U Gradskoj knjižnici Požega, u organizaciji Matice Hrvatske, promovirana je krajem svibnja knjiga Antuna Vinkovića ‘Gura se’. Antun piše pjesme od svoje mladosti, a inspiraciju  nalazi u rap glazbi, a takvi su mu i stihovi

Za početak nam u nekoliko crtica recite tko je Antun Vinković?

– Jedan samo običan mladić, premda i mladić postaje diskutabilno, budući da mi je već 30 godina, koji živi kod Požege i bavi se pisanjem. 

S obzirom na cerebralnu paralizu, kako je tekao vaš obrazovni put i što vam je do sada u životu bio najveći izazov?

– Iskreno, možda će zvučati čudno, no ovo je malo komplicirano pitanje za mene. Što se tiče školovanja završio sam za hotelijersko-turističkog tehničara u Ekonomskoj školi u Požegi, a što se tiče izazova vezanih uz cerebralnu, tu nastaje taj komplicirani dio spomenut iznad. Ne bih rekao da nisu postojali izazovi, no, jednostavno nisu registrirani u mom mozgu kao izazov, ne mogu svi sve i to je tako za sve bez obzira na stanje ili bolest koju ljudi imaju ili nemaju. Moji izazovi nisu nužno vezani uz moje stanje jer moje stanje nije ono što ja jesam i ne želim da me se definira tako.

Krajem svibnja promovirali ste knjigu poezije pod nazivom ‘Gura se’. Kako je nastala, o kojem stilu se radi i koja je tematika?

– Nakon, okvirno, 25 godina pisanja stigla mi je ponuda za izdavanje knjige i nakon određenih događanja sam, na svu sreću, stupio u kontakt s vrlo dobrim i stručnim ljudima i izdao knjigu. Tematika knjige je moj razvoj kao pisaca i osobe.  Početak knjige su pjesme iz djetinjstva (hajmo reći od 5. do 12. godine) pa onda slijede pjesme iz puberteta i onda iz zrelog doba (ako sam ikad dosegao ‘zrelo doba’). Stil pisanja je rap glazba i lirika.

Tko je sve bio uz vas na putu izdavanja knjige poezije?

– Spomenuo bih kao najznačnije osobe koje su bile osobno uz mene kroz sve – moju majku, Martinu Budimir te Slavicu Ćosić.  Bilo je tu puno drugih osoba koje su pomogle kao Anita Katić, Josip Vidović, Damir Rosipal i mnogi drugi kojima se još jednom zahvaljujem.

Osim pisanja, koje su vaše želje, nadanja za budućnost?

– Pa, moja i dalje primarna želja je glazba, odnosno, rap glazba kojom se nastavljam baviti. Premda priznajem da sam bolji u pisanju nego glazbi to ne znači da ću stati, cilj je poboljšavati se. Naravno, isto tako, još pokoja knjiga je u planu u nadam se skoroj budućnosti.

Što biste poručili svim osobama s invaliditetom?

– Ne osjećam se kvalificiran poručivati išta ikome, ne dijelimo isti život, niti isti put. Jedinu stvar koju bih volio poručiti svima je da ne gledate na ovo kao ‘invalid izdao knjigu’, nego jednostavno rap tekstovi su izdani u formatu knjige, dubokoumni, lirički i socijalno kritični rap tekstovi i ako vam se sviđa ili vas intrigira bilo bi mi drago da dobijete mali dio mojeg pogleda na svijet.

Zbog konstantnog usavršavanja i odličnog primjera drugima, radnici ustanove URIHO prijavili su Marinu za nagradu ‘Maslačak znanja’ kojom se potiču postignuća u obrazovanju odraslih osoba

Jedini način da postanemo bolji ljudi i izgradimo samopouzdanje je konstantno učenje i usavršavanje, a našu su današnju sugovornicu upravo ti motivi vodili kroz poslovni i privatni život.

Marina Štimac je od 2009. godine zaposlena u ustanovi URIHO kada je primjena putem mjera Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u tadašnjem Radnom centru. Danas radi kao rukovoditeljica najveće proizvodne jedinice unutar ustanove koja se bavi proizvodnjom radne i zaštitne odjeće.  

Upravo zbog konstantnog usavršavanja i odličnog primjera drugima, radnici ustanove prijavili su Marinu za nagradu ‘Maslačak znanja’ kojom se potiču postignuća u obrazovanju odraslih osoba.   

Nadamo se kako će njezine napore u obrazovanju i uloženom trudu prepoznati i stručni žiri.

Dugogodišnja si djelatnica ustanove URIHO.  Kako je tekao tvoj poslovni put u najvećoj zaštitnoj radionici u RH?

– Moj poslovni put u ustanovi URIHO započeo je 2009. godine kao korisnica Radnog Centra prvog kao takvog u Hrvatskoj na poslovima administratora, najvećoj zaštitnoj radionici u Hrvatskoj, bio je ispunjen izazovima, učenjem i rastom. Kada sam započela svoju karijeru, bila sam motivirana željom da doprinesem organizaciji koja se bavi tako važnim radom – pružanjem prilika i podrške osobama s invaliditetom.

U početku sam radila na različitim pozicijama (administrator, planer proizvodnje) , što mi je omogućilo da steknem široko razumijevanje operacija unutar URIHO-a. Kroz vrijeme, moj trud, upornost i želja za učenjem nisu ostali neprimijećeni. Napredovala sam kroz različite uloge, svaka sa svojim odgovornostima i izazovima, te sam se stalno trudila unaprijediti svoje vještine i znanja.

Jedan od ključnih trenutaka na mom poslovnom putu bio je preuzimanje uloge rukovoditeljice PJ Konfekcija. Ta pozicija zahtijevala je dodatno školovanje uz rad, ali i priliku da primijenim svoja znanja iz menadžmenta i strategije u praksi. Upravljanje timom i suočavanje s dnevnim operativnim izazovima omogućili su mi da rastem kao lider i stručnjak.

Tijekom godina u URIHO-u, naučila sam vrijednost timskog rada, predanosti i empatije. Rad u ovoj ustanovi nije samo posao, već i misija koja nadahnjuje. Svakodnevno vidim koliko naš rad doprinosi poboljšanju kvalitete života naših korisnika i to me motivira da dajem svoj maksimum.

Kroz ovaj put, suočavala sam se s mnogim izazovima, ali i ostvarila brojne uspjehe koji su me oblikovali u profesionalca kakav sam danas. URIHO mi je pružio platformu za razvoj, a ja sam zauzvrat dala sve od sebe kako bih doprinijela njegovom uspjehu. Svaka prepreka na tom putu bila je prilika za rast, a svako postignuće potvrda da se trud isplati.

Prije nešto više od godine dana postala si rukovoditeljica PJ Konfekcija za što si se i dodatno školovala uz rad. Što uključuje tvoje obrazovanje i da li je bilo teško, uz posao, dodatno se školovati?

– Prije nešto više od godine dana, preuzela sam ulogu rukovoditeljice PJ Konfekcija, što je bio korak na koji sam dugo čekala i za koji sam se predano pripremala. Moje obrazovanje uključivalo rad na sebi, razvijanje vještina liderstva i sposobnosti donošenja odluka u dinamičnom poslovnom okruženju.

Uz posao, dodatno školovanje nije bilo lako. Bilo je trenutaka kada sam se osjećala preplavljeno obavezama i izazovima, ali svaki put kad bih pomislila odustati, sjetila bih se svog cilja i strasti prema ovom poslu. Usprkos svim preprekama, uspješno sam balansirala između poslovnih obaveza i školovanja zahvaljujući dobroj organizaciji, podršci kolega i nevjerojatnoj upornosti.

Ova kombinacija teorijskog znanja i praktičnog iskustva omogućila mi je da se razvijem kao profesionalac i kao osoba, te da uspješno vodim naš tim prema novim uspjesima. Ponosna sam na svoj put i nadam se da će moja priča inspirirati i druge da slijede svoje snove i ne odustaju, bez obzira na izazove koje pred njih stavi život.

Reci nam nešto o svom podrijetlu, životnom putu i teškoćama s kojima si se susretala tijekom školovanja, ali i na radnom mjestu.  Da li ti je invaliditet predstavljao prepreku u životnom i radnom vijeku ili samo podsjetnik da ništa nije nemoguće?

– Dolazim iz skromne obitelji koja me uvijek podržavala u mojim ambicijama. Moj životni put bio je ispunjen izazovima, ali i nebrojenim prilikama za rast i učenje. Tijekom školovanja suočavala sam se s mnogim teškoćama, od financijskih ograničenja do logističkih problema, no uvijek sam nalazila snagu u svojoj strasti za učenjem i napredovanjem.

Na radnom mjestu suočavala sam se s dodatnim izazovima zbog svog invaliditeta. Iako je invaliditet često donosio fizičke prepreke, nikada ga nisam doživljavala kao ograničenje. Umjesto toga, vidjela sam ga kao podsjetnik da ništa nije nemoguće. Svaki izazov je bio prilika za inovaciju, svaki problem prilika za dokazivanje vlastitih sposobnosti. Naime, imala sam 5 operacija kuka, od moje 10 godine, zadnja je bila 2018. godine koja je rezultirala umjetnim kukom. Trenutno je moje zdravstveno stanje stabilno ali sigurno u dogledno vrijeme će biti potrebna ugradnja i drugog kuka.

Moje iskustvo naučilo me da su upornost i vjera u sebe ključni za uspjeh. Invaliditet me nije spriječio da postignem svoje ciljeve; naprotiv, dodatno me motivirao da radim više i bolje. Vjerujem da svatko od nas ima snagu nadvladati prepreke i ostvariti svoje snove, bez obzira na okolnosti. Moj put je dokaz da granice postoje samo u našim mislima, i da je sve moguće kada se posvetimo svojim ciljevima s cijelim srcem.

Smatraš li da je cjeloživotno učenje važno za osobni napredak pojedinca?

– Apsolutno, smatram da je cjeloživotno učenje ključno za osobni napredak svakog pojedinca. Svijet oko nas se stalno mijenja, a s njim i zahtjevi koje pred nas stavlja profesionalni i osobni život. Cjeloživotno učenje omogućava nam da ostanemo relevantni, prilagodljivi i spremni za nove izazove.

Kontinuirano obrazovanje širi naše horizonte, omogućava nam stjecanje novih vještina i produbljuje naše razumijevanje svijeta. Ono nas također čini otpornijima na promjene i spremnijima za inovacije, što je posebno važno u današnjem brzom i dinamičnom okruženju.

Uz profesionalni razvoj, cjeloživotno učenje doprinosi i našem osobnom zadovoljstvu. Ono nas ispunjava, motivira i pomaže nam da se osjećamo ostvareno. Na kraju, cjeloživotno učenje nije samo ulaganje u našu karijeru, već i u našu sreću i kvalitetu života.

Dakle, bez obzira na fazu života u kojoj se nalazimo, uvijek postoji prilika za učenje i rast. Cjeloživotno učenje je put prema kontinuiranom osobnom i profesionalnom razvoju, i ključ je za ostvarenje našeg punog potencijala.

Koji su tvoji ciljevi u životu, kako poslovni, tako i privatni, kako bi nagrada Maslačak znanja pridonijela tvom poslovnom putu?

– Moji ciljevi u životu, kako poslovni, tako i privatni, usmjereni su prema kontinuiranom rastu, učenju i doprinosu zajednici. Na poslovnom planu želim razvijati inovativne strategije i rješenja te inspirirati i podržavati svoj tim u postizanju zajedničkih ciljeva. Cilj mi je također proširiti svoje profesionalne vještine kroz dodatno obrazovanje i usavršavanje, kako bih uvijek bila korak ispred u svom području.

Privatno, težim izgradnji ispunjenog i uravnoteženog života. Osim toga, važno mi je njegovati osobne odnose, ulagati u svoje zdravlje i dobrobit te stalno raditi na svom osobnom razvoju.

Nagrada Maslačak znanja bila bi ogromno priznanje za moj dosadašnji trud i posvećenost. Osim što bi mi donijela priznanje struke i dodatnu motivaciju, omogućila bi mi pristup novim mogućnostima za profesionalni razvoj. Povezivanje s drugim laureatima i stručnjacima u polju pružilo bi mi dragocjena iskustva i perspektive, te otvorilo vrata za nove projekte i suradnje. Ova nagrada bila bi podsjetnik da je svaki korak, koliko god malen, vrijedan i vodi ka ostvarivanju većih ciljeva.

Sve u svemu, nagrada Maslačak znanja pridonijela bi mom poslovnom putu osnažujući me da nastavim slijediti svoje ciljeve s još većim entuzijazmom i predanošću, inspirirajući druge na njihovom putu prema uspjehu.

Nedavno je Centar za pružanje usluga u zajednici Varaždin obilježio petu godišnjicu osnivanja, a ujedno i Dan Centra pa smo odlučili doznati više o ovoj ustanovi. Kroz rad Centra proveo nas je ravnatelj Teodor Sabolić

Za početak, upoznajte naše čitatelje s poviješću Centra za pružanje usluga u zajednici Varaždin.

– Dana 15. srpnja 2019. godine Gradsko vijeće Grada Varaždina donijelo je Odluku o osnivanju javne ustanove socijalne skrbi Centar za pružanje usluga u zajednici Varaždin, nakon čega su se odrađivale dodatne administrativne radnje. Prvi korisnici došli su u poludnevni boravak za odrasle osobe s tjelesnim oštećenjem u kolovozu 2020. godine. Od lipnja 2023. godine licencirane su i druge socijalne usluge, a od rujna 2023. godine Centar je s ministarstvom nadležnim za poslove socijalne skrbi sklopio ugovor o pružanju socijalnih usluga.

Sjedište ustanove je u Varaždinu, Graberje 33. Osnivačka prava nad ustanovom ima Grad Varaždin. Ustanova je upisana u Registar korisnika državnog proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Koje programe i projekte provodite u Centru?

– Aktualno se u Centru pruža socijalna usluga poludnevnog boravka za odrasle osobe s tjelesnim oštećenjem, u isti je uključeno 12  korisnika, u dobi od dvadeset i dvije do trideset prve godine. Korisnicima usluge s područja Grada Varaždina omogućena je i usluga prijevoza u Centar te povratak kućama. Svrha programa poludnevnog boravka za odrasle osobe s tjelesnim oštećenjem je stjecanje i održavanje stečenih životnih i socijalnih vještina, kvalitetno provođenje dijela slobodnog vremena, širenje socijalne mreže, poticanje osoba s invaliditetom na samostalnost prema vlastitim mogućnostima, zdravstvenom stanju i sposobnostima te poticanje osobnih potencijala, čime se u konačnici smanjuje socijalna isključenost osoba s invaliditetom.

U Centru su se održavale različite grupne aktivnosti i tematske radionice: literarne, kreativne, sportske, kulinarske i glazbene radionice. Slobodne aktivnosti sa korisnicima uključivale su društvene igre, misaone vježbe, zabavne i sportske aktivnosti. U individualnom radu s korisnicima provođene su vježbe pažnje, percepcije i koncentracije, grafomotoričke vježbe, vježbe za poticanje govora, različite motoričke vježbe, vježbe za poticanje razmišljanja i zaključivanja, vježbe opuštanja i razgibavanja. Korisnici su poticani na korištenje postojeće informatičke opreme radi povećanja informatičke pismenosti i bolje komunikacije te praćenja društvenih događanja u lokalnoj i široj zajednici. Također su organizirane i zajedničke radionice s roditeljima i korisnicima.

Također se pruža socijalna usluga poludnevnog boravka za djecu i mlađe punoljetne osobe s problemima u ponašanju, u koji je uključeno 11 korisnika u dobi od 12 do 18 godina. S korisnicima se radi na jačanju njihovih komunikacijskih i socijalnih vještina, poticanju primjerenih oblika i prevencije rizičnih ponašanja, motiviranju i pomoći u izvršavanju školskih obaveza, uz redoviti grupni rad kroz grupne diskusije i radionice te individualni savjetodavni rad.

Prošle smo godine povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, u suradnji sa Županijskim timom za sprečavanje i borbu protiv nasilja u obitelji i nasilja nad ženama Varaždinske županije i Udrugom za podršku žrtvama i svjedocima – Ured Varaždin, organizirali Seminar i okrugli stol pod nazivom Zaustavi ruku nasilja na koji se odazvalo 37 sudionika.

Nadalje, u prosincu 2023. godine u suradnji s Povjerenstvom za osobe s invaliditetom Grada Varaždina organizirali smo set radionica za djecu vrtićke dobi te zajedničko druženje na kojem su se okupili brojni članovi udruga osoba s invaliditetom s područja Grada Varaždina i županije. Nakon recitacije autorske pjesme ‘Prati me, pokaži dodirom i zapjevaj pokretom’ korisnika poludnevnog boravka za odrasle osobe s tjelesnim oštećenjem našeg Centra praćene znakovnim jezikom, održane su simultane radionice s djecom. Djeca su tako, uz igru i zabavu, imala prilike vidjeti specijalizirani automobil i specijalizirano kombi vozilo za osobe s invaliditetom, prezentirana su im i demonstrirana različita pomagala za osobe s invaliditetom, učili su osnove Brailleovog pisma, osnove znakovnog jezika, igrali igre i družili se.

Druge aktivnosti ove godine bile su dovršetak pilot projekta usmjerenog na prevenciju mentalnog zdravlja učenika viših razreda osnovne škole ‘Odrasli pojma nemaju što djeca u srca spremaju’ na VII. Osnovnoj školi Varaždin u koji su bili uključeni učenici viših razreda, njihovi roditelji, nastavnici te stručni suradnici škole, te provedba projekta Odrasli pojma nemaju što djeca u srca spremaju u V. Osnovnoj školi Varaždin, također za istu korisničku skupinu.

