U današnjem svijetu koji od nas svakodnevno traži prilagodbu, brzu reakciju i emocionalnu dostupnost, uloga učitelja nikada nije bila zahtjevnija, kaže Karolina Vidović
Učitelji razredne nastave imaju značajnu ulogu u oblikovanju ličnosti dijeteta. Međutm, sve veći izazovi s kojima se danas suočavaju u radu nerijetko utječu na njihovo mentalno zdravlje.
S obzirom da je mentalno zdravlje učitelja preduvjet kvalitetne nastave, pozitivnih odnosa s učenicima te učinkovite suradnje s roditeljima Agencija za odgoj i obrazovanje 26. kolovoza u područnoj školi Pongračevo organizirala je međužupanijski stručni skup na temu ‘Briga o mentalnom zdravlju učitelja razredne nastave’.
Skup je okupio učitelje razredne nastave iz Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko- bilogorske, Sisačko- moslavačke županije te Grada Zagreba.
Viša savjetnica za razrednu nastavu Agencije za odgoj i obrazovanje Karolina Vidović istaknula je da odgojno-obrazovni djelatnici svakodnevno ulažu veliku količinu energije, empatije i strpljenja kako bi pružili podršku učenicima i njihovim roditeljima. Međutim, važno je da učitelji vode brigu o vlastitom mentalnom zdravlju kako bi mogli biti stabilan oslonac drugima.
– U današnjem svijetu koji od nas svakodnevno traži prilagodbu, brzu reakciju i emocionalnu dostupnost, uloga učitelja nikada nije bila zahtjevnija. Osim što prenosi znanje, učitelj odgaja, podržava, sluša, često stavljajući potrebe drugih ispred svojih – rekla je Vidović.
Poručila je kako je vrijeme da se otvoreno progovori o stresu, sagorijevanju, osjećaju iscrpljenosti i pritiscima koji posao učitelja donosi.
Ivona Zdunić, ravnateljica OŠ August Šenoa i područne škole Pongračevo, istaknula je kako je briga o mentalnom zdravlju učitelja od velike važnosti s obzirom da se od njih očekuje da odgoje emotivno zdrave i stabilne učenike.
– Svakodnevno se kao učitelji susrećemo s novim alatima, novim očekivanjima i znanjima. To nas dovodi i do sagorijevanja i čini nas da smo ponekad bespomoćnim – rekla je Zdunić.
Pomoćnica pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Mirela Šentija Knežević istaknula je da briga o mentalnom zdravlju djece, mladih i odraslih jedan od prioriteta Grada Zagreba. Posebnu pozornost se želi posvetiti i mentalnom zdravlju liječnika, učitelja te odgajatelja u dječjim vrtićima.
– U mandatu Gradske uprave provedeno je niz aktivnosti i mjera u području osiguranja dodatne psiho-socijalne, ali i zdravstvene podrške djeci, mladima i odraslima. Proveli smo devetnaest konkretnih projekata , uveli smo niz nadstandarda, prvi u Hrvatskoj smo uveli psihologe na primarnoj razini zdravstvene zaštite i bili spremni ugovoriti psihologe s Ministarstvom zdravstva kroz poseban program osnaživanja stručnjaka u području mentalnog zdravlja. Prvi smo u Hrvatskoj uveli mobilni tim za mentalno zdravlje na primarnoj razini zdravstvene zaštite – pojasnila je Šentija-Knežević.
Grad Zagreb je s Klinikom za psihijatriju Vrapče pokrenuo projekt Akademija oporavka, zatim inovativni portal o mentalnom zdravlju te je pokrenut program ‘Boje’ s Klinikom za psihijatriju Sveti Ivan kojim se osnažuju osobe u ‘manjinskom stresu’ (stres s kojim se suočavaju pripadnici marginaliziranih društvenih skupina, op. aut.).
