Poveži se s nama

in MREŽA

INTERVJU, SVEN MARETIĆ Veliki sam zaljubljenik u svoj grad i tenis

Objavljeno

/

Na slici je osoba u invalidskim kolicima koja igra tenis na crvenoj glinenoj podlozi. Osoba nosi plavu majicu i bijelu kapu. Pokušava udariti žutu tenisku lopticu s reketom. U pozadini je zelena ograda s natpisom “YONEX”.
Foto: Sven Maretić, privatna arhiva

Ako postoji neka osoba s invaliditetom u Dalmaciji ili okolici Splita, dobrodošao je u naš klub i može nam se slobodno javiti. Dat ću sve od sebe da osoba koja dođe ostane u tenisu u kolicima, kaže Sven

Za početak nam recite nešto više o sebi.

– Ja sam Sven Maretić, parasportaš, tenisač u kolicima, imam 34 godine i trenutno sam 96. igrač na ITF Wheelchair svjetskoj ljestvici. Veliki sam zaljubljenik u Split, kao i u more. Ne volim baš putovati, a tenis me tjera na to. Tenis i sport su mi velika ljubav, a Goran Ivanišević mi je sportski uzor. Zaposlen sam. Kada se sve zbroji, živim sretan život.

Što vam je nakon nesreće bilo najteže, tko vam je bio najveća motivacija za krenuti dalje?

– Najteže mi je bilo kretati se po Splitu. Grad 2006. godine još nije bio prilagođen na nekim mjestima gdje bih se volio kretati. Kako godine prolaze, infrastruktura je sve bolja, sve ide prema naprijed, to je jako važno za osobe s invaliditetom. Grad Split sada je otvoreni grad za osobe s invaliditetom.

Tada su mi obitelj i prijatelji bila najveća motivacija. Trebalo se vratiti normalnom životu. Sport je došao kao nešto bez čega ne možeš. Čim sam se oporavio, nakon srednje škole, priključio sam se parasportu.

Bavili ste se brojnim parasportovima i na kraju izabrali tenis. Zašto baš tenis?

– Iskreno, u tenisu je malo toga posebno jer je sport strašno zahtjevan i težak. U tenisu sve radiš sam, sam igraš, sam odlučuješ na terenu, sam putuješ.

Trening i sportski način života su ono što me drži u tenisu i čini sretnim, nadam se da ću u njemu ostati još puno godina.

 Kod tenisa u kolicima je specifično to što nemamo kategorije, nego smo svi u jednoj kategoriji. Tu imate amputirce, paraplegičare, ali i one s jako malim oštećenjima. To je jako zahtjevno za nas koji imamo spinalne ozljede, točnije ozljede kralježnice. Mi ne možemo micati nogama, a dok jedan amputirac koji ima neku manju amputaciju može puno više. Samim tim njegova je izvedba na terenu puno kvalitetnija. Nadam se da će se to uskoro promijeniti.

Mene te stvari više ne smetaju, previše sam godina u sportu da bi me to smetalo.

Tenisom sam se počeo baviti za vrijeme korone. Bavio sam se košarkom, bio sam reprezentativac, ali kada je nastupila korona ekipni sportovi su bili zabranjeni.

Kako sam cijeli život u sportu, morao sam se početi nečime ponovno baviti. Moj se brat u mladosti bavio tenisom pa sam tako uzeo košarkaška kolica i otišao igrati protiv njega. Tada se rodila ljubav prema tenisu. Sada sam među najboljim  tenisačima u kolicima u Hrvatskoj.

Napravili ste puno za parasport u Splitu. Imate li novih ideja za poboljšanje i promoviranje sporta za osobe s invaliditetom?

– Sigurno ima, ali parasport često ovisi o entuzijazmu pojedinca, odnosno o entuzijazmu nekoga tko drži klub na okupu. Ja držim svoj teniski klub na okupu. Sve je na meni: financije, logistika, organiziranje treninga, pisanje natječaja, sve kompletno.

Srećom, mi ovdje u Splitu imamo predsjednika saveza Miju Bakića. Savez ima 12 klubova za parasportaše. Oni iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec polučuju sjajne rezultate. Sigurno da su za to zaslužni i educirani treneri koji rade s našim parasportašima.

Što se tiče poboljšanja u parasportu, dosta toga ovisi o financijama, kao i o podršci lokalne zajednice te društva u kojem živimo.

Moram naglasiti da i Grad Split i Splitsko-dalmatisnska županija, jako podržavaju i prate parasport. Za klubove u kojima ja partipiciram, Košarkaški klub invalida Split i Teniski klub osoba s invaliditetom Split 2020, te naravno kao i perjanica našeg saveza tu je Plivački klub Cipal koji je naj mnogobrojniji i rade sjajne stvari za našu populaciju.

Puno bi nam značilo da nas državna televizija malo više prenosi , odnosno barem naše sportaše uživo na Paraolimpijskim Igrama. Svi radimo na tome i skrećemo pozornost kako na prave stvari, tako i na probleme s kojima se susrećemo.

Kako je nastala ideja o osnivanju TKOI 2020?

– Ideja je nastala jako jednostavno, Split je dao toliko dobrih tenisača. S obzirom na to, ovo podneblje zaslužuje imati najbolje sportaše pa tako i one s invaliditetom.

Meni je bila velika čast kada se ukazala prilika da se u Splitu osnuje teniski klub za osobe s invaliditetom. Preuzeo sam to na sebe i uspjeli smo.

Nastojim svojim primjerom, nastupima na terenu i ponašanjem van terena pokazati i dokazati da je tenis u kolicima jako atraktivan sport.

Mene se često može vidjeti na turnirima ‘za zdrave’. Svojim primjerom pokušavam približiti ljudima tenis u kolicima. Ljudi se sve više interesiraju za ovaj sport. Do sad sam svake godine organizirao barem jedan turnir tenisa u kolicima. Sve kako bi ljudi vidjeli i podržali ovaj sport.

Iza nas su, između ostalog, i dva međunarodna turnira ‘Le Meridian Lav 2023’, na kojima ste i sami nastupili. Vaši dojmovi?

– Organizacija je bila odlična. Igrači su bili smješteni u hotelu Le Méridien Lav Split koji je potpuno prilagođen osobama s invaliditetom. Imali smo par dana kiše, ali uspjeli smo, oba turnira odigrala su se od početka do kraja.

Na prvom turniru sam igrao u finalu parova, a u drugom sam osvojio parove. Na prvom turniru imali smo Antu Joskića u polufinalu pojedinačno, dok smo u drugom Joskić i ja ušli u četvrtfinale pojedinačno. Tu je bio i Ante Kolundžija koji je naša velika nada i veliki talent. On je osvojio utješni turnir. Bilo je 5-6 hrvatskih predstavnika na turniru.

Ovo je drugi turnir koji sam organizirao u Splitu prošle godine. Jako sam zadovoljan podrškom. Ovim putem zahvaljujem se našem savezu, mogu samo reći da ih neću razočarati u budućim nastupima, ali ni u organizaciji nečeg sličnog u budućnosti.

Poruka za kraj?

– Mladi ljudi kroz sport mogu ostvariti svoje želje, ideje i planove, također sport će ih učiniti boljim osobama.

Ako postoji neka osoba s invaliditetom u Dalmaciji ili okolici Splita, dobrodošao je u naš klub i može nam se slobodno javiti. Dat ću sve od sebe da osoba koja dođe ostane u tenisu u kolicima.

in MREŽA

IZ PROIZVODNIH POGONA Predstavljamo Štrikeraj café

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje skupinu žena koje sjede u prostoriji s velikim prozorima i izrađuju pletene predmete. Soba je ukrašena bijelim visećim čipkastim ukrasima, a stolovi su prekriveni materijalima za pletenje. Žene su koncentrirane na svoj rad, a atmosfera je opuštena i kreativna.
Foto: Ana Vragolović/Štrikeraj café

Istražujući mogućnosti za inkluzivnost i izvan zapošljavanja naišli smo na zanimljivi primjer inkluzivne radionice – Štrikeraj café u organizaciji udruge Ozana

Kroz razgovore s predstavnicima integrativnih i zaštitnih radionica prenesene u prethodnim tekstovima serije ‘Iz proizvodnih pogona – inkluzija osoba s invaliditetom kroz zapošljavanje’ dobili smo neke vrijedne komentare o funkcioniranju tvrtkiu kojima rade, kao i o razlozima zbog kojih njihove tvrtke zapošljavaju osobe s invaliditetom. Stvaranje novog, boljeg kolektiva u kojemu se nitko neće osjećati isključen i organizaciju proizvodnje koja prihvaća različitosti među radnicima, umjesto da ih pretvara u strojeve, istaknuli bismo kao najvažnije.

