Connect with us

in MREŽA

INTERVJU, IVANA LELEKOVIĆ CAR Tko je ‘Moja zla prijateljica’

Objavljeno

/

Na fotografiji se vidi hrpa knjiga s ljubičastim koricama na stolu. Naslov na hrbatu knjiga glasi Ivana Leleković Car 'Moja zla prijateljica'.
Foto: Ivana Leleković Car

Ivana Leleković Car profesorica je matematike i fizike te diplomirana inženjerka prometa i na temelju vlastitog iskustva nastoji pokazati da se s epilepsijom može živjeti kvalitetno i ispunjeno. Osim toga, aktivno se bori protiv stigmatizacije ljudi i djece koja boluju od epilepsije

Autorica ste knjige ‘Moja zla prijateljica’ pa nam recite tko ili što je zapravo zla prijateljica i kako je knjiga nastala?

– Radi se o epilepsiji, a zla prijateljica sam je nazvala zato što je epilepsiju jako teško kontrolirati, mentalno je naporna, ali se od nje može puno naučiti.

Svako novo i nepoznato iskustvo kod čovjeka pobuđuje istovremeno i uzbuđenost i strah od nepoznatog. Adrenalin.

Susretala sam puno roditelja čija djeca boluju od epilepsije. Roditelja koji bi bili ‘očajni’ kada bi saznali da im dijete boluje od epilepsije, što i nije čudno s obzirom na to da se o epilepsiji ne zna puno, a i svaka loša promjena u životu ljude pogađa, pogotovo ako je u pitanju zdravlje djeteta.

Roman ‘Moja zla prijateljica’ počela sam pisati spontano, iz hobija, a najveća motivacija su mi bili upravo ti roditelji koje sam susretala po hodnicima dječjih bolnica.

Nisam je imala namjeru izdati, ali potakli su me liječnici koji su mi predlagali da je izdam zato što sam je pisala u obliku priče, tj. romana. Govorili su mi da nema knjige vezane za tu temu koja je napisana u obliku romana i kako bi ljudi lakše uspjeli shvatiti što se proživljava tijekom epileptičkih napadaja pa bi time uspjeli na neki način i ‘doživjeti’ epilepsiju.

Pričom sam htjela dočarati kako ljudi koji boluju od epilepsije doživljavaju, tj. proživljavaju epileptičke napadaje, s čime se sve suočavaju u tim trenucima, isto kao i s čime se sve suočavaju u privatnom životu s obzirom na to da mnogi ljudi još uvijek ne znaju puno o epilepsiji i još uvijek imaju loše mišljenje o ljudima koji boluju od epilepsije.

Jedan od ciljeva knjige mi je bio neka vrsta edukacije o epilepsiji, a najveći cilj smanjivanje stigme koja, i u današnje vrijeme, prati mnoge ljude koji se bore s epilepsijom, a samo u Hrvatskoj nas ima preko 40.000.

Otkrijte našim čitateljima barem dio radnje i recite nam tko je dječak Karlo?

– Radnja romana opisuje odrastanje dječaka koji se hrabro bori protiv nepredvidive i uporne ‘zle prijateljice’, tj. epilepsije koja nenajavljeno ulazi u njegov život želeći ga odvući u svoj svijet koji je pun straha i neizvjesnosti. Usprkos brojnim pokušajima, ne uspijeva slomiti njegov duh koji je osnažen nepokolebljivom ljubavlju i podrškom obitelji i prijatelja i koji savladava sve prepreke koje mu epilepsija postavlja.

Kako biste nekome tko to nije doživio opisali jedan napad epilepsije?

– Epileptički napadaj je jako teško opisati. Epileptički napadaj jednostavno treba proživjeti kako bi se mogli shvatiti svi osjećaji koji se tijekom napadaja doživljavaju. U romanu sam pokušala opisati doživljaje i vizije koje sam osobno proživjela tijekom epileptičkih napadaja kao i osjećaje i doživljaje drugih ljudi koji boluju od epilepsije. Mnogi ljudi i djeca s kojima sam razgovarala opisali su mi svoje napadaje jako sličnima poput onih koje i ja proživljavam.

