Stenko Dell‘Orco prošle je godine u trećem pokušaju izabran za ravnatelja Ustanove za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom DES. Došlo je vrijeme da popričamo s njim
Poslušaj ovaj članak
Poštovani gospodine Dell’orco, relativno ste nedavno preuzeli funkciju ravnatelja, kako se snalazite u novoj ulozi i koji su vam najveći izazovi?
– Funkciju ravnatelja sam preuzeo u svibnju 2023. godine. S obzirom na dugogodišnje radno iskustvo koje sam imao radeći u stranim, domaćim firmama ili ustanovama i po nekim karakteristikama vrlo sličnim ustanovi DES, nije bilo problema s prilagodbama. Odmah po dolasku sam izadio akcijski plan poslovanja za 3. i 4. kvartal gdje je naglasak bio na socijalnom aspektu (izrada osobine vidljivosti i prepoznatljivosti na lokalnoj razini, povezivanje i suradnja s institucijama vezanim s osobama s invaliditetom i ostalima, povezivanje s tvrtkama na tržištu, povezivanje s obrazovnim ustanovama, praćenje EU projekata i njihova implementacija, povezivanje s udrugama) i ekonomskom aspektu (racionalno trošenje i planiranje novčanih tokova, racionalno dogovaranje poslova, hodogram kolanja informacija, radionica za postizanje učinkovite komunikacije, radionica za povećanu komercijalnu aktivnost, poštena stimulacija i dodatno osposobljavanje, akcijski plan jasno postavljen za svakog voditelja i rukovoditelja s rokovima izvršenja).
Svakako, trebalo je dati naglasak na povećanje materijalnih prava zaposlenika, kao primarni izazov, ali isto se moglo samo nakon stabilizacije poslovanja i novčanih tokova.
Nakon što smo isto napravili, povećali smo plaće do današnjeg dana za prosječnih više od 20%. Godinu 2023. smo završili s rezultatom boljim za tri puta u odnosu na prošlu godinu.
Ustanova DES počela je s radom kao institucija koja zapošljava osobe s oštećenjem sluha. Kakva je situacija u ustanovi danas? Koliko imate zaposlenih s oštećenjem sluha, a koliko s nekom drugom vrstom invaliditeta?
– Imamo 117 osoba s invaliditetom od 211 zaposlenih, od toga na zaštitnim radnim mjestima 85 radnika, s oštećenjem sluha imamo 18 zaposlenika, ponajviše imamo osoba s intelektualnim teškoćama. Konkretno, osoba s intelektualnim teškoćama imamo 53%, osoba s oštećenjem sluha 24%, osoba s lokomotornim teškoćama 19%, osoba s oštećenjem vida 3% i hrvatskih ratnih vojnih invalida 1%.
U okviru programa Posao+ sredinom drugog mjeseca pokrenuli ste prvi od pet predviđenih projekata zapošljavanja osoba s invaliditetom za ovu godinu. Recite nam nešto više o tome.
– Sve aktivnosti za 2024. su sadržane u akcijskom planu za 2024., a one predstavljaju kontinuitet zacrtanih i ostvarenih planova iz prethodne godine s izvješćima mjerljivih ostvarenih ciljeva. Dio aktivnosti predstavlja kontinuitet postojećih i njihovo unapređenje, a dio novo utvrđeni ciljevi.
Naglasak za 2024. će biti na sljedećim aktivnostima: javni poziv osobama s invaliditetom na zapošljavanje na tri mjeseca u Ustanovi kako bi ustanovili njihovu radnu sposobnost i uparivanje s određenim radnim mjestom (zaposlena jedna osoba s invaliditetom), u suradnji s HZZ provodimo program Posao+ za osobe s invaliditetom koje su duže od godine dana na burzi u periodu od devet mjeseci zbog radne i socijalne integracije (zaposlene četiri osobe s invaliditetom), projekt s Centrom za profesionalnu rehabilitaciju u kojem pripremamo jednu osobu s invaliditetom na period od 24 mjeseca na odjel sitotiska, projekt za prihvat studenata s invaliditetom na praksu, zatim studentski rad osoba s invaliditetom tijekom ljetne akademske stanke, pripremamo dane otvorenih vrata u Školi za dizajn, grafiku i održivu gradnju Split, jer većina osoba s invaliditetom dolazi iz te škole na burzu, te team building aktivnosti, sportske aktivnosti, odlazak na kulturna događanja, terapijsko jahanje, aktivnost branja maslina.
U sklopu programa Posao+ zapošljavaju se četiri dugotrajno nezaposlene osobe s invaliditetom na period od devet mjeseci. Postoji li mogućnost produženja radnog odnosa i nakon toga?
– Smisao svih ovih aktivnosti zapošljavanja na određeno radno vrijeme je da testiramo zaposlenike na njihovim potencijalnim radnim mjestima i po potrebi posla da ih pozovemo u stalni radni odnos. Naime, vrlo često njihove kvalifikacije ne odgovaraju postojećim radnim mjestima pa ih na ovaj način uparujemo s radnim mjestima koja njima najviše odgovaraju. Ujedno je bitan socijalni aspekt zapošljavanja gdje se oni socijaliziraju te postaju financijski neovisni.
Već smo pripremili još četiri osobe za daljnje korištenje programa Posao+ jer u lipnju otvaramo sedmi pogon, praonicu.
Što je po vama najveća prepreka za zapošljavanje osoba s invaliditetom u Dalmaciji danas i što bi se trebalo napraviti kako bi se njihova nezaposlenost smanjila?
– Mi kao zaštitna radionica i druga po veličini poslije URIHO-a, a jedina na području od Dubrovnika do Rijeke, dijelom smo financirani od strane ZOSI-ja i Grada. Više od 50% svojih potreba smo dužni priskrbiti prodajom svojih proizvoda na tržištu. Ako gledate strukturu OSI primjetit će te da mi zapošljavamo osobe koje možda nigdje na tržištu ne bi mogle dobiti posao, za dio njih upitno je da li subvencija od maksimalno 75% je dovoljna, naime često sa starosnom dobi njihova radna sposobnost opada do razine manje od 10%. Što uzrokovana prirodnim procesom, što uzrokovana napretkom invaliditeta. Mi možemo do jedne granice financirati daj dio radne sposobnosti ili pak nesposobnosti, pa mislim da bi subvencija trebala biti i veća od maksimalno 75%.
Druga stvar je da se pomogačima subvencionira dio dohotka samo u trenutku kad su oni prisutni na radnom mjestu, mišljenja sam da bi isto trebalo subvencionirati i kad su oni na dopustima i slično. Uglavnom, većim izdvajanjem u vidu subvencije, mogli bi primiti više osoba na zaštitnim radnim mjestima i na taj način pomoći zajednici u cjelini. Svaka pohvala za zamjenske kvote jer bez toga mi ne bismo mogli uopće preživjeti kao ustanova na tržištu, iako zabrinjava nagli rast itnegrativnih radionica osnivanih od strane komercijalnih tvrtki koje nam pomalo preuzimaju posao rezerviranih natječaja. To pitanje je postavljeno na posljednoj sjednici OSVIT-a kao prioritetno, usmjereno prema ZOSI-ju da preispita i kontrolira stvarno poslovanje takvih tvrtki.
Uglavnom, naši zahtjevi kao zaštitnih radionica idu u tom smjeru da se odvoji način financiranja, jer mi primamo osobe koje mislim ni jedan drugi tržišni poslodavac ne bi zaposlio i naš smisao postojanja i misija je zapošljavanje osoba s invaliditetom uz povrat viška prihoda u unapređenje rada i života djelatnika za njihovo što bolje pozicioniranje na tržištu.
Prema podacima prikupljenima na uzorku većem od 28.000 ispitanika, prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj iznosi 1.621 euro, što je 9 posto više nego godinu ranije.
Medijalna plaća, koja često realnije prikazuje primanja većine zaposlenih jer umanjuje utjecaj najviših i najnižih iznosa, iznosi 1.500 eura.
IT i dalje na vrhu ljestvice plaća
Najplaćeniji sektor u Hrvatskoj i dalje je IT, telekomunikacije i informacijske djelatnosti, u kojem prosječna plaća iznosi 1.904 eura.
U odnosu na 2025. godinu, plaće u ovom sektoru porasle su za 10 posto.
Odmah iza IT-a nalazi se sektor proizvodnje i distribucije energije, s prosječnom plaćom od 1.757 eura i godišnjim rastom od 13 posto. Treće mjesto zauzima sektor građevine, arhitekture i nekretnina, gdje prosječna plaća iznosi 1.729 eura, što je 12 posto više nego lani.
Najveći postotni rast plaća zabilježen je u sektoru profesionalnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti. Ondje su plaće porasle za 15 posto te sada, u prosjeku, iznose 1.657 eura.
Na drugom kraju ljestvice nalazi se poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo, sektor u kojem su plaće rasle najsporije, za svega 3 posto.
Turizam raste, ali ne jednako za sve
S obzirom na to da je turistička sezona pred vratima, analiza Alma Career Croatia posebno se osvrnula na plaće u turizmu i ugostiteljstvu, sektoru koji u mjesecima koji slijede tradicionalno postaje centralno mjesto domaćeg tržišta rada.
Prosječna plaća u turizmu i ugostiteljstvu u 2026. godini iznosi 1.510 eura, uz godišnji rast od 10 posto.
Ipak, iza tog prosjeka krije se vrlo šarena ‘platna karta’. Na vrhu su šefovi kuhinja, s prosječnom plaćom od 2.085 eura, te menadžeri ugostiteljstva, koji u prosjeku zarađuju 2.075 eura. Riječ je o pozicijama koje kombiniraju iskustvo, odgovornost, organizaciju ljudi i pritisak sezone, što se sve jasnije odražava i na primanjima.
Plaće pomoćnih kuhara porasle su za čak 23 posto te sada u prosjeku iznose 1.223 eura. Kuhari bilježe rast od 19 posto, uz prosječnu plaću od 1.598 eura.
Konobari u prosjeku zarađuju 1.281 eura, što je 9 posto više nego godinu ranije. S druge strane, plaće spremačica rasle su skromnije, za 3 posto, dosegnuvši prosjek od 992 eura.
Strani vlasnici i veliki sustavi plaćaju više
Analiza Alma Career Croatia pokazuje da na visinu plaće u turizmu ne utječe samo zanimanje, nego i tip poslodavca. Tvrtke u stranom vlasništvu u prosjeku isplaćuju više plaće, 1.478 eura, u odnosu na tvrtke u domaćem privatnom vlasništvu, gdje prosjek iznosi 1.361 eura.
Veličina poslodavca također čini razliku. Najviše prosječne plaće nude velike tvrtke s više od 1.000 zaposlenih, u kojima prosjek iznosi 1.547 eura. U mikropoduzećima, odnosno tvrtkama koje broje do 10 zaposlenih, prosječna plaća znatno je niža i iznosi 1.237 eura.
U turizmu najviše plaće nisu u Zagrebu
Iako Zagreb u mnogim analizama plaća tradicionalno drži vrh, turizam i ugostiteljstvo donose drukčiju priču. Najviše prosječne plaće u toj kategoriji bilježi Šibensko-kninska županija, s prosjekom od 1.594 eura. Slijedi Dubrovačko-neretvanska županija s 1.528 eura, dok je Grad Zagreb na trećem mjestu s prosječnom plaćom od 1.464 eura.
Na suprotnoj strani ljestvice nalazi se kontinentalna Hrvatska, osobito slavonske županije. Najniže prosječne plaće u turizmu bilježe Virovitičko-podravska županija, 1.041 euro, Ličko-senjska, 1.087 eura, te Požeško-slavonska, 1.088 eura.
Među kontinentalnim županijama ipak se izdvajaju Varaždinska, s prosječnom plaćom u turizmu od 1.331 eura, i Međimurska, s 1.277 eura. Iako nisu dio primorskog turističkog pojasa, obje županije nadmašuju veći dio slavonske i središnje Hrvatske.
Dok je nekoć gotovo nepisano pravilo bilo da se vijesti o otkazu radnicima priopćavaju licem u lice, danas tehnološki napredak otvara niz mogućnosti. Od e-maila i poruka do telefonskih i video poziva. No kada bi mogli birati, kako bi sami radnici željeli primiti vijest o otkazu?
Poslušaj članak
Upravo to pitanje našlo se u fokusu najnovije ankete koju je provela Alma Career Croatia, poznata po brendu MojPosao, na uzorku od gotovo 400 ispitanika.
Kako radnici žele primiti vijest o otkazu?
Rezultati ankete prilično su nedvosmisleni. Čak 78% ljudi smatra da je razgovor licem u lice i dalje najbolji način za priopćavanje otkaza. Takav pristup doživljavaju najprofesionalnijim i ‘najljudskijim’, ali i prilikom za otvoren dijalog, odnosno postavljanje pitanja i dobivanje jasnih objašnjenja u trenutku kada su nam ona najpotrebnija.
S druge strane, manji dio ispitanika drugačiji pristup.
Oko 5% sudionika ankete radije bi ovakvu vijest primilo putem e-maila ili poruke, ponajviše zbog pisanog traga koji ostaje prilikom takvog oblika komunikacije, ali i kako bi izbjegli nastanak potencijalnih neugodnih situacija. Tek 2% ispitanika odlučilo bi se za telefonski ili video poziv.
Zanimljivo je da oko 14% sudionika smatra kako sve ovisi o konkretnoj situaciji.
Iako i oni ističu da je razgovor uživo najprimjereniji, pritom naglašavaju kako okolnosti ponekad diktiraju drugačiji pristup. Primjerice, ako je osoba koja uručuje otkaz ujedno i izvor problema, komunikacija putem e-maila može biti prihvatljivija opcija. U konačnici, ističu, ključ nije toliko u kanalu komunikacije koliko u samoj jasnoći poruke koja se želi prenijeti. Drugim riječima, najvažnije je dobiti konkretno objašnjenje razloga otkaza.
Rok za implementaciju EU direktive o transparentnosti plaća sve je bliže. Države članice Europske unije trebale su je u svoja nacionalna zakonodavstva prenijeti do 7. lipnja 2026., iako postaje sve očitije da će Hrvatska, kao i dio drugih članica, s time kasniti
Poslušaj članak
No, za razgovor o tome što bi direktiva mogla promijeniti na tržištu rada nipošto nije prerano. Posebno kada je riječ o pitanju koje već godinama izaziva frustracije među kandidatima: hoće li poslodavci napokon češće navoditi plaću u oglasima za posao?
Upravo je to pitanje u fokus stavila Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka prepoznatljiva po brendu MojPosao, u anketi provedenoj na uzorku od 350 ispitanika.
Većina očekuje da će sve ostati po starom
U ovom trenutku tek otprilike svaki deseti oglas za posao sadrži informaciju o plaći, bilo da je riječ o konkretnom iznosu ili rasponu primanja.
Iako bi EU direktiva o transparentnosti plaća kandidatima trebala osigurati pravo na tu informaciju prije zasnivanja radnog odnosa, ona ne znači nužno da će poslodavci morati iznos ili raspon plaće navoditi već u samom oglasu.
Upravo zato, unatoč dolasku direktive, čak 70% ispitanika vjeruje da će se sadašnji odnos snaga zadržati. Jednostavno, ne očekuju da će se poslodavci sami od sebe odlučiti na veću otvorenost u oglasima za posao ako ih zakon na to izričito ne obveže.
Ispitanici pritom poručuju da bi voljeli veću transparentnost. Otvoreno komuniciranje plaće u oglasima, tvrde, smanjilo bi nesporazume, uštedjelo vrijeme i potaknulo prijave samo onih kandidata koji doista žele aplicirati za određeno radno mjesto.
Dio građana ipak očekuje pomake
S druge strane, gotovo četvrtina ispitanika, njih 23%, smatra da bi dolazak direktive ipak mogao potaknuti poslodavce na veću otvorenost. Prema njima, iako navođenje plaće u oglasima neće nužno biti zakonska obveza, širi regulatorni i društveni pritisak mogao bi promijeniti način na koji poslodavci komuniciraju s kandidatima.
Na koncu, postoji i manji dio ispitanika (7%) koji očekuje suprotan scenarij, odnosno smatra da bi broj oglasa s navedenom plaćom mogao dodatno pasti.
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 4 dana
Vaše pričePrije 5 dana
in MREŽAPrije 3 dana
Moderna vremenaPrije 6 dana
Civilno društvoPrije 4 dana
RibolovPrije 5 dana
Osobe s invaliditetomPrije 6 dana