Connect with us

Kutak za stručnjake

Dermatilomanija je psihički poremećaj koji ostavlja tragove na koži

Objavljeno

/

Na slici je prikazana osoba koja sjedi na kauču u nježno osvijetljenoj prostoriji. Odjevena je u svijetlu majicu bez rukava, a duga valovita kosa pada preko ramena. Pogled joj je usmjeren prema gornjem dijelu ramena, gdje se vidi crvenilo i iritacija kože – moguće osip, upala ili alergijska reakcija. Atmosfera fotografije je tiha i introspektivna, s naglaskom na osobnu njegu i osviještenost o tjelesnom zdravlju. Blago svjetlo i kućni ambijent stvaraju osjećaj sigurnosti i privatnosti, dok poza osobe odražava zabrinutost, ali i pažnju prema vlastitom tijelu.
Foto: ChatGPT

Liječenje uključuje psihoterapiju, osobito kognitivno-bihevioralnu terapiju, učenje strategija za upravljanje stresom te, u nekim slučajevima, primjenu lijekova. Rana podrška i razumijevanje okoline imaju važnu ulogu u oporavku

Dermatilomanija je poremećaj kontrole impulsa koji se očituje u ponavljajućem i kompulzivnom čeprkanju, grebanju ili stiskanju kože, često do te mjere da nastaju rane, ožiljci i infekcije.

Osobe koje se s njom suočavaju imaju snažan poriv dirati kožu, iako su svjesne negativnih posljedica, a ponašanje im često donosi kratkotrajno olakšanje, nakon čega slijede osjećaji srama, krivnje ili frustracije. Dermatilomanija se najčešće pojavljuje u adolescenciji, ali može započeti i u odrasloj dobi, a povezuje se s anksioznošću, stresom, depresijom te opsesivno-kompulzivnim poremećajem.

Ovaj poremećaj ne smatra se samo ‘lošom navikom’, već ozbiljnim psihološkim stanjem koje može znatno utjecati na kvalitetu života. Osobe često skrivaju promjene na koži odjećom ili šminkom te izbjegavaju društvene situacije, što može dovesti do socijalne izolacije.

Liječenje uključuje psihoterapiju, osobito kognitivno-bihevioralnu terapiju, učenje strategija za upravljanje stresom te, u nekim slučajevima, primjenu lijekova. Rana podrška i razumijevanje okoline imaju važnu ulogu u oporavku.

Dermatilomanija se u stručnom jeziku naziva i poremećaj čeprkanja kože (skin picking disorder) te je tek 2013. godine službeno uvrštena u Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (DSM-5), što znači da je relativno nedavno prepoznata kao zaseban psihički poremećaj, iako s njom živi velik broj ljudi

– Cijeli život sam se borila s nevidljivim osjećajem napetosti u rukama. Kad god bih bila pod stresom, nervozna ili samostalno dosadna, počela bih dirati svoju kožu – prvo lagano, a onda sve jače i bez kontrole. U početku sam to nazivala ‘samo lošom navikom’, ali vrlo brzo su se pojavili bolni ožiljci, krvarenja i rane koje su dugo ostajale. Pokušavala sam prestati, ali čim bih se pogledala u ogledalo i vidjela novu crvenu mrlju ili poderotinu, ponovno bih počela čeprkati. Osjećala sam sram i krivnju svaki put kad bih pogledala svoje ruke – kao da sam jedina osoba kojoj se to događa. Ponekad bih sakrivala ruke rukavicama ili šminkom, ali to se sve opet vraćalo – svjedoči oboljela.

– Tek kad sam saznala da moja borba ima ime – dermatilomanija – i da nisam sama, počela sam tražiti pomoć. Kroz terapiju sam naučila prepoznati okidače i razvila sam druge načine suočavanja sa stresom. Nije lako i imam padove, ali sada razumijem da to nije ‘samo slab karakter’, već stvarno stanje koje se može liječiti.

