Razmišljajući o sterilnom dječjem igralištu usred milijunskog grada, mjestu na nadrealnoj međi života i smrti usred Zagreba, zapitao sam se jesu li možda osobe s invaliditetom liminalna bića
Poslušaj članak
Ne hodam, ali volim šetati.
Nije zagonetka, nego obična, dosadna činjenica. U mom slučaju šetanje je kotrljanje za koje mi – s obzirom da trenutno ne koristim elektromotorna kolica – konjske snage pruža više ili manje voljna pratnja, ali za mene je i ta šetnja ponešto kompromitiranog oblika vjerojatno najcjelovitiji način opuštanja. Uz vrlo ograničene terenske sposobnosti mojih kolica i tek jednu konjsku snagu (provjerio sam, ljudi nisu lošiji od konja), moja šetnja nije solo kampiranje na Medvednici ili Apalačima, ali itekako može biti dovoljan odmak. Detoks. Reset.
Nije nikakva tajna da obožavam Zagreb. Kad god mi vrijeme i vrijeme dopuštaju, kotrljam se Zagrebom. Istražujem nove i testiram stare putove, upoznajem kvartove. Osluškujem i proučavam one skrovitije od oko 100 vrsta ptica koje se gnijezde u našem glavnom gradu. Upoznajem glasne ljude. Tražim priče na licima i u pokretima onih tiših.
A nekada za priče, ili barem njihov početak, ljudi nisu niti potrebni.
Jedno od mojih nedavnih lutanja odvelo me do krajnjeg juga Sigeta, gdje je 12. rujna 2016. bivši gradonačelnik Zagreba Milan Bandić otvorenjem prve faze radova na izgradnji 608 stanova – od 1800 predviđenih tadašnjim Urbanističkim planom – udario temelje Podbrežja, zagrebačkog pseudo-kvarta čije postojanje i sada, gotovo deset godina kasnije, ovisi o samo četiri stambene zgrade.
Već skretanje s Avenije Većeslava Holjevca na Vatikansku ulicu – de facto jedinu relevantnu prometnu vezu Podbrežja s vanjskim svijetom – otkrivalo je da se možda radi o jednom čudnom, drugom svijetu.
Ako ste imalo bauljali po metropoli kao ja, onda znate da nije neobično u Zagrebu vidjeti gotovo pustu široku, višetračnu prometnicu koja izlazi na jednu od prometnijih avenija. Ali jest neobično samo 350 metara od iste te avenije, i to pored četiri velike stambene zgrade, vidjeti gotovo prazno veliko parkiralište.
Postao sam znatiželjan. Naravno da sam zašao među četiri zgrade Podbrežja. A ono što sam tamo vidio, nisam mislio da ću ikad vidjeti u stvarnosti, posebno ne u Zagrebu.
Liminalni prostori – od 2019. godine jedna od popularnijih takozvanih internetskih estetika – mogu se definirati kao mjesta koja izazivaju nelagodu jer im nedostaje uobičajeni kontekst, najčešće ljudi.
Gotovo prazno parkiralište ne izaziva nelagodu. Ali potpuno prazno dječje igralište između dvije velike zgrade itekako je izaziva. A zaglušujuća tišina samo 350 metara od velike prometnice pomalo je i zastrašujuća.
Pojam liminalnosti skovao je nizozemsko-njemačko-francuski etnograf i folklorist u svom radu ‘Rites de Passage’ iz 1909., u kojem istražuje i razvija koncept liminalnosti u kontekstu obreda u malim društvima. U takvom, antropološkom kontekstu, liminalnost predstavlja stanje dvosmislenosti ili dezorijentacije koja se javlja u srednjoj fazi obreda odrastanja, kada sudionici više nemaju status koji su imali prije obreda, ali još nisu započeli prijelaz na status koji će imati kada završe obred.
Ovaj primamljivi pojam je, prije internetske slave, svoje mjesto – nimalo iznenađujuće – našao i u mnogim drugim, prvenstveno društvenim znanostima i kontekstima.
Razmišljajući tako o sterilnom dječjem igralištu usred milijunskog grada, mjestu na nadrealnoj međi života i smrti usred Zagreba, zapitao sam se jesu li možda osobe s invaliditetom liminalna bića.
I doista, mnogi autori jesu pripisivali kvalitetu liminalnosti određenim skupinama ljudi. Tako, primjerice, Bjørn Thomassen u svom članku ‘The Uses and Meanings of Liminality’, objavljenom 2009. godine u časopisu International Political Anthropology, napominje kako se za manjinske skupine može reći da ‘zauzimaju liminalne pozicije (voljno ili nevoljno)’ i pritom, među ostalima, ističe imigrante za koje kaže kako su u nekim slučajevima ‘između doma i domaćina, dio društva, ali nikad potpuno integrirani’.
Naravno, već odavno nema smisla brojati koliko su puta osobe s invaliditetom izostavljene sa sve popularnije liste manjina, što je trend kojem se pridružio i Thomassen, ali ne opisuje li ovo upravo nas?
Dio društva, ali nikad potpuno integrirani.
U cijeloj toj priči o liminalnosti, najviše me muči ovo ‘nikad’.