Ukratko, tijekom epileptičkih napadaja čovjek nije svjestan okoline u kojoj se nalazi u tim trenucima nego je obuzet nekim drugim i drugačijim mislima i osjećajima. Kod jakih epileptičkih napadaja ljudi često izgube ravnotežu, padnu na pod, tijelo im se počne tresti, popusti im mokraćni mjehur što nije ugodno nekoj drugoj ili trećoj osobi koja to gleda te pobuđuje veliki strah kod ljudi koji nisu upoznati s epilepsijom.

Iz tog razloga, nedovoljne edukacije o epilepsiji, ljudi koji boluju od epilepsije suočavaju se s mnogim predrasudama i stigmatizacijom. Teže dolaze do posla. Teže se uklope u društvo ako ljudi oko njih nisu upoznati s epilepsijom. Zbog nedovoljne edukacije mnogi ljudi, koji nisu upoznati s epilepsijom, još uvijek misle kako je epilepsija zarazna, kako su ljudi koji proživljavaju epileptičke napadaje pod utjecajem neke više sile ili nekog zla i zbog svega toga imaju još uvijek predrasude. Iz tog razloga treba raditi na edukaciji i početi učiti o tome već u osnovnoj školi. Djecu treba naučiti kako pomoći prijatelju ili prijateljici koji imaju epileptički napadaj i kako im dati podršku u tim trenucima.

Koja je bila vaša glavna misao vodilja pri nastanku ovog jedinstvenog romana? Planirate li napisati nastavak?

– Edukacija, podrška ljudima koji se bore s epilepsijom, a najviše podrška roditeljima čija djeca boluju od epilepsije kao i njihovoj djeci koja se trebaju hrabro boriti s epilepsijom. Hrabro boriti i nikada se ne predati ili popustiti jer i uz nju mogu puno u životu uspjeti, puno više nego što su svjesni.

Imam u planu pisati nastavak jer je samu epilepsiju, život uz epilepsiju i doživljaj epileptičkih napadaja poprilično teško ‘staviti’ na samo 140 stranica.

Epilepsija se puno spominje u povijesti. Prvi tragovi o epilepsiji zapisani su na Babilonskoj ploči 2000 godine prije nove ere, a puno poznatih i slavnih ljudi iz naše povijesti bolovali su od nje.

Što biste najprije poručili ljudima koji imaju epilepsiju, a onda i ljudima oko njih?

– Prije svega, svi smo mi samo ljudi. Dijagnoza epilepsije ne određuje čovjeka mada ga povremeno ograničava u obavljanju nekih poslova.

To nije mentalna bolest i ljudi koji od nje boluju nisu ništa manje pametni ili sposobni. Tako ni djeca nisu ništa manje pametnija ili sposobna za postići puno. Nikako ne treba dozvoliti diskriminaciju zbog dijagnoze, ali ni sažaljenje jer od toga nema nikakve koristi.

Hrabro glavu gore i nemojte se sramiti, govorite o epilepsiji!

Samo edukacijom, razgovorom i međusobnim razumijevanjem možemo napraviti nešto bolje za naše društvo, a najviše za našu djecu jer epilepsija je bolest koja se može ‘pojaviti’ u svakoj dobi života. Naučimo svoju djecu kulturi ponašanja i kako se ponašati s čovjekom koji ima epileptički napadaj. Ako se nađete u blizini osobe koja ima epileptički napadaj ne ostavljate je samu u toku napadaja i pazite da se tijekom napadaja još dodatno ne povrijedi.

Ako se i uplašite u tom trenutku, bit ćete dovoljno pribrani za pozvati hitnu pomoć.

Nije sramota biti bolestan. Treba živjeti najbolje što se može i nikako se skrivati, sramiti i ostati u kući.

Civilno društvo

Održan događaj ‘Najbolji baka i djed Hrvatske’

Objavljeno

/

Napisao/la:

Sudionici i organizatori stoje na pozornici ukrašenoj jesenskim plodovima i cvijećem tijekom svečanog proglašenja izbora za Najbolju baku i djeda 2025. godine.
Foto: Klaudija Klančić

Nacionalni medij Direkt RH i Exkluziv.hr, čija je urednica Mirela Buzov te Udruga građana ‘Treća životna dob Trešnjevka’, na čelu s voditeljicom Leopoldinom Đukić, organizirali su protekle subote tradicionalni event za naše seniore pod nazivom ‘Najbolji baka i djed Hrvatske 2025.’

