Umjetnici čija su djela izložena možda nemaju čulo vida ili im je ono oštećeno, ali zato imaju nešto bitno važnije – imaju dušu
Poslušaj članak
Hrvatska knjižnica za slijepe jučer je upriličila izložbu radova Kreativne radionice Udruge slijepih Primorsko-goranske županije koja čovjeka pomalo i zbuni i zadivi. Kako je, naime, moguće takvu likovnu umjetnost stvarati bez čula vida jer umjetnici na raspolaganju imaju samo ruke i materijal?
Ali zato imaju nešto što je danas prilično rijetko – umjetnici imaju dušu.
Njihova se umjetnost, s čime će se složiti i sami članovi rečene udruge, ponajprije mora doživjeti dodirom, pa tek onda čulom vida.
Izlagači su predstavili skulpture načinjene od kaširanog papira, keramike, zatim duboreze, radove na svili, i još ponešto uistinu vrijedno svake pohvale.
– Ovo je prava prilika za upoznavanje skulptura Emila Mandarića, Vladimira Čopa i Josipa Mihelčića, Franka Vincana, Gorana Bilića, Marije Huljev i Vesne Krešić, Božice Muškardin, Ivice Butorca i Sonje Dedić, Tatjane Jedriško – Pančelat, Vesne Miculinić – Prešnjak, Zlate Brnjac, Zvonka Kamenskog, Milke Lulić, Vere Provči i Božice Muškardin, Ruže Raniollo, Jelke Sikora – Dragić i Ljiljane Tić. Većina ovdje navedenih osoba, marljivih kreativaca i umjetnika, su strastveni čitatelji i vrlo aktivni korisnici Hrvatske knjižnice za slijepe. Na otvorenju su sudjelovali i o radovima govorili: Božica Muškardin, Emil Mandarić, Vladimir Čop, Ljiljana Tić, a publici je nekoliko svojih pjesama interpretirala Vesna Miculinić-Prešnjak – rekli su nam organizatori izložbe.
Kreativna radionica Udruge slijepih Primorsko–goranske županije kontinuirano djeluje od 2005. godine. Tijekom toga razdoblja u radionicu je što stalno, a što povremeno uključeno 25 članova. Voditeljica je radionice Mirjana Marin, likovni pedagog.
Nekoliko članova, u želji da se kreativno izraze, uz potporu Udruge osnivaju radionicu. Cilj je Kreativne radionice pružiti mogućnost likovnog izražavanja osobama oštećena vida, a da se istovremeno potakne društvena zajednica na humaniji odnos prema osobama s invaliditetom.
Stvarajući djela u različitim tehnikama i materijalima, do izražaja dolaze taktilne sposobnosti kojima se u svakodnevnom životu koriste slijepe osobe. Prijateljski odnos i uzajamno povjerenje voditeljice i članova osnovni je preduvjet za dobre radne uvjete u kojima nastaju djela.
Pored mogućnosti kreativnog izražavanja djelovanjem u radionici članovima se pružila psihološka podrška i mogućnost organiziranja slobodnog vremena. Kako su se radionice održavale u dva ciklusa (proljetni i jesenski), tijekom godina iz početne igre i zabave nastala su i prva značajnija djela. Pojedinci počinju iskazivati interes i želju da se stvaralački izraze u određenim tehnikama.
Posebno treba obratiti pažnju na radove članova koji su u stanju bez osjeta svjetlosti, ali se u stvaralaštvu vješto koriste sjećanjem na vrijeme kada su vidjeli. Ta vizualna sjećanja ugrađena su u mnoga djela osoba oštećena vida. Tijekom kreiranja potrebna je asistencija voditeljice. Svaki član opskrbljen je materijalom i dobiva upute o postupku i tehnici rada s materijalom.
