Znanost
Istraživanje doprinosi uspješnoj rehabilitaciji djece s oštećenjem vida
Od 7. do 9. srpnja u Zagrebu se održava 19. bijenalni sastanak Društva za istraživanje dječjeg vida (CVRS), koji okuplja sudionike iz 16 zemalja
Poslušaj članak
Cilj događaja je razmjena znanja stručnjaka različitih profila o istraživanju dječjeg vida i rehabilitaciji djece s oštećenjem vida. Organizatori događaja su Centar za pružanje usluga u zajednici ‘Mali dom’, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i Perkins International.
Pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Lora Vidović, izrazila je zadovoljstvo što je Mali dom suorganizator događaja.
– Mali dom je u cijelom svijetu po svom radu prepoznat kao mjesto izvrsnosti. To je mjesto iz kojeg se po cijeloj Hrvatskoj širi znanje što se tiče djece s teškoćama, pogotovo oštećenja vida – rekla je Vidović.
Naglasila je da su u posljednje tri godine povećana izdvajanja iz gradskog proračuna za osobe s invaliditetom za više od 80 posto. Zahvaljujući tome, socijalne ustanove su u tri godine imale 240 posto više korisnika.
– Gotovo najveće širenje imao je Mali dom, kroz otvaranje novih podružnica u Badalićevoj i na Zagrebačkom velesajmu i kroz zapošljavanje novih djelatnika. Nastavljamo s jačanjem naših socijalnih ustanova u kvaliteti njihova rada – rekla je Vidović.
Ravnateljica Malog doma, Tatjana Petrović, rekla je da je postignut značajan napredak u rehabilitaciji djece s oštećenjem vida.
– Danas imamo u Hrvatskoj više pružatelja usluga nego prije 20 godina. Znanstvene spoznaje se dosta koriste u rehabilitaciji djece s oštećenjem vida. Stoga je i slogan ovog sastanka ‘Znanost u službi rehabilitacije’, dakle znanost nije odvojena od rada na terenu. U Malom domu i u Centru Vinko Bek već u najranijoj dobi, prvim mjesecima života djeteta, radi se na vidnim stimulacijama koje rezultiraju značajnim poboljšanjima. Djeca dolaze na funkcionalnu procjenu vida u dobi od četiri mjeseca, ali i ranije. Obitelj dobiva upute na koji način poticati razvoj vida kod djeteta da bi se vid optimalno razvio s obzirom na oštećenje. Neka djeca nemaju dobar ostatak vida, percipiraju samo svjetlo, i oni su također kandidati za vidne stimulacije, gdje svako zadržavanje vidne percepcije služi kasnije za bolje učenje. Naime, oko 70 do 80 posto učenja male djece je kroz spontano gledanje, dakle korištenjem vida – pojasnila je ravnateljica Petrović.
Naglasila je da je danas često cerebralno oštećenje vida, a mali je postotak retinitis pigmentose, što je rezultat napretka medicine. Česta su oštećenja vida s dodatnim teškoćama u razvoju, te Mali dom provodi edukacijsko-habilitacijske programe za djecu s oštećenjem vida i dodatnim teškoćama u razvoju.
Naomi Dale iz Društva za istraživanje dječjeg vida istaknula je da su istraživanja bitna za razvoj smjernica. Značajno pomažu u rehabilitaciji i cjelokupnom razvoju djece s oštećenjem vida. Jedno od bitnih istraživanja je povezanost vida i mozga.
– U Velikoj Britaniji Registar osoba s oštećenjem ne sadrži podatke o djeci s oštećenjem vida. Djeca dolaze u bolnicu na intervencije u kojima sudjeluje mali broj stručnjaka, ali se oni dodatno educiraju – rekla je Dale.
Edukacijska rehabilitatorica iz Malog doma, Snježana Seitz, u svom je predavanju prikazala slučaj djeteta koje ima problema s vidnim funkcioniranjem nakon hemolitičkog uremijskog sindroma. Predstavila je način procjene i intervencije vezano za vidno funkcioniranje te proces vođenja roditelja i djeteta kroz četveromjesečnu habilitaciju.
– Konkretno smo radili edukaciju roditelja, adaptaciju okoline kako bi dijete puno bolje vidno funkcioniralo, te dozirano davanje zadataka. Rezultati su jako dobri, osobito što se tiče vidnog funkcioniranja, dijete sada nema nikakvih problema i ponovo se vraća u dječji vrtić. Ostali su još neki izazovi, kao mali izazovi s pažnjom i samoregulacijom, ali i to kreće na bolje – pojasnila je Seitz.
Doktorica Namita Jacob govorila je o radu s djecom s oštećenjem vida u Indiji. Naglasila je da su u Indiji i drugim državama gdje je boravila slični problemi vezani za oštećenje vida.
– Indija ima veliku populaciju koja treba pomoć, ali mali broj stručnjaka. U Indiji je velika incidencija katarakte, ali su prisutna i ostala oštećenja vida kao što su cerebralno oštećenje vida, prematurna retinopatija te oštećenja uslijed traumatskih ozljeda. Imamo jako dobre programe prevencije i rane intervencije, ali do problema dolazi kada se taj dio medicine treba spojiti s rehabilitacijom. Upravo je u velikoj populaciji rješenje – nemamo dovoljno stručnjaka, ali raspoloživi stručnjaci educiraju populaciju kako bi postala podrška djeci s teškoćama – pojasnila je doktorica Jacob.
Jedna od sudionica bijenalnog sastanka, Alessia Zanatta iz Italije, govorila je o aktivnostima u Siblings programu. Aktivnosti su namijenjene djeci od rođenja do 14. godine života.
– Svaka aktivnost je individualizirana s obzirom na dob i intelektualne sposobnosti. U kreiranju aktivnosti sudjeluje više stručnjaka kao što su oftalmolozi, edukacijski rehabilitatori. U aktivnosti se uključuje i obitelj, odnosno videća braća i sestre. Radi se o različitim aktivnostima – od kuhanja do plesa – a provode se u manjim grupama, u grupama od 5 do 7 djece, te je tako moguće posvetiti se svakom djetetu – objasnila je Zanatta. Naglasila je kako je glavni cilj ovih aktivnosti da se dijete osjeća ugodno i tako ostvaruje svoj puni potencijal.
Rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života
Poslušaj članak
Postavljanje dijagnoze cerebralne paralize često može biti kompliciran proces jer postoji više čimbenika koji mogu utjecati na razvoj ovog stanja.
No prema istraživanju objavljenom u časopisu Pediatrics: Open Science djeca s cerebralnom paralizom na dijagnozu više ne bi trebala čekati duže od 4. godine života, što donedavno nije bio slučaj, a ranija dijagnostika otvara prostor za bržu intervenciju i učinkovitiju rehabilitaciju mališana rođenih s ovim stanjem.
Istraživači iz američke Mreže za praćenje autizma i razvojnih teškoća prevalenciju cerebralne paralize ispitivali su na uzorku od 215 tisuća djece, što je uistinu respektabilna brojka za tako opsežnu studiju.
Otprilike polovica ispitivane djece imala je 8 godina tijekom istraživanja. Druga polovica imala je 4 godine, dakle prvi put u povijesti istraživanja cerebralne paralize stručnjaci su pratili prevalenciju za mlađu dobnu skupinu. Sveukupno, studija je otkrila da je 2,4 djece na 1000 imalo cerebralnu paralizu u dobi od 8 godina, pri čemu je spastična paraliza najčešći podtip. Gotovo 60 posto djece moglo je samostalno hodati.
Istodobno, četverogodišnjaci su imali sličnu prevalenciju od 2,2 na 1000, s većom vjerojatnošću da će dječaci imati dijagnozu cerebralne paralize od djevojčica u toj dobi
– Razumijevanje da se cerebralna paraliza dokumentira u različitim skupinama daje nam nove ciljeve za edukaciju i informiranje o riziku, ne samo za pružatelje usluga već i za rane intervencioniste, edukatore i, što je najvažnije, za njihove obitelji – rekao je Zachary Warren, glavni autor studije.
Tek da podsjetimo, rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života. Budući da je cerebralna paraliza trajno stanje uzrokovano oštećenjem mozga u razvoju, terapija nije usmjerena na izlječenje, već na maksimalno razvijanje djetetovih potencijala i postizanje što veće samostalnosti.
Novinar: Darko Vlahović
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell Press Blue pokazalo je da veći unos proteina nije uvijek bolji: za mnoge odrasle osobe koje nisu osobito tjelesno aktivne manji unos proteina mogao bi pridonijeti zdravijem starenju, pa čak i duljem životu
Poslušaj članak
Nakon analize više od 350 studija provedenih na ljudima, miševima i drugim organizmima, znanstvenici su utvrdili da smanjenje unosa proteina može poboljšati metabolizam, promijeniti način na koji stanice reagiraju na hranjive tvari, smanjiti oštećenja stanica i poboljšati njihovo funkcioniranje.
