Connect with us

Medicina

Mačji ogreb nije uvijek bezazlen, zato pripazite

Objavljeno

/

Na fotografiji je osoba s zamagljenim licem koja leži na krevetu i gleda u mačku koja se sklupčala pored nje. Mačka ima crvenkasto-smeđu dlaku s uzorkom pruga. Osoba nosi prugastu majicu i pokriva se plavim pokrivačem. Scena je osvijetljena mekim svjetlom koje stvara intimnu i mirnu atmosferu.
Foto: Pixabay

Simptomi bolesti mačjeg ogreba se uglavnom jave tjedan dana nakon ugriza ili ogrebotine, a najčešće uključuju otok regionalnih limfnih čvorova i bol. Ostali simptomi mogu biti povišena tjelesna temperatura, glavobolja, malaksalost, gubitak apetita, bolovi u mišićima

Mačke su predivne, ali njihov ogreb nije i može nam prenijeti bakterijsku bolest. Najčešće se otkriva kod djece i mladih koji imaju kontakte s mačićima.

Bolest mačjeg ogreba uzrokovana je gramnegativnim bacilom (bakterija štapićastog oblika) koji se danas naziva bacil bolesti mačjeg ogreba ili Bartonella henselae. Bolest se širi kontaktom sa zaraženom mačkom, kao posljedica mačjeg ugriza ili ogreba, ili kontaktom s mačjom slinom s oštećenom kožom ili spojnicom oka.

Simptomi se uglavnom jave tjedan dana nakon ugriza ili ogrebotine, a najčešće uključuju otok regionalnih limfnih čvorova i bol. Ostali simptomi mogu biti povišena tjelesna temperatura, glavobolja, malaksalost, gubitak apetita, bolovi u mišićima.

Oko 40 posto mačaka u nekom trenutku života nosi bakteriju koja izaziva ovu bolest.

Dijagnoza bolesti mačjeg ogreba se postavlja po klasičnim dijagnostičkim kriterijima koji obično započinju s liječničkim pitanjima o bolnom kontaktu s mačkom.

Također se pregledavaju limfni čvorovi i koža, a precizna dijagnoza se može postaviti tek analizom krvi na specifična antitijela bakterije Bartonella henselae.

Bolest mačjeg ogreba se uglavnom ne liječi ozbiljno zato što natečeni limfni čvorovi obično spontano nestanu. Međutim, potpuno se povuku tek nakon 2 do 4 mjeseca. Unatoč tome, liječenje antibioticima često nije potrebno, osim ako je riječ o slučajevima teških oblika bolesti ili ako je u pitanju neko drugo kronično oboljenje.

Također, u slučaju narušenog imunološkog sustava, primjenjuju se antibiotici (azitromicin i ciprofloksacin).

Nakon jednom preboljele bolesti mačjeg ogreba ostaje trajni imunitet.

Postoje slučajevi umrlih nakon ugriza mačke, zato pripazite na higijenu ruku nakon igranja s mačkom, redovito im podrezujte kandže i izbjegavajte mačke lutalice, divlje mačke, kao i maženje malih mačića koji još nisu stekli imunitet. Ako ste vlasnik mačke koja često luta okolo, tada se savjetuje da je redovito tretirate s antiparaziticima.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Medicina

MOŽDANI IMPLANTATI Testiranje inovacije za svijet bez ovisnosti

Objavljeno

/

Foto: Pexels

Možda baš moždani implantati budu rješenje koje će spasiti nove generacije iz ralja korištenja raznih opijata

Svjesni smo da je bilo kakva ovisnost štetna i da ništa dobro ne može proizaći iz nje. Nažalost, broj ovisnika o alkoholu i drogama svake je godine sve veći i veći, a još smo uvijek daleko od konkretnog rješenja za ovaj gorući problem.

Iako se u jednom trenutku života većina ovisnika pokuša riješiti svoje ovisnosti, jako mali broj njih u toj namjeri i uspije. Američki doktori i stručnjaci sa sveučilišta Cambridge i Oxford te King’s Collegea u Londonu, na tragu su pronalaska adekvatne pomoći alkoholičarima i narkomanima.

Naime, oni kod ovisnika žele upotrijebiti duboku stimulaciju mozga korištenjem moždanih implantata, s ciljem da kod ovisnika smanje želju za uzimanjem alkohola ili droga.

Inače, Implantat se sastoji od tankih električnih žica koje su povezane na bateriju i šalju električne impulse u mozak te tako potiču normalnu moždanu aktivnost.

Moždani pacemakeri već su se pokazali učinkovitima kod liječenja određenih bolesti kao što su Parkinsonova bolest ili Alzheimerova bolest. Dokazano je da se korištenjem implantata za duboku stimulaciju mozga može poboljšati rad mozga, te tako usporiti tijek ovih dvaju bolesti.

Po istom principu, prama nekim studijama, moglo bi se pristupiti liječenju alkoholičara i narkomana, odnosno stimulacijom mozga želi se potaknuti njihova samokontrola i pokušati postići apstinencija od pića i opijata.

– Baš kao što možemo koristiti pacemaker za stabilizaciju abnormalnih električnih ritmova u srcu osobe, vjerujemo da možemo koristiti moždani implantat da djeluje kao pacemaker i normalizira devijantne električne ritmove mozga koji su povezani s ovisnošću – kazala je za britanski Observer voditeljica i glavna istaživačica projekta Valerie Voon.

Prema jednoj studiji, kod dvoje od troje pacjenata koji su patili od neke vrste bolesti koja utječe na funkciju mozga, a koristili su moždani implantat, zabilježeno je bolje obavljanje njihovih dnevnih zadaća.

Znanstvenici su trenutno u završnoj fazi priprema za prvo veliko kliničko istraživanje duboke moždane stimulacije da vide može li se ista koristit za suzbijanje želje za stimulansima kod ovisnika.

Pošto je većina ovisnosti psihosomatske prirode, dubokom stimulacijom pokušat će se aktivirati moždana aktivnost pacjenta te tako potaknuti njegov mozak da funkcionira bez upotrebe opijata.

Ako se istraživanje pokaže uspješnim, duboka moždana stimulacija mogla bi biti jedno od rješenja kada je u pitanju borba protiv ovisnosti.

Podsjetimo, zbog uporabe droga u svijetu svake godine umre oko 160.000 ljudi, dok zbog prekomjerne konzumacije alkoholnih pića smrtno strada između šest i sedam tisuća ljudi.

Možda baš moždani implantati budu rješenje koje će spasiti nove generacije iz ralja korištenja raznih opijata.

Nastavite čitati

Medicina

Rano otkrivanje raka dojke na panelu ‘Ovog je gosta dosta!’

Objavljeno

/

Napisao/la:

Fotografija prikazuje panel diskusiju s pet osoba koje sjede na pozornici. Na pozornici se nalaze četiri žene i jedan muškarac. Muškarac drži mikrofon i izgleda kao da govori. Ispred njih je okrugli stol sa staklenom površinom na kojem se nalaze boce vode i čaše. U pozadini je bijeli ekran s natpisom "Ovog gosta je DOSTA". Publika sjedi ispred pozornice, a nekoliko fotografa snima događaj.
Foto: Portal Zdravlje

Nacionalni preventivni program za otkrivanje raka dojke jedan je od najučinkovitijih u Hrvatskoj, ustvrdila je ministrica zdravstva Irena Hrstić

Tom je prilikom predstavljen i priručnik o raku dojke ‘Ovog je gosta dosta’ kao svojevrsni vodič za pacijente nakon dijagnoze bolesti koji se nalazi na kraju teksta

Unatoč ranijem otkrivanju i napretku u liječenju raka dojke, gotovo svaka treća pacijentica suočava se s povratkom bolesti. Zato su jasne smjernice i strategije za smanjenje rizika od recidiva od ključne važnosti.

Prevencija povratka raka dojke izazov je kako za zdravstveni sustav, tako i za pacijentice, no dokazano je da adekvatni protokoli i dosljedno liječenje smanjuju taj rizik. Ključno je raditi na zdravstvenoj pismenosti pacijenata i definirati protokol za obvezno praćenje tijekom pet godina nakon liječenja. To je jedan od glavnih zaključaka panel rasprave ‘Ovog je gosta dosta!’, koja je okupila vodeće onkološke stručnjake i pacijentice iz cijele Hrvatske.