Kutak za stručnjake

Obvezni razdjelnici topline mogli bi ugroziti zdravlje ranjivih skupina

Objavljeno

/

Napisao/la:

Bijeli radijator s termostatskim ventilom postavljenim na srednju temperaturu.
Foto: Pixabay
Piše: mr. sc. Andreja Marcetić

znanstvenica i stručnjakinja za javne politike, Centar za potporu i inkluziju u zajednici

Povratak obvezne ugradnje razdjelnika topline u višestambene zgrade izaziva sve više prijepora, osobito zbog mogućih posljedica za osobe s invaliditetom, starije osobe, kronične bolesnike i obitelji s djecom

Poslušaj članak

Iako se mjera predstavlja kao doprinos energetskoj učinkovitosti i zelenoj tranziciji, brojni stručni argumenti upućuju na to da bi njezina primjena mogla dovesti do suprotnog učinka.

Naime, ako građani zbog straha od visokih računa počnu manje grijati svoje stanove, posljedica mogu biti hladniji domovi, veći zdravstveni rizici i rast energetskog siromaštva. Za mnoge osobe s invaliditetom toplina doma nije pitanje udobnosti, nego osnovni preduvjet zdravlja, sigurnosti i samostalnog života. Osobe koje zbog zdravstvenog stanja veći dio dana provode kod kuće ili ovise o medicinskim uređajima posebno su osjetljive na niže temperature.

Europski propisi, na koje se hrvatsko zakonodavstvo poziva, ne propisuju bezuvjetnu obveznu ugradnju razdjelnika. Direktiva o energetskoj učinkovitosti predviđa njihovu primjenu samo kada je ona tehnički izvediva i ekonomski opravdana, uz istodobnu zaštitu kućanstava pogođenih energetskim siromaštvom i drugih ranjivih skupina. Upravo zbog toga postavlja se pitanje je li sadašnji model u skladu s ciljevima europskog zakonodavstva.

Dodatni problem predstavlja činjenica da razdjelnici ne mjere stvarnu potrošnju toplinske energije pojedinog stana, već služe raspodjeli ukupne potrošnje cijele zgrade. Stručnjaci već godinama upozoravaju da su očekivane uštede relativno male te da njihova isplativost nije jednoznačno dokazana.

Posebno su sporne financijske posljedice za stanare koji ne ugrade razdjelnike. Prema važećim pravilima, za stan od 50 četvornih metara godišnja naknada mogla bi doseći oko 300 eura, odnosno gotovo 3000 eura tijekom deset godina, dok je cijena same ugradnje višestruko niža. Uz to, obračun potrošnje za stanove bez razdjelnika može biti nekoliko puta veći od prosjeka zgrade, iako stvarna potrošnja često nije toliko viša. Takav model mogao bi najteže pogoditi upravo kućanstva s osobama s invaliditetom, umirovljenicima i obiteljima s djecom.

Postavlja se i pitanje ostvaruje li mjera uopće željeni klimatski učinak. Ako građani zbog visokih troškova smanje centralno grijanje, a stanove počnu dogrijavati električnim grijalicama ili klima-uređajima, ukupna potrošnja energije i emisije stakleničkih plinova mogu porasti umjesto da se smanje. Time bi se dovela u pitanje i usklađenost mjere s ciljevima zelene tranzicije.

Sporno pitanje već je stiglo i pred Ustavni sud, kojem su podneseni prijedlozi za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi Zakona o tržištu toplinske energije i pripadajućih pravilnika. Podnositelji smatraju da su pojedine odredbe nerazmjerne te da mogu dovesti do povrede prava vlasništva, jednakosti građana i europskih pravnih standarda.

Kao dugoročno učinkovitije rješenje ističu se ulaganja u energetsku obnovu zgrada, bolju toplinsku izolaciju, modernizaciju sustava grijanja i druge mjere koje trajno smanjuju potrošnju energije, bez ugrožavanja zdravlja i životnog standarda najranjivijih građana. Takav pristup, smatraju zagovornici promjena, istodobno bi pridonio energetskoj učinkovitosti, zaštiti okoliša i socijalnoj pravednosti.

Kompletnu i detaljnu analizu pročitajte ovdje.

