Poštovani gospodine Bakoviću, u Parizu ste prvi put nastupili na Paraolimpijskim igrama i odmah ste osvojili broncu. Kakav je osjećaj bio braniti hrvatsku čast na Paraolimpijskim igrama i kako ste zadovoljni Vašim uspjehom?
– Stvarno je bio lijep osjećaj nastupiti na Paraolimpijskim igrama. Prije sam mislio da je nastupati na Paraolimpijskim igrama isto kao i na Svjetskom ili Europskom prvenstvu, ali skroz je drugačije. Puni stadioni, vruć ambijent, to je baš nešto posebno. Što se tiče osvojene medalje, mislim da nije moglo bolje, moje prve Igre i odmah medalja. Jako sam sretan zbog toga. Prošlo je tri mjeseca, sada se okrećemo novim izazovima, idemo u nove pobjede i idemo biti što bolji na sljedećim natjecanjima.
Ova godina za Vas je bila godina iz snova, uzeli ste i svoju prvu medalju na Svjetskim prvenstvima osvojivši broncu u japanskom Kobeu, prije Pariza. Koja je tajna vaših uspjeha ove sezone?
– Prije pet godina sam počeo trenirati atletiku, prije toga sam bio u taekwondou. Ove sam sezone malo ojačao, dobro smo se spremili fizički i tehnički. Kad idete na natjecanja najvažnije je biti samouvjeren i čvrst u glavi, a kad si spreman i kad živiš za to, rezultati sami dolaze.
I u para taekwondou ste ostvarivali zavidne rezultate – kako je na Vas utjecala promjena sporta u kojem ste bili i više nego uspješni?
– Sa 11 godina sam počeo trenirati taekwondo. Kad sam krenuo s treniranjem uopće nisam znao da postoji para taekwondo, počeo sam trenirati sa svima drugima, a za para taekwondo sam saznao tek kada je Ivan Mikulić 2011. godine osvojio europsko zlato. Te 2014. godine osvojio sam svjetsko i europsko zlato, a potom su ukinuli kategoriju prema stupnju oštećenja u kojoj sam se natjecao. Bilo mi je teško to podnijeti jer mi je taman krenulo, ali pomirio sam se s tim. Nastavio sam i dalje trenirati taekwondo i nastupati u standarnoj konkurenciji, tu sam također uzimao medalje s državnih natjecanja, a onda sam se na nagovor nekih ljudi prebacio na atletiku što je bio pun pogodak. Nadam se da će me zaobići ozljede te da će i u budućnosti biti svjetskih, europskih i paraolimpijskih medalja.
Jesu li već počele pripreme za ciklus Los Angelesa, mislite li da 2028. možete do najsjajnijeg odličja?
– Prije mjesec dana sam počeo s pripremama za sljedeću sezonu i jako sam zadovoljan kako teku pripreme jer sam po bacanju, rezultatima, ali svim ostalim segmentima puno bolji nego što sam bio lani u ovoj fazi treninga. Mislim da bi sljedeća sezona trebala biti još uspješnija. Već smo se počeli pripremati za Svjetsko prvenstvo u New Delhiju koje bi trebalo biti u listopadu ili studenom iduće godine. San svakog sportaša je da se plasira na Paraolimpijske igre. Moj cilj je biti najbolji i jednog dana uzeti to zlato. Trenirati ću i raditi svaki dan kako bih taj cilj i ostvario.
Hoće li Vam iskustvo iz Pariza pomoći u pripremi za sljedeće Paraolimpijske igre?
– Naravno da će mi pomoći. Svako natjecanje daje jedno novo iskustvo. Na natjecanju prije Svjetskog prvenstva u Japanu mi se otvorilo i prenio sam tu formu tamo te osvojio medalju. Svako je natjecanje važno i svako natjecanje donosi neko novo iskustvo, nebitno je li to Svjetsko prvenstvo, Europsko prvenstvo ili Paraolimpijske igre. Na Paraolimpijskim igrama u Parizu je bila posebna čar nastupati jer je na stadionu bilo 50.000 ljudi. Rekao sam sebi: ‘Luka spreman si, moćan si i možeš baciti daleko’, bacio sam najbolji hitac i odlično je ispalo. Moj cilj je u budućnosti biti još bolji, tehnički spremniji i biti čvrst u glavi, a onda će doći još bolji rezultat.
Koja je Vaša poruka svima onima koji tek počinju svoj parasportski put?
– Neka treniraju i uživaju u sportu jer im sport puno dobroga može donijeti. Kroz sport mogu poboljšati svoje zdravlje, ali i vidjeti nova mjesta te upoznati nove ljude. Sport je nešto predivno i svima preporučam da se njime bave.