Connect with us

in MREŽA

INTERVJU, MARIJA SELAK RASPUDIĆ Most u službi osoba s invaliditetom

Objavljeno

/

Foto: Privatni arhiv Marije Selak Raspudić

Marija Selak Raspudić u zadnjem je sazivu Sabora bila moćan glas koji je zastupao prava osoba s invaliditetom. No u njezinoj su stranci Most posebno ponosni na činjenicu da je za saborsku govornicu izlazila s najviše obrazloženih zakonskih amandmana na plenarnim sjednicama, čime je stekla golem ugled kod birača iz desnog spektra i barem donekle vratila povjerenje javnosti da Sabor nije tek institucija za uhljebljavanje stranačkih poslušnika

Poslušaj ovaj članak
Gospođo Selak Raspudić, jednom ste izjavili kako osobe s invaliditetom moraju biti potpuno integrirane u društvo. Jeste li time mislili na izgradnju društva jednakih mogućnosti i je li u tom smislu u posljednjih par godina postignut izvjestan napredak?

– Tokom čitavog saborskog mandata aktivno sam se zalagala za unapređenje prava osoba s invaliditetom i u tom smislu ne smatram da je postignut dovoljan napredak. S obzirom da sam i sama ukazivala na brojne institucionalne poteškoće i njihova moguća rješenja, ne mislim da postoji opravdanje što aktualna vlast nije učinila više za osobe s invaliditetom. Rasprava o Zakonu o osobnoj asistenciji i pravima roditelja njegovatelja samo je jedan od primjera u kojem se nije htjelo više izaći u susret osobama s invaliditetom i sagledati njihove realne potrebe, nego se nastavilo inzistirati na provođenju loših rješenja.

Da bi se moglo govoriti o ključnim promjenama koje bi se mogle kvalitetno i aplicirati u praksi potrebno je prije svega da ljudi koji o tome odlučuju budu, ako ne iz struke ili iz branše, onda barem da budu senzibilizirani za područje kojim se bave, a ne kao što je danas slučaj. Koliko je ovo Ministarstvo bez razumijevanja, takta i osjećaja pokazuje i uspostava socijalnih mentora koji bi trebali pomoći osobama s invaliditetom pri zapošljavanju.

Sada su potpuno nevidljivi i svakih nekoliko mjeseci moraju potpisati privolu da postanu vidljivi na tržištu rada, a tvrtkama je puno jednostavnije plaćati kazne nego ispunjavati kvotu nego zaposliti osobe sa invaliditetom. Brojke govore da u ovom trenutku u Hrvatskoj 680.000 ljudi ima neku vrstu invaliditeta pa vidimo koliki je postotak nevidljivih ljudi o kojima država i sustav ne brinu, a istovremeno ne dozvoljavaju njihovim najbližima da to čine.

Vlada premijera Plenkovića donijela je tri važna zakona za osobe s invaliditetom – zakone o osobnoj asistenciji, inkluzivnom dodatku i povlasticama u prometu. Jeste li zadovoljni mjerama koje je vladajuća nomenklatura poduzela kako bi poboljšala položaj tih ljudi?

– Ne, nisam zadovoljna poboljšanjem položaja ljudi na koji su se navedene zakonske izmjene trebale odnositi. Također, novi zakon o obrazovanju koji je najavljivan za prosinac 2022. godine još nije ugledao svjetlo dana. U tom je zakonu trebalo biti riješeno i pitanje pomoćnika u nastavi čije je zanimanje trebalo biti priznato i trebali su biti doneseni svi drugi bitni akti neophodni da se tim ljudima konačno prizna radno pravni status. Već drugu školsku godinu zaredom oko 40 posto djece, koja imaju potrebu za pomoćnicima u nastavi, ne može pohađati nastavu jer nema dovoljno pomoćnika u nastavi, stručnih komunikacijskih posrednika i videćih pratitelja.

Most smatra da se taj problem treba hitno riješiti te se zalaže da se pomoćnicima u nastavi, stručnim komunikacijskim posrednicima i videćim pratiteljima omogući ugovor na barem 2 do 4 godine, ovisno o razredu kojega dijete pohađa, ugovor koji se neće prekidati zadnjim danom nastavne godine i fiksna mjesečna plaća, od 800 eura neto za razrednu nastavu, 900 eura za predmetnu nastavu i 1000 eura za srednju školu te isplaćivanje plaća po broju nastavnih sati umjesto sunčanih sati.

