Dječji vrtić nije samo mjesto odgoja i obrazovanja, nego je i prostor u kojem se oblikuju temelji mentalnog zdravlja. Stoga je iznimno važna uloga odgojitelja, stručnih suradnika, ali i donostelja obrazovnih politika.
S ciljem razmjene znanja i iskustva te primjera dobre prakse u radu s djecom u sklopu manifestacije 26. Dani dječjih vrtića Grada Zagreba u hotelu Westin održana je u ponedeljak međunarodna konferencija „Psihološka otpornost djece i odraslih u dječjem vrtiću“. Konferencija je okupila domaće i strane stručnjake s područja predškolskog odgoja, a uz konferenciju održne su i radionice za zaposlenike u dječjim vrtićima
U prigodnom govoru zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević istaknuo je da se u svakodnevnom radu s djecom odgojitelji suočavaju s brojnim izazovima. Zahvalio je na njihovoj velikoj ulozi i odgovornosti u njihovom poslu. Gradonačelnik Tomašević smatra kako je izuzetno važno da je prošle godine upisao 50 posto više djece s teškoćama u dječje vrtiće, a to je jedino moguće zapošljavanjem timova stručnih suradnika
„Rad u dječjem vrtiću ima izuzetno bitnu ulogu za cijelo društvo, za bilo koji grad , jer su odgojitelji u prvom kontaktu s djecom i o njihovom radu ovisi kako će se djeca razviti kao građanirekao je gradonačelnik. Naglasio je da je Grad Zagreb u četiri godine otvorio deset novih dječjih vrtića te će se otvoriti još tri nova u sljedeća dva tjedna , a grade se još sedam dječjih vrtića i planira se otvoriti ukupno 14 dječjih vrtića u narednih godinu i pol dana .
„Naša vizija je da djeca u svim kvartovima bez obzira gdje žive u Zagrebu imaju pristup gradskom dječjem vrtiću. Sva djeca u svom kvartu će ići u dječji vrtić, a ne da ih roditelji razvoze u druge dijelove grada,jer to narušava njihovu kvalitetu života“, pojasnio je gradonačelnik Tomašević. Međutim, aktualnoj gradskoj vlasti je bitno ulagati i u zaposlenike. Stoga se svake godine povećavaju njihova materijalna prava, te će tako biti i u buduće.
„Materijalna prava i izdvajanje za plaće u gradskim dječjim vrtićima 2021. godine su 101 milijun eura, a sada su 191 milijun eura. Ukupni gradski proračun za predškolski odgoj i obrazovanje 2021. godine je bio 137 milijuna eura, a sada je 282 milijuna eura, više nego dvostruko. Unatoč inflaciji smo uspjeli zadržati cijene dječjih vrtića. Još puno toga treba unaprijediti, prije svega državni pedagoški standard“, objasnio je gradonačelnik Tomašević.
Ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Katarina Milković istaknula da briga o mentalnom zdravlju i razvijanju otpornost u izazovnim vremenima postaje jedno od najvažnijih područja zajedničkog djelovanja .
„Tijekom boravka djeteta u sustavu ranog i predškolskog odgoja dijetetu nije samo dostatno prenositi samo znanje i vještine već je nužno kod dijeteta razvijati osjećaj poštovanja i samopoštovanja te osjećaj razumijevanja , podrške i sigurnosti kako bi suzbili razvoj anksioznosti u najranijoj dobi. Psihološka otpornost kao sposobnost nošenja s teškoćama , prilagodba i učenje iz izazova izgrađuje se razvijajući odnose počevši od obitelji do usvajanja različitih oblika institucionalnih odnosa“, pojasnila je Milković. Naglasila je da stručnjaci koji rade s predškolskom djecom trebaju imati kontinuranu podršku i mogućnost stručnog razvoja. Stoga Agencija za odgoj i obrazovanje provodi stručno i kvalitetno obrazovanje odgojno-obrazovnih radnika.
U nastavku konferencije Timothy G. Ford sa Sveučilišta u Oklahomi predstavio je projekt ‘Sretan učitelj’ koji se već osam godina bavi istraživanjem radnih uvjeta i dobrobiti odgojitelja u SAD-u, posebno odgojitelja koji rade s najranjivijom skupinom djece. Istraživanje je dovelo do ključnih spoznaja koje su poslužile kao poticaj za razvoj sveobuhvatne intervencije za poboljšanje dobrobiti odgojitelja.
Ljiljana Muslić iz Službe za promicanje zdravlja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo održala je predavanje o mentalnom zdravlju i psihološkoj otpornosti-od razumijevanja do svakodnevnog ulaganja. Cilj predavanja bio je istaknuti važnost pravilnog shvaćanja mentalnog zdravlja i razvijanja modela svakodnevnog očuvanja i osnaživanja mentalnog zdravlja u dječjim vrtićima, uzimajući u obzir potrebe i odraslih i djece. Naime svako okruženje, pa tako i dječji vrtić, može svima pružiti priliku za razvoj i promjene koje vode psihološkoj dobrobiti, jačanju životnih vještina i drugih individualnih resursa i kompetencija. U predavanju je poseban naglasak stavljen na dualni model mentalnog zdravlja koji istovremeno promatra prisutnost mentalnih teškoća i razinu psihološke dobrobiti.
Predložen je jednostavni model šet svakodnevnih aktivnosti za očuvanje i unaprjeđenje mentalnog zdravlja koji je primjenjiv u dječjim vrtićima. Riječ je o povezivanju s drugima, tjelesnoj aktivnosti, učenju novih vještina, uzvraćanju, davanju i pomaganju drugima te ritualima usmjeravanja pažnje na sadašnji trenutak i osvještavanje trenutka.
Jedna od sudionica konferencije ravnateljica zagrebačkog dječjeg vrtića Duga Nataša Slamić. Osvrnula se na psihološku otpornos djece. Naglasila je da na dječji vrtić treba gledati kao na veliku obitelj.
„Dijete se dobro osjeća u svojoj obitelji, a takav odnos treba prenijeti i u dječje vrtiće. Ako su u vrtiću međuljudski odnosi dobri, ako jedni druge pomažemo to će osjetiti djeca. Važan je i pristup prema samom dijetetu, važno je da dijete shvati na koji način da ojača svoje kompetencije. Odgojni djelatnici ne moraju se bojati mogućih frustracija jer djeca i kroz frustracije stječu otpornost. Danas djecu previše zaštićujemo, to nije potrebno, djecu treba samo poučiti o nekim opasnim stvarima koje ne trebaju raditi “, rekla je Slamić.
Naglasila je da je u dječjem vrtiću Duga upisano 543 djece. Dječji vrtić pohađaju i djeca s teškoćama u razvoju.
„Imamo jednu posebnu odgojnu skupinu djece s višestrukim teškoćama, ali i djece s poremećajem iz spektra autizma. Kod djece s teškoćama u razvoju važno nam je da budemo dobra podrška roditeljima. Svako dijete je individua za sebe, neka djeca s poremećajem iz spektra autizma mogu verbalno komunicirati dok s nekima se radi posredstvom komunikatora, ali i putem pametnih ploča . Međutim ta djeca se druže s drugom djecom u grupama, u dramskoj grupi s njima glume. Ne dozvoljavamo da se u vrtiću stvara dojam segregacije“, rekla je Slamić.
Čujući svijet Gluhi poznaju, žive u njemu, školuju se, uče o njemu, ali svijet Gluhih nepoznat je čujućoj okolini. Gluhe osobe postaju ambasadori svoje zajednice i dodana vrijednost cjelokupnom društvu, kaže Dorijana
Dorijana Kavčić iza sebe ima bogatu akademsku karijeru, koja je započela na Filozofskom fakultetu gdje je diplomirala Opću lingvistiku i Bohemistiku.
– Ispalo je najbolje moguće jer sam se pred kraj studiranja u lingvistici usmjerila prema grani u nastajanju, lingvistici znakovnih jezika i svoj interes usmjerila u proučavanje i dokumentiranje upravo hrvatskog znakovnog jezika (HZJ) – priča nam Dorijana.
– Za diplomski sam rad uzela temu hrvatski znakovni jezik, a zatim upisala Poslijediplomski studij lingvistike na kojem provodim istraživanje izražavanja brojeva u HZJ.
Kako sama kaže, budući da je lingvistika HZJ malo istraženo područje, nailazila je na dosta izazova i trebalo joj je više vremena za završetak studija nego je mislila, ali jednog dana i njezinće doktorski rad ugledati svjetlo dana.
– Profesorski smjer na Bohemistici dao mi je alate koje trenutačno koristim u edukaciji HZJ i kulture Gluhih, te sam izvoditeljica kolegija HZJ 1 i 2 na Filozofskom fakultetu, kao vanjska suradnica, a aktivno sam uključena u kreiranje i provedbu kurikuluma za obrazovanje odraslih za stjecanje kompetencija za rad komunikacijskog posrednika za gluhe.
Ali dublji temelj za provođenje svih tih edukacija dala mi je moja obitelj i okolnosti u kojima sam odrastala. Naime, rođena sam u obitelji Gluhih. Roditelji su mi gluhi i duboko involvirani u zajednicu Gluhih, a baka i djed bili su profesori i školi za Gluhe, tako da sam od najranijeg djetinjstva svjesna tog dvostrukog identiteta koji nosim u sebi. Pripadam i svijetu Gluhih i svijetu čujućih – pojašnjava Dorijana.
Splet okolnosti s visokoškolskim obrazovanjem i odrastanje kroz i u hrvatskom znakovnom jeziku i kulturi Gluhih dalo joj je početni temelj kompetencija za komunikacijsku posrednicu hrvatskog znakovnog jezika. Spletom okolnosti, pred kraj studiranja, 2011. otvorila joj se mogućnost zapošljavanja kao tumačica / prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika.
– Do dandanas radim na terenu kao komunikacijska posrednica, ali uz moje osnovno obrazovanje i nadogradnju kroz seminare, ljetne i druge škole u organizaciji europskih organizacija i sveučilišta, dobila sam priliku i za svoj doprinos razvoju materijala za učenje HZJ (suautorica sam Udžbenika hrvatskoga znakovnog jezika, dostupan u PDF-u na internetu) kao i struke komunikacijskog posrednika.
Tako da mogu reći da sam bila intrinzično motivirana za rad komunikacijske posrednice jer sam odrasla uz rečenicu ‘Što kaže?’ i u ulozi prijenosnice informacija iz čujućeg svijeta. Potom sam motivirana jezikoslovnom znanosti koja me potaknula da uvidim koliko je važno dokumentirati jedan jezik i jednu kulturu jer je jedino to što ih čuva od nestanka.
A hrvatski znakovni jezik i kultura Gluhih u Hrvatskoj stvarno jesu jedno neistraženo blago koje će tek obogatiti kulturu Hrvata. Svojim humorom, umjetničkim stvaralaštvom, specifičnim jezičnim izrazima, svojom poviješću borbe za svoja prava predstavljaju nove slojeve mentaliteta hrvatskog naroda u cjelini – kaže Dorijana.
U Hrvatskoj udruzi Silent zaposlena je od 2024. kao komunikacijska posrednica. Dolaskom na snagu novog Zakona o osobnoj asistenciji u kojem je preciznije definiran status radnog mjesta Komunikacijski posrednik udruga se 2023. registrirala kao pružatelj socijalne usluge Komunikacijski posrednik.
– No vrlo brzo po zapošljavanju otvorila mi se prilika za onaj spomenuti doprinos razvoju struke, pa sam bila angažirana u razvoju kurikuluma za obrazovni program Komunikacijski posrednik u kojem, od dopusnice koju je udruga dobila od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 2025., sudjelujem i kao izvoditeljica kurikuluma.
Osim komunikacijskog posredovanja i edukacije s kolegicama i kolegama u udruzi osvijestili smo želju na još jedan način širiti potrebu razvoja inkluzivnog društva. Odlučili smo se na prijavu projekata kojima kreiramo situacije u kojima dolazi do izravne interakcije gluhih i čujućih osoba gdje se stvara mikro inkluzivno ozračje ravnopravnosti, međusobnog poštovanja i učenja jedni od drugih. Na Javni natječaj za financiranje programa i projekata udruga iz proračuna Grada Zagreba za 2025. odlučili smo prijaviti projekt Silent games večeri, koji uključuje 24 radionice Go igre u kojoj istovremeno sudjeluju i čujuće i gluhe/nagluhe osobe. Sportsko-društvena igra Go drevna je kineska igra koja razvija kognitivni potencijal jer potiče logičko i strateško razmišljanje.
Radi se o igri na ploči na kojoj protivnici postavljaju crne i bijele kamenčiće s ciljem osvajanja područja na ploči, ali i s ciljem da svojim kamenčićima opkolimo protivničke i time ih ‘pojedemo’. Zašto smo se odlučili baš za Go igru, razlog je vrlo jednostavan. Kolegica je imala priliku upoznati se s igrom za vrijeme svog studija i predložila ju je budući da predstavlja idealan omjer vremena koje se provodi u vlastitom promišljanju svakog poteza i vremenu koje je moguće provesti u komunikaciji sa suparnikom.
U našem slučaju omogućava razbijanje leda u komunikaciji jer se započinje s temama same igre, a razgovor se zatim razvija u smjeru hrvatskog znakovnog jezika i kulture Gluhih. Na svakoj radionici je prisutna prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika tako da je omogućena i podrška ako komunikacija krene u ‘dublje vode – pojašnjava Dorijana.
Pitamo ju kako su korisnici, gluhe i nagluhe osobe, reagirali na igru Go, koliko im je ovaj projekt pomogao u interakciji s čujućim osobama?
– Bilo je onih, i gluhih i čujućih, koji su upoznati s igrom pa su tražili dodatne izazove s novim igračima, a bilo je onih koji su se prvi puta susreli s tom igrom – kaže Dorijana.
– Moram naglasiti da je instruktor Zvonko Bednjanec iz partnerske organizacije Zagrebački Go savez bio izuzetno važan faktor, koji je svojom neiscrpnom energijom podučavao sve novajlije i kreirao nevjerojatno lijepo i pozitivno okruženje da su se svi, kako oni najiskusniji tako i početnici, osjećali ugodno.
Trenutak koji mi je osvijestio vrijednost projekta bio je na Festivalu jednakih mogućnosti, na kojem smo organizirali revijalni turnir. Između 15-ak igrača u jednom se trenu dogodilo da su obje prevoditeljice bile zauzete i ja sam se okrenula prema jednom kutku u kojem je bila starija gluha gospođa u komunikaciji s dvije mlađe čujuće osobe, o tome tko je točno u kojem trenutku postavio svoj kamenčić, koje je točno pravilo i tko je zapravo pobijedio te zajednički zaključak da to nije važno i međusobno su si pridavali pobjedu, uz smijeh i prekrasno razumijevanje. Zatim su mlađe osobe počele učiti kako se na HZJ znakuje ‘pobjeda’, ‘čestitam’, ‘hvala’, ‘dobar dan’, ‘kako ste’ i niz drugih izraza. Svjedočila sam iskrenoj zainteresiranosti prema gluhoj osobi, njezinom jeziku i svijetu. Bez sažaljenja, iskrena zainteresiranost.
U takvom okruženju gluhe se osobe osjećaju ravnopravnima, štoviše, vrijednim pripadnicima društva. Čujući svijet oni poznaju, žive u njemu, školuju se, uče o njemu, ali svijet Gluhih nepoznat je čujućoj okolini. Gluhe osobe postaju ambasadori svoje zajednice i dodana vrijednost cjelokupnom društvu.
Ciljne skupine bile su djeca i umirovljenici, ali ono što bih htjela naglasiti je da su djeca imala manju potrebu za komunikacijskim posredovanjem, što nam samo pokazuje da je čovjek u svom najčišćem obliku otvoren za različitosti, inherentno dobronamjeran i motiviran za ostvarivanje povezanosti. Samo je pitanje snalaženja i način se naɗe, komunikacija se ostvaruje, međusobno priznavanje i poštovanje realizira. Takvom svijetu moramo stremiti – zaključuje svoju priču Dorijana.
Foto: Društvo multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije
Društvo multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije našoj je redakciji uputilo pismo koje objavljujemo u cijelosti:
Povodom Svjetskog dana multiple skleroze želimo jasno reći nešto što se ne vidi na prvi pogled, a određuje svakodnevicu više od 9000 ljudi u Hrvatskoj.
Multipla skleroza je bolest koja mijenja živote upravo onda kada su ljudi u najvećem usponu i snazi. Ponekad uspori korak, ponekad zaustavi dan, a ponekad zatvori vrata koja su jučer bila otvorena.
MS nije ‘trenutni umor’, nije ‘trenutna slabost’, nije ‘trenutno psihičko stanje’ i nije nešto što nestaje nakon odmora. To je neurološka bolest koja oštećuje živčani sustav i mijenja funkcije tijela. Simptomi se mijenjaju iz dana u dan – što mnogi pogrešno tumače kao nedosljednost, pretjerivanje ili neodgovornost.
Nevidljiva invalidnost znači da se borba odvija tiho. Vidljiva invalidnost znači da se vidi samo površina. A ono što ljudi najčešće ne vide?
Koliko energije treba da se ustane. Koliko hrabrosti treba da se izađe. Koliko borbe stane u jedan običan dan. Koliko puta tijelo kaže “ne”, a osoba kaže ‘idem dalje’.
Najčešće predrasude o MS-u ostaju iste godinama: – da osoba ‘može sve ako se potrudi’, – da ‘izgleda dobro pa je dobro’, – da je bolest predvidiva, – da se simptomi mogu kontrolirati voljom, – da je invaliditet uvijek vidljiv, – da se MS događa ‘drugima’.
Predrasude su često teže od samih simptoma. One bole dublje, traju duže i ostavljaju trag koji se ne vidi – ali se nosi svaki dan.
Za mnoge osobe s MS-om najveća pobjeda nije maraton. Najveća pobjeda je – doći do kraja dana.
Zato danas mislimo na sve koji su dali sve što su mogli, i na sve koji danas nisu mogli ništa. I jedno i drugo je hrabrost.
Ako želimo društvo koje razumije, moramo prestati gledati samo ono što je vidljivo. Kod multiple skleroze, ono najteže – najčešće se ne vidi.
I zato danas jedan zgužvani papir s porukom ‘Danas ne mogu’ govori u ime svih koji se bore. To nije slabost. To je istina. A mi kao udruga kažemo: nema veze – drugi put ćemo.
Ova platforma pruža usluge prevođenja na Hrvatski znakovni jezik na daljinu, uz pomoć videokonferencijske tehnologije
Zbog komunikacijskih barijera, gluhim i nagluhim osobama otežan je pristup javnim uslugama i kvalitetnim informacijama.
Na završnoj konferenciji, 27. svibnja u Zagrebu, predstavljeni su rezultati projekta ‘Slavica – inovativno rješenje pružanja usluge video prevođenja’, kojeg je provodio Hrvatski savez gluhih i nagluhih (HSGN), u partnerstvu s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo te uz financijsku podršku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Ova platforma pruža usluge prevođenja na Hrvatski znakovni jezik na daljinu, uz pomoć videokonferencijske tehnologije.
Predstavljajući projekt Slavica, predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijana Vincek upozorila je da osobe oštećenog sluha nailaze na nerazumijevanje svoje okoline s obzirom da je njihov invaliditet nevidljiv, a zbog nedostatka adekvatnih i točnih informacija izbjegavaju odlazak liječniku. Istraživanje iz Španjolske pokazalo je da žive pet godina kraće u odnosu na opću populaciju.
Vincek je istaknula da je kroz projekt Slavica olakšana komunikacija zdravstvenih djelatnika s gluhim i nagluhim osobama kada nije dostupna usluga prevoditelja Hrvatskog znakovnog jezika.
Tijekom tri godine trajanja projekta educirano je 281 zdravstvenih djelatnika u 17 hrvatskih gradova o načinima komunikacije s gluhim i nagluhim osobama. Uz teorijski dio, zdravstveni djelatnici mogli su iskusiti s kojim se barijerama susreću ove osobe. Održana je edukacija 307 gluhih i nagluhih osoba o korištenju platforme Slavica i ostalim asistivnim tehnologijama.
Vincek je zaključila kako je platforma Slavica dobra podloga za razvoj aplikacije koja bi se povezala s jednistvenim telefonskim brojem hitnih službi 112 kako bi se u kriznim situacijama omogućio pristup gluhim i nagluhim osobama. Poručila je da ovakve projekte, kao što je platforma Slavica, treba sustavno financirati država, a ne da ovise samo o trogodišnjem financiranju.
O modelima unaprjeđenja platforme Slavica na okruglom stolu su govoriili predsjednica HSGN Dijana Vincek, Tomislav Benjak iz HZJZ-a, Ratmir Đanić iz SOIH-a, zamjenica pravobranitelja za osobe s invaliditetom Anica Ježić i predsjednik Međunarodne telekomunikacijske unije Dušan Caf.