Željela bih da ljudi shvate kako migrena nije obična glavobolja, ona je složen neurološki poremećaj koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Život s migrenom nije lak, ali s podrškom i razumijevanjem moguće je pronaći ravnotežu

Poslušaj članak

Pokušavam se probuditi, otvoriti oči, pomaknuti glavu, ali ne mogu. Glava mi ima tonu, a unutar nje kao da vojska stupa, kao da imam upalu mozga.

Ustajem uz pomoć svojih, a svaki pokret mi dodatno pogoršava bol, pogotovo fizički napor. Na trenutke imam osjećaj da nestajem, da neću izdržati, da će mi se glava raspuknuti, oblijeva me hladni znoj, dođe mi da iz sebe iskočim…

Ovako godinama izgledaju moje glavobolje, ni ne znam kad sam zadnji put živjela bez njih. Sve je počelo negdje još u pubertetu, obično pred menstruaciju. Progutaš Brufen, dva i tri, osjećaš se otrovano, ali dan prođe, preživiš.

S godinama je postojalo sve gore, sve dok nisam došla do toga da na tablete koje mi daje liječnik obiteljske medicine više uopće nisam reagirala i nalazila se u gotovo besvjesnim stanjima. Doslovno ‘umro sam, al’ sam živ’.

Došla sam u bolnicu Dubrava, ambulanta za glavobolju, gdje me dočekala divna doktorica. Zaključak je bio migrena bez aure i tzv. menstrualna migrena. Prepisala mi je Relpax, dala upute kako da ga pijem i napisala mi dodatne pretrage nakon kojih se vraćam na kontrolu.

Ako uspijem navrebati napad glavobolje što ranije i odmah popiti Relpax, ishod je bolji i glava relativno brzo stane. Ono što uvijek ostaje je osjećaj nekakvog tupila, nemoći.

Ako se s migrenom probudim, onda mi ni najviše dopuštene dvije tablete ne pomognu i cijeli dan sam neupotrebljiva i u muci, smetaju mi glasovi i jača svjetlost.

Svaku migrenu do sad sam odradila, ni sama ne znam kako… kao, radim od doma pa mogu i moram odraditi kad već imam privilegiju da većinski radim od doma.

Ali znate što? Migreni se živo fućka od kud vi radite i u konačnici naprežete se od kud god da radite.

Vratila sam se doktorici na kontrolu, s nalazima koji su uredni, ali i s puno većim brojem napadaja migrene. Plus-minus 8 mjesečno, a počelo je s oko dva napada mjesečno.
Nisam još rekla da je sve praćeno i povraćanjem, suze mi cure od muke, ali mi nakon toga krene na bolje.

Uglavnom, Relpax kao terapija ostaje, a dobila sam i injekcije koje će mi netko od ukućana davati jednom mjesečno. Prema riječima moje neurologice, napadi neće nestati, ali bi se trebali prorijediti i neizmjerno se veselim tome jer vas migrena pauzira, a vrlo često nitko iz vaše životne i radne okoline nema razumijevanja za pauzu.

Nisam simulant i poštedu ću koristiti samo onda kad stvarno neću moći. Na kraju krajeva, ne trebaju mene šefovi goniti, imam kredit u banci i kćer koja još puno treba moju plaću.

Željela bih da ljudi shvate kako migrena nije obična glavobolja, ona je složen neurološki poremećaj koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Život s migrenom nije lak, ali s podrškom i razumijevanjem moguće je pronaći ravnotežu.

Važno je govoriti o migreni, educirati druge i podržavati one koji se svakodnevno bore s njom. Razumijevanje i podrška može značiti veliku razliku.

Priručnik je to koji na jednom mjestu jednostavnim, svima razumljivim rječnikom sažima niz korisnih informacija iz recentne pravne regulative vezane za osobe s invaliditetom

Naslov je to priručnika – stručne brošure autora Darka Sobote koja je, u nakladi Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije, u elektronskom obliku objavljena na njihovim stranicama, očekujući i svoje tiskano izdanje.

Znakovitog naslova ‘Nije kraj’, kojemu bi prema često korištenoj uzrečici trebalo još samo dodati riječcu ‘svijeta’, već samim svojim nazivom unosi optimizam, motivaciju i pozitivnu energiju i poruku u nerijetko nimalo ružičasti svijet osoba s invaliditetom.

Priručnik je to koji na jednom mjestu jednostavnim, svima razumljivim rječnikom sažima niz korisnih informacija iz recentne pravne regulative vezane za osobe s invaliditetom, ali ništa manje važno i iz svakodnevice njihovog zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije.

U snalaženju u labirintu propisa, pri čemu se počesto „od drveća ne vidi šuma“, ovaj će priručnik uvelike pomoći.

Uz čestitke Udruzi osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije na inicijativi za izdavanje ove stručne brošure, dozvolite mi, uz ganutljivu suzu, napisati i ovo:

‘Bravo, Darko! Ponosna sam na tebe – do neba i još dalje. Jer – nije bilo uzalud…’

Priručnik ‘Nije kraj’, kako smo već pisali, možete naći ovdje.

Moje tijelo, moj mjehur je terorist koji će me jednog dana negdje pošteno smočiti, a neću moći ništa, osim umirati od srama, nelagode i poniženosti. I upravo zato ovo pišem, jer nisam sama – ima nas puno više nego mislite

Poslušaj članak

Oduvijek provodim previše vremena u toaletu, oduvijek strahujem hoće li mi ‘pobjeći’ onda i kad to ne bi trebalo, ali u zadnje dvije, tri godine moj mjehur me jednostavno skršio. Jedva da živim, točnije, živim na školjki – nedostaje mi samo televizor i mali stolić za laptop pa da ne moram ni izlaziti iz kupaone.

Hajdemo ispisati kao neku definiciju, čisto forme radi. Preaktivni mjehur i stresna inkontinencija su stanja koja mogu ozbiljno utjecati na kvalitetu života. Osobe koje pate od ovih tegoba suočavaju se s neugodnostima, nelagodom i socijalnim ograničenjima.

Preaktivni mjehur karakterizira česta i iznenadna potreba za mokrenjem, čak i kada mjehur nije pun. Neki od glavnih simptoma uključuju urgentnu potrebu za mokrenjem, što je slučaj kod mene i, ako ne odem na prvi signal, dogodit će se ono što ni jedna žena pri zdravoj pameti ne želi da se dogodi.

Dalje kažu da je simptom često mokrenje i stavili su u zagradu više od osam puta dnevno. E, ljudi moji, kod mene vam je to 15 plus puta dnevno, a sreća u nesreći je što barem noću ne mokrim.

Uzroci preaktivnog mjehura mogu biti razni, uključujući neurološke poremećaje, infekcije mokraćnog sustava, pretilost, konzumaciju kofeina i određenih lijekova te hormonalne promjene. Ja za sebe ne znam uzrok. Kažu i da debljina kod mene nije uzrok. To me razveselilo. Infekcija također nemam, kavu ne pijem.

Jednog dana kad više zaista nisam mogla fizički, a ni psihički – fizički jer ovisim o pomoći drugih, a psihički jer se osjećam poniženo i jadno svaki put kad sam mokra – otišla sam obiteljskom liječniku i molila pregled urologa. Čekala sam taj termin kao neki sveti dan, dan spasenja.

Opisala sam urologu simptome, odmah mu je bilo jasno i prepisao mi je Solven, lijek za preaktivni mjehur u manjoj dozi i naručio me na kontrolu. Neko vrijeme je bilo bolje, ali ne i sasvim dobro pa smo prešli na duplu dozu. S tom većom dozom je dosta dugo bilo okej i poveselila sam se da je agoniji kraj. Ali nije, unazad nekoliko mjeseci opet živim na školjki i čekam novi susret s urologom.

S obzirom na to da gotovo ništa ne mogu sama, preaktivni mjehur mi je trenutačno veći problem od cerebralne i ankilozantnog spondilitisa zajedno. Svaki dan sam mokra, čak i s ulošcima, i to smrdi, a ne mogu uvijek odmah riješiti situaciju jer nisam uvijek doma, a ne mogu ni u svaki WC kad nisam doma. Fenomenalna situacija.

Moje tijelo, moj mjehur je terorist koje će me jednog dana negdje pošteno smočiti, a neću moći ništa, osim umirati od srama, nelagode, poniženosti i upravo zato ovo pišem. Znam da nisam jedina, ima nas puno više nego što možete zamisliti i nitko od nas ovo nije želio.

Svatko od nas bi volio ponovno imati kontrolu nad svojim mjehurom, živjeti bez uložaka, tona potrošenih vlažnih maramica i toalet papira. Svi mi s urinarnom inkontinencijom bi voljeli živjeti bez pitanja nad glavom hoće li pobjeći više nego što uložak može upiti, hoće li netko primijetiti ili namirisati. Voljeli bi živjeti bez svih isplakanih suza na putu pomirenja da su sljedeća stanica vjerojatno pelene.

Imam preaktivni mjehur i stresno – urgentnu inkontinenciju od koje sam još više u stresu i to je krug iz kojeg trenutačno ne mogu izaći, mogu se samo nadati da će mi urolog ponuditi neko novo rješenje koje će upaliti. Pokušala sam popiti Normabel da smanjim stres u nadi će se situacija smiriti, i stvarno, smirila sam se ja, ali ne i mjehur. On je i dalje bio u punom gasu.

Malo vas će reći da imate isti ili sličan problem jer on spada u sferu o tome se ne govori, događa se nekom drugom, spada u sferu intime i srama.

Ali znate što? Ništa vezano uz ljudsko tijelo ne bi trebalo biti sramno ili tabu i sve se to svakome od nas može dogoditi.

Na kraju krajeva, svi svoj životni put počnemo upravo u pelenama i velika većina nas će ga završiti u pelenama, a sve između su nijanse. Mokre nijanse. Ako me vidite negdje i lokvicu ispod, nabacite ignore.