Danas se nalazimo u situaciji da se oni koji se trebaju brinuti o djeci s posebnim potrebama zapošljavaju ‘s ceste’. Baš iz tog razloga neophodne su stalne edukacije na trošak ili resornog ministarstva ili na trošak osnivača obrazovnih ustanova (županija i gradova). Treba provesti i praktičnu edukaciju (privikavanje) te razraditi mrežu regionalnih povjerenika koji bi na tjednoj, mjesečnoj i kvartalnoj bazi upozoravali središnje tijelo o problemima na terenu, ukazivali na probleme i pogreške, ali bi se i nudila konkretna rješenja čime bi se komunikacijski kanal ubrzao i put od problema do rješenja bio bi efikasniji.

Također smatram da usluga pomoć u kući i osobna asistencija nisu u koliziji te da nisu u koliziji ni usluga osobne asistencije i status roditelja njegovatelja te ćemo predložiti zakonske izmjene koje će omogućiti njihovo paralelno korištenje.

Most je stranka kojoj su društvena pravda i detoksikacija političkog života temelj predizbornog programa. Kako to namjeravate postići?

– Od hrvatske samostalnosti u percepciji hrvatskih građana kao konstanta postoji nisko povjerenje u pravosuđe i pravosudne institucije koje se podjednako odnosi na sudove i na državna odvjetništva. Kako bi se to izmijenilo, Most će se zalagati da se u pravosudnim tijelima uvede sustav kvalitete koji će se temeljiti na složenom praćenju kvalitete sudskih odluka, njihovoj usklađenosti sa sudskom praksom drugih sudova, koji će sustavno pratiti koje se radnje poduzimaju u sličnim i istovrsnim predmetima te koji će biti temelj za edukaciju i usmjeravanje sudova i sudaca da uspoređuju svoju praksu s drugim sudovima kao i da je po potrebi, i ako to smatraju opravdanim, mijenjaju i usklađuju.

Most će tražiti i zakonske izmjene s ciljem povećanog utjecaja objektivnih kriterija prilikom odlučivanja o napredovanju ili izboru pravosudnih dužnosnika uz inzistiranje na otvaranju mobilnosti između različitih pravnih struka i pravosudnih tijela, primjerice, u smislu olakšavanja mobilnosti pravosudnih dužnosnika između sudova i državnih odvjetništava.

Posebnu pozornost unutar pravosudnog sustava posvetit ćemo organizaciji državnih odvjetništava. Nedavni događaji oko izbora novog glavnog državnog odvjetnika u cijeloj su javnosti ponovo osvijestili probleme koji postoje u sustavu državnog odvjetništva. U tom smislu, Most će inzistirati na preciziranju zakonskih pretpostavki za izbor šefa DORH-a, ali osim toga potrebno je i provesti reviziju procesa odlučivanja unutar državnih odvjetništava kako bi se osigurali jasni mehanizmi kontrole i odgovornosti za odluke koje se donose unutar državnih odvjetništava.

Nadalje, imajući u vidu primarnu ustavnu i zakonsku ulogu državnih odvjetništava provest će se analiza svih nadležnosti i poslova koji su zakonima stavljeni u djelokrug državnih odvjetništava s ciljem rasterećenja državnih odvjetništava od dijela poslova u kojima ne postoji objektivna potreba za njihovim sudjelovanjem.

Nasuprot restriktivnim tendencijama koje neki politički akteri nastoje nametnuti kroz referendumsko zakonodavstvo Most će ostati privržen idealima i tradicijama hrvatske demokracije koja uvažava i mogućnost da građani neposredno donose odluke koje se na njih odnose i u tom smislu osnažiti građanske slobode prvenstveno kroz aktivnu participaciju građana u donošenju odluka koje usmjeravaju budućnost zemlje. U tom smislu, Most će tražiti da se na referendumima svih razina bitno smanji broj potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma te da se omogući prikupljanje potpisa elektroničkim putem, tj. putem sustava e-Građani. Most će inzistirati da se ne uvode nemogući uvjeti za valjanost odluka koje se donose na referendumu poput visokih kvoruma izlaznosti i sl. te će zahtijevati da se ograniče ovlasti Ustavnog suda Republike Hrvatske posebice glede mogućnosti ispitivanja usklađenosti ustavotvornog referendumskog pitanja s Ustavom Republike Hrvatske. Osim navedenoga, Most će posebno inzistirati na promjeni, pojednostavljenju i olakšavanju uvjeta za provedbu lokalnih referenduma na kojima se po prirodi stvari odlučuje o pitanjima koja su građanima vrlo bliska i povezana s njihovom svakodnevicom.