– Ovaj izbor nije samo natjecanje, već proslava života, iskustva i ljubavi koju bake svakodnevno daruju – poručile su organizatorice Buzov i Đukić.

Za razliku od prošle godine, kada je događaj vođen pod moderatorskom palicom voditeljice Maje Maris Ivačko, ove godine ista je s povjerenjem data poznatom i omiljenom voditelju Davoru Gariću, koji je po riječima organizatorice Buzov ‘cijeli program vodio s puno šarma, topline i profesionalnosti, a svojom energijom i duhovitošću unio dodatnu toplinu u ovu večer’.

Posebno je istaknuto da je cilj događaja podsjetiti mlađe generacije da i naša senior populacija živi punim plućima te da su upravo bake i djedovi temelj obitelji, izvor mudrosti, ljubavi i bezuvjetne podrške.

Ovogodišnji gazbeni i kulturni dio programa upotpunili su nastupi Vokalnog sastava ‘Zrele trešnje’, KUD-a Vedri osmijeh te Maksimirskih mažoretkinja, koji su svojim izvedbama oduševili publiku i podigli atmosferu.

Prve su nastupile ‘Zrele trešnje’ s pjesmama ‘Ružo crvena’, ‘Žena prodala muža’ i ‘Tiridonda’, osnovala ih je Leopoldina Đukić 2014. godine, a sada ih vodi profesorica glazbe, skladateljica i dirigentica Senka Frljak.

Potom su nastupili članovi Kulturno-umjetničkog društva ‘Vedar osmijeh’, koje je osnovano 2006. godine, a vodi ih Eduard Ban. Predstavili su se u prekrasnim haljinama i odijelima, s posebnim nastupom pod nazivom ‘Salonski ples – Dvoransko kolo’, koje je izvedeno prvi puta u Zagrebu 1842. godine.

Maksimirske laste iz Gerontološkog centra Maksimir pri Domu za starije osobe Maksimir osnovane su 2005. godine, broje 15 članova, otplesale su ‘Chaka Chaka’ i Johana Straussa. Njihova voditeljica je Ružica Majić, koja je bila Najbolja baka za 2024. godinu, a po prvi put u svijetu pobijedila je na nacionalnom izboru kao korisnica doma za starije osobe

Žiri, sastavljen od jedanaest članova, i ove godine imao je težak zadatak, no ipak su uspjeli izabrati pobjednike za 2025. godinu. Titulu ‘Najbolje bake Hrvatske 2025.’, kao i glavnu lentu, ponosno je ponijela Ljiljana Lipovac, koja je svojom toplinom, karizmom i iskrenim osmijehom osvojila srca svih prisutnih. Lentu ‘Najfotogeničnije i Exkluziv bake Hrvatske 2025.’ osvojila je Gordana Petrinjak, dok je titulu ‘NajCool bake Hrvatske 2025.’ ponijela Biserka Požgaj. U kategoriji parova, najviše simpatija osvojili su Manda Lellas i Ivica Gorišek, proglašeni ‘NajCool parom Hrvatske 2025.’. U kategoriji ‘Najboljeg djeda 2025.’ ove godine nažalost je izostalo kandidata.

Ne zaboravimo reći da je zaštitni znak ovog eventa i počasna gošća zauvijek Jelena Štimac iz Foto ateliera Štimac, fotografkinja rođena 1937. godine, ujedno jedna od članova žirija, koja ima samo 89 godina, a majka je svoje fotografske nasljednice Dijane.

U večeri punoj emocija, muzike, plesa, pjesama i osmijeha, izbor za ‘Najbolju baku i djeda Hrvatske 2025.’ pretvorio se u slavljenje ljubavi, iskustva i životne radosti naših baka i djedova.

Nakon službenog dijela programa, druženje se nastavilo do kasnih sati na plesnom podiju u pratnji MIKS benda Stipe Bučara, bogatog švedskog stola, različitih vrsta kolača koje su donijele natjecateljice te svečane torte.

Inače, Nacionalni medij Direkt RH surađuje sa svim Udrugama Hrvatske te ih prati i prezentira javnosti sva njihova događanja. Organizator je, suorganizator i medijski pokrovitelj brojnih sajmova, evenata, građanskih inicijativa i Prosvjeda za bolju Hrvatsku.

