Radnici poručili – bez zadovoljavajuće plaće, mentalno zdravlje ostaje u drugom planu
U vremenu kada se vodi žestoka bitka za svakog radnika, a osobito onog kvalitetnog, poslodavci sve češće posežu za dodatnim pogodnostima kako bi privukli i zadržali talente. Fleksibilno radno vrijeme, mogućnost rada od kuće i dodatni slobodni već su neko vrijeme gotovo postali standard. No, u toj se paleti benefita polako, ali sigurno, sve čvršće pozicioniraju i oni usmjereni na mentalno zdravlje zaposlenika.
No koliko su takve pogodnosti doista važne samim zaposlenicima? Upravo na to pitanje pokušala je odgovoriti Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka najpoznatija po brendu MojPosao, u okviru najnovije ankete u kojoj je sudjelovalo više od 1700 ispitanika.
Smanjena produktivnost i burnout
Prema rezultatima ankete, čak 44% ispitanika smatra da je izuzetno važno da njihov trenutni ili budući poslodavac pokazuje brigu o mentalnom zdravlju zaposlenika, primjerice kroz programe wellbeinga ili nudeći mogućnost psihološke podrške. Kako ističu, zanemarivanje tog segmenta dovodi do sve prisutnijeg burnouta, pada angažiranosti i motivacije, a posljedično i smanjene produktivnosti.
– Briga o mentalnom zdravlju trebala bi biti sastavni dio poslovne kulture, no nažalost, u mnogim tvrtkama još uvijek se radi o temi koja se prečesto ignorira – poručuju ispitanici.
Plaća kao temelj mentalnog blagostanja
Gotovo polovica sudionika (48%) vjeruje da bi psihološka podrška i wellbeing programi bili korisni, ali naglašavaju da je prvi korak osigurati temeljne uvjete, poput zadovoljavajuće plaće i pozitivne radne atmosfere.
– Dobra plaća, ona od koje se mogu pokriti osnovni životni troškovi i priuštiti si poneko zadovoljstvo ili godišnje putovanje, čini pola mentalnog zdravlja – komentira jedan od ispitanika. Kao referentni prag priželjkivane plaće, najčešće se spominjao iznos od barem 1500 eura neto.
Mentalno zdravlje i osobna odgovornost
S druge strane, 8% sudionika ističe kako im nije osobito važno da poslodavac pruža podršku kad je riječ o mentalnom zdravlju. Prema njihovom mišljenju, wellbeing i osobni razvoj primarno su odgovornost samih zaposlenika, dok bi poslodavci trebali osigurati korektne financijske uvjete, profesionalno okruženje i prilike za razvoj vještina.
U Zagrebu se oko 125 milijuna eura ulaže u potpuno nove vrtiće, a riječ je o ukupno tri tisuće novih mjesta za zagrebačke mališane
Gradska četvrt Stenjevec s nestrpljenjem je iščekivala otvorenje prvog dječjeg vrtića u Španskom, i to nakon dugih petnaest godina.
Radovi na vrtiću, sa smještajem za deset skupina djece, privode se kraju i bit će spreman za novu pedagošku godinu, a vrijednost ovog projekta iznosi 6, 6 milijuna eura.
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, u pratnji svojih zamjenika, jučer je pri obilasku radova izrazio zadovoljstvo činjenicom da je ovaj vrtić u Stenjevcu jedan od 28 sličnih projekata. – Do ove jeseni bit ćemo na 20 realiziranih projekata vrtića otkad sam preuzeo upravljanje gradom, na što smo iznimno ponosni. Važno nam je gdje je god moguće za gradske projekte osigurati i europska sredstva, jer time povećavamo ukupni volumen naših investicija u kvalitetu života Zagrepčana, ali gradske vrtiće gradimo primarno sredstvima iz gradskog proračuna – rekao je gradonačelnik Tomašević.
U Zagrebu se oko 125 milijuna eura ulaže u potpuno nove vrtiće, dodao je Tomašević, a riječ je o ukupno tri tisuće novih mjesta za zagrebačke mališane.
Gradonačelnik, dakako, nije mogao izbjeći novinarska pitanja vezana za spor s inicijativom Hod za život, koja ga optužuje da je sabotirao održavanje njihova koncerta na Trgu bana Jelačića jer je, eto, od njih zatražio popis izvođača.
– Nije neuobičajeno da se od organizatora traži popis izvođača kako bi se procijenilo je li površina dostatna za takve koncerte – rekao je Tomašević.
Novi implantati omogućuju paraliziranim pacijentima da ‘tipkaju’ mislima tako što sustav prepoznaje namjeru pomicanja prstiju po tipkovnici, čak i kada se fizički prsti ne miču
Sjajna je to vijest za ljude s gotovo potpunom paralizom kojima sposobnost jednostavne komunikacije u stvarnom vremenu predstavlja izazov.
