Marija Selak Raspudić u zadnjem je sazivu Sabora bila moćan glas koji je zastupao prava osoba s invaliditetom. No u njezinoj su stranci Most posebno ponosni na činjenicu da je za saborsku govornicu izlazila s najviše obrazloženih zakonskih amandmana na plenarnim sjednicama, čime je stekla golem ugled kod birača iz desnog spektra i barem donekle vratila povjerenje javnosti da Sabor nije tek institucija za uhljebljavanje stranačkih poslušnika
Poslušaj ovaj članak
Gospođo Selak Raspudić, jednom ste izjavili kako osobe s invaliditetom moraju biti potpuno integrirane u društvo. Jeste li time mislili na izgradnju društva jednakih mogućnosti i je li u tom smislu u posljednjih par godina postignut izvjestan napredak?
– Tokom čitavog saborskog mandata aktivno sam se zalagala za unapređenje prava osoba s invaliditetom i u tom smislu ne smatram da je postignut dovoljan napredak. S obzirom da sam i sama ukazivala na brojne institucionalne poteškoće i njihova moguća rješenja, ne mislim da postoji opravdanje što aktualna vlast nije učinila više za osobe s invaliditetom. Rasprava o Zakonu o osobnoj asistenciji i pravima roditelja njegovatelja samo je jedan od primjera u kojem se nije htjelo više izaći u susret osobama s invaliditetom i sagledati njihove realne potrebe, nego se nastavilo inzistirati na provođenju loših rješenja.
Da bi se moglo govoriti o ključnim promjenama koje bi se mogle kvalitetno i aplicirati u praksi potrebno je prije svega da ljudi koji o tome odlučuju budu, ako ne iz struke ili iz branše, onda barem da budu senzibilizirani za područje kojim se bave, a ne kao što je danas slučaj. Koliko je ovo Ministarstvo bez razumijevanja, takta i osjećaja pokazuje i uspostava socijalnih mentora koji bi trebali pomoći osobama s invaliditetom pri zapošljavanju.
Sada su potpuno nevidljivi i svakih nekoliko mjeseci moraju potpisati privolu da postanu vidljivi na tržištu rada, a tvrtkama je puno jednostavnije plaćati kazne nego ispunjavati kvotu nego zaposliti osobe sa invaliditetom. Brojke govore da u ovom trenutku u Hrvatskoj 680.000 ljudi ima neku vrstu invaliditeta pa vidimo koliki je postotak nevidljivih ljudi o kojima država i sustav ne brinu, a istovremeno ne dozvoljavaju njihovim najbližima da to čine.
Vlada premijera Plenkovića donijela je tri važna zakona za osobe s invaliditetom – zakone o osobnoj asistenciji, inkluzivnom dodatku i povlasticama u prometu. Jeste li zadovoljni mjerama koje je vladajuća nomenklatura poduzela kako bi poboljšala položaj tih ljudi?
– Ne, nisam zadovoljna poboljšanjem položaja ljudi na koji su se navedene zakonske izmjene trebale odnositi. Također, novi zakon o obrazovanju koji je najavljivan za prosinac 2022. godine još nije ugledao svjetlo dana. U tom je zakonu trebalo biti riješeno i pitanje pomoćnika u nastavi čije je zanimanje trebalo biti priznato i trebali su biti doneseni svi drugi bitni akti neophodni da se tim ljudima konačno prizna radno pravni status. Već drugu školsku godinu zaredom oko 40 posto djece, koja imaju potrebu za pomoćnicima u nastavi, ne može pohađati nastavu jer nema dovoljno pomoćnika u nastavi, stručnih komunikacijskih posrednika i videćih pratitelja.
Most smatra da se taj problem treba hitno riješiti te se zalaže da se pomoćnicima u nastavi, stručnim komunikacijskim posrednicima i videćim pratiteljima omogući ugovor na barem 2 do 4 godine, ovisno o razredu kojega dijete pohađa, ugovor koji se neće prekidati zadnjim danom nastavne godine i fiksna mjesečna plaća, od 800 eura neto za razrednu nastavu, 900 eura za predmetnu nastavu i 1000 eura za srednju školu te isplaćivanje plaća po broju nastavnih sati umjesto sunčanih sati.
Danas se nalazimo u situaciji da se oni koji se trebaju brinuti o djeci s posebnim potrebama zapošljavaju ‘s ceste’. Baš iz tog razloga neophodne su stalne edukacije na trošak ili resornog ministarstva ili na trošak osnivača obrazovnih ustanova (županija i gradova). Treba provesti i praktičnu edukaciju (privikavanje) te razraditi mrežu regionalnih povjerenika koji bi na tjednoj, mjesečnoj i kvartalnoj bazi upozoravali središnje tijelo o problemima na terenu, ukazivali na probleme i pogreške, ali bi se i nudila konkretna rješenja čime bi se komunikacijski kanal ubrzao i put od problema do rješenja bio bi efikasniji.