– Zahvaljujemo od srca svim sponzorima i partnerima koji su nas podržali i omogućili da i ove godine nastavimo tradiciju ovog prekrasnog projekta. Posebnu zahvalu upućujemo članovima žirija na njihovom trudu, objektivnosti i podršci, kao i svim volonterima i suradnicima koji su svojim radom doprinijeli da sve prođe besprijekorno. Iskreno zahvaljujemo svim natjecateljicama, publici i izvođačima na predivnoj energiji i zajedništvu koje su donijeli. Vjerujemo da su ovakvi događaji važni podsjetnici koliko su naše bake i djedovi bogatstvo našeg društva – primjer ljubavi, snage i životne radosti koje vrijedi slaviti – poručile su organizatorice za kraj.

Nastavite čitati

in MREŽA

Započeo 30. simpozij osoba s invaliditetom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Četvero sudionika u formalnoj odjeći stoji ispred promotivnih panoa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Zavoda za vještačenje i EU Accessible Centra, tijekom simpozija osoba s invaliditetom.
Foto: Ivana Vranješ

Ostvarivanje prava osoba s invaliditetom treba biti jedan od ključnih prioriteta svakog društva. Cilj da se štite i promiču prava osoba s invaliditetom Hrvatska je potvrdila potpisivanjem Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom 2006. godine te je dosad napravila značajne korake u tom području

Poslušaj članak

Na temu ‘Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom – o nama uvijek s nama – od slogana do realnosti’, od 29. do 30. listopada u Zagrebu se održava jubilarni 30. hrvatski simpozij osoba s invaliditetom s međunarodnim sudjelovanjem.

Tradicionalni, najveći skup osoba s invaliditetom u regiji organizira Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) u suradnji sa Zavodom za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Hrvatskim zavodom za zapošljavanje i Accessible EU Hrvatska.

Simpozij je okupio donositelje odluka, predlagače politika invaliditeta te osobe s invaliditetom. Ove godine gosti simpozija su nacionalni savezi osoba s invaliditetom iz BiH, Slovenije i Makedonije.

Program simpozija obuhvaća ključne aktualne teme iz područja unapređenja prava osoba s invaliditetom s ciljem donošenja zaključaka koji će potaknuti veću primjenu Konvencije.

Svečanom otvorenju Simpozija nazočili su: izaslanica predsjednika Republike Melita Mulić, saborska zastupnica i izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Ljubica Lukačić, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić, zamjenik ravnateljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva Luka Bogdan, prorektorica Zagrebačkog sveučilišta Jasenka Ostojić, ravnatelj Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Ivan Prgomet, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Lora Vidović i drugi visoki uzvanici.

U prigodnom govoru ravnatelj Zavoda za profesionalno vještačenje, rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Ivan Prgomet istaknuo je kako simpozij pokazuje koliko je zajedništvo važno za stvaranje društva jednakih mogućnosti. Naglasio je da je SOIH ključna organizacija koja povezuje osobe s invaliditetom, udruge i institucije u cilju stvaranja društva jednakih mogućnosti.

– Kroz svoje djelovanje SOIH prepoznaje potrebe osoba s invaliditetom i aktivno utječe na promjene u području obrazovanja, zapošljavanja, socijalne skrbi i zakonodavstva – rekao je Prgomet. Poručio je da je SOIH partner ZOSI-ju, drugim državnim tijelima, stručnim institucijama i lokalnoj zajednici te važan sudionik u provedbi politika i provedbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić istaknuo je da je Simpozij tijekom 30 godina mjesto susreta i razmjene iskustava te propitivanja načina ostvarivanja pojedinih prava.

– Kroz 30 simpozija učinjen je značajan iskorak. Međutim, i dalje treba raditi da prava osoba s invaliditetom u mnogim područjima ne budu samo deklarativna. Sve osobe s invaliditetom, bez obzira na vrstu invaliditeta i bez obzira gdje žive, imaju ista prava – rekao je Jurišić.

Saborska zastupnica Ljubica Lukačić istaknula je da je simpozij tijekom 30 godina svojim zaključcima doveo do boljeg i kvalitetnijeg života osoba s invaliditetom.

Simpozij je prigodnim riječima otvorio ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić koji je čestitao 30. obljetnicu simpozija, ali je čestitao i osobama s invaliditetom na njihovoj hrabrosti. Naglasio je da SOIH ima veliku ulogu u donošenju zakonskih propisa koji se tiču osoba s invaliditetom. Spomenuo je kako su prije nekoliko godina roditelji djece s teškoćama u školama nailazili na velike probleme jer nije bilo niti jednog logopeda i edukacijskog rehabilitatora.

– Danas, s pomoćnicima u nastavi, asistentima u dječjim vrtićima, osobnim asistentima, s inkluzivnim dodatkom, dostupnošću socijalnih usluga, napravljeni su značajni iskoraci. Međutim, imamo posla za budućnost. Niti jedan zakon niti propis nije savršen da se ne bi mogao popraviti – rekao je ministar Piletić.

Spomenuo je da je nekada osobna asistencija bila privilegija, a danas je zakonsko pravo, te više od 7 tisuća osoba s invaliditetom koristi to pravo. Što se tiče inkluzivnog dodatka, Piletić je rekao da je u ovoj godini isplanirano 999 milijuna eura. Dosta se čini i po pitanju pristupačnosti usluga, gradnjom novih kapaciteta za osobe s invaliditetom i starije. Brojne socijalne ustanove proširuju svoje kapacitete kroz organizirano stanovanje.

Ministar Piletić je istaknuo da je u protekle tri godine udvostručen broj zaposlenih osoba s invaliditetom. Danas je, prema podacima, zaposleno 20.575 osoba s invaliditetom.

Predsjednica SOIH-a Marica Mirić istaknula je rezultate 30 godišnjih simpozija. Među rezultatima simpozija su Pravilnik o pristupačnosti, Registar osoba s invaliditetom, Povjerenstvo o osobama s invaliditetom… Pokrenut je i pokret Žena s invaliditetom kako bi se ukazalo na njihov težak položaj.

– Pred nama stoje izazovi koji nisu nepoznati Vladi i našem pokretu osoba s invaliditetom. Želimo da se rana razvojna podrška bolje razvije. Željeli bismo da rana intervencija kod onih koji obole ili stradaju u prometu počne s trenutkom stradanja. Također želimo da stanovanje osoba s invaliditetom ima perspektivu, pogotovo mladih – rekla je Mirić.

O digitalnoj pristupačnosti i zapošljavanju osoba s invaliditetom govorila je Monika Hartek s Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

– Digitalna pristupačnost osigurava da i osobe s invaliditetom, starije osobe ili osobe s privremenim ograničenjima mogu ravnopravno koristiti digitalne sadržaje i usluge. Digitalna pristupačnost nije samo tehničko pitanje, nego pitanje jednakosti, uključivosti i društvene odgovornosti – objasnila je Hartek. HZZ ima niz godina portal Burza rada, a od ove godine novina je portal za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Usluge i informacije na tom portalu dostupnije su osobama s invaliditetom, te poslodavcima koji bi ih zaposlili.

– Cilj je pružiti konkretnu podršku osobama s invaliditetom u traženju posla, olakšati uključivanje na tržište rada te dodatno informirati i motivirati poslodavce za zapošljavanje. Portal osobama s invaliditetom omogućava samostalan pristup, povećava samostalnost, uklanja prepreke u pristupu obrazovanju i zapošljavanju. Na portalu su izdvojeni natječaji kojima su poslodavci iskazali interes da bi zaposlili osobe s invaliditetom. Međutim, uz ove natječaje postoje i natječaji na koje se osobe s invaliditetom mogu prijaviti – pojasnila je Hartek. Naglasila je da za osobe s invaliditetom digitalna nepristupačnost može značiti gubitak mogućnosti prijave na posao i mogućnosti osposobljavanja.

Pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Lora Vidović govorila je o tome što je učinjeno da bi Zagreb bio inkluzivan i koji su daljnji planovi u postizanju još bolje inkluzivnosti. Od 2021. godine proračun za osobe s invaliditetom povećan je za 190 posto, a odnosi se u najvećoj mjeri na područje socijalne zaštite i zapošljavanja. Za osobe s invaliditetom Grad Zagreb dodjeljuje Uskrsnicu i Božićnicu od 100 eura, omogućuje besplatan prijevoz ZET-ovim javnim prijevozom, te naknade korisnicima inkluzivnog dodatka. Međutim, povećan je i broj korisnika socijalnih ustanova.