– Razvili smo mobilne timove za mentalno zdravlje da bi se došlo u kuće osoba s invaliditetom koji ne mogu zbog ograničenja ostvariti psiho-socijalnu podršku u zdravstvenim ustanovama. U ovom trenutku s Klinikom za psihijatriju Vrapče i Klinikom za psihijatriju Sveti Ivan razvijamo program telepsihijatrije. Do kraja godine program telepsihijatrije uspostavljamo za Centar za autizam i za sve domove umirovljenika – najavila je Šentija-Knežević.
Marijana Togonal, izvanredna profesorica na Hrvatsko-katoličkom sveučilištu, u svom je izlaganju predstavila model nenasilne komunikacije američkog psihologa Marshalla Rosenberga.
– Nenasilna komunikacija se temelji na iskustvenom učenju. Potrebno je proći sustavnu edukaciju, treba biti sustavno iztreniran da bi u jednom trenutku koji je izazovan, kad primjerice nasuprot učitelja sjedi roditelj ili dijete koje ima ispad učitelj znao kako reagirati – rekla je Togonal.
– Ova komunikacija se temelji na povezivanju potreba s drugim ljudima. Stup nenasilne komunikacije čine potrebe, ali ne samo potrebe druge strane nego moje potrebe. Ono što je važno kod nenasilne komunikacije jest da uronimo u sebe i da pokušamo detektirati i identificirati koje su moje autentične potrebe primjerice kao učitelja. Ova komunikacija inagurira empatiju, ali i samoempatiju.Izvrstan je alat kako možemo smiriti konflikt između učenika i učitelja – pojasnila je Togonal.
Mira Čuvidić, jedna od sudionica skupa, učiteljica je razredne nastave u OŠ Rajić u Novskoj, gdje radi već 35 godina. Voli svoj posao i uvijek bi iznova odabrala da radi kao učiteljica.
– Trenutačno imam 12 učenika u razredu, ali sam prije radila i s po 27 učenika. Nekada je bilo lakše raditi, bez obzira na broj učenika, jer su djeca bila drugačija. Danas su veći problemi s djecom, više je u razredu djece s teškoćama u razvoju, s teškoćama u ponašanju. U mom razredu je trenutno jedan učenik s ADHD-om, dok je drugi učenik u postupku utvrđivanja teškoće u razvoju, ali su vidljive teškoće u učenju i ponašanju. Danas nije lako biti učiteljica, izazovi su drugačiji i sve teži, srećom suradnja s roditeljima nije teška u našoj sredini, premda ima izuzetaka. Kao učiteljica trudim se brinuti o svom mentalnom zdravlju, ne opterećujem se više stvarima koje ne mogu promijeniti – ispričala je učiteljica Mira.
Svoje iskustvo rada u školi ispričala je i učiteljica razredne nastave u OŠ Fran Koncelak u Drnju, Aleksandra Bračko.
– To je najveća škola u Koprivničko-križevačkoj županiji. Uz ovu matičnu školu imamo i četiri područne škole. Kao učiteljica radim 21 godinu. Lijepo mi je raditi s djecom no najčešći problemi su s roditeljima, a radi se o nerazumijevanju, nedosljednosti i nemogućnosti dogovora. Muči nas problem nepostavljanja granica kod djece od strane roditelja. Možda će se to promijeniti s generacijama, jer ipak se roditelji trude, educiraju se, skloni su prihvatiti savjete.Tijekom svog rada u razredu sam imala djecu s teškoćama u razvoju, odnosno slabovidno dijete, zatim dijete s oštećenjem sluha te dijete s ADHD-om. Od stručnih suradnika imamo pedagoga i socijalnog pedagoga, a nemamo edukacijskog rehabilitatora i psihologa, što je veliki nedostatak. Važno mi je da se brinem kao učiteljica o svom mentalnom zdravlje jer posvećenost poslu i trud uzima prevelik danak – zaključila je učiteljica Aleksandra.