Stoga su znanstvenici diljem svijeta godinama radili na rješavanju tog problema razvojem uređaja koji mogu dekodirati moždane signale i prevesti ih u pokrete računalnog kursora ili tekst. No u tome su tek djelomično uspijevali budući da su implantati u mozgu omogućavali ljudima tipkanje pomoću virtualne tipkovnice, tzv. BCI tipkovnice, ali brzina je bila frustrirajuće spora.
Međutim, tim znanstvenika iz kompanije BrainGate ovih dana izvještava da je njihova BCI tipkovnica pomogla dvjema osobama s paralizom tipkati brzinom do 22 riječi u minuti, gotovo jednako brzo kao što prosječna osoba može pisati tekst pomoću pametnog telefona.
– Ovo je važan tehnički napredak koji tipkanje mozak-računalo mnogo više približava praktičnim brzinama komunikacije za ljude s paralizom – kaže Edward Chang, profesor neurološke kirurgije, koji nije bio uključen u studiju.
– S oko 22 riječi u minuti, ovo je među najbržim BCI-jima za tipkanje do sada i dramatično brži od većine ranijih neuronskih uređaja za pravopis – kaže Chang, koji je radio na drugom BCI-ju za dekodiranje govora.
BCI tehnologija značajno je napredovala od svog nastanka 1960-ih, kada su istraživači počeli koristiti pojedinačne elektrode implantirane u mozgove majmuna kako bi bilježili njihovu neuronsku aktivnost.
Prethodne verzije ovih sustava za tipkanje zahtijevale su od sudionika da kontroliraju kursor na zaslonu i pojedinačno biraju slova, što je puno sporije od mogućnosti pristupa bilo kojoj tipki u bilo kojem trenutku pomoću prstiju. Novo istraživanje pokazuje kako implantati omogućuju paraliziranim pacijentima da ‘tipkaju’ mislima tako što sustav prepoznaje namjeru pomicanja prstiju po tipkovnici, čak i kada se fizički prsti ne miču.
Autor studije Justin Jude i njegovi kolege trenirali su svoj BCI koristeći umjetnu inteligenciju da prepozna namjeravane pokrete ruku ili prstiju iz dijela područja pokreta mozga, nazvanog precentralni girus, dok su sudionici pokušavali pomaknuti svoje paralizirane ruke ili prste. Model umjetne inteligencije predvidio je slova na QWERTY tipkovnici kojima su pokreti najvjerojatnije odgovarali. Testirali su svoj sustav na dva sudionika: jednoj osobi s amiotrofičnom lateralnom sklerozom, progresivnom neurološkom bolešću koja uzrokuje paralizu, i jednoj s ozljedom leđne moždine koja ih je ostavila paraliziranima, ali su i dalje mogli govoriti. Koristeći uređaj, potonji sudionik mogao je tipkati brzinom od 110 znakova ili 22 riječi u minuti, dok je tipkanje drugog sudionika bilo sporije, ali i dalje impresivno za nekoga tko nije imao sposobnost govora.
– Jedna od stvari o kojima puno pričamo je brzina komunikacije. Razlog zašto to radimo nije samo da bismo imali brži sustav od nekog drugog, nego da paraliziranim ljudima bitno podignemo kvalitetu života – kaže Daniel Rubin, docent neurologije na Medicinskom fakultetu Harvard, koji je bio koautor nove studije.
Prijevozom od njihova doma do zdravstvene ustanove i nazad, omogućit će im se i veća dostupnost liječenja, posebice onima koji idu na kemoterapiju i zračenja, kazala je Lora Vidović
Radi veće dostupnosti liječenja i lakšeg dolaska na terapije, Grad Zagreb pokrenuo je pilot projekt osiguranja usluge prijevoza osobama oboljelima od malignih bolesti koje su korisnici zajamčene minimalne naknade, izvijestili su u subotu iz zagrebačke Gradske uprave.
– Tim pilot projektom Grad Zagreb nastavlja širiti socijalne usluge imajući u vidu sugrađane u najvećoj potrebi, a to su zasigurno onkološki pacijenti. Prijevozom od njihova doma do zdravstvene ustanove i nazad, omogućit će im se i veća dostupnost liječenja, posebice onima koji idu na kemoterapiju i zračenja – kazala je Lora Vidović, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom.
Zahtjev za prijevoz, koji je dostupan na web stranici Grada Zagreba, mogu podnijeti oboljeli od malignih bolesti koji su korisnici zajamčene minimalne naknade s prebivalištem u Gradu Zagrebu, a podnosi se gradskom Odjelu za socijalnu zaštitu, Prilaz Ivana Visine 1-3, osobno, poštom ili na e-mail adresu uslugaprijevoza@zagreb.hr.
Uz zahtjev, potrebno je priložiti potvrdu Hrvatskog zavoda za socijalni rad o korištenju zajamčene minimalne naknade, kao i medicinsku dokumentaciju kojom se potvrđuje potreba ili tijek kemoterapija i/ili zračenja.
Prijevoznik je odabran putem prethodno provedenog postupka javne nabave.
Nakon provedbe pilot projekta, namjera nam je nastaviti pružati ovu uslugu i uključiti u nju i veći broj korisnika, poručili su iz zagrebačke Gradske uprave.