Nastavite čitati

Kutak za stručnjake

Ljeto, putovanja i život sa stomom ili kateterom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na slici se vide ruke u medicinskim rukavicama koje drže stomijsku vrećicu ili medicinski stomijski uređaj. Uređaj je bež boje, izrađen od mekanog materijala, s prozirnim kružnim otvorom u sredini. Na njemu se nalaze zeleni natpisi i oznake. Pozadina je zamućena, što sugerira bolničko ili kliničko okruženje.
Foto: Pexels

Najvažnije je ne dopustiti da strah od komplikacija potpuno ograniči svakodnevni život. Dobra priprema, redovita higijena, dovoljan unos tekućine i osluškivanje vlastitog tijela mogu značajno smanjiti rizike

Poslušaj članak

Ljeto je uvijek asocijacija na odmor, putovanja, više vremena na otvorenom i opušteniji ritam života, ali za osobe koje imaju kateter ili stomu ono donosi i neke dodatne izazove o kojima je važno razmišljati unaprijed.

Visoke temperature, pojačano znojenje, promjene rutine, duža putovanja i boravak izvan kuće mogu povećati rizik od infekcija, iritacija kože, dehidracije i neugodnih komplikacija koje se često zanemaruju dok se ne pojave prvi problemi.

Kod osoba s urinarnim kateterom ljetne vrućine posebno povećavaju mogućnost razvoja infekcija mokraćnog sustava. Tijelo se više znoji, gubi tekućinu, a urin postaje koncentriraniji, što pogoduje razvoju bakterija.

Zato je tijekom ljeta iznimno važno unositi dovoljno tekućine, čak i kada osoba nema osjećaj žeđi. Treba paziti i na redovito pražnjenje vrećice te održavanje higijene područja oko katetera, osobito nakon kupanja, znojenja ili duljeg sjedenja tijekom putovanja.

Kateter i cjevčice ne smiju biti savijeni ili pritisnuti jer se tijekom vožnje i dugog sjedenja lako može usporiti protok mokraće, što povećava rizik od komplikacija.

Osobe sa stomom tijekom ljeta često imaju problema s odljepljivanjem podloga zbog znojenja i vlage. Koža oko stome tada postaje osjetljivija, crvenija i sklonija iritacijama. Važno je koristiti proizvode koji dobro prijanjaju uz kožu i po potrebi češće mijenjati podlogu.

Nakon kupanja u moru ili bazenu preporučuje se pažljivo osušiti područje oko stome jer vlaga koja ostane ispod podloge može izazvati oštećenje kože ili slabije prianjanje. Mnogi se boje odlaska na plažu ili nošenja laganije odjeće, ali uz dobru pripremu i kvalitetna pomagala moguće je bez većih ograničenja uživati u ljetnim aktivnostima.

Dulja putovanja zahtijevaju dodatnu organizaciju. Nikada nije dobro nositi samo minimalnu količinu potrebnog materijala jer tijekom puta može doći do kašnjenja, gubitka prtljage ili neočekivanih situacija.

Preporučuje se uvijek imati barem dvostruko više potrošnog materijala nego što se procjenjuje da će biti potrebno. Rezervne vrećice, podloge, kateteri, dezinfekcijska sredstva, zaštitne maramice i dodatna odjeća trebali bi biti pri ruci, a ne spremljeni duboko u kofer.

Tijekom ljetnih putovanja posebno treba paziti gdje se materijal čuva jer visoke temperature u automobilu mogu oštetiti ljepila, plastiku i sterilna pakiranja.

Jedna od skrivenih opasnosti ljeta je upravo osjećaj sigurnosti kada sve djeluje stabilno. Ljudi tada često zanemare prve znakove problema poput peckanja, neugodnog mirisa urina, promjene boje kože oko stome, sitnog curenja ili blage boli.

Međutim, upravo ti simptomi mogu biti prvi znak infekcije ili oštećenja kože koje se po vrućinama može vrlo brzo pogoršati. Dugotrajno sjedenje tijekom putovanja također povećava rizik od pritiska na područje stome ili katetera, a kod starijih i slabije pokretnih osoba može dovesti i do rana na koži.

Važno je misliti i na prehranu. Ljeti se češće konzumira laganija hrana, gazirana pića, sladoledi i voće, ali neke namirnice mogu pojačati stvaranje plinova, proljev ili neugodne mirise, što osobama sa stomom može stvarati dodatnu nelagodu.

Dehidracija je posebno opasna kod ileostome jer tijelo tada gubi više tekućine i elektrolita nego inače. Zato nije dovoljno piti samo vodu, već treba voditi računa i o unosu minerala i soli, osobito tijekom velikih vrućina.

Najvažnije je ne dopustiti da strah od komplikacija potpuno ograniči svakodnevni život. Dobra priprema, redovita higijena, dovoljan unos tekućine i osluškivanje vlastitog tijela mogu značajno smanjiti rizike.

Ljeto može biti ugodno i sigurno razdoblje i za osobe s kateterom ili stomom, ali samo ako se na vrijeme razmišlja o stvarima koje drugi često uzimaju zdravo za gotovo. Važnu ulogu u cijeloj priči  jasno ima i kvaliteta, funkcionalnost pomagala.

Nastavite čitati

Kutak za stručnjake

Zapošljavanje osoba s invaliditetom i pravo na obiteljsku mirovinu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji je žena koja sjedi u invalidskim kolicima za stolom uz veliki prozor. Okrenuta je bočno i gleda prema van, dok ispred sebe ima otvoreno prijenosno računalo. Odjevena je u tamnocrveni sako, a prostor djeluje moderno i mirno, nalik uredu ili coworking prostoru. Kroz velike prozore ulazi mnogo prirodnog svjetla koje osvjetljava prostoriju, dok se u pozadini naziru visoke zgrade. Na stolu se nalazi mala biljka u tegli i šalica, što prostoru daje toplinu i ugodnu atmosferu. Fotografija ostavlja dojam profesionalnog radnog okruženja i prikazuje uključivanje osobe s invaliditetom u svakodnevni poslovni život.
Foto: Arhiva

Iz Ministarstva poručuju kako povremeno ili ranije zaposlenje osobe s invaliditetom samo po sebi ne dovodi do gubitka prava na obiteljsku mirovinu. Svaki slučaj ovisi o utvrđenom statusu radne sposobnosti i ispunjavanju zakonskih uvjeta

Poslušaj članak

Redakciji In Portala javilo se dvoje čitatelja s invaliditetom koji su dobili priliku za zaposlenje, ali istovremeno ih brine hoće li zbog rada jednog dana izgubiti pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja. Riječ je o pitanju koje vjerojatno brine još osoba s invaliditetom i njihove obitelji jer se često u javnosti mogu čuti različite informacije i tumačenja zakona.

Kako bismo razjasnili situaciju, odgovor smo zatražili od nadležne institucije, a iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike pojasnili su da samo zaposlenje osobe s invaliditetom ne znači automatski gubitak prava na obiteljsku mirovinu.

Prema važećem Zakonu o mirovinskom osiguranju, dijete kojem je utvrđen status osobe s invaliditetom uz preostalu radnu sposobnost može se zaposliti i prije i nakon smrti roditelja, a da pritom ne izgubi pravo na obiteljsku mirovinu. Drugim riječima, mogućnost rada i ostvarivanja prihoda ne isključuje automatski pravo na ovu vrstu mirovine.

Štoviše, iz Ministarstva naglašavaju kako osoba može i nakon ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu raditi do polovice punog radnog vremena, pri čemu se mirovina i dalje isplaćuje u punom iznosu. To je važna informacija za mnoge osobe s invaliditetom koje žele biti aktivne na tržištu rada, steći radno iskustvo i povećati svoju financijsku sigurnost bez straha da će ostati bez prava koja im pripadaju.

Ipak, postoje određene razlike ovisno o vrsti utvrđenog invaliditeta i radne sposobnosti. Drugačiji uvjeti primjenjuju se kada se pravo na obiteljsku mirovinu priznaje na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti. U takvim slučajevima pravo može ovisiti o tome je li roditelj uzdržavao dijete te koliki su vlastiti prihodi osobe koja ostvaruje pravo.

Iz Ministarstva zato poručuju kako povremeno ili ranije zaposlenje osobe s invaliditetom samo po sebi ne dovodi do gubitka prava na obiteljsku mirovinu. Svaki slučaj ovisi o utvrđenom statusu radne sposobnosti i ispunjavanju zakonskih uvjeta.

Ova pojašnjenja mogla bi ohrabriti brojne osobe s invaliditetom koje zbog straha od gubitka budućih prava odustaju od zaposlenja ili ga odgađaju.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu