol zadržava vodu u tijelu, što povećava volumen krvi i dovodi do povišenog krvnog tlaka. Dugoročno, to može opteretiti srce i krvne žile te povećati rizik od srčanih bolesti i moždanog udara.

Visok unos soli povezan je s povećanim rizikom od srčanog i moždanog udara jer može uzrokovati oštećenje arterija i povećati opterećenje srca.

Bubrezi su ključni za regulaciju soli u tijelu, ali prekomjeran unos može ih preopteretiti, što povećava rizik od bubrežnih kamenaca i kronične bolesti bubrega.

Višak soli može uzrokovati zadržavanje vode u tijelu, što rezultira oteklinama (edemima) u rukama, nogama i licu.

Prekomjerni unos soli može potaknuti gubitak kalcija iz kostiju, povećavajući rizik od osteoporoze i prijeloma.

Da biste smanjili unos soli, izbjegavajte prerađenu hranu. Većina soli dolazi iz industrijski prerađenih proizvoda poput suhomesnatih proizvoda, konzervirane hrane, brze hrane i grickalica.

Kuhajte kod kuće jer tako imate potpunu kontrolu nad količinom soli u obrocima. Umjesto soli koristite biljne začine, limunov sok, češnjak ili druge prirodne alternative.

Čitajte deklaracije. Na etiketama proizvoda potražite natpis ‘s malo soli’ ili ‘bez dodane soli’ i obratite pažnju na količinu natrija.

Postupno smanjujte sol u prehrani. Ako ste navikli na slanu hranu, postupno smanjujte količinu soli kako bi se okusni pupoljci prilagodili.

Jedite više svježeg voća i povrća. Prirodno sadrže malo natrija i pomažu u održavanju ravnoteže elektrolita.

Pazite na skrivene izvore soli. Kruh, sirevi, umaci, gotove juhe i začinske mješavine često sadrže značajne količine soli.

Smanjenjem unosa soli možete značajno poboljšati svoje zdravlje i smanjiti rizik od ozbiljnih bolesti. Važno je osvijestiti vlastite prehrambene navike i donositi zdravije odluke koje će dugoročno koristiti vašem organizmu.