– Otvorena je podružnica Centra Mali dom u Badalićevoj, gdje su stariji korisnici koji su već izašli iz programa, ali im je i dalje potrebna pomoć i podrška – rekla je Vidović. Spomenula je da je u URIHO-u nakon 20 godina prvi puta sklopljen novi kolektivni ugovor koji je značajno povećao materijalna prava svih zaposlenika.

Vidović je istaknula kako nedostaju kapaciteti smještaja za osobe s tjelesnim invaliditetom, a za njih je nažalost jedino rješenje dom za starije i nemoćne osobe. Stoga Grad Zagreb planira izgradnju Centra za sveobuhvatnu podršku osobama s invaliditetom na Kajzerici. Ovakvi centri gradili bi se i uz domove za starije i nemoćne na novim lokacijama u Španskom i Svetoj Klari. Ovi centri obuhvaćali bi psihosocijalnu podršku, poludnevni i dnevni boravak, organizirano stanovanje te odmor od skrbi.

– Grad Zagreb je uspio unaprijediti infrastrukturne uvjete i licencirati pet stanova Centra za autizam u kojima se pružaju usluge boravka i organiziranog stanovanja. Pred nama je veliki izazov licenciranja objekata u kojima se pruža smještaj. Nadamo se da ćemo za 44 korisnika na adresama Dvorničićeva i Vila Velebita naći rješenje. Gradi se i novi objekt Centra za autizam na Ravnicama, gdje će se pružati izvaninstitucionalne usluge – odnosno dnevni boravak, razvojna podrška i psihosocijalna podrška za djecu i odrasle. Nadamo se da ćemo objekt otvoriti sredinom iduće godine – rekla je Vidović.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić predstavio je Zakon o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga. Zakon propisuje obvezu da brojni proizvodi i usluge postanu pristupačni osobama s invaliditetom, a time se otvaraju i nova tržišta za tvrtke koje se bave proizvodnjom i pružanjem određenih usluga. Proizvodi koji moraju biti pristupačni su: računala, računalna oprema opće namjene i njihovi operativni sustavi, tableti, e-čitači i pametni televizori, platni i samoposlužni terminali. Usluge koje moraju biti pristupačne su: elektroničke komunikacije s potrošačima (npr. teleoperateri), potrošačke bankarske usluge, e-trgovina, e-knjige, TV aplikacije i video platforme, informacije i karte za prijevoz (ali su za sada izuzetak gradski i prigradski prijevoz).

Zakon svojim prekršajnim odredbama predviđa novčane kazne za pravne osobe od 6630 do 1.321.721 eura. Za prekršaje se može kazniti proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik, distributer i pružatelj usluga.

Nastavite čitati

in MREŽA

Održano online predavanje o inkluzivnom dodatku

Objavljeno

/

Infografika s naslovom „Kako se određuje iznos inkluzivnog dodatka?“ prikazuje pet razina potpore za osobe s invaliditetom, s navedenim postotcima osnovice i pripadajućim člancima Zakona o inkluzivnom dodatku. Lijeva strana sadrži prve tri razine (do 720 eura), a desna četvrtu i petu (do 162 i 138 eura).
Foto: snimka zaslona

Pravnica Iva Atlija kroz ovu je prezentaciju pokušala pomoći ljudima da shvate zakonske obveze oko stjecanja uvjeta za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak

Poslušaj članak

U organizaciji Udruge CIPRS (Centar za inkluziju i prava ranjivih skupina) održano je online predavanje na temu ‘Pravo na inkluzivni dodatak’. Predavanje je vodila tajnica Udruge i pravnica Iva Atlija. Kroz predavanje obrađene su razne teme koje se tiču stjecanja prava na inkluzivni dodatak.

Cilj ovog predavanja bio je pojasniti propise koji reguliraju inkluzivni dodatak te razjasniti česte nedoumice s kojima se ljudi susreću u praksi.

Prošlo se kroz ključne teme kroz koje su sudionicima pobliže objašnjene – tko ima pravo na inkluzivni dodatak, kako se određuje pravo na inkluzivni dodatak, tko i na temelju čega ga određuje. Između ostalog, govorilo se i o preprekama zbog kojih netko nema pravo na inkluzivni dodatak.

