Poveži se s nama

Kutak za stručnjake

Jastuk od memorijske pjene – NASA-ina tehnologija u vašim invalidskim kolicima

Objavljeno

/

Slika astronauta s Mjesecom u pozadini.
Foto: Pixabay

Da, dobro ste pročitali naslov. Stvar koju uzimamo zdravo za gotovo i nonšalantno stavljamo pod stražnjicu kao primarno sredstvo prevencije dekubitusa ima nevjerojatno porijeklo. Popričajmo o povijesti i važnosti našeg neopjevanog zapjenjenog heroja

Povijest je zabavna, ali znanost je možda i zabavnija. Prije nego što istražimo kada je, kako i zašto nastala memorijska pjena, trebali bismo odgovoriti na jedno posebno važno pitanje.

Na čemu to sjedimo?

Bez želje da vas pretjerano smaram tehnikalijama, memorijska pjena sastoji se uglavnom od poliuretana – organskog polimera – kao i dodatnih kemikalija koje povećavaju njenu viskoznost i gustoću, prema potrebama ili željama proizvođača. Stoga se često naziva ‘viskoelastičnom’ pjenom.

Memorijska pjena svoja viskoelastična svojstva dobiva zbog gore spomenute unutarnje strukture materijala. Kao i svaka druga pjena ili spužva, memorijska pjena želi vratiti svoju izvornu strukturu kada se deformira. Taj efekt stvara deformirani porozni materijal koji ‘gura’ prema van kako bi obnovio svoju strukturu, a u reakciji na primijenjeni pritisak. Međutim, za razliku od drugih pjena, memorijska pjena ima čak tri svojstva koja djeluju protiv ove potrebe za vraćanjem izvorne strukture. Oni, u kombinaciji, usporavaju regeneraciju izvorne strukture pjene, što omogućuje posebno korisne primjene, poput jastuka od memorijske pjene o kojem danas pričamo. Još jedno korisno svojstvo materijala je da memorijska pjena omekšava u reakciji na tjelesnu toplinu, pa se u samo nekoliko minuta prilagođava vašem toplom tijelu. Također je prozračna, a novije generacije memorijske pjene sadrže poseban gel koji može stabilizirati temperaturu ili hladiti, ili čak pružiti aromaterapiju.

Da, gel. Činjenica da je gel u vašem jastuku za invalidska kolica također vrsta memorijske pjene vodi nas do sljedećeg dijela priče – kako i kada smo izmislili ovaj neobičan materijal? Ovdje se zaplet zapetljava. Da.

Ne tako davno u jednoj galaksiji jako, jako blizu…

Inžinjer aeronautike Charles Yost pomogao je izraditi sustav za oporavak zapovjednog modula Apolla 1962. To će mu omogućiti još jedan ugovor s NASA-om četiri godine kasnije – ovaj put njegov je posao bio pomoći u poboljšanju zaštite od sudara i vibracija za zrakoplovna sjedala, i razvoj tehnika apsorpcije energije za povećanu sposobnost preživljavanja. Tako je stvorio polimerni ‘memorijski’ pjenasti materijal otvorenih ćelija s neobičnim viskoelastičnim svojstvima.

NASA-in istraživački centar Ames uklopio je ovaj materijal u novi dizajn sjedala u zrakoplovu koji ne samo da je ponudio bolju zaštitu od sudara u slučaju nesreće, već je također poboljšao udobnost putnika – posebno na dugim letovima – zbog ravnomjerne raspodjele tjelesne težine i pritiska na cijelo kontaktno područje.

NASA je pustila memorijsku pjenu u javnu domenu ranih 1980-ih, ali čak i prije toga, nova tehnologija našla je svoju primjenu u medicinskoj opremi kao što su podlošci za rendgenske stolove i u sportskoj opremi kao što su ulošci za kacige za američki nogomet.

Od tada je tehnologija memorijske pjene dalje napredovala – kao što tehnologija često čini – i postala je jeftinija za proizvodnju, što je omogućilo široku upotrebu. Danas se često nalazi u madracima, jastucima, cipelama i dekama. Međutim, još važnija za nas je njegova medicinska upotreba, kao što su jastuci od memorijske pjene za invalidska kolica, jastuci za bolničke krevete i podstava za osobe koje pate od dugotrajne boli ili posturalnih problema. 2006. godine predstavljena je nova generacija memorijske pjene – gel visco ili gel memorijska pjena.

Sva ova povijest i znanost samo su dio priče, ali su dovoljni da dođemo do onoga najbitnijeg.

