Hrvatska knjižnica za slijepe jučer je upriličila izložbu radova Kreativne radionice Udruge slijepih Primorsko-goranske županije koja čovjeka pomalo i zbuni i zadivi. Kako je, naime, moguće takvu likovnu umjetnost stvarati bez čula vida jer umjetnici na raspolaganju imaju samo ruke i materijal?
Ali zato imaju nešto što je danas prilično rijetko – umjetnici imaju dušu.
Njihova se umjetnost, s čime će se složiti i sami članovi rečene udruge, ponajprije mora doživjeti dodirom, pa tek onda čulom vida.
Izlagači su predstavili skulpture načinjene od kaširanog papira, keramike, zatim duboreze, radove na svili, i još ponešto uistinu vrijedno svake pohvale.
– Ovo je prava prilika za upoznavanje skulptura Emila Mandarića, Vladimira Čopa i Josipa Mihelčića, Franka Vincana, Gorana Bilića, Marije Huljev i Vesne Krešić, Božice Muškardin, Ivice Butorca i Sonje Dedić, Tatjane Jedriško – Pančelat, Vesne Miculinić – Prešnjak, Zlate Brnjac, Zvonka Kamenskog, Milke Lulić, Vere Provči i Božice Muškardin, Ruže Raniollo, Jelke Sikora – Dragić i Ljiljane Tić. Većina ovdje navedenih osoba, marljivih kreativaca i umjetnika, su strastveni čitatelji i vrlo aktivni korisnici Hrvatske knjižnice za slijepe. Na otvorenju su sudjelovali i o radovima govorili: Božica Muškardin, Emil Mandarić, Vladimir Čop, Ljiljana Tić, a publici je nekoliko svojih pjesama interpretirala Vesna Miculinić-Prešnjak – rekli su nam organizatori izložbe.
Kreativna radionica Udruge slijepih Primorsko–goranske županije kontinuirano djeluje od 2005. godine. Tijekom toga razdoblja u radionicu je što stalno, a što povremeno uključeno 25 članova. Voditeljica je radionice Mirjana Marin, likovni pedagog.
Nekoliko članova, u želji da se kreativno izraze, uz potporu Udruge osnivaju radionicu. Cilj je Kreativne radionice pružiti mogućnost likovnog izražavanja osobama oštećena vida, a da se istovremeno potakne društvena zajednica na humaniji odnos prema osobama s invaliditetom.
Stvarajući djela u različitim tehnikama i materijalima, do izražaja dolaze taktilne sposobnosti kojima se u svakodnevnom životu koriste slijepe osobe. Prijateljski odnos i uzajamno povjerenje voditeljice i članova osnovni je preduvjet za dobre radne uvjete u kojima nastaju djela.
Pored mogućnosti kreativnog izražavanja djelovanjem u radionici članovima se pružila psihološka podrška i mogućnost organiziranja slobodnog vremena. Kako su se radionice održavale u dva ciklusa (proljetni i jesenski), tijekom godina iz početne igre i zabave nastala su i prva značajnija djela. Pojedinci počinju iskazivati interes i želju da se stvaralački izraze u određenim tehnikama.
Posebno treba obratiti pažnju na radove članova koji su u stanju bez osjeta svjetlosti, ali se u stvaralaštvu vješto koriste sjećanjem na vrijeme kada su vidjeli. Ta vizualna sjećanja ugrađena su u mnoga djela osoba oštećena vida. Tijekom kreiranja potrebna je asistencija voditeljice. Svaki član opskrbljen je materijalom i dobiva upute o postupku i tehnici rada s materijalom.
U počecima su se uglavnom izrađivali korisni uporabni predmeti koje su članovi poklanjali u posebnim prigodama. Pri radu se uvijek kada je to moguće koriste prirodnim materijalima poput drva, gline, svile, papira, konopa i kamena. Tijekom rada voditeljica u raznim fazama fotoaparatom dokumentira aktivnosti svakoga člana.
Izložba u Hrvatskoj knižnici za slijepe moći će se pogledati i opipati do 19. siječnja.