Borba protiv korupcije ima svoj preventivni i represivni aspekt. Jačanje preventivne strane smanjuje oslanjanje na represivni aparat koji dolazi na samom kraju koruptivnog procesa. Korupciji ne smije biti mjesta u javnom i državnom sektoru. Osobe koje preuzimaju najviše dužnosti moraju biti stručnjaci u svom području i svjesni važnosti što obnašanje takve dužnosti znači i spremni voditi vlastitim primjerom. Za učinkovitu borbu protiv korupcije potrebi su djelotvorni zakoni implementirani u praksi, ali prvenstveno  ljudi od integriteta na vodećim funkcijama.

Nadalje, Most prepoznaje potrebu stvarnog jačanja neovisnih tijela koja su zadužena za borbu protiv korupcije, poput Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i to ponajviše jačanjem njihove neovisnosti te proširenjem njihovih ovlasti i automatskog pristupa setovima podataka iz službenih evidencija i baza podataka kojima raspolažu državna tijela.     

I za kraj, jeste li kao žena koja je u zadnjem sazivu Sabora podnijela najviše zakonskih prijedloga i amandmana osjećali kao žrtva rodne neravnopravnosti? Vaše saborske kolegice Ivana Kekin, Sabina Glasovac i Katarina Peović u razgovoru za naš portal ustvrdile su da u Saboru vlada mizoginija i seksizam…

– Svi mi koji smo saborski zastupnici na poziciji smo moći u odnosu na obične građane, imajući u vidu privilegije koje imamo i utjecaj koji možemo ostvariti, stoga mi se čini neprimjerenim naglašavati našu ulogu žrtava. U trenucima kada se događaju seksistički istupi u prilici smo na njih glasno i jasno reagirati stoga to i sama činim. Neravnopravnosti ima u svim sferama našeg društva, međutim vjerujem da su upravo žene kroz svoju aktivnost i rad u ovom mandatu pokazale da u saboru ne smije biti mjesta predrasudama.

in MREŽA

Iva o životu, radu i identitetu nagluhe osobe

Objavljeno

/

Napisao/la:

Žena sa sunčanim naočalama stoji vani ispred drvene ograde, s prirodom i zelenilom u pozadini. U gornjem lijevom kutu piše: „inPORTAL VIDEO – Svijet gluhih s Ivom Baričević“, a dolje u kadru stoji natpis: „Epizoda 2 – Intervju s osobom s oštećenjem sluha“.
Foto: In Portal

U razgovoru s Vesnom, Iva – zaposlenica zaštitne radionice URIHO – otkriva što je pokreće, kako vidi svoj profesionalni i osobni razvoj te što znači biti nagluha osoba u današnjem društvu

Na pitanje da opiše sebe u pet riječi, bez razmišljanja navodi: iskrenost, pravednost, detaljist, velikodušnost, inteligencija.

I baš ta ‘detaljistička’ crta istaknula se i kroz anegdotu s posla – kada ju je kolegica prozvala ‘đavoljim odvjetnikom’ zbog oštrog oka za pravopisne greške. ‘Neki đavo mi nije dao mira’, kroz smijeh dodaje, pojašnjavajući kako perfekcionizam vidi kao sredstvo za kvalitetu, a ne kao neurotični imperativ.

Već sedam godina radi kao defektolog u URIHO-u. Iako se službeni naziv struke promijenio u ‘edukacijski rehabilitator’, Iva priznaje kako je nova terminologija još uvijek u procesu prilagodbe.

– Još uvijek nije ukorijenjena u jeziku, ali primjećujem pomake – osobito na društvenim mrežama.