U počecima su se uglavnom izrađivali korisni uporabni predmeti koje su članovi poklanjali u posebnim prigodama. Pri radu se uvijek kada je to moguće koriste prirodnim materijalima poput drva, gline, svile, papira, konopa i kamena. Tijekom rada voditeljica u raznim fazama fotoaparatom dokumentira aktivnosti svakoga člana.
Izložba u Hrvatskoj knižnici za slijepe moći će se pogledati i opipati do 19. siječnja.
Posebno naglašavaju da Hrvatska ne smije stvoriti dva paralelna sustava osobne asistencije s različitim uvjetima rada jer bi to, upozoravaju, imalo negativne posljedice i za radnike i za korisnike usluge
Poslušaj članak
Regionalni industrijski sindikat (RIS) pozdravio je najavljene promjene u sustavu osobne asistencije koje je predstavilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, no upozorio je da se ključne odluke ponovno donose bez uključivanja predstavnika radnika.
U sindikatu ističu kako mogućnost zapošljavanja osobnih asistenata u ustanovama socijalne skrbi može predstavljati pozitivan iskorak jer donosi veću sigurnost radnog mjesta i stabilnije uvjete rada. Međutim, upozoravaju da je i dalje neizvjesna sudbina oko 3.400 osobnih asistenata zaposlenih u udrugama, koji se suočavaju s niskim plaćama, nesigurnim uvjetima rada i ograničenim mogućnostima poboljšanja materijalnih prava.
RIS podsjeća da još od ožujka traži sastanak s ministrom kako bi se razgovaralo o problemima u sustavu i mogućim rješenjima, ali odgovor još nije stigao. Smatraju da se o budućnosti sustava osobne asistencije ne može odlučivati bez ljudi koji ga svakodnevno održavaju.
Sindikat također upozorava na nejasnoće oko najavljenih plaća osobnih asistenata u javnom sustavu. Navode da su u javnosti izneseni različiti podaci o visini bruto plaće te da Ministarstvo još nije objasnilo kako će izgledati najavljeni ‘amortizacijski okvir’ kojim bi se izjednačili uvjeti rada zaposlenih u ustanovama i udrugama.
Posebno naglašavaju da Hrvatska ne smije stvoriti dva paralelna sustava osobne asistencije s različitim uvjetima rada jer bi to, upozoravaju, imalo negativne posljedice i za radnike i za korisnike usluge.
Iz RIS-a poručuju da podržavaju svaki korak koji vodi poboljšanju položaja osobnih asistenata, ali od Ministarstva očekuju cjelovit plan razvoja sustava koji će obuhvatiti sve osobne asistente, bez obzira na poslodavca, te uključivanje predstavnika radnika u daljnje donošenje odluka.
Osobni asistenti čine presudnu kariku u ostvarivanju samostalnosti osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, rekao je ministar Ružić
Posao osobnih asistenata je godinama potplaćen i nedovoljno prepoznat u društvu. Odlukom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o zapošljavanju u državnim ustanovama socijalne skrbi osobni asistenti će konačno ostvariti sva prava iz Kolektivnog ugovora
Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić je u srijedu na konferenciji za novinare istaknuo kako je cilj odluke osigurati dovoljan broj osobnih asistenata za pružanje usluge osobama s invaliditetom i teškoćama u razvoju. Ovom odlukom se provodi odluka i rješenje Ustavnog suda te Uredba Vlade o izmjenama Zakona o osobnoj asistenciji iz prosinca 2025. godine.
– Osobni asistenti čine presudnu kariku u ostvarivanju samostalnosti osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Uloga osobnih asistenata je različita jer korisnici usluga imaju različite potrebe. Trenutno je u sustavu oko 3.400 osobnih asistenata, a procijenjujemo da ih je potrebno još oko 2.000. Svijesni smo da osobnih asistenata nedostaje te odlukom Ministarstvo otvara mogućnost njihovog zapošljavanja u više od 50 ustanova socijalne skrbi kojima je osnivač Republika Hrvatska. Novi asistenti će se moći zaposliti u udrugama te u državnim ustanovama socijalne skrbi, a i postojeći asistenti će moći birati poslodavce, odnosno da li žele nastaviti raditi putem udruga ili se prijaviti na natječaje za zapošljavanje u državnim ustanovama socijalne skrbi – pojasnio je ministar Ružić.
