Hrvatsku će na Paraolimpijskim igrama u glavnom gradu Francuske predstavljati 22 sportaša u šest sportova. Jedan od njih bit će i plivač Dino Sinovčić
Imate pregršt medalja, posljednu ste osvojili na Europskom prvenstvu u portugalskoj Madeiri. Koja je tajna vaših kontinuiranih uspjeha?
– Tajna mog kontinuiranog uspjeha je naporan rad i puno odricanja, ustrajnost u onome što radim. Kad znam zašto to radim, onda mi je lakše i trenirati. U sebi imam sportski mindset gdje ne dam nikome da bude bolji od mene. Osobno, najviše očekujem od sebe i pokušavam napredovati iz dana u dan. Kad ste na vrhunskom nivou, onda morate tražit onaj 1% što vas izdvaja od drugih, morate uvijek uvoditi nove stvari u svoj sportski program, po meni je to jedini način da budete u vrhu i ostvarujete vrhunske rezultate. Već sedam godina imam kontinuitet.
Na Paraolimpijskim igrama u Tokiju bili ste treći, mislite li da u Parizu možete do zlata?
– Nikad nisam bio od velikih najava. Tu su i drugi ljudi koji jednako treniraju kao i ja, oni isto imaju neka svoja očekivanja. Mogu obećati da ću dati sve od sebe, kakav će rezultat biti je upitno, ali da očekujem jednu od medalja, to sigurno. Ne bih ni išao u Pariz da nemam velika očekivanja. Rekao sam sebi, sve dok budem u top tri u svijetu, da ću se baviti ovim sportom.
Koliko vam iskustvo s Paraolimpijskih igara pomaže u pripremama za Pariz?
– Pomaže mi dosta. Ovo su moje treće Paraolimpijske igre, prve su bile u Riju, druge u Tokiju i treće sada u Parizu. To mi je isto jedan ‘forte’, prošao sam dvoje igre i znam što me očekuje, zbog toga sam možda u maloj prednosti što se tiče mirnoće u glavi i staloženosti što možda moji konkurenti neće imati. Morate shvatiti da su Paraolimpijske igre zaista poseban događaj i to natjecanje se ne može mjeriti s niti jednim drugim, prvenstveno jer se održava svake četiri godine. Taj dan morate biti mentalno i fizički savršeno pripremljeni, isto tako dosta se stvari mora poklopiti, mora biti i malo sreće da bi se mogao ostvariti vrhunski rezultat. Ja sam na Paraolimpijske igre u Tokijo došao kao trenutni svjetski prvak, ali to ne garantira ništa. Svako natjecanje je novo dokazivanje i taj dan onaj tko je u najboljem momentu, taj ima najveće šanse za osvojiti medalju.
Kako izgleda jedan dan Vaših priprema za Paraolimpijadu?
– Ujutro je prvi trening od 7 do 9 sati u bazenu, nakon toga slijedi doručak, a od 10 do 12:30 je teretana. Popodne, od 13:30 do 14:30 imamo mentalni trening, a poslije toga imamo još dva sata bazena, ovisi kako koji dan. Samo nam je nedjelja slobodna, a svi ostali dani su ispunjeni i dosta zahtjevni.
Drugu godinu uzastopce dobili ste nagradu za najboljeg hrvatskog parasportaša godine. Kakav je osjećaj primiti takvu nagradu?
– Sigurno da je dobar osjećaj. Ovo mi je treća nagrada u karijeri, dvije godine za redom sam spojio. Znači dosta kad ste najbolji sportaš s invaliditetom u Hrvatskoj, ali to je velika odgovornost, ta nagrada apsolutno ništa ne znači ako nećete svaki dan i svake godine ulagati u sebe, odnosno svake godine biti na vrhuncu. Sve u svemu, nagrade su jako dobar poticaj.
Najviše očekivanja imam sam od sebe, a nagrade je lijepo primiti jer je to podstrek za sav uloženi trud u toj godini. Osjećam se ponosno zbog osvajanja svih tih nagrada.
Koji vam je najdraži uspjeh u dosadašnjoj karijeri?
– Najdraži uspjeh mi je prvo osvojeno Svjetsko prvenstvo 2019. godine jer sam kao dijete uvijek htio biti najbolji na svijetu, a kada sam postao svjetski prvak to je bio neopisiv osjećaj. Bilo ih je još, ali ja sam uvijek sanjao da ću biti prvi na svijetu. Što se tiče Paraolimpijskh igra, one su specifičan događaj gdje ne možete biti sigurni da ćete uzeti medalju, četiri godine je jako dug period i morate se tome podrediti, puno kotačića spojiti kako bi bili u maksimalno dobrom izdanju.