Uz navedeno, dana 10. svibnja 2024. godine od 9 do 11:30 sati, u Centru za pružanje usluga u zajednici Varaždin održao se interaktivni seminar ‘Osnaživanje i umrežavanje stručnjaka u radu s osnovnoškolcima koji iskazuju probleme u ponašanju s područja Grada Varaždina’. Cilj seminara bio je povezati djelatnike relevantnih ustanova i organizacija koji rade s osnovnoškolcima s problemima u ponašanju na području Grada Varaždina radi uspostave kvalitetnije suradnje. Seminaru je prisustvovalo 30-ak sudionika – predstavnica Grada Varaždina (Upravni odjel za društvene djelatnosti); stručni djelatnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin koji rade na poslovima zaštite djece i mladih; stručni suradnici i ravnatelji većine gradskih osnovnih škola; djelatnici Obiteljskog centra, Područne službe Varaždinske; djelatnici Centra za pružanje usluga u zajednici Varaždin te predstavnici neprofitnih organizacija.

Kroz interaktivni seminar sudionici su iznijeli ključne izazove i poteškoće kada pričamo o radu s osnovnoškolcima koji iskazuju određene probleme u ponašanju, imali su prilike izmijeniti iskustva, razmišljanja, kao i mogućnosti i ograničenja rada te očekivanja jednih od drugih, a sve s ciljem kvalitetnijeg rješavanja ovog multidimenzionalnog problema.

Kao zaključke i ideje za poboljšanje rada sudionici su istaknuli važnost češćih održavanja ovakvih seminara, održavanja ciljanih edukacija, poboljšanje kvalitete i brzine međuresorne suradnje, osnivanje mobilnog tima, povećanje dostupnosti informacija o različitim uslugama i radionicama za djecu i mlade te njihove roditelje (socijalne, kreativne, edukativne, sportske i sl.). Kao najvažniji ishod ovog seminara valja istaknuti spremnost i motiviranost svih sudionika na kontinuirani doprinos i osobni angažman kroz uspostavu i organiziranje međuresornih timova koji bi se periodično sastajali radi rješavanja konkretnih slučajeva te donošenje internog protokola o postupanju kada je riječ o osnovnoškolcima s problemima u ponašanju.

Također smo partneri Udruzi za podršku žrtvama i svjedocima na projektu ‘Nasilje nije IN’ kojeg financira Središnji državni ured za demografiju i mlade.

Tko su vaši korisnici, kakve dijagnoze, stanja imaju?

– Aktualno imamo dvije skupine korisnika: odrasle osobe s tjelesnim oštećenjem te djecu i mlađe punoljetne osobe s problemima u ponašanju. Što se tiče odraslih osoba s tjelesnim oštećenjem, najčešće se radi o cerebralnoj paralizi i stanjima poput multiple skleroze. Vezano uz drugu korisničku skupinu, radi se o djeci učenicima viših razreda i učenicima srednje škole koji iskazuju određene probleme u ponašanju, a najčešće se radi o neredovitom polaženju nastave ili neizvršavanju školskih obaveza, lošem školskom uspjehu, sklonosti rizičnim i društveno neprihvatljivim ponašanjima.

Kakvi su planovi za narednih pet godina djelovanja?

– Prvotno smo usmjereni na jačanje stručnog kadra radi poboljšanja kvalitete pružanja postojećih usluga. Nadamo se kroz narednih pet godina biti u novim prostorima, odnosno riješiti pitanje nove zgrade za našu ustanovu.

Također, u planu je pružanje usluge poludnevnog boravka i za druge skupine korisnika, prije svega za osobe s intelektualnim teškoćama, zatim odrasle osobe s višestrukim oštećenjima, kao i za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Što se tiče drugih socijalnih usluga, svakako planiramo početi pružati socijalnu uslugu savjetovanja i psihosocijalne podrške za različite skupine korisnika, rane razvojne podrške u obitelji, stručne procjene za djecu s teškoćama u razvoju kao i odrasle osobe s invaliditetom. Dakle, da sumiramo, u planu nam je jačanje kapaciteta i kvalitete postojećih usluga uz proširenje broja i vrsta usluga.

Koja bi bila vaša poruka osobama s invaliditetom, njihovim obiteljima i donositeljima odluka?

– Poruka za osobe s invaliditetom i njihove obitelji bila bi da i nadalje hrabro i strpljivo nastave sa svojim životnim borbama, a prije svega da uživaju u svakom danu, svakom uspjehu ma koliko malen on bio. Poruka za donositelje odluke bila bi da, što je više moguće, u donošenje odluka i propisa vezano uz osobe s invaliditetom, uključuju prvenstveno stručne radnike koji rade s njima te udruge osoba s invaliditetom, a kako bi procjene i nove odluke bile što usklađenije realitetu i njihovim potrebama.