Connect with us

in MREŽA

INTERVJU, LUKA BAKOVIĆ Rekao sam sebi: ‘Luka spreman si, moćan si i možeš baciti daleko’

Objavljeno

/

Na slici je čovjek koji u zubima drži medalju nakon što ju je osvojio na natjecanju. Obučen je u bijelo crvenu trenirku. Čovjek je sretan i nasmijan.
Foto: Hrvatski paraatletski savez

Popričali smo s mladim hrvatskim paraolimpijcem Lukom Bakovićem koji je imao debi iz snova na Paraolimpijskim igrama u Parizu

Poslušaj članak
Poštovani gospodine Bakoviću, u Parizu ste prvi put nastupili na Paraolimpijskim igrama i odmah ste osvojili broncu. Kakav je osjećaj bio braniti hrvatsku čast na Paraolimpijskim igrama i kako ste zadovoljni Vašim uspjehom?

Stvarno je bio lijep osjećaj nastupiti na Paraolimpijskim igrama. Prije sam mislio da je nastupati na Paraolimpijskim igrama isto kao i na Svjetskom ili Europskom prvenstvu, ali skroz je drugačije. Puni stadioni, vruć ambijent, to je baš nešto posebno. Što se tiče osvojene medalje, mislim da nije moglo bolje, moje prve Igre i odmah medalja. Jako sam sretan zbog toga. Prošlo je tri mjeseca, sada se okrećemo novim izazovima, idemo u nove pobjede i idemo biti što bolji na sljedećim natjecanjima.

Ova godina za Vas je bila godina iz snova, uzeli ste i svoju prvu medalju na Svjetskim prvenstvima osvojivši broncu u japanskom Kobeu, prije Pariza. Koja je tajna vaših uspjeha ove sezone?

Prije pet godina sam počeo trenirati atletiku, prije toga sam bio u taekwondou. Ove sam sezone malo ojačao, dobro smo se spremili fizički i tehnički. Kad idete na natjecanja najvažnije je biti samouvjeren i čvrst u glavi, a kad si spreman i kad živiš za to, rezultati sami dolaze.

I u para taekwondou ste ostvarivali zavidne rezultate – kako je na Vas utjecala promjena sporta u kojem ste bili i više nego uspješni?

– Sa 11 godina sam počeo trenirati taekwondo. Kad sam krenuo s treniranjem uopće nisam znao da postoji para taekwondo, počeo sam trenirati sa svima drugima, a za para taekwondo sam saznao tek kada je Ivan Mikulić 2011. godine osvojio europsko zlato. Te 2014. godine osvojio sam svjetsko i europsko zlato, a potom su ukinuli kategoriju prema stupnju oštećenja u kojoj sam se natjecao. Bilo mi  je teško to podnijeti jer mi je taman krenulo, ali pomirio sam se s tim. Nastavio sam i dalje trenirati taekwondo i nastupati u standarnoj konkurenciji, tu sam također uzimao medalje s državnih natjecanja, a onda sam se na nagovor nekih ljudi prebacio na atletiku što je bio pun pogodak. Nadam se da će me zaobići ozljede te da će i u budućnosti biti svjetskih, europskih i paraolimpijskih medalja.

Jesu li već počele pripreme za ciklus Los Angelesa, mislite li da 2028. možete do najsjajnijeg odličja?

– Prije mjesec dana sam počeo s pripremama za sljedeću sezonu i jako sam zadovoljan kako teku pripreme jer sam po bacanju, rezultatima, ali svim ostalim segmentima puno bolji nego što sam bio lani u ovoj fazi treninga. Mislim da bi sljedeća sezona trebala biti još uspješnija. Već smo se počeli pripremati za Svjetsko prvenstvo u New Delhiju koje bi trebalo biti u listopadu ili studenom iduće godine. San svakog sportaša je da se plasira na Paraolimpijske igre. Moj cilj je biti najbolji i jednog dana uzeti to zlato. Trenirati ću i raditi svaki dan kako bih taj cilj i ostvario.

Hoće li Vam iskustvo iz Pariza pomoći u pripremi za sljedeće Paraolimpijske igre?

– Naravno da će mi pomoći. Svako natjecanje daje jedno novo iskustvo. Na natjecanju prije Svjetskog prvenstva u Japanu mi se otvorilo i prenio sam tu formu tamo te osvojio medalju. Svako je natjecanje važno i svako natjecanje donosi neko novo iskustvo, nebitno je li to Svjetsko prvenstvo, Europsko prvenstvo ili Paraolimpijske igre. Na Paraolimpijskim igrama u Parizu je bila posebna čar nastupati jer je na stadionu bilo 50.000 ljudi. Rekao sam sebi: ‘Luka spreman si, moćan si i možeš baciti daleko’, bacio sam najbolji hitac i odlično je ispalo. Moj cilj je u budućnosti biti još bolji, tehnički spremniji i biti čvrst u glavi, a onda će doći još bolji rezultat.

Koja je Vaša poruka svima onima koji tek počinju svoj parasportski put?

– Neka treniraju i uživaju u sportu jer im sport puno dobroga može donijeti. Kroz sport mogu poboljšati svoje zdravlje, ali i vidjeti nova mjesta te upoznati nove ljude. Sport je nešto predivno i svima preporučam da se njime bave.

in MREŽA

TOMISLAV ŠILIPETAR Hoće li slikar s invaliditetom završiti na ulici

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: In Portal

U ovom gradu, mom Zagrebu, osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda

Akademski slikar Tomislav Šilipetar ovih se dana ne bavi umjetničkim stvaralaštvom, opterećen je brigama, napet i uznemiren zbog rješenja o deložaciji iz ateljea u vlasništvu Grada Zagreba.

U tom je ateljeu na Jarunu ovaj 39-godišnji umjetnik s invaliditetom boravio cijelo jedno desetljeće i stvorio zavidan umjetnički opus. No s rješenjem o deložaciji, pita se Tomislav, što će biti s njegovim djelima i  opremom, hoće li završiti na ulici, gdje će ubuduće stvarati umjetnička djela i na taj način, kao slikar s invaliditetom, pridonositi inkluzivnosti kulturne scene u metropoli?

– Najprije želim pojasniti kako u rješenju Grada Zagreba o deložaciji iz ateljea nema ništa skandaloznog, kako su to predstavili neki mediji. Od takvog senzacionalizma, neutemeljenog i štetnog, ograđujem se i kao čovjek i kao umjetnik – kaže nam Tomislav.

– Rješenje je izdano u skladu sa zakonom, to je posve jasno, no vjerovao sam, a i dalje vjerujem, u senzibiliziranost ove Gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Grad Zagreb dobitnik je brojnih priznanja kao mjesto inkluzivnosti i tolerancije, a da je to opravdano mogu i sam mogu posvjedočiti kao umjetnik s invaliditetom. U ovom gradu osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda. I na tome sam iskreno zahvalan! Stoga bih ovim putem uputio molbu gradskim vlastima da ponovno razmotre moj slučaj, pokažu empatiju kao i nebrojeno puta kada je riječ o osobama s invaliditetom, te iznađu rješenje za neki novi prostor u kojemu bih nastavio stvarati umjetnička djela. Uzgred, u zgradi u kojoj sam trenutačno nalaze se još dva prazna prostora u vlasništvu Grada, idealna za novi atelje.

Ne tražim milostinju, već samo pravo na rad i dostojanstvo koje mi kao umjetniku i osobi s invaliditetom pripada – zaključuje Tomislav.

Nastavite čitati

in MREŽA

POREČ Inkluzivni projekt nastavlja privlačiti osi populaciju u sport

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje čovjeka bez noge u teretani kako diže uteg na benču. Čovjek ima ruke u zraku i digao je uteg visoko.
Foto: Arhiva

Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju

Grad Poreč već godinama glasi za jedan od najinkluzivnijih gradova u Hrvatskoj. To je zato jer dugi niz godina radi na inkluzivnim projektima koji osobama s invaliditetom podižu kvalitetu života na razinu više. Jedan od takvih projekata je i projekt ‘Ja mogu trenirati’.

Ovaj projekt počeo je davne 2019. godine, kad je otvorena prva teretana prilagođena osobama s invaliditetom u Poreču, a sada se održava osmu godinu za redim pod nazivom ‘I ja mogu trenirati 6’.

Inkluzivno-sportski projekt ‘I ja mogu trenirati’ provodi Body building klub Veli Jože, u partnerstvu s Društvom invalida Poreč.

U ovom projektu naglasak je stavljen na poticanje zdravih životnih navika kroz sportske aktivnosti i aktivan način života. Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, te na taj način podići kvalitetu njihova života.