Međutim, koristi ovise o dobi, zdravstvenom stanju i razini tjelesne aktivnosti pojedinca.
– Potpuno je jasno da proteini imaju pozitivan učinak na rast mišića i odgovor organizma na tjelovježbu kod tjelesno aktivnih osoba – rekao je jedan od autora studije Dudley Lamming sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.
– No budući da većina ljudi živi relativno sjedilačkim načinom života, mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je zapravo potrebno, što vjerojatno ima negativne posljedice za zdravlje.
Nekoliko novijih istraživanja provedenih na ljudima pokazalo je da manji unos proteina može pomoći u smanjenju tjelesne težine i udjela masnog tkiva te istodobno poboljšati razinu šećera u krvi.
Metaistraživanje je također pokazalo da prekomjeran unos metionina, izoleucina i valina, aminokiselina od kojih su građeni proteini, može povećati rizik od pretilosti, upala i drugih bolesti povezanih sa starenjem.
Istodobno, druga istraživanja upućuju na to da veći unos proteina, osobito u kombinaciji s redovitom tjelovježbom, može pomoći starijim osobama u smanjenju tjelesne težine i gubitka mišićne mase povezanog sa starenjem.
Implantat pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga
Poslušaj članak
Sitni bežični implantat izazvao je oduševljenje kod slijepih osoba koje su vid izgubile zbog uznapredovale senilne makularne degeneracije (AMD).
U velikom međunarodnom kliničkom ispitivanju, više od 80 posto sudionika ostvarilo je značajno poboljšanje centralnog vida, a mnogi su nakon godina pogoršanja bolesti zahvaljujući implantatu ponovno mogli čitati slova, pa čak i riječi.
Implantat veličine 2×2 mm zamjenjuje oštećene stanice osjetljive na svjetlost u mrežnici, koji pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga.
Kamera ugrađena u specijalizirane naočale snima slike i šalje ih implantatu pomoću nevidljive svjetlosti bliskog infracrvenog zračenja. Implant zatim pretvara tu svjetlost u električne impulse, pomažući u obnavljanju prijenosa vizualnih informacija u mozak. Korisnici mogu prilagoditi postavke zumiranja i kontrasta kako bi poboljšali jasnoću vida.
Napredna atrofična AMD najčešći je uzrok trajne sljepoće kod starijih osoba i pogađa više od pet milijuna ljudi diljem svijeta. Kako AMD napreduje, središnje vidno polje postaje zamućeno jer su stanice mrežnice koje osjećaju svjetlost trajno oštećene.
U zdravom oku, ovi fotoreceptori hvataju svjetlost i pretvaraju je u električne signale. Ti signali putuju kroz živčane stanice u stražnjem dijelu oka, a zatim kroz vidni živac do mozga, gdje se formiraju slike.
Ovaj je implantat ono tehnološko čudo za koje smo do jučer vjerovali da je moguće samo u znanstveno-fantastičnim romanima. No to je čudo danas postalo stvarnost.
Nakon ovih rezultata, proizvođač uređaja, Science Corporation, podnio je zahtjeve za odobrenje kliničke upotrebe u Europi i Sjedinjenim Državama.
Tko su Purger i Purgerica?
Za inkluzivni dodatak nije važna samo dijagnoza
Održan sedmi online okrugli stol o digitalnoj pristupačnosti
Franko ostvario zapažen rezultat na Svjetskom prvenstvu
-
VijestiPrije 6 danaNaknada za prijelazno razdoblje usluge osobne asistencije
-
EU kutakPrije 5 danaOsobe s invaliditetom isključene iz hitnih službi i komunikacije
-
VijestiPrije 4 danaOsobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
in MREŽAPrije 8 satiZa inkluzivni dodatak nije važna samo dijagnoza
-
VijestiPrije 6 danaZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni
-
Video / podcastPrije 2 danaSmije li Gluha osoba dobiti informaciju koju svi ostali mogu čuti?
-
Osobe s invaliditetomPrije 9 satiOdržan sedmi online okrugli stol o digitalnoj pristupačnosti
-
In MetropolaPrije 4 danaBesplatne zdravstvene provjere na glavnom zagrebačkom trgu