Poveži se s nama

Kutak za stručnjake

Danas slobodno zaplačite i otkrijte dobre strane suza

Objavljeno

/

Na fotografiji je lijepa žena koja ima sklopljene oči i plače. Iza nje je rijeka ili jezero.
Foto: Pixabay

Plakanje je izraz emocija i unutarnjeg stanja čovjeka. Osjećaji nas motiviraju da suosjećamo s drugima i funkcioniramo u zajednici. Iskreno pokazivanje emocija također pomaže ljudima da budu kreativniji

Plakanje je jedan od načina da se oslobodimo negativnih emocija, a osim toga predstavlja svojevrsnu obranu od bakterija ili reakcija na neke kemikalije. Suze nisu nužno loše, ponekad je zaista potrebno da se dobro isplačemo.

Suze djeluju kao prirodni antibiotik i mogu ubiti 95 posto štetnih bakterija u očima i to u samo pet minuta.

Membrana oka može biti dehidrirana zbog čega dolazi do problema s vidom, a slika koju vidimo je jednostavno zamagljena. Kada plačemo suze osiguravaju vlažnost membrane i tako olakšavaju i poboljšavaju vid. Eliminiraju toksine.

Dokazano je i da plakanje snižava krvni tlak i smanjuje srčani ritam.

Plakanje je izraz emocija i unutarnjeg stanja čovjeka. Osjećaji nas motiviraju da suosjećamo s drugima i funkcioniramo u zajednici. Iskreno pokazivanje emocija također pomaže ljudima da budu kreativniji.

Često se ustručavamo plakati pred drugima jer ne želimo izgledati ranjivo ili emocionalno slabo. Umjesto da osjećate sram zbog suza, pomislite da emocionalna ranjivost može ojačati vaše odnose.

Kada plačemo pred drugima, onda im dopuštamo da vide našu drugu stranu, onu koja je mekša, nježnija i ranjivija. Dijeleći te emocije sa svojom obitelji ili bliskim prijateljima možete stvoriti dublju i autentičnu vezu.

Suze također sadrže prirodne tvari koje mogu djelovati kao blagi lijek protiv bolova. Zbog toga plakanje ponekad može ublažiti fizičku nelagodu ili tenzijske glavobolje povezane sa stresom.

Jedno je njemačko istraživanje pokazalo da žene plaču između 30 i 64 puta godišnje, najčešće prije ili poslije mjesečnice. Muškarci pak liju suze između 6 i 17 puta godišnje. Ženski plač traje prosječno šest, a muški tri minute. Prije puberteta nema razlike u učestalosti plakanja, što bi mogla biti posljedica različitih društvenih uloga spolova.

Ako vam se plače, vi plačite i oslobodite tu bujicu svakakvih emocija koje držite u sebi.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Kutak za stručnjake

Dan crvenih haljina upozorava na moždani udar kod žena

Objavljeno

/

Na fotografiji je prikazano šest osoba koje stoje na otvorenom prostoru ispred kamene ograde. U pozadini se vidi drveće i zgrade. Sve osobe su odjevene u crveno-crne kombinacije odjeće. Fotografija je zanimljiva jer prikazuje grupu ljudi u usklađenim bojama odjeće, što može sugerirati da su dio nekog događaja ili organizacije.
Foto: Zvonimir Ferina

Na reviji će sudjelovati hrabre žene koje su preživjele moždani udar, a nosit će crvene haljine koje su izradili hrvatski dizajneri Greta Gudelj, Igor Dobranić, Iva Karačić, Željka Šafran, Jasmina Arnautović i Dora Rubić

Dan crvenih haljina u Hrvatskoj se obilježava svakog prvog petka u veljači kako bi se podigla svijest o specifičnostima moždanog udara kod žena. Cilj je educirati žene o rizicima, simptomima i prevenciji moždanog udara, jer žene češće pogađa ova bolest, a posljedice su često teže.

Inicijativa je započela u SAD-u kroz kampanju ‘Go Red for Women’, dok je u Hrvatskoj pokrenuta zahvaljujući Hrvatskoj liječničkoj komori i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u suradnji s brojnim udrugama za zdravlje.