Inkluzivnim dodatkom od 1. siječnja 2024. godine objedinjena su, odnosno zamijenjena četiri ranija prava za osobe s invaliditetom, čime se u teoriji ubrzao i olakšao proces stjecanja potpora za osobe s invaliditetom.

Razina potpore koju će osoba s invaliditetom dobiti ovisi o rezultatima vještačenja kojima se utvrđuje stupanj invaliditeta i druge funkcionalne sposobnosti vještačene osobe. Prva razina potpore obuhvaća najveći iznos inkluzivnog dodatka, dok peta razina potpore podrazumijeva najmanji iznos inkluzivnog dodatka.

No, nema svaka osoba pravo na istu razinu potpore. Na prvu, drugu i treću razinu potpore ima pravo odrasla osoba s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojoj je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta, a da pritom ima status osobe s invaliditetom i da je upisana u registar osoba s invaliditetom. Pravo na inkluzivni dodatak ima i dijete kojemu su utvrđeni prethodno spomenuti aspekti, s tim da se djetetu priznaje i druga razina invaliditeta, bez obzira na status osobe s invaliditetom.

Te osobe mogu dobiti inkluzivni dodatak od 360, 400 ili 600% osnovice, ovisno otežini tjelesnog oštećenja.

Na četvrtu ili petu razinu potpore imaju pravo osobe s invaliditetom ili djeca bez obzira na status osobe s invaliditetom kojima je utvrđen drugi ili treći stupanj težine invaliditeta, a koji imaju tjelesno, mentalno, intelektualno ili osjetilno oštećenje. To vrijedi pod uvjetom da te osobe u svom vlasništvu nemaju drugu nekretninu te poslovni prostor koji mogu iznajmljivati, ili pak osiguran smještaj u organiziranom stanovanju. Oni mogu dobiti od 115% do 135% osnovice, ovisno o kojem se stupnju težine invaliditeta radi, istaknuto je na predavanju.

Ono što je u cijelom procesu kontradiktorno je činjenica kako, iako bi trebao, ne procjenjuje svaki medicinski vještak istu dijagnozu na isti način, što ponekad dovodi do nepravednog odlučivanja u samoj procjeni, ističe Iva.

Važno je znati da inkluzivni dodatak mogu dobiti samo hrvatski državljani koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj.

U sklopu predavanja pravnica se dotaknula i ostalih zapreka zbog kojih neka osoba s invaliditetom nema pravo na inkluzivni dodatak, neovisno o razini potpore.

Dakle, osoba koja ostvaruje smještaj ili organizirano stanovanje, invalidninu prema posebnim propisima ili doplatak za pomoć i njegu prema posebnim propisima nema pravo na inkluzivni dodatak. Međutim, postoji iznimka. Naime, ako osoba uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja plaća preko privatnih ugovora ona može primati inkluzivni dodatak prve, druge ili treće razine, ovisno u koju kategoriju osoba spada.

Što se tiče osoba kojima je propisana četvrta ili peta razina inkluzivnog dodatka (138 ili 162 eura naknade), te osobe nemaju pravo na inkluzivni dodatak ako u vlasništvu imaju drugi stan ili kuću koju ne koriste za stanovanje nego ih mogu iznajmiti, ako u vlasništvu ima poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti ili ako je korisnik organiziranog stanovanja. To znači da ako osoba ima stambeni objekt ili poslovni prostor koji može iznajmiti ili prodati, ili je pak korisnik smještaja socijalne skrbi, u tom slučaju nema pravo na inkluzivni dodatak.

To je tako, kaže pravnica, jer se smatra da osobe koje imaju dodatan prihod koliko-toliko mogu samostalno funkcionirati, te im taj iznos i nije toliko potreban.

Na predavanju su obrađene ključne teme koje zanimaju osobe s invaliditetom kada je u pitanju inkluzivni dodatak. Također, kroz prezentaciju je odgovoreno na pitanja koja su sudionici postavljali prije predavanja putem emaila.

Pravnica Iva Atlija kroz ovu je prezentaciju pokušala pomoći ljudima da shvate zakonske obveze oko stjecanja uvjeta za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak.

Nastavite čitati

U trendu