Oni ispitanici koji su se umjereno bavili tjelesnom aktivnošću znatno su usporili kognitivni pad

Alzheimerova bolest teška je neurodegenerativna progresivna bolest koja je karakterizirana kontinuiranom degradacijom kratkoročnog pamćenja. Bolest je to koja većinom pogađa stariju populaciju od 65+ godina.

Od Alzheimerove bolesti u svijetu boluje oko 55 milijuna ljudi, a smatra se kako će do 2040. godine taj broj doseći zabrinjavajućih 81 milijun ljudi te da će svijetom zavladati ‘epidemija’ Alzheimerove bolesti.

Najraniji simptomi bolesti su zaboravljanje nedavnih događaja te prisjećanje određenih događaja iz prošlosti, ponavljanje istih pitanja, zametanje stvari i dezorijentiranost.

Kako se to ne bi dogodilo, bitno je raditi na prevenciji bolesti. Postoji više načina koji mogu doprinijeti prevenciji ove teške bolesti koja nepovratno uništava čovjekove moždane stanice, smanjuje mu kognitivne sposobnosti te utječe i na njegovo psihičko zdravlje. Jedan od načina prevencije je i fizička aktivnost.

Naime, kako piše ScienceAlert, upravo bi hodanje moglo biti krucijalno za očuvanje normalne moždane funkcije te za smanjenje rizika od razvitka Alzheimerove bolesti.

Iako znanstvenici još uvijek nisu pronašli lijek za ovo neurodegenerativno stanje, otkrili su da je Alzheimerova bolest usko povezana s nekretanjem.

Kako bi ustanovili kako vježbanje djeluje na progresiju Alzheimerove bolesti, tim stručnjaka predvođen neurologinjom za odrasle iz Opće bolnice Massachusetts i predavačicom na Harvardu Wai-Ying Wendy Yau, promatrao je 296 sudionika koji su bili uključeni u Harvard Aging Brain Study (studija kojom se proučavalo starenje mozga).

Svi sudionici bili su između 50 i 90 godina te nisu imali nikakva kognitivna oštećenja u vrijeme početka studije. Znanstvenici su ih pratili tijekom 14 godina, promatrajući uz to i  markere Alzheimerove bolesti.

Znanstvenici su u sklopu istraživanja promatrali razine amiloida i tau proteina, proteine čije se nakupljanje povezuje s bolešću, ali i kognitivne testove. S druge strane, tjelesna aktivnost sudionika gledana je kroz pedometre koje su ispitanici nosili.

Dobiveni rezultati nisu pokazali povezanost između fizičke aktivnosti i stvaranja amiloida, dok se s druge strane vidjela jasna povezanost između nakupljanja tau proteina i slabljenja kognitivnih sposobnosti.

Oni ispitanici koji su se umjereno bavili tjelesnom aktivnošću, točnije koji su radili između 5000 i 7500 koraka dnevno, uvelike su usporili nakupljanje tau proteina, a uz to su i znatno usporili kognitivni pad.

Isto tako, učinak je bio isti i kod ljudi koji su radili i više od 7500 koraka na dnevnoj bazi, dok su isti učinak imali i oni ispitanici koji su dnevno napravili od 3000 do 5000 koraka.

Vrlo je vjerojatno da su ljudi koji su prehodali između 3000 i 5000 koraka još dodatno radili neku aktivnost su im je zbog toga skupljanje tau proteina u mozgu bilo u razini ljudi koji su dnevno napravili od 5000 i 7500 koraka.

Ovi rezultati su dokaz da bi tjelesna aktivnost mogla biti jedan vid ‘terapije’ za prevenciju  Alzheimerove bolesti. Isto tako, stručnjaci tvrde kako bi nosivi pedometri mogli pomoći praćenju i poticanju starijih ljudi na prevenciju kroz bavljenje tjelesnom aktivnošću.

– Naši nalazi podupiru ciljanje tjelesne neaktivnosti kao strategije u budućim randomiziranim kliničkim ispitivanjima kako bi se modificirala putanja tau proteina i kognitivnih funkcija u pretkliničkoj Alzheimerovoj bolesti, te potencijalno pružio lako razumljiv i ostvariv cilj tjelesne aktivnosti za starije osobe koje ne vode dovoljno aktivan život i žive s visokim rizikom od kognitivnog pada – ističu znanstvenici u svom radu objavljenom u časopisu Nature Medicine.

Ovo bi u konačnici moglo dovesti do razumijevanja čimbenika koji dovode do razvitka multiple skleroze

Multipla skleroza je kronična upalna bolest središnjeg živčanog sustava. Ova teška bolest javlja se u dobi između 15 i 45 godina. U svijetu od MS boluje preko 2,5 milijuna ljudi, dok je broj oboljelih od MS-a u Hrvatskoj negdje oko 4500.

Osnovna karakteristika multiple skleroze je dominantna upala mijelinske ovojnice živca središnjeg živčanog sustava što onemogućuje normalno širenje živčanih impulsa. Pri oštećenju moždane ovojnice provode se sporiji moždani impulsi što dovodi do određenog neurološkog ispada. To može dovesti do raznih motoričkih oštećenja, oštećenja vida i smanjenja kognitivnih sposobnosti, ovisno o tome gdje je oštećenje nastalo i u kojem intezitetu.

Iako je ova bolest kod svakog individualna, postoje načini kako se ona može predvidjeti prije nego se simptomi uopće pojave. Naime, kako piše ScienceAlert, znanstvenici sa Sveučilišta Kalifornija u SAD-u (UCSF) putem provedene studije u krvi pacijenta otkrili oštećenje mozga prije nego li su se ikakvi simptomi MS-a pojavili.

Tim znanstvenika analizirao je krv američkih vojnika od kojih je kod 134 kasnije dijagnosticirana multipla skleroza. Znanstvenici su proučili više od 5000 proteina iz krvi kako bi ustanovili pojavljuju li se rani obrasci bolesti ljudi na kojima je istraživanje provedeno.

Rezultati analize otkrili su da je razina mijelinskog oligodendrocitnog glikoproteina (MOG) kod ljudi kod kojih se bolest kasnije javila, porasla čak sedam godina prije pojave prvih simptoma bolesti.

S obzirom na to da MOG pomaže u zaštiti ožičenja živčanog sustava, ovo otkriće govori da su zaštitni slojevi napadnuti puno prije nego li je pacijent počeo uviđati promjene u svom zdravstvenom stanju.

Znanstvenici tvrde kako je šest godina prije pojave prvih simptoma laki lanac neurofilamenta (NFL) postao obilniji što je jedan od glavnih znakova da se u mozgu događa neki neželjeni proces, točnije da je došlo do određenih oštećenja u živčanom sustavu.  

Ta promjena dokazuje kako bolest najprije uništava zaštitu oko živčanog sustava, a tek onda dopire do samih živaca.

Osim povišenog NFL-a, na uzetim uzorcima, prije razvitka simptoma, povišena je bila i razina interleukin-3 enzima koji je zadužen za preusmjeravanje imunoloških stanica u dijelove tijela zahvaćene MS-om.

Kombiniranjem 21 proteina koji su pokazali najjače rane promjene, istraživači smatraju da bi se mogao razviti krvni test za otkrivanje presimptomatske multiple skleroze.

S obzirom na to da je ova studija napravljena na malom broju ljudi koji su dali krv, potrebno je napraviti istu stvar na različitim skupinama ljudi kako bi se vidjelo na koji način i koliko brzo bolest napreduje kod različitih pacijenata.

Isto tako, znanstvenicima ova metoda daje uvid u to koja oštećenja prva nastupaju i u kojem periodu. To bi u konačnici moglo dovesti do razumijevanja čimbenika koji dovode do razvitka multiple skleroze. Samim tim mogla bi se ranije uvesti terapija koja bi usporila progresiju same bolesti.

– Sada znamo da MS počinje puno ranije od kliničke pojave, što daje stvarnu mogućnost da bismo jednog dana mogli spriječiti MS  ili barem upotrijebiti svoje znanje kako bismo zaštitili ljude od budućih ozljeda – kazao je neurolog Ari Green s UCSF-a.

Studija je objavljena u časopisu Nature Medicine.

Terapija bi se mogla dinamički prilagođavati promjenjivim ritmovima u mozgu pacijenta u stvarnom vremenu

Poslušaj članak

Parkinsonova bolest progresivno je i degenerativno stanje koje je popraćeno drhtanjem mišića, usporenošću pokreta te ukoćenošću tijela. Danas u svijetu od ove bolesti pati više od 20 milijuna ljudi, a samo u Hrvatskoj ih ima više od 15 tisuća.

Iako za ovu tešku bolest moždanog sustava još uvijek nije pronađen lijek, znanstvenici su dokazali kako postoji jasan signal koji otkriva postojanje bolesti.

Naime, međunarodni tim znanstvenika, predvođen njemačkim Institutom Max Planck, uspio je identificirati specifične obrasce moždanih valova koji precizno odražavaju težinu motoričkih simptoma kod oboljelih, piše ScienceAlert.

Parkinsonova bolest pogađa bazalne ganglije, dio mozga koji je zadužen za kontrolu pokreta. Bolest na pacijenta djeluje tako što njegovom mozgu onemogućuje sposobnost filtriranja informacija koje omogućuju stabilnost i preciznost njegovih pokreta. To kao posljedicu ima tremor, ukočenost mišića i usporenost pokreta.

Znanstvenici su dugo razglabali o tome da bi se promjene u radu bazalnih ganglija trebale očitovati u njihovoj električnoj aktivnosti, prvenstveno kao višak beta valova. Iako su ranije studije, provedene pomoću elektroda implantiranih duboko u mozak, potvrdile vezu između tih valova i simptoma, precizno tumačenje tih signala bilo je gotovo nemoguće.

Razlike u simptomima pacijenata, te nedostatak zdravih ljudi na kojima bi se provelo istraživanje, znanstvenicima je otežalo usporedbu moždanih aktivnosti između bolesnih i zdravih bazalnih ganglija. Upravo to jedan je od razloga zašto se nije došlo do proboja u liječenju Parkinsona.

Kako bi prevladali te prepreke, istraživači su objedinili pet različitih skupova podataka prikupljenih od 119 osoba s Parkinsonovom bolešću. Uspoređujući razlike u aktivnosti između jače i slabije pogođenih bazalnih ganglija unutar mozga svakog pojedinca, uspjeli su razaznati specifične ritmove skrivene unutar opće moždane buke.

Precizna identifikacija ritmova u bazalnim ganglijima mogla bi imati vrijednu ulogu u budućem liječenju tretmanom duboke moždane stimulacije.

Terapija bi se mogla dinamički prilagođavati promjenjivim ritmovima u mozgu pacijenta u stvarnom vremenu. To bi u velikoj mjeri moglo pomoći pacijentima da vrate kontrolu nad pokretima vlastitog tijela.