Intervjuirajući sugovornike dobili smo dojam da najveći problem kod (ne)zapošljavanja leži u načinu razmišljanja. O nužnoj promjeni uvrnute percepcije osoba s invaliditetom kao osoba ograničenih sposobnosti već smo pisali u ranijim tekstovima, a istu potrebu za promjenom istaknula je i jedna od naših sugovornica, te izjavu potkrijepila primjerom rekavši da u tvrtki u kojoj radi osobe s invaliditetom rade na složenim tiskarskim strojevima, a neki su zaposleni u upravljačkim strukturama.

Drugi problem leži u nedostatku volje poslodavaca da se malo pozabave tom tematikom. Tehničke prilagodbe mogu se riješiti relativno jednostavno, rekli su nam sugovornici – prilaz za osobe s invaliditetom se izgradi, prilagođeni stol se naruči, kupi se stroj koji olakšava podizanje težine, pogon se reorganizira. Samo je potrebno uložiti malo volje i vremena u takav pothvat.

Budući da mnogi poslodavci smatraju da je zapošljavanje osoba s invaliditetom ‘neisplativo’, naši sugovornici zaključili su da je potrebno puno raditi na njihovu osvješćivanju, na dijeljenju pozitivnih primjera zapošljavanja, kao i na obrazovanju osoba bez invaliditeta o komunikaciji i ravnopravnoj interakciji s osobama s invaliditetom. Upute i smjernice o zapošljavanju i komunikaciji koje bi trebale izraditi relevantne institucije također su potrebne, uz poticanje edukacija i rasprava o ovoj temi.

Kao što je rekao jedan od naših sugovornika, kratkoročno se zapošljavanje osoba s invaliditetom može činiti kao tlaka, ali benefiti za te osobe, za tvrtkui za društvo su veliki. Osoba ima mogućnost sama zarađivati za vlastiti život i ne mora ovisiti o drugima, vrijednost takvih inicijativa prepoznaju i cijene kupci, a društvo pomalo postaje inkluzivnije i ljepše.

Još jedna pozitivna stavka u cijeloj priči jest to što neke tvrtke rad na inkluziji nastoje proširiti i izvan proizvodnih pogona tako što organiziraju radionice, ili u svoj rad, npr. u dizajniranje proizvoda uključuju škole i fakultete.

Istražujući mogućnosti za inkluzivnost i izvan zapošljavanja naišli smo na zanimljivi primjer inkluzivne radionice – Štrikeraj café u organizaciji udruge Ozana. O njegovom osnivanju i radu razgovarali smo sa Sandrom Kerovec, voditeljicom caféa.

– Štrikeraj café pokrenuli smo 2013. godine. To je program koji okuplja naše korisnike, mlade i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama i sve zaljubljenike u pletenje (štrikanje) i heklanje (kukičanje). To je inkluzivna radionica koja je za naše štićenike vježbalište socijalnih interakcija i vještina, a zajednici omogućava neposredan kontakt s osobama s intelektualnim teškoćama, te ujedno i direktan uvid u njihove mogućnosti i sposobnosti – objašnjava nam Kerovec.

Udruga Ozana inače organizira programe učenja, rada i socijalizacije za mlade i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama. Trenutno ih je u programu 48 u dobi od 23 do 54 godine, a kroz te programe uče brinuti o sebi i zdravlju, pripremati jela, uključuju se u plesne i glazbene sadržaje, obrađuju vrt, odlaze na izlete i slično.

Naša sugovornica ističe da je udruzi posebno važna povezanost sa zajednicom i djelovanje u toj zajednici.

– Najveći dio projekata koje provodimo i suradnji koje ostvarujemo usmjeren je upravo prema tome. Prezentacijom sposobnosti i vještina naših korisnika, kao i njihovog rada i mogućnosti, doprinosimo smanjenju predrasuda koje još uvijek postoje o populaciji osoba s teškoćama, te istovremeno gradimo samopouzdanje i bolju sliku o sebi i kod naših korisnika.

Baš zato u Štrikeraj caféu pokreću inicijative kroz koje sudionici caféa pomažu drugim ranjivim skupinama. Na taj način oni mijenjaju svoju percepciju u društvu iz nemoćnih u osobe koje pridonose društvu i potiču druge na to.

– Pri planiranju tih tzv. knit for cause inicijativa uvijek polazimo od onog što naši korisnici mogu – važno nam je da je priča tako postavljena da se svatko može uključiti neovisno o stupnju usvojenosti vještina, da za svakog bude jednako izazovno i zanimljivo, da svatko može doživjeti uspjeh svojim doprinosom, a da proizvod koji nastane ima neku dobru svrhu, u smislu da njime pomažemo određenoj skupini u potrebi. Uvijek se trudimo da naše inicijative budu atraktivne i za medije, kako bi ih oni popratili i na taj način proširili. Zato nekoliko puta godišnje pripremamo vunene instalacije – govori Kerovec.

