Terapija bi se mogla dinamički prilagođavati promjenjivim ritmovima u mozgu pacijenta u stvarnom vremenu

Poslušaj članak

Parkinsonova bolest progresivno je i degenerativno stanje koje je popraćeno drhtanjem mišića, usporenošću pokreta te ukoćenošću tijela. Danas u svijetu od ove bolesti pati više od 20 milijuna ljudi, a samo u Hrvatskoj ih ima više od 15 tisuća.

Iako za ovu tešku bolest moždanog sustava još uvijek nije pronađen lijek, znanstvenici su dokazali kako postoji jasan signal koji otkriva postojanje bolesti.

Naime, međunarodni tim znanstvenika, predvođen njemačkim Institutom Max Planck, uspio je identificirati specifične obrasce moždanih valova koji precizno odražavaju težinu motoričkih simptoma kod oboljelih, piše ScienceAlert.

Parkinsonova bolest pogađa bazalne ganglije, dio mozga koji je zadužen za kontrolu pokreta. Bolest na pacijenta djeluje tako što njegovom mozgu onemogućuje sposobnost filtriranja informacija koje omogućuju stabilnost i preciznost njegovih pokreta. To kao posljedicu ima tremor, ukočenost mišića i usporenost pokreta.

Znanstvenici su dugo razglabali o tome da bi se promjene u radu bazalnih ganglija trebale očitovati u njihovoj električnoj aktivnosti, prvenstveno kao višak beta valova. Iako su ranije studije, provedene pomoću elektroda implantiranih duboko u mozak, potvrdile vezu između tih valova i simptoma, precizno tumačenje tih signala bilo je gotovo nemoguće.

Razlike u simptomima pacijenata, te nedostatak zdravih ljudi na kojima bi se provelo istraživanje, znanstvenicima je otežalo usporedbu moždanih aktivnosti između bolesnih i zdravih bazalnih ganglija. Upravo to jedan je od razloga zašto se nije došlo do proboja u liječenju Parkinsona.

Kako bi prevladali te prepreke, istraživači su objedinili pet različitih skupova podataka prikupljenih od 119 osoba s Parkinsonovom bolešću. Uspoređujući razlike u aktivnosti između jače i slabije pogođenih bazalnih ganglija unutar mozga svakog pojedinca, uspjeli su razaznati specifične ritmove skrivene unutar opće moždane buke.

Precizna identifikacija ritmova u bazalnim ganglijima mogla bi imati vrijednu ulogu u budućem liječenju tretmanom duboke moždane stimulacije.

Terapija bi se mogla dinamički prilagođavati promjenjivim ritmovima u mozgu pacijenta u stvarnom vremenu. To bi u velikoj mjeri moglo pomoći pacijentima da vrate kontrolu nad pokretima vlastitog tijela.

Istraživanja će pokazati hoće li se uspješnost liječenja pomoću ovih stanica pokazati dobrom u zaštiti protiv raka

Liječnici već godinama traže lijek koji će sigurno uništiti stanice raka te smanjiti broj umrlih od ove bolesti. Za sada nije pronađen lijek koji bi sa stopostotnom sigurnošću mogao biti djelotvoran protiv tumora, ali znanstvenici su sve bliže univerzalnom lijeku koji bi mogao biti upravo to.

Kako piše ScienceAlert, istraživači s privatnog tehnološkog sveučilišta u Massachusettsu u SAD-u (MIT) zajedno s istraživačima Medicinskog fakulteta na Harvardu osmislili su novi način stvaranja himernih stanica prirodnih ubojica antigenskih receptora (CAR-NK). Na taj bi se način osiguralo da tijelo odbaci bolest, točnije od nje se obrani.

Ove stanice unesu se u pacijentov imunološki sustav, točnije na NK stanice koje u čovjekovom organizmu služe kao zaštita od virusa, ali i svih stanica koje ne pripadaju u organizam, te ciljaju određene proteine specifične za rak.

Tako se stvara jači imunološki odgovor, dovoljno jak da uništi stanice raka. Zatim se ove stanice proizvode u tijelu kao dio imunološkog sustava te reagiraju na nepoznate stanice koje se pojave u ljudskom organizmu kao što su virusi ili tumorske stanice.

Proces stvaranja dovoljnog broja CAR-NK stanica za povratak u tijelo pacijenta traje nekoliko tjedana, to je potaknulo znanstvenike da razmotre korištenje krvi zdravih donora. Iako to znači da vojska CAR-NK stanica može biti spremna za djelovanje u svakom trenutku, može se dogoditi da imunološki sustav odbaci te stanice.

Međutim, znanstvenici su napravili određene preinake uz pomoć kojih se mijenjaju površinski proteini što pomaže da imunološki sustav ne odbaci stanice koje bi trebale služiti kao obrana protiv stanica raka.

U eksperimentima na miševima, razlike između prilagođenih CAR-NK stanica i onih standardnih bile su velike. Poboljšane verzije trajale su najmanje tri tjedna, dok je standardne CAR-NK i NK stanice odbacio imunološki sustav miševa, te je rak u njima i dalje rastao.

Ako se ove stanice uspiju ubaciti u DNK konstrukt pacijenta, ne bi dolazilo do obacivanja od strane imunološkog sustava ili jake imunološke reakcije na implantirane stanice.

– To nam omogućuje jednostavnu gradnju CAR-NK stanica koje mogu izbjeći odbacivanje od strane T stanica domaćina i drugih imunoloških stanica, a bolje ubijaju stanice raka – ističe biolog Jianzhu Chen sa sveučilišta MIT.

Studija je pokazala se da se unaprijeđene CAR-NK stanice bolje bore protiv virusa, ali i raka.

Tim znanstvenika smatra da bi ovakav pristup mogao poboljšati i terapije CAR-T stanicama, koje koriste T imunološke stanice umjesto prirodnih stanica ubojica.

Istraživanja će pokazati hoće li se uspješnost liječenja pomoću ovih stanica pokazati dobrom u zaštiti protiv raka.

Ako ispitivanja prođu dobro, postoji mogućnost razvitka terapije popomognute s T stanicama zdravih ljudi – navodi se u radu objavljenom u časopisu Nature Communications.

Razumijevanje biološkog mehanizma moglo bi pomoći u razvoju cjepiva i novih strategija u liječenju raka dojke

Rak dojke zloćudna je bolest koja nastaje kada se normalne žljezdane stanice dojke promijene te počnu nekontrolirano rasti i ubijati zdrave stanice u svojoj blizini. U svijetu od raka dojke godišnje oboli oko 2,3 milijuna žena. Iako je uzrok nastanka raka dojke još uvijek nepoznat, znanstvenici su otkrili kako je njegova učestalost usko vezana uz dojenje.

Već u 18. stoljeću znanstvenici su primijetili veći postotak obolijevanja od raka dojke kod časnih sestara pa su to povezali s nedostatkom izdajanja. Istu tezu, danas, u ponovljenoj studiji, potvrdili su i znanstvenici koji se bave liječenjem ove bolesti.

Usprkos tome što ova teza ‘drži vodu’, znanstvenici su se pitali zbog čega je to tako. Kako piše Guardian, u studiji koja je nedavno objavljena u časopisu Nature navedeno je kako dojenje ženama pruža dugotrajnu imunološku zaštitu. Ove imunološke stanice pronađene su u zdravom tkivu dojke.

Sherene Loi, klinička znanstvenica iz Centra za rak u Melbourneu tvrdi kako najveća razina imunološkog sustava – adaptivni imunološki sustav – sadrži CD8⁺ T-stanice koje se bore protiv određenih virusa ili bakterija, ali i protiv raka.

Tim iz kliničkog Centra za rak u Melbourneu na čelu sa Sherene Loi koja je ujedno i glavna znanstvenica ove studije, otkrio je kako pacijentice koje su imale više T-stanica u svom imunološkom sustavu, imale su bolje rezultate liječenja i veću šansu za preživljavanje, od onih žena koje su u svojim dojkama imale manje tih istih stanica.

Ovom studijom pokušalo se istražiti zbog čega su T-stanice već prisutne u tijelu žene i jesu li one povezane s dojenjem.

Teorija je ispitana i na laboratorijskim miševima. Znanstvenici su implantirali kancerogene stanice u ekvivalent tkiva njihovih dojki i otkrili da su manje rasle kod miševa koji su imali mladunce i dojili nego kod miševa koji nisu bili dojili.

Nakon toga, proučene su studije koje su rađene na 1000 pacijentica kojima je rak dojke dijagnosticiran nakon rođenja djeteta. Prema zapisima, otkriveno je da su žene koje su dojile bolje prolazile kroz liječenje raka dojke od onih koje nisu.

One su imale više CD8⁺ T-stanica, a spomenute stanice ostale su u njihovim dojkama i 30 godina nakon dojenja.

Njihovi tumori također su imali više imunoloških stanica, što znači da je postojala kontinuirana imunološka aktivacija i regulacija tijela protiv raka dojke.

– Trudnoća i dojenje ostavljaju dugovječne zaštitne imunološke stanice u dojci i tijelu, a te stanice pomažu u smanjenju rizika i poboljšanju obrane od raka dojke, posebno trostruko negativnog raka dojke, ali potencijalno i drugih vrsta raka, kao i bolesti. Razumijevanje biološkog mehanizma moglo bi pomoći u razvoju cjepiva i novih strategija koje bi oponašale ovu zaštitu – istaknula je klinička znanstvenica Loi.

Izvanredna profesorica Wendy Ingman s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Adelaideu kazala je da što je dojenje dulje, to su koristi veće.

– Ova studija pokazuje da rađanje i dojenje uzrokuju dugotrajne promjene u imunološkim stanicama koje bi mogle pomoći u zaštiti dojke od raka. Nadam se da će ova vrsta istraživanja dovesti do novih pristupa u smanjenju rizika od raka dojke kod žena – kazala je profesorica Ingman.