Jer promatrate li dovoljno dugo šljunčane puteljke pustog dječjeg igrališta u Podbrežju, uočit ćete na njima nove tragove. Pričekate li dovoljno dugo, čut ćete pseći lavež iz nekog od stanova koji nadgledaju igralište. Malo dalje ćete na uglu naći susjede u kafiću, a još malo dalje i vrlo aktivno gradilište koje će postati dječji vrtić. Podbrežje će još rasti, a vjerojatno će dobiti i produžetak Vatikanske ulice.
Vrijeme kao početak kraja liminalnosti. Cesta kao simbol integracije.
A tko će izgraditi našu cestu integracije? I hoće li itko, ikad? Je li vrijeme i na našoj strani? Ili ćemo zaista zauvijek ostati ‘dio društva, ali nikad potpuno integrirani’?
Ako niste upoznati s pričom, krenut ću iz početka. I pritom ću osobe niskog rasta zvati patuljcima jer mislim da su patuljci genijalni
Poslušaj članak
Jeste li pogledali novu Snjeguljicu?
Nisam ni ja.
Očito, dakle, ovo neće biti recenzija. Jesam razmišljao da odem pogledati film kako vi ne biste morali. Ali nisam toliki altruist ni mazohist. Altruist nisam možda uopće.
Da ne bi bilo zabune, moji filmski standardi nisu posebno visoki – dapače, nagledao sam se šunda i B-filmova, više ili manje kultnih. Nisam čak nužno ni protiv remakeova; u mnogima sam uživao, uključujući i neke Disneyeve.
Nažalost, ljudi iza ovog filma su učinili previše toga da antagoniziraju veliku većinu potencijalne publike, rezultati čega se već dugo vide izvan kino dvorana, a vide se i sada na blagajnama. Težinu svemu daje činjenica da ni recenzije nisu mnogo bolje od financijskog učinka.
No, ako ovo neće biti recenzija, o čemu ću onda pisati?
Neki od vas zasigurno očekuju da, kao većina a priori kritičara, iskritiziram Hollywood i Disney zbog guranja ‘woke’ ideja pa neuspjeh takvog poslovanja nekako povežem s Victoria’s Secret VS Collectiveom i BMW-ovom selektivnom promjenom logotipa povodom Pride mjeseca, i onda u sve to nekako zapetljam još i invaliditet. Znate ono, inkluzivnost umjesto seksa, ali novac prije svega.
Dobra ideja. Ali možda za neku iduću priču iz Zone liminalnosti.
Danas su nam tema patuljci. Ili, kako ih Disney voli prikazati – nakaze.
Ako niste upoznati s pričom, krenut ću iz početka. I pritom ću osobe niskog rasta zvati patuljcima jer mislim da su patuljci genijalni.
Peter Dinklage je faca. Peter Dinklage je sjajan glumac. Peter Dinklage je, nažalost, i budala. Vjerojatno najpoznatiji glumac s invaliditetom, a sigurno najpoznatiji glumac patuljak, u siječnju 2022. je, gostujući u ‘WTF’ podcastu, popljuvao Disney zato što snimaju ‘zaostalu priču o sedam patuljaka koji žive u špilji’.
Odgovor smo čekali točno jedan dan. ‘Kako bismo izbjegli jačanje stereotipa iz originalnog animiranog filma, odlučili smo se za drugačiji pristup s ovih sedam likova i konzultiramo se s članovima zajednice patuljaka’, poručili su iz Disneya.
Drugačiji pristup je – šuškalo se tada, a potvrđeno je fotografijama koje su se pojavile u srpnju 2023. – sedam patuljaka pretvorio u sedam nadnaravnih bića iz njemačkog folklora koja tumači jedan glumac patuljak i šest glumaca koji nisu patuljci, ali su, naravno, različitih etničkih pripadnosti. Od toga šest muškaraca i jedna žena, da budemo do kraja precizni. I inkluzivni.
Sve ovo nije prošlo bez reakcija, a najglasniji su, sasvim razumljivo, bili drugi glumci patuljci. Posebno Dylan ‘Hornswoggle’ Postl.
– Nemam problem sa Snjeguljicom. Ono s čime imam problem je to što se Dinklage postavlja na pijedestal i gleda s visoka na poslove koje bi bezbrojni patuljci u industriji zabave rado prihvatili. Sedam malih ljudi sada će ostati bez posla – napisao je Postl u kolumni za Daily Mail te dodao da ‘Dinklage nije glasnogovornik osoba niskog rasta’ i kako je smiješno ‘vjerovati da jedna osoba predstavlja cijelu zajednicu’.
– On je glumio stereotipnog ljutitog patuljka u božićnom klasiku Willa Ferrella Vilenjak i doslovno patuljka iz bajke u Kronikama iz Narnije. Te je plaće primio bez problema. Zašto bismo sada te plaće oduzeli nekome drugome? Zašto bismo nekome otežali ostvarenje snova? – pita se popularni Hornswoggle.
– Ne mogu glumiti Spidermana ili Batmana. Ne mogu glumiti P. T. Barnuma. Nisam Hugh Jackman. Ali mogu dobiti ulogu u velikom filmskom hitu igrajući specijaliziranu ulogu namijenjenu osobi niskog rasta. Nije ponižavajuće ni degradirajuće prihvatiti ulogu koja je posebno stvorena za osobu niskog rasta. A upravo to Dinklage i Disney žele ukloniti – zaključuje Postl.
– Patuljak je medicinski izraz. Stanje koje imam zove se ahondroplazijski patuljasti rast. To je činjenica. Ja sam patuljak. Nadam se da će angažirati osobe niskog rasta i dati im priliku za rad… Peter Dinklage možda ovdje ugrožava šansu nekim glumcima patuljastog rasta. I plaši me to što bi Disney mogao donijeti tako veliku odluku zbog komentara jednog glumca. Prebrzo su reagirali – rekao je glumac Jeff Brooks.
Katrina Kemp se složila, istaknuvši da je to ‘propuštena prilika da se napravi film sa sedam osoba niskog rasta koje bi imale njima namijenjene likove’.
– Sigurno ima ljudi koji bi rado prihvatili te uloge. Jesu li to ljudi koji ciljaju na SAG nagradu? Ne. Peter ima privilegiju da može odbiti uloge. Ljudi koji se sada uzrujavaju zbog ovoga, oni tu privilegiju nemaju – kaže Kemp.
Komentar je u video intervjuu imao i Jason ‘Wee Man’ Acuña.
– Ovo je za patuljke. Zašto onda angažirate ‘Snjeguljicu i sedam prosječnih ljudi’? – zapitao se legendarni Wee Man iz Jackassa.
Disneyeva reakcija na kritike? Odlučili su ‘inkluzivna’ bića iz njemačkog folklora zamijeniti digitalnim patuljcima koji su trebali nalikovati animiranim originalima iz 1937. godine. Nažalost, nakaze koje su stvorili – nedvojbeno i zbog silnih produkcijskih problema i odgoda – najviše nalikuju na nekakvu zastrašujuću verziju MODOK-a, negativca iz jedne druge Disneyeve franšize i krajnjih dubina sablasne doline.
A najgore od svega? Za svakog od sedam digitalnih patuljaka potrebna su po dva glumca – jedan za glas, jedan kao ‘lutkar’. Znate koliko je od tih 14 radnih mjesta pripalo patuljcima?
Koliko sam uspio istražiti – samo jedno.
I dok Disney na vlastitom džepu sve opipljivije uči da ljudi od njih žele kupovati zabavu, a ne prodike i ideološke manifeste, na nama ostaje da konačno odlučimo što za nas znače inkluzija i raznolikost, i kako želimo biti uključeni i raznoliki. Možda je Hornswoggle to najbolje rekao.
‘Patuljci žive u kolibi. Zarađuju za život u rudniku i imaju puno dragulja. Za jednu bajku, ti frajeri žive prilično dobro. Bili su imućni. Osim toga, primili su Snjeguljicu u svoj dom kad je bila u nevolji. I svaki patuljak ima svoju osobnost – priča ne prikazuje sve patuljke kao iste.’
Mislim da ne moram ništa dodati. Osim da obožavam patuljke.
Na našoj web stranici koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najrelevantnije iskustvo pamćenjem vaših preferencija i ponovljenih posjeta. Klikom na “Prihvati sve” pristajete na korištenje SVIH kolačića. Međutim, možete posjetiti "Postavke kolačića" kako biste dali kontrolirani pristanak.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva dok se krećete web stranicom. Među njima, kolačići koji su kategorizirani kao potrebni pohranjuju se u vaš preglednik jer su neophodni za rad osnovnih funkcija web stranice. Također koristimo kolačiće trećih strana koji nam pomažu analizirati i razumjeti kako koristite ovo web mjesto. Ovi kolačići će biti pohranjeni u vašem pregledniku samo uz vaš pristanak. Također imate mogućnost isključiti ove kolačiće. Ali isključivanje nekih od ovih kolačića može utjecati na vaše iskustvo pregledavanja.
Funkcionalni kolačići pomažu u obavljanju određenih funkcija kao što je dijeljenje sadržaja web stranice na platformama društvenih medija, prikupljanje povratnih informacija i druge značajke trećih strana.
Kolačići izvedbe koriste se za razumijevanje i analizu ključnih indeksa učinkovitosti web stranice što pomaže u pružanju boljeg korisničkog iskustva za posjetitelje.
Analitički kolačići koriste se za razumijevanje načina na koji posjetitelji stupaju u interakciju s web stranicom. Ovi kolačići pomažu u pružanju informacija o metrikama kao što su broj posjetitelja, stopa napuštanja stranice, izvor prometa itd.
Neophodni kolačići apsolutno su neophodni za ispravno funkcioniranje web stranice. Ovi kolačići osiguravaju osnovne funkcionalnosti i sigurnosne značajke web stranice, anonimno.
Oglašavački kolačići koriste se kako bi se posjetiteljima pružili relevantni oglasi i marketinške kampanje. Ovi kolačići prate posjetitelje na web-mjestima i prikupljaju podatke za pružanje prilagođenih oglasa.