Središnji događaj ovogodišnjeg Dana crvenih haljina održat će se 7. veljače u auli Sveučilišta u Zagrebu, uz mogućnost praćenja online. Na reviji će sudjelovati žene koje su preživjele moždani udar, odjevene u crvene haljine hrvatskih dizajnera, uključujući Gretu Gudelj, Igora Dobranića, Ivu Karačić, Željku Šafran, Jasminu Arnautović i Doru Rubić.

Organizaciju Dana crvenih haljina predvode volonterke, stručnjakinje iz KBC-a Sestre milosrdnice i KBC-a Zagreb, među kojima su neurologinje Arijana Lovrenčić-Huzjan, Marina Roje Bedeković, Zdravka Poljaković Skurić, Vesna Matijević i Svjetlana Šupe, te logopedinja Dinah Vodanović.

Statistički podaci pokazuju da jedna od pet žena doživi moždani udar, dok jedna od tri umire od njegovih posljedica. Prevencija je ključna – više od 80 posto moždanih udara može se spriječiti pravovremenim djelovanjem na čimbenike rizika i promjenom načina života.

Osim zajedničkih faktora rizika poput visokog krvnog tlaka, visokog kolesterola, šećerne bolesti, pušenja i atrijske fibrilacije, žene su podložne dodatnim specifičnim rizicima. Hormonalne promjene, egzogeni estrogeni, trudnoća i postporođajno razdoblje povećavaju vjerojatnost razvoja moždanog udara kod žena.

Crvena haljina simbolizira snagu i vitalnost žena te istovremeno podsjeća na važnost očuvanja zdravlja srca i krvnih žila. Obilježavanje Dana crvenih haljina uključuje edukativne radionice, javne kampanje i besplatne zdravstvene preglede.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

Evo kako prebroditi tmurne dane početka godine

Objavljeno

/

Na fotografiji se nalazi osoba s dugom kovrčavom kosom koja stoji pored prozora. Lice osobe je zamagljeno. Osoba nosi crnu majicu bez naramenica. U pozadini se vidi zgrada s prozorima i vanjski prostor s malo snijega. Fotografija je snimljena u zatvorenom prostoru, a svjetlost dolazi kroz prozor.
Foto: Pixabay

Nakon blagdanske euforije, povratak u rutinu može biti izazovan, a siječanj često djeluje kao dugačak i tmuran mjesec, obilježen kratkim danima, hladnim vremenom i financijskim brigama

Siječanj je mjesec koji često nosi specifičan osjećaj melankolije, poznat kao siječanjski blues. Ovaj pojam opisuje stanje emocionalnog pada koje mnogi ljudi osjećaju nakon blagdanskog razdoblja ispunjenog radošću, svjetlucavim ukrasima i druženjima. Povratak u rutinu, kraći dani i hladno vrijeme mogu dodatno pojačati taj osjećaj.

Siječanjski blues nije klinička dijagnoza, već privremeno stanje koje ima korijene u nekoliko čimbenika.

Nakon blagdanskog razdoblja, mnogi osjete prazninu zbog završetka svečanosti i povratka svakodnevnim obavezama.

Povećani troškovi tijekom blagdana mogu izazvati stres i zabrinutost zbog financija.

Hladni, tmurni dani s manje sunčeve svjetlosti utječu na razinu serotonina, hormona povezanog s osjećajem sreće.

Neuspjeh u održavanju novogodišnjih odluka može izazvati frustraciju i sniženo samopouzdanje.

Osobe koje prolaze kroz siječanjski blues mogu iskusiti umor i manjak energije, poteškoće s koncentracijom, povećan osjećaj tjeskobe ili tuge i gubitak interesa za aktivnosti koje inače vesele.

Iako je siječanjski blues prolazno stanje, postoje načini kako ga ublažiti i unijeti više optimizma u ove tmurne dane.

Krećite se. Tjelesna aktivnost, poput šetnje na svježem zraku, joge ili teretane, može potaknuti proizvodnju endorfina i poboljšati raspoloženje.

Postavite realne ciljeve. Umjesto velikih novogodišnjih odluka, fokusirajte se na manje, ostvarive korake koji donose osjećaj postignuća.

Njegujte odnose. Druženje s prijateljima i obitelji može pružiti osjećaj povezanosti i podrške.

Osigurajte dovoljno svjetlosti. Boravak na dnevnom svjetlu ili upotreba svjetlosnih lampi može pomoći u borbi protiv sezonskog afektivnog poremećaja (SAD).

Pronađite radosti u malim stvarima. Bilo da je to omiljena knjiga, šalica toplog čaja ili nova serija, male stvari mogu donijeti trenutke radosti.

Razmislite o promjeni prehrane. Uravnotežena prehrana s dovoljno vitamina D i omega-3 masnih kiselina može imati pozitivan utjecaj na raspoloženje.

Ako osjećaj tuge i iscrpljenosti traje dulje od nekoliko tjedana ili značajno utječe na svakodnevni život, korisno je obratiti se stručnjaku za mentalno zdravlje. Ponekad siječanjski blues može biti znak ozbiljnijeg problema, poput depresije.

Iako siječanjski blues može biti izazovan, s pravim pristupom i podrškom može se pretvoriti u priliku za stvaranje pozitivnih promjena i usmjeravanje fokusa na brigu o sebi.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

Prosopagnozija ne dozvoljava oboljelima prepoznavanje lica

Objavljeno

/

Na fotografiji se nalazi tročlana obitelj. Svi članovi obitelji imaju zamagljena lica bez vidljivih crta lica. Odrasla osoba s lijeve strane ima dugu plavu kosu i nosi majicu na pruge. Dijete u sredini ima svijetlu kosu i nosi plavu majicu, dok odrasla osoba s desne strane ima kratku kosu i nosi svijetlu majicu. Dijete drži igračku u rukama.
Foto: Wikipedia

Ova bolest može značajno utjecati na kvalitetu života. Poteškoće u prepoznavanju poznatih osoba mogu dovesti do nelagode, anksioznosti, pa čak i izolacije. Na radnom mjestu ili u društvenim situacijama osobe s prosopagnozijom mogu izgledati nepažljivo ili distancirano, što često dovodi do nesporazuma

Prosopagnozija, poznata i kao slijepilo za lica, neurološki je poremećaj karakteriziran nemogućnošću prepoznavanja lica. Osobe koje pate od ovog poremećaja često imaju teškoće u razlikovanju čak i poznatih lica, poput članova obitelji, prijatelja ili kolega. Prosopagnozija može biti prisutna od rođenja (razvojna prosopagnozija) ili stečena zbog oštećenja mozga (stečena prosopagnozija).

Razvojna prosopagnozija najčešće nema jasnu poveznicu s ozljedama mozga, već se vjeruje da može biti rezultat genetskih ili neuroloških čimbenika. S druge strane, stečena prosopagnozija obično se javlja nakon traumatske ozljede mozga, moždanog udara ili neurodegenerativnih bolesti koje zahvaćaju područja mozga odgovorna za obradu vizualnih informacija, posebice u području fusiformnog girusa.

Glavni simptom prosopagnozije je nemogućnost prepoznavanja lica, čak i onih najbližih. Osobe s ovim poremećajem često se oslanjaju na alternativne načine prepoznavanja ljudi, poput prepoznavanja po glasu, odjeći, hodu ili specifičnim gestama. Međutim, takve metode često nisu pouzdane i mogu uzrokovati društvene ili emocionalne teškoće.

Ova bolest može značajno utjecati na kvalitetu života. Teškoće u prepoznavanju poznatih osoba mogu dovesti do nelagode, anksioznosti, pa čak i izolacije. Na radnom mjestu ili u društvenim situacijama osobe s prosopagnozijom mogu izgledati nepažljivo ili distancirano, što često dovodi do nesporazuma.

Dijagnosticiranje prosopagnozije uključuje neuropsihološke testove i procjene prepoznavanja lica, a u nekim slučajevima koristi se i slikovna dijagnostika mozga. Nažalost, ne postoji specifičan lijek za prosopagnoziju, ali terapije poput treninga vizualne percepcije i strategija prilagodbe mogu pomoći osobama da se lakše nose s ovim stanjem.

Iako prosopagnozija može predstavljati ozbiljan izazov, razumijevanje ovog poremećaja i prilagodba svakodnevnim situacijama mogu pomoći osobama da poboljšaju kvalitetu svog života. Podizanje svijesti o ovom stanju ključno je kako bi se izbjegla stigmatizacija i osigurala podrška za one koji s njim žive.

Nastavi čitati

U trendu