Najavio je da će prvi natječaji za zapošljavanje osobnih asistenata biti objavljeni idući tjedan.
– Do stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o osobnoj asistenciji imamo institut osobe od povjerenja. U sredinama u kojima nema dostupnih osobnih asistenata korisnik može nominirati osobu od povjerenja koja ne ispunjava propisane edukacijske uvjete, a prijavljuje se uz rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad te dobiva pravo zapošljavanja na određeno vrijeme i stručnu edukaciju.Tako korisnik u najkraćem roku dobiva potporu osobnog asistenta – pojasnio je ministar Ružić.
Kao privremeno rješenje institut osobe od povjerenja može se koristiti u trajanju od najviše šest mjeseci. Po rješenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad jedna osoba može imati nekoliko osobnih asistenata. Ministar Ružić je kao novinu najavio da odluka o dodjeli osobnog asistenta neće sadržavati njegovo ime.
– Kao što uputnica u sustavu zdravstva vrijedi u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi tako će na temelju rješenja korisnik dobiti uslugu bilo gdje u Hrvatskoj od udruge ili pružatelja usluge čiji je osnivač država – rekao je ministar Ružić.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja
Poslušaj članak
Zračna luka Zadar napravila je još jedan važan iskorak prema stvaranju uključivijeg i pristupačnijeg iskustva putovanja pridruživši se međunarodnom programu Hidden Disabilities Sunflower.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja.
Hidden Disabilities Sunflower međunarodno je prepoznat program namijenjen osobama čije zdravstvene teškoće nisu vidljive na prvi pogled. To uključuje osobe s autizmom, ADHD-om, demencijom, kroničnim bolestima, anksioznim poremećajima te oštećenjima sluha ili vida.
Nošenjem vrpce, bedža ili druge oznake sa simbolom suncokreta putnici zaposlenicima i ostalim korisnicima daju do znanja da im je možda potrebno više vremena, dodatno razumijevanje ili pomoć.
Podrška može uključivati jasnije upute, pomoć pri snalaženju u zračnoj luci, više strpljenja u komunikaciji ili razumijevanje u stresnim situacijama. Na taj se način putovanje osobama s nevidljivim invaliditetom nastoji učiniti sigurnijim, jednostavnijim i ugodnijim.
U sklopu pristupanja programu, Zračna luka Zadar omogućila je putnicima preuzimanje Sunflower oznaka, a organizirana je i edukacija zaposlenika kako bi prepoznali značenje simbola te pružili odgovarajuću podršku osobama kojima je ona potrebna.
Edukacija djelatnika jedan je od ključnih elemenata programa jer doprinosi boljem razumijevanju različitih vrsta nevidljivih invaliditeta i razvoju vještina za primjeren pristup putnicima. Dobro educirani zaposlenici mogu pokazati veću razinu empatije, učinkovitije komunicirati te osigurati pozitivnije korisničko iskustvo.
Program Hidden Disabilities Sunflower ujedno pridonosi podizanju svijesti o nevidljivim invaliditetima, smanjenju predrasuda i poticanju razumijevanja u društvu. Osobama kojima je potrebna dodatna podrška omogućuje lakši pristup uslugama i ravnopravnije sudjelovanje u svakodnevnom životu, čime se gradi pristupačnije i uključivije okruženje za sve.
Primjer Zračne luke Zadar mogao bi potaknuti i druge zračne luke, javne ustanove, prijevoznike, bolnice, škole te trgovačke centre da uvedu ovu inicijativu. Širenjem programa povećala bi se dostupnost usluge, unaprijedila kvaliteta korisničkog iskustva i dodatno podigla svijest o potrebama osoba s nevidljivim invaliditetima.