Ministrica zdravstva i izaslanica predsjednika Vlade RH, Irena Hrstić, naglasila je da je Nacionalni preventivni program za rano otkrivanje raka dojke jedan od najučinkovitijih u Hrvatskoj te najavila njegovo proširenje na mlađe žene.

-Cilj nam je doseći 80-postotni odaziv na preventivne preglede, jer je pravovremena dijagnoza ključ za uspješnije liječenje. Moja je uloga slušati struku i donositi odluke u najboljem interesu pacijenata , izjavila je ministrica, dodajući da će Ministarstvo raditi na poboljšanju sustava onkoloških uputnica radi učinkovitijeg praćenja bolesti.

Rak dojke najčešći je oblik raka kod žena i jedan od vodećih uzroka smrtnosti. No, zahvaljujući Nacionalnom programu ranog otkrivanja raka dojke, koji se provodi već 19 godina, smrtnost u Hrvatskoj bilježi pad.

-Prema podacima Eurostata, Hrvatska ima nižu stopu smrtnosti od raka dojke od prosjeka EU-a, a bilježimo i sve bolje stope preživljenja te poboljšanje ishoda liječenja. Ključ je u otkrivanju bolesti u početnom, lokaliziranom stadiju, kada su šanse za izlječenje najveće – istaknula je Andrea Šupe Parun, voditeljica Odjela za programe probira raka dojke HZJZ-a.

Dosad je kroz Nacionalni program provedeno više od dva milijuna mamografskih pregleda, pri čemu je otkriveno više od 10.000 karcinoma dojke, od kojih je više od 60 posto bilo u ranoj fazi bolesti.

Hrvatska je među najboljim zemljama EU-a po uspješnosti liječenja raka, istaknuo je Eduard Vrdoljak, predstojnik Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split:

-Zahvaljujući ranoj detekciji i boljoj edukaciji, danas dijagnosticiramo tumore koji su dvostruko manji nego ranije. Povećana je educiranost liječnika, poboljšana organizacija i pristup liječenju, a dostupnost inovativnih terapija također raste – naglasio je.

Kod 20-30 posto pacijentica rak dojke vraća se u obliku lokalnog, regionalnog ili udaljenog metastatskog recidiva. Rizik povratka ovisi o veličini tumora, zahvaćenim limfnim čvorovima i podtipu bolesti.

-Ako se bolest vrati, postoje terapijske mogućnosti koje značajno smanjuju rizik recidiva. Ključno je unaprijediti inicijalni plan liječenja i primjenu sistemske terapije prije operacije. Također, ove godine očekujemo veću dostupnost radioterapije, što će smanjiti liste čekanja – rekao je Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.

Multidisciplinarni pristup i dostupnost modernih terapija omogućuju izradu individualiziranog plana liječenja, istaknula je Natalija Dedić Plavetić iz KBC-a Zagreb.

-Komunikacija s pacijentima ključna je u borbi protiv širenja netočnih informacija – upozorila je predsjednica Hrvatske ljekarničke komore Ana Soldo:

-Kad se pacijenti suoče s dijagnozom, često pretražuju internet i nailaze na neprovjerene informacije. Naša je odgovornost komunicirati s njima na način koji razumiju. Ljekarnici su im često prva kontaktna točka, a njihova podrška u procesu liječenja iznimno je važna – naglasila je.

Strah od povratka raka veliki je izazov za pacijentice, a redovite kontrole i pretrage ključne su za pravovremeno otkrivanje recidiva. No, Ines Balint upozorila je na manjak sustavnog protokola za praćenje pacijentica nakon izlječenja.

-Nakon pet godina od završetka liječenja, kontrola prelazi na obiteljske liječnike, ali ne postoji jasno definiran protokol. To znači da preporuke i pretrage ovise o procjeni pojedinog liječnika i pacijentice. Moramo osigurati da jednom spašeni život ostane spašen – poručila je.