Također smatram da usluga pomoć u kući i osobna asistencija nisu u koliziji te da nisu u koliziji ni usluga osobne asistencije i status roditelja njegovatelja te ćemo predložiti zakonske izmjene koje će omogućiti njihovo paralelno korištenje.
Most je stranka kojoj su društvena pravda i detoksikacija političkog života temelj predizbornog programa. Kako to namjeravate postići?
– Od hrvatske samostalnosti u percepciji hrvatskih građana kao konstanta postoji nisko povjerenje u pravosuđe i pravosudne institucije koje se podjednako odnosi na sudove i na državna odvjetništva. Kako bi se to izmijenilo, Most će se zalagati da se u pravosudnim tijelima uvede sustav kvalitete koji će se temeljiti na složenom praćenju kvalitete sudskih odluka, njihovoj usklađenosti sa sudskom praksom drugih sudova, koji će sustavno pratiti koje se radnje poduzimaju u sličnim i istovrsnim predmetima te koji će biti temelj za edukaciju i usmjeravanje sudova i sudaca da uspoređuju svoju praksu s drugim sudovima kao i da je po potrebi, i ako to smatraju opravdanim, mijenjaju i usklađuju.
Most će tražiti i zakonske izmjene s ciljem povećanog utjecaja objektivnih kriterija prilikom odlučivanja o napredovanju ili izboru pravosudnih dužnosnika uz inzistiranje na otvaranju mobilnosti između različitih pravnih struka i pravosudnih tijela, primjerice, u smislu olakšavanja mobilnosti pravosudnih dužnosnika između sudova i državnih odvjetništava.
Posebnu pozornost unutar pravosudnog sustava posvetit ćemo organizaciji državnih odvjetništava. Nedavni događaji oko izbora novog glavnog državnog odvjetnika u cijeloj su javnosti ponovo osvijestili probleme koji postoje u sustavu državnog odvjetništva. U tom smislu, Most će inzistirati na preciziranju zakonskih pretpostavki za izbor šefa DORH-a, ali osim toga potrebno je i provesti reviziju procesa odlučivanja unutar državnih odvjetništava kako bi se osigurali jasni mehanizmi kontrole i odgovornosti za odluke koje se donose unutar državnih odvjetništava.
Nadalje, imajući u vidu primarnu ustavnu i zakonsku ulogu državnih odvjetništava provest će se analiza svih nadležnosti i poslova koji su zakonima stavljeni u djelokrug državnih odvjetništava s ciljem rasterećenja državnih odvjetništava od dijela poslova u kojima ne postoji objektivna potreba za njihovim sudjelovanjem.
Nasuprot restriktivnim tendencijama koje neki politički akteri nastoje nametnuti kroz referendumsko zakonodavstvo Most će ostati privržen idealima i tradicijama hrvatske demokracije koja uvažava i mogućnost da građani neposredno donose odluke koje se na njih odnose i u tom smislu osnažiti građanske slobode prvenstveno kroz aktivnu participaciju građana u donošenju odluka koje usmjeravaju budućnost zemlje. U tom smislu, Most će tražiti da se na referendumima svih razina bitno smanji broj potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma te da se omogući prikupljanje potpisa elektroničkim putem, tj. putem sustava e-Građani. Most će inzistirati da se ne uvode nemogući uvjeti za valjanost odluka koje se donose na referendumu poput visokih kvoruma izlaznosti i sl. te će zahtijevati da se ograniče ovlasti Ustavnog suda Republike Hrvatske posebice glede mogućnosti ispitivanja usklađenosti ustavotvornog referendumskog pitanja s Ustavom Republike Hrvatske. Osim navedenoga, Most će posebno inzistirati na promjeni, pojednostavljenju i olakšavanju uvjeta za provedbu lokalnih referenduma na kojima se po prirodi stvari odlučuje o pitanjima koja su građanima vrlo bliska i povezana s njihovom svakodnevicom.
Borba protiv korupcije ima svoj preventivni i represivni aspekt. Jačanje preventivne strane smanjuje oslanjanje na represivni aparat koji dolazi na samom kraju koruptivnog procesa. Korupciji ne smije biti mjesta u javnom i državnom sektoru. Osobe koje preuzimaju najviše dužnosti moraju biti stručnjaci u svom području i svjesni važnosti što obnašanje takve dužnosti znači i spremni voditi vlastitim primjerom. Za učinkovitu borbu protiv korupcije potrebi su djelotvorni zakoni implementirani u praksi, ali prvenstveno ljudi od integriteta na vodećim funkcijama.
Nadalje, Most prepoznaje potrebu stvarnog jačanja neovisnih tijela koja su zadužena za borbu protiv korupcije, poput Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i to ponajviše jačanjem njihove neovisnosti te proširenjem njihovih ovlasti i automatskog pristupa setovima podataka iz službenih evidencija i baza podataka kojima raspolažu državna tijela.
I za kraj, jeste li kao žena koja je u zadnjem sazivu Sabora podnijela najviše zakonskih prijedloga i amandmana osjećali kao žrtva rodne neravnopravnosti? Vaše saborske kolegice Ivana Kekin, Sabina Glasovac i Katarina Peović u razgovoru za naš portal ustvrdile su da u Saboru vlada mizoginija i seksizam…
– Svi mi koji smo saborski zastupnici na poziciji smo moći u odnosu na obične građane, imajući u vidu privilegije koje imamo i utjecaj koji možemo ostvariti, stoga mi se čini neprimjerenim naglašavati našu ulogu žrtava. U trenucima kada se događaju seksistički istupi u prilici smo na njih glasno i jasno reagirati stoga to i sama činim. Neravnopravnosti ima u svim sferama našeg društva, međutim vjerujem da su upravo žene kroz svoju aktivnost i rad u ovom mandatu pokazale da u saboru ne smije biti mjesta predrasudama.
Posebno naglašavaju da Hrvatska ne smije stvoriti dva paralelna sustava osobne asistencije s različitim uvjetima rada jer bi to, upozoravaju, imalo negativne posljedice i za radnike i za korisnike usluge
Poslušaj članak
Regionalni industrijski sindikat (RIS) pozdravio je najavljene promjene u sustavu osobne asistencije koje je predstavilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, no upozorio je da se ključne odluke ponovno donose bez uključivanja predstavnika radnika.
U sindikatu ističu kako mogućnost zapošljavanja osobnih asistenata u ustanovama socijalne skrbi može predstavljati pozitivan iskorak jer donosi veću sigurnost radnog mjesta i stabilnije uvjete rada. Međutim, upozoravaju da je i dalje neizvjesna sudbina oko 3.400 osobnih asistenata zaposlenih u udrugama, koji se suočavaju s niskim plaćama, nesigurnim uvjetima rada i ograničenim mogućnostima poboljšanja materijalnih prava.
RIS podsjeća da još od ožujka traži sastanak s ministrom kako bi se razgovaralo o problemima u sustavu i mogućim rješenjima, ali odgovor još nije stigao. Smatraju da se o budućnosti sustava osobne asistencije ne može odlučivati bez ljudi koji ga svakodnevno održavaju.
Sindikat također upozorava na nejasnoće oko najavljenih plaća osobnih asistenata u javnom sustavu. Navode da su u javnosti izneseni različiti podaci o visini bruto plaće te da Ministarstvo još nije objasnilo kako će izgledati najavljeni ‘amortizacijski okvir’ kojim bi se izjednačili uvjeti rada zaposlenih u ustanovama i udrugama.
Posebno naglašavaju da Hrvatska ne smije stvoriti dva paralelna sustava osobne asistencije s različitim uvjetima rada jer bi to, upozoravaju, imalo negativne posljedice i za radnike i za korisnike usluge.
Iz RIS-a poručuju da podržavaju svaki korak koji vodi poboljšanju položaja osobnih asistenata, ali od Ministarstva očekuju cjelovit plan razvoja sustava koji će obuhvatiti sve osobne asistente, bez obzira na poslodavca, te uključivanje predstavnika radnika u daljnje donošenje odluka.
Osobni asistenti čine presudnu kariku u ostvarivanju samostalnosti osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, rekao je ministar Ružić
Posao osobnih asistenata je godinama potplaćen i nedovoljno prepoznat u društvu. Odlukom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o zapošljavanju u državnim ustanovama socijalne skrbi osobni asistenti će konačno ostvariti sva prava iz Kolektivnog ugovora
Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić je u srijedu na konferenciji za novinare istaknuo kako je cilj odluke osigurati dovoljan broj osobnih asistenata za pružanje usluge osobama s invaliditetom i teškoćama u razvoju. Ovom odlukom se provodi odluka i rješenje Ustavnog suda te Uredba Vlade o izmjenama Zakona o osobnoj asistenciji iz prosinca 2025. godine.
– Osobni asistenti čine presudnu kariku u ostvarivanju samostalnosti osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Uloga osobnih asistenata je različita jer korisnici usluga imaju različite potrebe. Trenutno je u sustavu oko 3.400 osobnih asistenata, a procijenjujemo da ih je potrebno još oko 2.000. Svijesni smo da osobnih asistenata nedostaje te odlukom Ministarstvo otvara mogućnost njihovog zapošljavanja u više od 50 ustanova socijalne skrbi kojima je osnivač Republika Hrvatska. Novi asistenti će se moći zaposliti u udrugama te u državnim ustanovama socijalne skrbi, a i postojeći asistenti će moći birati poslodavce, odnosno da li žele nastaviti raditi putem udruga ili se prijaviti na natječaje za zapošljavanje u državnim ustanovama socijalne skrbi – pojasnio je ministar Ružić.
Najavio je da će prvi natječaji za zapošljavanje osobnih asistenata biti objavljeni idući tjedan.
– Do stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o osobnoj asistenciji imamo institut osobe od povjerenja. U sredinama u kojima nema dostupnih osobnih asistenata korisnik može nominirati osobu od povjerenja koja ne ispunjava propisane edukacijske uvjete, a prijavljuje se uz rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad te dobiva pravo zapošljavanja na određeno vrijeme i stručnu edukaciju.Tako korisnik u najkraćem roku dobiva potporu osobnog asistenta – pojasnio je ministar Ružić.
Kao privremeno rješenje institut osobe od povjerenja može se koristiti u trajanju od najviše šest mjeseci. Po rješenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad jedna osoba može imati nekoliko osobnih asistenata. Ministar Ružić je kao novinu najavio da odluka o dodjeli osobnog asistenta neće sadržavati njegovo ime.
– Kao što uputnica u sustavu zdravstva vrijedi u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi tako će na temelju rješenja korisnik dobiti uslugu bilo gdje u Hrvatskoj od udruge ili pružatelja usluge čiji je osnivač država – rekao je ministar Ružić.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja
Poslušaj članak
Zračna luka Zadar napravila je još jedan važan iskorak prema stvaranju uključivijeg i pristupačnijeg iskustva putovanja pridruživši se međunarodnom programu Hidden Disabilities Sunflower.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja.
Hidden Disabilities Sunflower međunarodno je prepoznat program namijenjen osobama čije zdravstvene teškoće nisu vidljive na prvi pogled. To uključuje osobe s autizmom, ADHD-om, demencijom, kroničnim bolestima, anksioznim poremećajima te oštećenjima sluha ili vida.
Nošenjem vrpce, bedža ili druge oznake sa simbolom suncokreta putnici zaposlenicima i ostalim korisnicima daju do znanja da im je možda potrebno više vremena, dodatno razumijevanje ili pomoć.
Podrška može uključivati jasnije upute, pomoć pri snalaženju u zračnoj luci, više strpljenja u komunikaciji ili razumijevanje u stresnim situacijama. Na taj se način putovanje osobama s nevidljivim invaliditetom nastoji učiniti sigurnijim, jednostavnijim i ugodnijim.
U sklopu pristupanja programu, Zračna luka Zadar omogućila je putnicima preuzimanje Sunflower oznaka, a organizirana je i edukacija zaposlenika kako bi prepoznali značenje simbola te pružili odgovarajuću podršku osobama kojima je ona potrebna.
Edukacija djelatnika jedan je od ključnih elemenata programa jer doprinosi boljem razumijevanju različitih vrsta nevidljivih invaliditeta i razvoju vještina za primjeren pristup putnicima. Dobro educirani zaposlenici mogu pokazati veću razinu empatije, učinkovitije komunicirati te osigurati pozitivnije korisničko iskustvo.
Program Hidden Disabilities Sunflower ujedno pridonosi podizanju svijesti o nevidljivim invaliditetima, smanjenju predrasuda i poticanju razumijevanja u društvu. Osobama kojima je potrebna dodatna podrška omogućuje lakši pristup uslugama i ravnopravnije sudjelovanje u svakodnevnom životu, čime se gradi pristupačnije i uključivije okruženje za sve.
Primjer Zračne luke Zadar mogao bi potaknuti i druge zračne luke, javne ustanove, prijevoznike, bolnice, škole te trgovačke centre da uvedu ovu inicijativu. Širenjem programa povećala bi se dostupnost usluge, unaprijedila kvaliteta korisničkog iskustva i dodatno podigla svijest o potrebama osoba s nevidljivim invaliditetima.