Zašto jastuk od memorijske pjene?

Ako čitate ovaj članak, postoji velika vjerojatnost da ste osoba s invaliditetom koja koristi invalidska kolica. Ako jeste, vjerojatno također dobro znate što je dekubitus – lokalizirano oštećenje kože i mekog tkiva ispod. Dekubitusi uglavnom nastaju zbog dugotrajnog pritiska na meko tkivo ili pritiska u kombinaciji s trenjem.

Dekubitusi se mogu dogoditi i događaju se svakome, ali obično pogađaju ljude koji dugo leže ili dulje vrijeme sjede, primjerice u invalidskim kolicima.

Jastuci za smanjenje pritiska dizajnirani su na način da rasporede težinu na veću površinu, a često također umanjuju sile trenja. Ovi jastuci također moraju biti prozračni kako bi se smanjilo nakupljanje znoja ili vlage, što može dodatno pogoršati rizik od dekubitusa.

Stoga je posve očito da memorijska pjena pokazuje većinu, ako ne i sva svojstva poželjna za rasterećenje pritiska. Ima memorijska pjena i nekoliko nedostataka, ali oni su pretvoreni u još više prednosti – hipoalergena je i može se reciklirati, na primjer – korištenjem naprednih materijala poput polietilen tereftalata.

Kako izabrati?

Jastuci za smanjenje pritiska obično se kategoriziraju ovisno o riziku od dekubitusa, težini postojećih oštećenja i razini pokretljivosti korisnika. Primjerice, sposobnost gela da preraspodijeli pritisak dalje od koštanih izbočina čini ga prilično prikladnim za vrlo rizične korisnike, dok su duboki jastuci od memorijske pjene vrlo prikladni za teže i više korisnike.

Bez obzira na slučaj, vašu razinu rizika uvijek treba odrediti medicinski stručnjak, a procjena sa stručnjakom za invalidska kolica pomoći će vam da odredite svoje ciljeve sjedenja i smanjite ozljede zbog pritiska. Ovi čimbenici, između ostalih, mogu pomoći u odabiru vašeg jastuka od memorijske pjene.

I zapamtite, ne morate sjediti u raketi da biste se osjećali kao astronaut. Kolica su dovoljna.

Kutak za stručnjake

Metakolinsko testiranje važan je alat u dijagnostici astme

Objavljeno

/

Na slici je osoba koja koristi inhalator. Osoba drži inhalator u desnoj ruci i pritiska ga, dok lijevom rukom drži vrat. U pozadini se vidi oblak pare ili dima. Osoba nosi ružičastu majicu s kratkim rukavima. Ova slika je zanimljiva jer prikazuje upotrebu inhalatora, što može biti relevantno za osobe koje pate od astme ili drugih respiratornih problema.
Foto: Pixabay

Metakolinsko testiranje koristi se u situacijama kada simptomi poput kašlja, zaduhe ili piskanja ukazuju na astmu, ali druge dijagnostičke metode nisu dale jasne rezultate. Koristi se za procjenu težine bronhijalne hiperreaktivnosti i u istraživačke svrhe, za bolje razumijevanje funkcije dišnog sustava

Metakolinsko testiranje je dijagnostička metoda koja se koristi za procjenu bronhijalne hiperreaktivnosti, odnosno preosjetljivosti dišnih puteva. Najčešće se primjenjuje kod pacijenata u kojih postoji sumnja na astmu, ali nije moguće postaviti jasnu dijagnozu temeljem simptoma ili drugih pretraga.

Čitateljicu je zanimalo kako se provodi sama pretraga pa idemo redom.

Pacijent inhalira metakolin, tvar koja uzrokuje sužavanje bronha kod osoba s preosjetljivim dišnim putevima. Tijekom testa koristi se spirometrija za mjerenje FEV1 (forsirani ekspiratorni volumen u prvoj sekundi). Ako FEV1 padne za 20 posto ili više nakon inhalacije metakolina, test je pozitivan.

Test započinje s niskom dozom metakolina, koja se postupno povećava sve dok ne dođe do značajnog pada FEV1 ili se ne dostigne maksimalna doza.

Nakon završetka testa, pacijentu se daje bronhodilatator kako bi se opustili bronhi i ublažili simptomi suženja.

Metakolinsko testiranje koristi se u situacijama kada simptomi poput kašlja, zaduhe ili piskanja ukazuju na astmu, ali druge dijagnostičke metode nisu dale jasne rezultate. Koristi se za procjenu težine bronhijalne hiperreaktivnosti i u istraživačke svrhe, za bolje razumijevanje funkcije dišnog sustava.

Ovo testiranje nije prikladno za osobe s teškim suženjem dišnih puteva, nedavnim srčanim problemima, poput infarkta miokarda ili ozbiljnih aritmija. Nije ni za osobe s nekontroliranim visokim krvnim tlakom i trudnice.

Važno je pridržavati se uputa za pripremu prije testiranja. Dakle, određeni lijekovi mogu utjecati na rezultate testa, pa je potrebno privremeno ih prestati uzimati. To uključuje bronhodilatatore:

kratkodjelujući (npr. salbutamol) – ne uzimati najmanje 6 sati prije testa;

dugodjelujući (npr. salmeterol, formoterol) – obično se prekida 12-24 sata prije testa;

antihistaminici – treba ih izbjegavati 48 sati prije testiranja;

inhalacijski kortikosteroidi – u nekim slučajevima, može se savjetovati da se prekine upotreba, ovisno o preporuci liječnika;

kofein (kava, čaj, čokolada, energetski napici) – ne konzumirati najmanje 6 sati prije testa, jer može utjecati na reaktivnost dišnih puteva.

Ne smije se pušiti najmanje 24 sata prije testa, jer pušenje može utjecati na dišne puteve.

Treba izbjegavati intenzivne tjelesne aktivnosti 24 sata prije testa, jer mogu promijeniti reaktivnost dišnih puteva.

Preporučuje se lagani obrok najmanje dva sata prije testiranja. Ne dolazite na testiranje potpuno gladni, ali izbjegavajte teške obroke neposredno prije testa.

Testiranje se ne provodi ako imate akutne simptome respiratorne infekcije (npr. prehlada, gripa) jer to može utjecati na rezultate. Ako osjećate značajne simptome astme ili drugih respiratornih problema na dan testiranja, obavijestite medicinsko osoblje.

Nosite udobnu odjeću koja ne ograničava disanje.

Iako je test općenito siguran, može izazvati neke nuspojave poput teškog bronhospazma (naglo sužavanje dišnih puteva). Možete osjetiti nelagodu i otežano disati, a ozbiljnije reakcije moguće su u rijetkim slučajevima kod izrazito osjetljivih pacijenata.

Metakolinsko testiranje važan je alat u dijagnostici astme i drugih stanja povezanih s hiperreaktivnošću dišnih puteva. Ipak, provodi se uz oprez i pod nadzorom stručnog medicinskog osoblja kako bi se osigurala sigurnost pacijenta.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

‘Alisa u zemlji čudesa’ vrlo je neobičan sindrom, evo što znači

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje scenu iz bajke "Alisa u zemlji čudesa". U središtu slike nalazi se djevojka u bijeloj haljini koja hoda stazom okruženom velikim gljivama. Na lijevoj strani slike nalazi se lik s cilindrom koji sjedi na stolici i okružen je knjigama. U zraku lete karte za igranje, a na desnoj strani visi džepni sat. Na tlu se nalazi crna mačka pored otvorene knjige. Cijela scena ima nadrealni i čarobni ugođaj, karakterističan za priču o Alisi.
Foto: Pixabay

Osobe s ovim sindromom mogu doživjeti izobličene senzacije veličine, udaljenosti i vremena, često usporedive s događajima iz romana ‘Alisa u zemlji čudesa’ Lewisa Carrolla

Alice-in-Wonderland sindrom (AIWS), poznat i kao Toddov sindrom, rijetki je neurološki poremećaj koji uzrokuje promjene u percepciji stvarnosti. Osobe s ovim sindromom mogu doživjeti izobličene senzacije veličine, udaljenosti i vremena, često usporedive s događajima iz romana ‘Alisa u zemlji čudesa’ Lewisa Carrolla.

AIWS najčešće pogađa vid, ali i druge osjete. Ključni simptomi uključuju:

mikropsiju – predmeti se doimaju manjima nego što jesu;

makropsiju – predmeti se doimaju većima nego što jesu;

promjene percepcije tijela – oboljeli može osjećati da su dijelovi tijela premali, preveliki ili izvan proporcija;

izobličenje vremena – osjećaj da vrijeme teče prebrzo ili presporo;

percepcija udaljenosti – objekti mogu izgledati bliže ili udaljeniji nego što su stvarno.

Ovi simptomi mogu trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati i često su povezani s migrenama, epilepsijom, infekcijama (poput Epstein-Barr virusa) ili čak traumama mozga.

Uzrok sindroma nije potpuno jasan, ali povezan je s promjenama u mozgu, posebno u regijama odgovornim za procesuiranje vizualnih i prostorno-vremenskih informacija. Migrene su najčešći okidač, no sindrom se može javiti i zbog virusnih infekcija (posebno kod djece), neuroloških stanja (poput epilepsije), poremećaja spavanja ili umora.

Alice-in-Wonderland sindrom najčešće se javlja kod djece, ali se može pojaviti i kod odraslih. Kod djece, simptomi često nestaju s godinama.

Dijagnoza se temelji na kliničkim simptomima i isključivanju drugih stanja, poput tumora mozga ili mentalnih poremećaja. Liječenje obično uključuje upravljanje osnovnim uzrokom, poput migrena ili infekcija. Ako je uzrok virus, simptomi često nestaju sami od sebe.

Naziv sindroma dolazi iz Carrollova romana jer simptomi podsjećaju na Alisine avanture, poput trenutka kada raste ili se smanjuje nakon što pojede kolačić ili popije napitak. Postoji čak i teorija da je Carroll, koji je patio od migrena, možda crpio inspiraciju za priču iz vlastitog iskustva.

Alice-in-Wonderland sindrom fascinira medicinsku i znanstvenu zajednicu, a ujedno pruža uvid u to kako mozak obrađuje stvarnost. Unatoč neugodnosti, stanje obično nije trajno i nema ozbiljne posljedice.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

Tjelesna temperatura važan je pokazatelj zdravlja čovjeka

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje bolesno dijete koje leži u krevetu i u ustima drži toplomjer. Dijete moguće ima povišenu tjelesnu temperaturu.
Foto: Pixabay

Povišena tjelesna temperatura često je korisna reakcija tijela, no zahtijeva pažnju i njegu. Redovito praćenje simptoma i odgovarajuće mjere mogu pomoći u brzom oporavku

Ovo je doba godine koje nam češće donosi povišenu tjelesnu temperaturu pa evo što je dobro znati o njoj.

Normalna tjelesna temperatura obično se kreće između 36,1 °C i 37,2 °C, ovisno o dobu dana, aktivnosti i pojedincu. Mala djeca mogu imati neznatno višu normalnu tjelesnu temperaturu nego odrasli, a i kod njih se ona može blago povisiti zbog stresa, tjelesnog napora ili u toplom okružju.

Rastuća tjelesna temperatura, poznata kao vrućica (febrilnost), često je znak da se tijelo bori protiv infekcije ili upalnog procesa.

Povećanje tjelesne temperature događa se zbog aktivacije imunološkog sustava, koji odgovara na:

infekcije – najčešći uzrok vrućice su virusi (npr. prehlada, gripa) ili bakterijske infekcije;

upalni procesi – bolesti poput artritisa, autoimunih poremećaja ili drugih upala mogu uzrokovati povišenje temperature;

toplinski stres – pregrijavanje tijela zbog izlaganja visokim temperaturama (sunčanica) ili intenzivne tjelesne aktivnosti;

reakcije na lijekove ili cjepiva – tijelo može reagirati na određene lijekove, cjepiva ili alergene povišenjem temperature;

hormonalni poremećaji – promjene u hormonskoj ravnoteži, poput onih tijekom menopauze, mogu uzrokovati valunge i prolazne poraste temperature.

Važno je pristupiti liječenju vrućice s razumijevanjem uzroka i potrebama tijela. Evo nekoliko savjeta.

Pijte puno tekućine (voda, biljni čajevi) kako biste spriječili dehidraciju. Osigurajte si dovoljno odmora kako bi se tijelo moglo oporaviti. Primjena hladnih obloga. Vlažni oblozi na čelo ili zapešća mogu pomoći u spuštanju temperature.

Paracetamol ili ibuprofen često se koriste za ublažavanje simptoma vrućice, no važno je slijediti upute liječnika ili farmaceuta.

Nosite laganu odjeću i osigurajte da je prostorija prozračna kako bi se tijelo moglo rashladiti.

Ako temperatura traje dulje od tri dana, prelazi 39 °C ili je praćena drugim ozbiljnim simptomima poput jakih bolova, osipa, povraćanja ili konfuzije, odmah se obratite liječniku jer može doći i do oštećenja mozga, poremećaja rada srca, kome pa i smrti.

Povišena tjelesna temperatura često je korisna reakcija tijela, no zahtijeva pažnju i njegu. Redovito praćenje simptoma i odgovarajuće mjere mogu pomoći u brzom oporavku. U slučaju sumnje, uvijek je najbolje konzultirati se s liječnikom.

Nastavi čitati

U trendu