Tripofobija je intrigantan i kompleksan fenomen koji, iako nije službeno priznat kao fobija, kod mnogih ljudi izaziva stvarne i intenzivne reakcije

Tripofobija je pojam koji označava intenzivan osjećaj nelagode, tjeskobe ili čak gađenja pri pogledu na grupirane rupe, izbočine ili šupljine koje se često pojavljuju u prirodnim oblicima poput saća, sjemenki lotosa, koralja ili čak u nekim kožnim bolestima.

Iako nije službeno priznata kao mentalni poremećaj u dijagnostičkim priručnicima brojni ljudi diljem svijeta tvrde da doživljavaju snažne emocionalne i fizičke reakcije kad vide takve uzorke.

Tripofobija je relativno nov termin koji se prvi put počeo spominjati na internetu ranih 2000-ih, a širu pozornost javnosti privukla je 2009. godine nakon što su se pojavili prvi forumi i internetske zajednice posvećene toj pojavi. Sama riječ potječe od grčkih riječi ‘trypa’, što znači rupa, i ‘phobos’, što znači strah.

Iako se često koristi naziv ‘strah od rupa’, mnogi stručnjaci smatraju da se ne radi o pravom fobičnom strahu, već više o snažnom osjećaju gađenja koji može biti praćen osjećajem svrbeža, mučninom ili panikom.

Zanimljivo je da neka istraživanja sugeriraju kako tripofobija može imati evolucijske korijene. Naime, određeni uzorci koji izazivaju nelagodu kod osoba s tripofobijom nalikuju kožnim oboljenjima ili znakovima zaraznih bolesti, što bi moglo značiti da je riječ o instinktivnoj reakciji koja pomaže u izbjegavanju potencijalne prijetnje.

Osim toga, ti se uzorci ponekad uspoređuju i s izgledom otrovnih životinja, poput nekih vrsta zmija ili žaba, što dodatno podržava teoriju o biološkom podrijetlu ove nelagode.

Poznate osobe koje su javno izjavile da pate od tripofobije uključuju pjevačicu Sarah Paulson, glumicu Kendall Jenner te pop zvijezdu Billie Eilish, koja je čak rekla da je toliko osjetljiva na određene uzorke da joj slike s takvim motivima mogu izazvati napad panike.

Internet i društvene mreže dodatno su proširili svijest o tripofobiji, ali su također često izvor slika koje namjerno izazivaju nelagodu kod osjetljivih pojedinaca.

Iako ne postoji standardizirani medicinski tretman za tripofobiju, neki ljudi tvrde da im pomažu tehnike smanjenja anksioznosti, poput kognitivno-bihevioralne terapije, meditacije ili postupne izloženosti. No, za mnoge, izbjegavanje okidača ostaje najučinkovitiji način suočavanja.

Bez obzira na to je li riječ o prolaznoj nelagodi ili izraženijoj reakciji, tripofobija ostaje fascinantan primjer kako ljudski mozak reagira na vizualne podražaje, često na načine koji nisu posve logični, ali imaju duboke biološke ili psihološke korijene.

Stručnjaci preporučuju da razlika između unutarnje i vanjske temperature ne bude veća od 6 do 8 stupnjeva Celzija. Velika temperaturna razlika može uzrokovati toplinski šok za tijelo

Klima uređaj je sjajan način da se rashladite tijekom vrućih ljetnih dana, ali njegova nepravilna upotreba može negativno utjecati na vaše zdravlje. Kako biste izbjegli neugodne posljedice, važno je koristiti klima uređaj na pravilan i promišljen način.

Prije svega, temperatura na termostatu ne smije biti postavljena previše nisko u odnosu na vanjsku temperaturu. Stručnjaci preporučuju da razlika između unutarnje i vanjske temperature ne bude veća od 6 do 8 stupnjeva Celzija. Velika temperaturna razlika može uzrokovati toplinski šok za tijelo, što može rezultirati prehladom, upalom grla, bolovima u mišićima ili općim osjećajem nelagode.

Također je važno redovito održavati klima uređaj, osobito filtere koji skupljaju prašinu, pelud, grinje i druge alergene. Ako se filteri ne čiste ili ne mijenjaju redovito, oni mogu postati izvori bakterija i plijesni, što može uzrokovati alergijske reakcije, iritaciju dišnih puteva, pa čak i respiratorne bolesti. Čišćenje filtera trebalo bi se obavljati barem jednom mjesečno tijekom sezone korištenja klima uređaja, a u slučaju intenzivne upotrebe i češće.

Tijekom korištenja klima uređaja, preporučljivo je ne ostavljati uređaj uključenim bez prekida tijekom cijelog dana i noći. Dugotrajno izlaganje hladnom i suhom zraku može isušiti sluznicu nosa, grla i očiju, što povećava rizik od infekcija i iritacija. Dobro je povremeno ugasiti klima uređaj i prozračiti prostoriju kako bi se omogućila izmjena zraka i ublažile posljedice suhoće. Također, ako je moguće, kombinirajte korištenje klima uređaja s ventilatorom koji će pomoći u ravnomjernijem rasporedu zraka.

Važno je paziti i na smjer strujanja hladnog zraka iz klima uređaja. Nikada ne bi trebao direktno puhati prema tijelu, jer to može uzrokovati bolove u mišićima i prehladu. Umjesto toga, smjer zraka treba usmjeriti prema gore ili u stranu, što omogućuje da se hladni zrak ravnomjerno rasporedi po prostoriji bez direktnog udara na osobe.

Još jedna važna stavka je održavanje optimalne vlažnosti zraka u prostoriji. Klima uređaji često isušuju zrak, što može izazvati nelagodu u dišnim putevima i koži. Preporučuje se korištenje ovlaživača zraka ili postavljanje posude s vodom u blizini uređaja kako bi se održala zdrava razina vlage. Također, redovito provjetravanje prostorije je ključno, jer svježi zrak smanjuje koncentraciju štetnih tvari i sprečava razvoj plijesni, koja može nastati zbog vlage u prostorijama.

Uzimajući u obzir sve ove savjete, korištenje klima uređaja može biti sigurno i zdravo, a ujedno će vam pomoći da tijekom vrućih dana zadržite ugodnu i svježu temperaturu u svom domu ili uredu.

Ako osjetite bilo kakve simptome poput iritacije grla, suhoće očiju ili glavobolje, razmislite o tome da smanjite vrijeme korištenja klima uređaja i posvetite više pažnje održavanju uređaja i provjetravanju prostorija.

Osobe koje boluju od ovog poremećaja mogu osjećati dodir, toplinu i hladnoću, ali ne osjećaju bol, bez obzira na ozbiljnost ozljede. To može zvučati kao blagoslov, no u stvarnosti je to stanje puno opasnosti

Zamislite svijet u kojem vas nikada ne boli glava, ne osjećate zubobolju, niti ikad znate što znači opeći se ili uganuće. Za većinu ljudi, bol je neugodna, ali i korisna pojava – znak da nešto nije u redu. No, za malu skupinu pojedinaca diljem svijeta, bol je potpuni nepoznat pojam. Oni žive s rijetkim medicinskim stanjem poznatim kao urođena neosjetljivost na bol (engl. congenital insensitivity to pain, CIP).

CIP je rijetki genetski poremećaj koji onemogućava živčanim završecima da prenose bolne podražaje u mozak. Osobe koje boluju od ovog poremećaja mogu osjećati dodir, toplinu i hladnoću, ali ne osjećaju bol, bez obzira na ozbiljnost ozljede. To može zvučati kao blagoslov, no u stvarnosti je to stanje puno opasnosti.

Liv iz Švedske, danas tinejdžerica, rođena je s CIP-om. Njezini roditelji kažu kako su prvi put posumnjali da nešto nije u redu kada se kao beba nikad nije rasplakala od pada ili ozljede. U dobi od dvije godine ugrizla si je jezik do krvi – bez da je pokazala ikakav znak nelagode.

– Bilo je zastrašujuće. Nikad nisi znao kad je stvarno ozlijeđena – rekla je njezina majka.

– Kao dijete sam voljela trčati i igrati se, ali često sam lomila kosti bez da sam to primijetila. Jednom sam hodala na slomljenom gležnju tjednima, a da nisam znala – kazala je Ashlyn iz SAD-a, koja boluje od istog poremećaja.

Iako se može činiti kao da je riječ o supermoći, nedostatak boli ima svoju mračnu stranu. Bez osjećaja boli, ljudi ne znaju kada trebaju potražiti pomoć. Djeca s CIP-om moraju se pažljivo nadzirati jer mogu nesvjesno ozlijediti sebe – primjerice, stavljanjem ruku na vruću ploču ili udaranjem glavom o zid, bez ikakve svjesnosti o posljedicama.

Roditelji djece s CIP-om često se osjećaju kao da moraju držati svoju djecu ‘pod staklenim zvonom’. Nema spontanih igara, sportova, niti opuštenih trenutaka. Svaki dan je izazov, jer i najmanja ozljeda može proći nezamijećeno i postati ozbiljna. Mnogi oboljeli imaju trajna oštećenja zglobova, zuba ili organa upravo zbog nedostatka boli koja bi upozorila na problem.

Trenutno ne postoji lijek za CIP, ali znanstvenici proučavaju gene povezane s tim poremećajem kako bi pronašli načine liječenja – ne samo za oboljele, već i u svrhu razvoja učinkovitijih analgetika za one koji bol osjećaju previše, poput ljudi s kroničnim bolestima.

– Svi misle da je blagoslov ne osjećati bol. Istina je upravo suprotna. Bol nas štiti. Bez nje, svijet postaje mnogo opasnije mjesto – poručio je otac jedne djevojčice s CIP-om.