 Projekt je financiran iz proračuna Grada Poreča, a za ovogodišnje aktivnosti izdvojeno je 10,650 eura. Potpisnici ugovora za financiranje aktivnosti projekta bili su predsjednik Body building kluba Veli Jože, Dalibor Jakovčić i gradonačelnik Grada Poreča Loris Peršurić.   

Projekt ‘I ja mogu trenirati 6’ provodit će se kroz cijelu ovu godinu. Treninzi će se odvijati u teretani u potpunosti prilagođenoj osobama s invaliditetom, dva puta na tjedan od po dva sata.

Kroz trening se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju pokušava razviti zdrava navika vježbanja i brige za svoje tijelo. Kako bi se sve vježbe pravilno odradile, te kako ne bi došlo do ozljeda, treninzi će se odvijati u prisustvu stručnog fitness trenera i fizioterapeuta.

Osim na sa mom vježbanju, fokus je također usmjeren na povezivanje osoba s invaliditetom i djece s teškoćama s drugim članovima kluba ‘Body building kluba Veli Jože’, ali i sa drugim sportskim dionicima na području Grada Poreča.

Na taj način osobe s invaliditetom jačaju svoje socijalne vještine, smanjuje se rizik od njihove socijalne isključenost, te im se otvaraju vrata infiltraciju u druge sportske aktivnosti u Poreču, ali i veću integraciju u životnu zajednicu Grada Poreča u svim društvenim sferama.

‘Body building kluba Veli Jože’ poziva sve zainteresirane osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju da se priključe besplatnim treninzima u prostorima kluba  (Vukovarska 4) i tako poboljšaju svoje zdravlje, razviju samopouzdanje i steknu neka nova iskustva.

Nastavite čitati

in MREŽA

SISAK Monodrama s novim pogledom na autizam

Objavljeno

/

Foto: arhiva

Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest

Iako se 2. travnja obilježava Dan svjesnosti o autizmu Sisak je odlučio i dalje pričati i baviti se temom autizma.

Upravo zato, ove subote, 18. travnja u koncertnoj dvorani Centra Sisačko-moslavačke županije (Ulica Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26) održat će se edukativna monodrama pod nazivom  ‘Kako razumjeti mene sa autizmom’ Autor ove monodrame koja priča o gorućoj temi autizma, je glumac i redatelj Jasmin Salkić.

Ovu monodramu kojom će se publici približiti svijet osoba s autizmom, organizira Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije

Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest za osobe iz spektra autizma. To je tako jer Jasmin magistar društvenih znanosti koji za kruh zarađuje kao defektolog – oligofrenolog pa je tek nakon toga odličan glumac.

Kroz svoju monodramu Jasmin će povezati svoje stečeno stručno znanje i umjetničko stvaralaštvo koje na edukativan način podiže svijest duboko utječući na promjenu stavova publike koja pogleda ovu predstavu. Kroz monodramu “Kako razumjeti mene sa autizmom” kroz opis dnevnih tema isprepleće se satira i koja bez obzira na to zadržava toplu notu kroz poruke, poštovanja, razumijevanja i zahvalnosti.

Ova edukativna monodrama namijenjena je različitoj publici – liječnicima, roditeljima, djelatnicima koji rade u odgojno-obrazovno sustavu, svima onima koji žele pobliže shvatiti autizam i život osoba koje se s njim bore.

Ako i vi želite pobliže saznati kako što osobe s autizmom prolaze svaki dan, ali i što prolazi roditelj osobe s autizmom ili oni čiji je posao briga za djecu iz autističnog spektra, onda je ovo predstava za vas.

S obzirom na to da je broj mjesta za gledanje ove hvalevrijedne predstave ograničen, rezervacije za karte treba podnijeti unaprijed. Svoje mjesto možete rezervirati  pozivom na broj telefona 091/4050 533, radnim danom,  u vremenu od 9 do 15 sati.  Karte se mogu preuzeti i platiti na licu mjesta u sjedištu Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije (Jelene Babić 18 – Mala kuća).

Također, karte se mogu preuzeti i na dan predstave 18. travnja, sat vremena prije  predstave u Sisku, u zgradi bivše Komande (Ulici Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26).

Nakon  predstave organizirat će se i kraći razgovor s autorom i glumcem Jasminom Salkićem koji će rado odgovoriti na sva stručna i roditeljska pitanja vezana uz poremećaje iz spektra autizma.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu