Stenko Dell‘Orco prošle je godine u trećem pokušaju izabran za ravnatelja Ustanove za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom DES. Došlo je vrijeme da popričamo s njim
Poslušaj ovaj članak
Poštovani gospodine Dell’orco, relativno ste nedavno preuzeli funkciju ravnatelja, kako se snalazite u novoj ulozi i koji su vam najveći izazovi?
– Funkciju ravnatelja sam preuzeo u svibnju 2023. godine. S obzirom na dugogodišnje radno iskustvo koje sam imao radeći u stranim, domaćim firmama ili ustanovama i po nekim karakteristikama vrlo sličnim ustanovi DES, nije bilo problema s prilagodbama. Odmah po dolasku sam izadio akcijski plan poslovanja za 3. i 4. kvartal gdje je naglasak bio na socijalnom aspektu (izrada osobine vidljivosti i prepoznatljivosti na lokalnoj razini, povezivanje i suradnja s institucijama vezanim s osobama s invaliditetom i ostalima, povezivanje s tvrtkama na tržištu, povezivanje s obrazovnim ustanovama, praćenje EU projekata i njihova implementacija, povezivanje s udrugama) i ekonomskom aspektu (racionalno trošenje i planiranje novčanih tokova, racionalno dogovaranje poslova, hodogram kolanja informacija, radionica za postizanje učinkovite komunikacije, radionica za povećanu komercijalnu aktivnost, poštena stimulacija i dodatno osposobljavanje, akcijski plan jasno postavljen za svakog voditelja i rukovoditelja s rokovima izvršenja).
Svakako, trebalo je dati naglasak na povećanje materijalnih prava zaposlenika, kao primarni izazov, ali isto se moglo samo nakon stabilizacije poslovanja i novčanih tokova.
Nakon što smo isto napravili, povećali smo plaće do današnjeg dana za prosječnih više od 20%. Godinu 2023. smo završili s rezultatom boljim za tri puta u odnosu na prošlu godinu.
Ustanova DES počela je s radom kao institucija koja zapošljava osobe s oštećenjem sluha. Kakva je situacija u ustanovi danas? Koliko imate zaposlenih s oštećenjem sluha, a koliko s nekom drugom vrstom invaliditeta?
– Imamo 117 osoba s invaliditetom od 211 zaposlenih, od toga na zaštitnim radnim mjestima 85 radnika, s oštećenjem sluha imamo 18 zaposlenika, ponajviše imamo osoba s intelektualnim teškoćama. Konkretno, osoba s intelektualnim teškoćama imamo 53%, osoba s oštećenjem sluha 24%, osoba s lokomotornim teškoćama 19%, osoba s oštećenjem vida 3% i hrvatskih ratnih vojnih invalida 1%.
U okviru programa Posao+ sredinom drugog mjeseca pokrenuli ste prvi od pet predviđenih projekata zapošljavanja osoba s invaliditetom za ovu godinu. Recite nam nešto više o tome.
– Sve aktivnosti za 2024. su sadržane u akcijskom planu za 2024., a one predstavljaju kontinuitet zacrtanih i ostvarenih planova iz prethodne godine s izvješćima mjerljivih ostvarenih ciljeva. Dio aktivnosti predstavlja kontinuitet postojećih i njihovo unapređenje, a dio novo utvrđeni ciljevi.
Naglasak za 2024. će biti na sljedećim aktivnostima: javni poziv osobama s invaliditetom na zapošljavanje na tri mjeseca u Ustanovi kako bi ustanovili njihovu radnu sposobnost i uparivanje s određenim radnim mjestom (zaposlena jedna osoba s invaliditetom), u suradnji s HZZ provodimo program Posao+ za osobe s invaliditetom koje su duže od godine dana na burzi u periodu od devet mjeseci zbog radne i socijalne integracije (zaposlene četiri osobe s invaliditetom), projekt s Centrom za profesionalnu rehabilitaciju u kojem pripremamo jednu osobu s invaliditetom na period od 24 mjeseca na odjel sitotiska, projekt za prihvat studenata s invaliditetom na praksu, zatim studentski rad osoba s invaliditetom tijekom ljetne akademske stanke, pripremamo dane otvorenih vrata u Školi za dizajn, grafiku i održivu gradnju Split, jer većina osoba s invaliditetom dolazi iz te škole na burzu, te team building aktivnosti, sportske aktivnosti, odlazak na kulturna događanja, terapijsko jahanje, aktivnost branja maslina.
U sklopu programa Posao+ zapošljavaju se četiri dugotrajno nezaposlene osobe s invaliditetom na period od devet mjeseci. Postoji li mogućnost produženja radnog odnosa i nakon toga?
– Smisao svih ovih aktivnosti zapošljavanja na određeno radno vrijeme je da testiramo zaposlenike na njihovim potencijalnim radnim mjestima i po potrebi posla da ih pozovemo u stalni radni odnos. Naime, vrlo često njihove kvalifikacije ne odgovaraju postojećim radnim mjestima pa ih na ovaj način uparujemo s radnim mjestima koja njima najviše odgovaraju. Ujedno je bitan socijalni aspekt zapošljavanja gdje se oni socijaliziraju te postaju financijski neovisni.
Već smo pripremili još četiri osobe za daljnje korištenje programa Posao+ jer u lipnju otvaramo sedmi pogon, praonicu.
Što je po vama najveća prepreka za zapošljavanje osoba s invaliditetom u Dalmaciji danas i što bi se trebalo napraviti kako bi se njihova nezaposlenost smanjila?
– Mi kao zaštitna radionica i druga po veličini poslije URIHO-a, a jedina na području od Dubrovnika do Rijeke, dijelom smo financirani od strane ZOSI-ja i Grada. Više od 50% svojih potreba smo dužni priskrbiti prodajom svojih proizvoda na tržištu. Ako gledate strukturu OSI primjetit će te da mi zapošljavamo osobe koje možda nigdje na tržištu ne bi mogle dobiti posao, za dio njih upitno je da li subvencija od maksimalno 75% je dovoljna, naime često sa starosnom dobi njihova radna sposobnost opada do razine manje od 10%. Što uzrokovana prirodnim procesom, što uzrokovana napretkom invaliditeta. Mi možemo do jedne granice financirati daj dio radne sposobnosti ili pak nesposobnosti, pa mislim da bi subvencija trebala biti i veća od maksimalno 75%.
Druga stvar je da se pomogačima subvencionira dio dohotka samo u trenutku kad su oni prisutni na radnom mjestu, mišljenja sam da bi isto trebalo subvencionirati i kad su oni na dopustima i slično. Uglavnom, većim izdvajanjem u vidu subvencije, mogli bi primiti više osoba na zaštitnim radnim mjestima i na taj način pomoći zajednici u cjelini. Svaka pohvala za zamjenske kvote jer bez toga mi ne bismo mogli uopće preživjeti kao ustanova na tržištu, iako zabrinjava nagli rast itnegrativnih radionica osnivanih od strane komercijalnih tvrtki koje nam pomalo preuzimaju posao rezerviranih natječaja. To pitanje je postavljeno na posljednoj sjednici OSVIT-a kao prioritetno, usmjereno prema ZOSI-ju da preispita i kontrolira stvarno poslovanje takvih tvrtki.
Uglavnom, naši zahtjevi kao zaštitnih radionica idu u tom smjeru da se odvoji način financiranja, jer mi primamo osobe koje mislim ni jedan drugi tržišni poslodavac ne bi zaposlio i naš smisao postojanja i misija je zapošljavanje osoba s invaliditetom uz povrat viška prihoda u unapređenje rada i života djelatnika za njihovo što bolje pozicioniranje na tržištu.
Međunarodni pregled znanstvenih i stručnih izvora pokazuje da je uključivanje mladih u kriminalne mreže složen proces na koji utječu individualne ranjivosti, poput trauma, problema mentalnog zdravlja i zlouporabe psihoaktivnih tvari
Agencija Europske unije za droge (EUDA) objavila je dvije publikacije koje upozoravaju na rastuće društvene i okolišne posljedice uzrokovane tržištem droga, ističući problem regrutiranja mladih u kriminalne mreže te negativan utjecaj proizvodnje i trgovine kokainom na okoliš.
Prva publikacija, pod naslovom ‘Rješavanje problematike uključivanja mladih u kriminalne mreže povezane s drogama, izrađena je u okviru projekta Safe Futures koji predvodi Istraživački tim za politiku, programe i praksu pri Sveučilištu u Limericku, a temelji se na analizi 22 izvora, među kojima je deset akademskih radova i 12 izvora iz sive literature.
Međunarodni pregled znanstvenih i stručnih izvora pokazuje da je uključivanje mladih u kriminalne mreže složen proces na koji utječu individualne ranjivosti, poput trauma, problema mentalnog zdravlja i zlouporabe psihoaktivnih tvari, ali i utjecaj vršnjaka i obitelji te širi društveni čimbenici poput siromaštva, nasilja u zajednici i slabe socijalne kontrole.
Autori upozoravaju da kriminalne mreže sve češće koriste društvene mreže, šifrirane aplikacije i gaming platforme za pronalaženje i vrbovanje maloljetnika. Pri tome se služe metodama poput gamifikacije, odnosno predstavljanja kriminalnih aktivnosti kao izazova ili misija te emocionalnim pridobivanjem mladih kako bi kod njih stvorili osjećaj pripadnosti skupini.
Pregledom je identificirano osam područja intervencija koja pokazuju potencijal za sprječavanje uključivanja mladih u kriminalne mreže. Među njima su obiteljski programi, školske inicijative s naglaskom na mentorstvo, intervencije u zajednici koje jačaju otpornost lokalnih sredina, mjere digitalne sigurnosti i prevencije internetskog vrbovanja, programi zapošljavanja koji mladima nude alternativu ilegalnoj ekonomiji te pravodobno uključivanje mladih u sustave podrške.
Posebno se naglašava važnost iskorištavanja takozvanih dohvatljivih trenutaka, odnosno razdoblja kada mladi dolaze u kontakt sa socijalnim, obrazovnim ili pravosudnim sustavom i spremniji su prihvatiti pomoć. Autori zaključuju da su najučinkovitiji pristupi oni koji istodobno djeluju na individualnoj, obiteljskoj, školskoj i društvenoj razini, uz međuresornu suradnju i prilagodbu intervencija potrebama lokalne zajednice.
Iako su dokazi o učinkovitosti pojedinih intervencija još ograničeni, pregled pokazuje da se razvija sve snažnija baza znanja koja može poslužiti kao temelj za oblikovanje politika i programa usmjerenih na sprječavanje uključivanja mladih u kriminalne mreže povezane s drogama.
Druga publikacija, ‘Kokain i okoliš: izgradnja temelja za mjerenje utjecaja’, prva je međunarodna ciljana politička analiza koju je EUDA izradila u okviru svojih geostrateških usluga. Nastala je u suradnji s peruanskom Nacionalnom komisijom za razvoj i život bez droga (DEVIDA), a temelji se na analizi 72 izvora, 42 intervjua s ključnim dionicima, dvjema fokusnim skupinama s 20 sudionika te internetskoj anketi provedenoj među 25 ispitanika.
Izvještaj analizira okolišne posljedice proizvodnje i trgovine kokainom te upozorava da se štetni učinci ne svode samo na krčenje šuma, nego uključuju i onečišćenje voda, tla i zraka te gubitak bioraznolikosti tijekom cijelog opskrbnog lanca – od uzgoja biljke koke do proizvodnje, krijumčarenja i krajnje potrošnje kokaina.
Navodi se da se tijekom prerade koke koriste velike količine kemikalija, među kojima sumporna i klorovodična kiselina, kerosin i benzin, čije nekontrolirano ispuštanje može ozbiljno ugroziti okoliš. Istodobno, mjerenje tih posljedica otežavaju prikrivena priroda ilegalnog tržišta droga, nedostatak početnih podataka i sigurnosni rizici za istraživače na terenu.
Autori stoga predlažu sustavni pristup praćenju koji bi objedinio satelitske snimke i analizu podataka dobivenih dronovima, laboratorijska ispitivanja uzoraka tla, vode i zraka te kvalitativna istraživanja poput intervjua i etnografskih studija. Kao primjer dobre prakse navode Peru, gdje Nacionalna komisija za razvoj i život bez droga i Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) već godinama prate površine pod uzgojem koke, dok je sustavno praćenje ostalih okolišnih posljedica još uvijek ograničeno.
Izvještaj također preporučuje jačanje suradnje međunarodnih i lokalnih institucija, korištenje pokazatelja poput praćenja pojedinih životinjskih vrsta radi procjene stanja šumskih ekosustava te primjenu umjetne inteligencije u analizi velikih skupova podataka i predviđanju područja povećanog rizika.
Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) navode kako obje publikacije pridonose boljem razumijevanju društvenih i okolišnih posljedica tržišta droga te predstavljaju podlogu za razvoj učinkovitijih politika prevencije, javnog zdravstva, suzbijanja organiziranog kriminala i zaštite okoliša.
Nije tu tek riječ o neizrecivoj patnji životinja, uzgojenih za brzo klanje, nego i o psihofizičkom zdravlju radnika na megafarmama koji često oboljevaju od posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije
Potresna i uznemirujuća, no usto i edukativna, putujuća je fotoizložba ‘Prava cijena megafarmi’ koju su jučer na zapadnoj šetnici zagrebačkog parka Zrinjevac upriličili Prijatelji životinja i Zelena akcija.
Ova izložba dio je građanskog otpora – vođen i pod sloganom Stop pilićarskoj ekobombi – protiv izgradnje masovnih industrijskih postrojenja za uzgoj, klanje i preradu peradi. Tek da podsjetimo, pokret ‘NE megafarmama’ usmjeren je protiv stranih i domaćih investitora koji planiraju izgraditi dvadesetak peradarskih megafarmi na području Sisačko-moslavačke, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije, što bi našoj zemlji, upozoravaju organizatori izložbe, donijelo neizrecivu ekološku katastrofu, a investitorima zavidan profit.
Pritom, očito, kapital pretjerano ne brine o golemim količinama amonijaka, fosfata, nitrata i stajskog gnoja koji nepovratno mogu onečistiti zrak, tlo i podzemne vode. Ekološki aktivisti također upozoravaju na utjecaj megafarmi na ljude, ne samo one koji žive u njihovoj blizini, nego i u susjednim županijama. Nepodnošljiv smrad i prekomjerna upotreba antibiotika na farmama dodatno će, kada je riječ o utjecaju na ljude, opteretiti i naš zdravstveni sustav.
Nije tu tek riječ ni o silnoj patnji životinja, uzgojenih za brzo klanje, nego i o psihofizičkom zdravlju radnika na megafarmama koji često oboljevaju od posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije.
Dora Sivka, predsjednica Zelene akcije, upozorila je kako se diiljem Europe, tamo gdje postoji visoka koncentracija peradarskih megafarmi, građani žale na dugotrajno onečišćenje tla i podzemnih voda. Uz sve ostalo, Sivka je navela primjer ukrajinskih sela u blizini najvećeg peradarskog kompleksa u Europi, gdje su zabilježene razine nitrata u vodi dvanaest puta veće od dopuštenih.
Luka Oman predsjednik Prijatelja životinja, pozvao je nadležne institucije da ne šute nego da djeluju i da u potpunosti odbace sve projekte u postupku.
– Radi se o vrlo ozbiljnom problemu koji ne možemo riješiti jednom kada on postane svakodnevicom. Gdje megafarme dođu, života nema – rekao je Oman.
Izložbu ‘Prava cijena megafarmi’ zainteresirana javnost može pogledati i na web stranici ne-megafarmama.net.
Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka Balkanske nefropatije
Prošli je tjedan održana osnivačka skupština Brodskog društva za Balkansku nefropatiju, čime je službeno započeo rad Društva.
Balkanska nefropatija, koja se nazivala i endemska nefropatija i endemski nefritis, desetljećima je bila glavni zdravstveni problem i zagonetka Brodsko-posavske županije koja je odnosila zdravlje a donosila nesreću brojnim seoskim kućanstvima na području Jelas polja.
Uskoro se bliži 70 godina od prvih terenskih istraživanja i borbe za zdravlje stanovništva endemskih sela u Hrvatskoj, paralelno s istim nastojanjima u susjednim državama. Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka bolesti.
Znamo da je Balkanska nefropatija kronična tubulointersticijska nefropatija kojoj je uzrok aristolohična kiselina, otrov prisutan u biljci vučja stopa (lat. Aristolochia clematitis) čije sjemenke su se u prošlosti miješala sa sjemenkama žita i tako intoksicirale kruh lokalnog stanovništva. Posljedice dugotrajne konzumacije su bile kronična bubrežna bolest i karcinomi mokraćnog sustava.
Naši rezultati su priznati od međunarodne znanstvene zajednice, i još više od toga – ušli su u opću povijest medicine. Sastavni dio su brojnih udžbenika, čime je brodska bolnica citirana u više od 1000 radova. Isto tako, na temelju naših istraživanja znamo da zbog napretka poljoprivredne i
mlinarske tehnologije koja je omogućila bolje razdvajanje sjemenki, Balkanska nefropatija polagano, ali sigurno nestaje. Prije 30 godina trećina bolesnika liječenih dijalizom u brodskoj bolnici bili su bolesnici s Balkanskom nefropatijom, a sada ih skoro ni nema jednako kao što se zadnjih godina značajno smanjio i broj bolesnika iz endemskih sela koji su zbog karcinoma mokraćnog sustava operirani u Slavonskome Brodu.
Iako Balkanska nefropatija polagano nestaje, ipak se i dalje očekuju novi bolesnici iz endemskog kraja koji će započeti s nekim od metoda nadomještanja bubrežne funkcije, uz poseban naglasak na važnost ranog prepoznavanja i probira bolesnika iz endemskog područja na karcinome mokraćnog sustava. Ono što je također opaženo jest epidemiološka transzicija, tj. uz pad učestalosti ove nekada vrlo učestale pogubne bolesti, dolazi do porasta kardio-reno-metaboličkih bolesti koje su ranije bile rijetka pojava u ovome kraju. To postaje novi izazov za medicinsku struku i cijelo društvo.
To su razlozi zbog kojih je odnovano Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju, uz poseban zadatak da ističe naš doprinos svjetskoj medicini i sačuva uspomene svih koji su od 1958. godine, kada je sve počelo, vodili borbu za zdravlje naroda.
– Svrha osnivanja Društva je promicanje dosadašnjih postignuća, promicanje preventivnih pregleda u endemskim područjima, provođenje kontrolnih perlustracija i podizanje zdravstvene pismenosti kako bismo utjecali na promjene loših životnih navika i na jednak način kako smo obuzdali Balkansku nefropatiju sada utječemo na novu opasnost za ovo stanovništvo koje ranije tome nije bilo toliko izloženo, a krije se u kroničnim nezaraznim bolestima.
Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju je udruga građana i ovim putem upućujemo poziv svim našim građanima dobre volje da se uključe u rad Društva i podrže njegovu aktivnost – poručuje Nikolina Bukal Ćaleta, predsjednica Brodskog društva za Balkansku nefropatiju