Strah od bolesti normalna je pojava koja može otežati povratak u svakodnevni život, osobito kod mlađih žena. Upravo zato predstavljen je priručnik ‘Ovog je gosta dosta’, koji pruža stručne informacije o dijagnostici, terapiji i podršci pacijentima u Hrvatskoj.

-Prema istraživanjima, oko 60 posto pacijenata osjeća povišen strah, a kod 20 posto on je klinički značajan. Zato je važno okružiti se bliskim ljudima, boraviti u prirodi, baviti se hobijima i potražiti stručnu pomoć ako je potrebno – zaključila je Ljiljana Vukota, glavna tajnica Udruge SVE za NJU.

Priručnik ‘Ovog je gosta dosta’ dostupan je za preuzimanje na ovoj poveznici.

Nastavite čitati

Medicina

Život, prehrana i prilagodba nakon uklanjanja želuca

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji se vidi osoba koja drži ruke na trbuhu, što može sugerirati bol u trbuhu ili nelagodu. Osoba nosi sivu pletenu majicu i traperice. Na desnoj strani slike nalazi se hrpa palačinki prelivenih crvenim voćem i sirupom. Na stolu se također nalaze borovnice i zdjelica s crvenim sirupom. Fotografija može biti zanimljiva ili relevantna jer prikazuje moguću povezanost između konzumacije hrane i probavnih problema
Foto: Pixabay

Osobe kojima je potpuno odstranjen želudac (totalna gastrektomija) mogu nastaviti normalno funkcionirati. Ova operacija obično se izvodi zbog karcinoma želuca, rijetkih genetskih poremećaja ili drugih ozbiljnih zdravstvenih stanja

Želudac ima ključnu ulogu u probavi hrane, ali zahvaljujući modernoj medicini i prilagođenom načinu života, osobe kojima je potpuno odstranjen želudac (totalna gastrektomija) mogu nastaviti normalno funkcionirati. Ova operacija obično se izvodi zbog karcinoma želuca, rijetkih genetskih poremećaja ili drugih ozbiljnih zdravstvenih stanja.

Nakon uklanjanja želuca, jednjak se izravno spaja na tanko crijevo. To znači da hrana više ne prolazi kroz proces razgradnje u želucu, već odlazi izravno u crijeva. Budući da nema privremenog skladištenja hrane niti lučenja želučane kiseline i enzima, probava postaje brža, a tijelo mora pronaći alternativne načine apsorpcije hranjivih tvari.

Prehrana nakon totalne gastrektomije

Osobe bez želuca moraju značajno prilagoditi prehrambene navike kako bi osigurale dovoljno energije i hranjivih tvari. Evo glavnih smjernica.

Budući da nema želuca koji bi hranu skladištio, potrebno je jesti 5-8 malih obroka dnevno kako bi tijelo postupno apsorbiralo nutrijente.

Hrana mora biti što bolje sažvakana prije nego što dođe u tanko crijevo, jer nema želuca koji bi pomogao u njezinoj razgradnji.

Izbjegavanje jednostavnih šećera. Brza apsorpcija šećera može uzrokovati tzv. dumping sindrom, što dovodi do vrtoglavice, slabosti, proljeva i naglih promjena šećera u krvi.

Povećan unos proteina i zdravih masti. Proteini su ključni za obnovu tkiva i energiju, dok zdrave masti pomažu u održavanju kalorijskog unosa.

Preporučuje se piti tekućinu između obroka, a ne uz hranu, kako bi se spriječila prebrza probava i problemi s apsorpcijom hranjivih tvari.

Bez želuca, apsorpcija određenih vitamina i minerala (poput vitamina B12, željeza i kalcija) postaje otežana, pa je potrebno uzimati suplemente.

Osobe bez želuca često se suočavaju s promjenama u tjelesnoj težini, smanjenom razinom energije i potrebom za stalnim praćenjem prehrane. Međutim, uz pravilnu prilagodbu, moguće je voditi kvalitetan život. Ključno je imati dobru podršku nutricionista i liječnika koji će pratiti prehranu i zdravlje pacijenta.

Nastavite čitati

U trendu