Iva je nagluha osoba, koristi slušni aparat, znakovni jezik i prevoditeljicu. Ta višestruka komunikacijska sredstva nisu joj prepreka, već alat za ravnopravno sudjelovanje u profesionalnom i društvenom životu.

– Prevoditeljica mi pomaže u situacijama kada nisam sigurna kako bih nešto sama prevela – iskreno priznaje.

Ovaj intervju s Ivom, koji možete pogledati i poslušati na YouTubeu, ne prikazuje samo radnu svakodnevicu jedne osobe s invaliditetom, već i osobnu borbu i ustrajnost u traženju profesionalnog identiteta, borbi za inkluzivnost i društvo koje bolje razumije različitosti.

Nastavite čitati

in MREŽA

Udruga PUŽ proslavila 30 godina djelovanja

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na slici je prikazana grupa ljudi koja sjedi u prostoriji. Neki od njih koriste invalidska kolica. U pozadini se vidi zid s crtežima i satom, a na desnoj strani slike nalazi se ukrasno drvo s papirnatim listovima. Prostorija izgleda kao učionica ili dvorana za sastanke.
Foto: Anita Blažinović

Ova obljetnica nije samo podsjetnik na prošlost, nego i poziv – da i dalje budemo dio Puževog puta u život. Hvala vam što ste s nama. Hvala vam što vjerujete. I hvala vam što zajedno činimo razliku, rekla je predsjednica Maja Tabak

Poslušaj članak

Udruga roditelja djece s posebnim potrebama Put u život – poznatija kao PUŽ – obilježila je u četvrtak, 15. svibnja 2025. godine, 30 godina predanog rada, borbe za inkluziju i stvaranja zajednice u kojoj svaki član ima svoje mjesto.

Svečanost je održana u prostorima njihove Puževe kućice, a okupila je mnoge uzvanike, predstavnike drugih udruga, institucija, organizacija, ali i veliki broj samih korisnika udruge.

Program je vodila Veronika Štefanko, a svečanost je započela obraćanjem predsjednice udruge Maje Tabak. U nadahnutom govoru, Tabak je podsjetila na sve ono što je PUŽ postigao kroz tri desetljeća.

– Trideset godina – tri desetljeća upornosti, podrške, ljubavi i zajedništva. Trideset godina u kojima smo rasli uz našu djecu s teškoćama u razvoju, a danas mlade osobe s invaliditetom – rekla je, dodavši kako je sve započelo iz potrebe, ali i iz hrabrosti roditelja koji nisu pristajali na ‘ne može se’.

Posebno je istaknuta uloga osnivačice i dugogodišnje predsjednice Vesne Budak, čiji je duh i danas prisutan u radu udruge, iako je prerano preminula.

– Temelji koje je ugradila u sve nas i dalje postoje. Mi nismo samo udruga – mi smo obitelj. Mjesto gdje se slušamo, pomažemo, učimo jedni od drugih i zajedno rastemo – naglasila je Tabak.

Tabak je podsjetila i na tri ključna postignuća koja su obilježila rad udruge i ostavila snažan trag u hrvatskom društvu.

– Prije 20 godina PUŽ je pokrenuo inicijativu kojom je deset asistenata počelo raditi u četiri osnovne škole u Zagrebu. Danas u Hrvatskoj djeluje oko 3000 pomoćnika u nastavi.

Zahvaljujući Puževoj inicijativi, prije 19 godina pokrenut je specijalizirani prijevoz u sklopu ZET-a koji još uvijek vozi djecu u vrtiće i škole diljem Zagreba.

– Kupljena 2003. godine, a useljena 2007., Puževa kućica postala je centar okupljanja, podrške i aktivnosti, simbol zajedništva i upornosti – kaže Tabak i dodala kako je udruga tijekom godina provela više od 190 projekata, od velikih europskih do manjih lokalnih, a za sve to – naglasila je Tabak – zaslužni su i brojni volonteri, suradnici i prijatelji PUŽ-a.

– Bez vas – od mladih na civilnom služenju vojnog roka, do vatrogasaca i policajaca – naš put bio bi puno teži – istaknula je.

Posebno dirljiv trenutak svečanosti bila su svjedočanstva članova i korisnika udruge. Među njima i priča Danijele Horvat, koja je istaknula da PUŽ nisu samo brojke, već ljudi i njihove priče.

– PUŽ je pomogao meni i mojoj obitelji, i to ne samo kroz projekte, već kroz osjećaj da nismo sami – rekla je.

Program su nastavili mladi korisnici udruge, simbolično preuzimajući kormilo. Ivan Budak je izveo svoju pjesmu ‘Puževa kućica’, a Mateja Repselj pročitala svoj tekst ‘Naš put u PUŽ-u’.

Dramska skupina udruge izvela je predstavu ‘Korak do sreće’, čiji su izvođači bili upravo članovi udruge: Ivan Budak, Mateja Repselj, Josip Zadro Jurčević, Lucija Tonković i Bruno Iveković. Predstava je završila zajedničkim pjevanjem pjesme ‘Nije svejedno’ grupe Adastra, a scenarij i režiju potpisuje Veronika Štefanko.

Na samom kraju programa, dopredsjednica udruge Vikica Pavić dodijelila je zahvalnice za dugogodišnji nesebični volonterski rad Sanji Sruk, Andreji Pletko i Klaudiji Sikvić.

Svečanost je, kako i priliči velikom jubileju, završila toplim druženjem i domjenkom, uz smijeh, prisjećanja i planove za budućnost.

– U budućnost gledamo pozitivno. Naša djeca, danas mladi ljudi, međusobno su povezana, podržavaju se i uvažavaju. S punim povjerenjem ih uvodimo u rad udruge, jer ova kućica je nastala zbog njih – i ostaje njihova. Ova obljetnica nije samo podsjetnik na prošlost, nego i poziv – da i dalje budemo dio PUŽ-evog puta u život. Hvala vam što ste s nama. Hvala vam što vjerujete. I hvala vam što zajedno činimo razliku – zaključila je predsjednica Tabak porukom koja sažima duh PUŽ-a.

Nastavite čitati

in MREŽA

U utrci Run for Down sudjelovali brojni Zagrepčani i djeca s Down sindromom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Skupina djece i mladih s Down sindromom i njihovih pratitelja okupljena je uoči utrke, svi odjeveni u zelene sportske majice s brojevima. Sudionici su nasmijani i uzbuđeni, spremni za početak događaja na otvorenom.
Foto: Ivana Vranješ

Brojni Zagrepčani svih generacija u subotu su pokazali veliko srce sudjelovanjem na dobrotvornoj utrci ‘Run for Down’

Poslušaj članak

Utrku je četvrtu godinu zaredom na zagrebačkom Bundeku organizirala Udruga za sindrom Down Grada Zagreba i Zagrebačke županije u suradnji s Atletskim klubom ‘Perpetuum Mobile’, s ciljem podizanja svijesti o Down sindromu i potrebama osoba koje s njime žive.

Sva sredstva od kotizacije namijenjena su radu Udruge za sindrom Down Zagreb, koja pruža podršku osobama sa sindromom Down i njihovim obiteljima.

U maloj utrci na 150 metara trčala su djeca s Down sindromom te drugi najmlađi natjecatelji uz zdušnu podršku roditelja. Odrasli Zagrepčani trčali su 5000 metara, dok su neki od njih svoj doprinos za osobe s Down sindromom dali hodanjem 1700 metara. Među trkačima bili su također djelatnici tvrtke Končar te policijski službenici. Tijekom utrke vladao je pravi sportski duh, a veseloj atmosferi pridonijele su sportske i likovne radionice za djecu.

Alen Lesički iz Atletskog kluba ‘Perpetuum Mobile’ rekao je da ove godine na utrci sudjeluje više od tisuću trkača, te da je to najveća utrka do sada.

– Osnovni cilj utrke je da kao društvo pošaljemo prema osobama s Down sindromom poruku zajedništva, potpore i inkluzije. Utrka ima značaj za djecu s Down sindromom u mentalnom smislu jer publika navija za njih dok trče, a to stvara pozitivne emocije. Djeca s Down sindromom osjećaju pripadnost društvu i cilj utrke je da osjete pripadnost – istaknuo je Lesički.

U utrci je prvi put sudjelovala Draženka Kovačević s 21-godišnjom kćerkom Anom Paulom Kovačević, koja je osoba s Down sindromom.

– Ana Paula je moje treće dijete, imam dvije starije kćeri. Međutim, prekrasno je biti majka djeteta s Down sindromom, radi se o jednom neprocjenjivom iskustvu. Ana Paula je završila srednju školu i radi u duty free shopu u Zračnoj luci ‘Franjo Tuđman’, lijepo se uklopila na radnom mjestu, prihvaćena je, uči strane jezike te voli razne stvari kao i drugi – rekla je Kovačević. Naglasila je da je sretna što sudjeluje u utrci jer na taj način pokazuje zahvalnost Udruzi Down koja je velika podrška njezinoj kćeri.

Uzbuđenje zbog sudjelovanja u utrci Ana Paula nije krila.

– Ova utrka mi pruža veliko veselje. Nadam se da ću se pokazati uspješnom. Sretna sam što ću se moći i družiti s drugima – rekla je Ana Paula.

Zagrepčanka Martina Jozanović četvrtu godinu zaredom sudjelovala je u utrci ‘Run for Down’, a to će činiti i ubuduće. Naglasila je da s puno emocija sudjeluje u utrci jer su djeca s Down sindromom posebna i želi im pomoći na neki način. Poručila je da je predivno vidjeti ovu djecu i njihove roditelje sa smiješkom na licu kao da za njih problemi ne postoje.

U utrci je sudjelovala i obitelj Fabijanić.

– Prošle godine sam sudjelovala s kćerkom Anom Magdalenom, a ove godine pridružio nam se suprug Krešimir. Puno nam znači što možemo pomoći malim doprinosom, kotizacijom koju smo platili i biti dio utrke, srce nam je puno. Osobe s Down sindromom su drugačije, ali su prekrasne i trebamo sve učiniti da ih integriramo, jer oni to zaslužuju – rekla je Gorana Vignjević-Fabijanić.

Dio ovog lijepog događaja od prošle godine su učenici zagrebačke II. gimnazije, a svoju humanost pokazuju kao volonteri u radionicama za djecu.

Nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture i voditeljica volonterske grupe u II. gimnaziji Mirna Radojičić izrazila je zadovoljstvo suradnjom s Udrugom za sindrom Down Zagreb.

– Preko volonterske grupe gimnazija puno truda i vremena ulaže u razvoj empatije, društvene korisnosti i socijalne uključivosti učenika. Na kraju oni zaključe da su veći dobitnici od onih kojima pomažemo. Podržavamo puno humanitarnih akcija, gimnazija organizira i božićni sajam koji je humanitarnog karaktera, doniramo udrugu koju odaberemo, jednom mjesečno se trudimo pomoći ranjivim društvenim skupinama – ispričala je Radojičić.

Gimnazija je već surađivala s udrugama ‘Krijesnica’, ‘Veliko srce, malom srcu’, ‘Mali zmaj’, zakladom ‘Biskup Josip Lang’.

– Za naše učenike je nešto najljepše kad mogu pokloniti svoje slobodno vrijeme i trud, podijeliti svoju ljubav s drugom djecom, pogotovo s djecom s Down sindromom koja su poznata kao djeca puna ljubavi i koja se vole družiti. Iz godine u godinu čekamo trenutak kada ćemo moći podijeliti ljubav s tom djecom – rekla je Radojičić.

Učenica II. gimnazije Lucija Todorić prvi put je sudjelovala kao volonterka na utrci ‘Run for Down’. Naglasila je kako je to za nju jedno lijepo iskustvo te je sretna što kao volonterka može pomoći u humanoj akciji.

Učenica Luna Cota na utrci je volontirala i prošle godine.

– Drago mi je da mogu pomoći drugima. Lijepo je što se organizira ovakva akcija za djecu s Down sindromom, ova djeca trebaju imati jednake prilike kao i druga djeca – rekla je Luna Cota, članica volonterske grupe II. gimnazije.

Osim sudjelovanjem u utrci, građani su mogli pomoći Udruzi za sindrom Down Zagreb donirajući sredstva kupnjom kreativnih radova članova udruge. Vrijedne ruke osoba s Down sindromom izradile su narukvice, svijeće, sapune, teglice, oslikale majice…

– Netko može više, netko manje, ali se iskorištavaju sve njihove mogućnosti. Tako se obogaćuje njihov dan, ali i život – rekla je voditeljica radionice Ana Listač-Kovač.

Nastavite čitati

U trendu