Jedna vunena izložba koju smo posjetili otvorena je 20. rujna ove godine u Galeriji ‘Slava Raškaj’ Klinike za psihijatriju Vrapče, povodom Svjetskog dana Alzheimerove bolesti.

Izložba pletenih i kukičanih pomagala za osobe oboljele od demencije, nazvana ‘Rukom rađeno’ obuhvaća radove izrađene od 2021. godine u sklopu inicijative ‘Isprepletimo ruke tijelom’. Članovi udruge Ozana i svi zainteresirani, pa i pacijenti i zaposlenici klinike, pleli su senzoričke tapiserije, igračke od vunice, nekoliko panela s puno elemenata za dodirivanje, te rukaviće za oboljele od dementnih bolesti.

Predmeti poput rukavića bitni su jer na oboljele djeluju utješno i umirujuće, te stimuliraju njihovu motoriku i spoznaju. Senzoričke tapiserije rade se u suradnji s terapeutom i služe kao osnova za razgovor, jer osobe heklaju, pletu ili ušivaju predmete ili likove koji ih podsjećaju na nešto.

– Sudjelovanje u izradi rukavića čini da se osjećam manje izolirano. Lijepo je osjećati se dijelom grupe koja pomaže drugima i pruža utjehu potrebitim članovima našeg društva. Također je zabavno izrađivati rukaviće – jedan je od citata s izložbe koji dobro sažima bit Štrikeraj caféa.

– Ono što u Štrikeraju posebno dolazi do izražaja je kvaliteta socijalnog kontakta koji se ostvaruje zajedničkim sudjelovanjem u ovim aktivnostima. Te su aktivnosti razlog za dolazak, osnova za razgovor, a zajednička svrha olakšava uključivanje svima. Na taj se način širi društvena mreža i grade nova prijateljstva, a lako se mogu integrirati i marginalizirane skupine jer pletenje prelazi sve granice – govori nam naša sugovornica.

Osim izravnom koristi za one za koje su pletivo ili hekleraji namijenjeni, ove aktivnosti pozitivno utječu na zdravlje pletilja i heklačica (i pletača i heklača, naravno).

– Istraživanja potvrđuju da snižavaju krvni tlak, ublažavaju depresiju i anksioznost, odgađaju nastupanje i usporavaju razvoj demencije, djeluju opuštajuće, odvraćaju pažnju od kroničnih bolova – rekla je Kerovec.

Također, repetitivni, ritmički pokreti podižu raspoloženje i djeluju umirujuće.

– Mozak voli ritmičke pokrete zato što su predvidivi i onda se osjeća sigurno. Položaj ruku pri pletenju također je važan faktor – taj položaj omogućava da zaštitimo svoj osobni prostor i time nam pruža osjećaj sigurnosti. To je osobito važno kod pletenja kao aktivnosti u grupi jer nam pomaže da održimo vlastiti integritet – objasnila nam je benefite ručnog rada naša sugovornica.

Još jedna korist od ručnog rada koja bi nam vjerojatno svima u ovo užurbano, stresno doba dobro došla jest poticanje prirodne usredotočenosti.

– Pletenje nam može odvratiti pažnju od problema, posebno ako biramo složenije projekte. Nije to samo jednostavno odvraćanje pažnje u trenucima kada prakticiramo pletenje, nego i dugotrajno preusmjeravanje pažnje – osobe koje pletu razmišljaju o svojim projektima i planiraju buduće i u trenucima kad ne pletu. Osim toga, spoznaja da vladaju vještinom koja im može odvratiti pažnju od problema vraća im osjećaj kontrole. Pletenje nas uči upornosti, ustrajnosti i predanosti cilju, potiče kreativnost i maštu. Kreativnost je važna za postizanje psihološke fleksibilnosti i rješavanje problema – ako razmišljate na kreativan način imate više mogućnosti – govori nam voditeljica Štrikeraja.

Nakon što je navela brojne dobrobiti pletenja, poziva nas i sve zainteresirane u Štrikeraj café, gdje može doći svatko tko je zainteresiran, a ako ne zna plesti ili heklati, dobit će poduku. Dobrodošli su i svi oni koji na bilo koji način žele podržati i širiti inicijative udruge Ozana, sudjelovati u njima od kuće, donirati vunu i pribor ili organizirati povremene ili redovne radionice.

Također, uskoro ćemo moći uživo vidjeti jednu od ovogodišnjih velikih vunenih instalacija. Pleteno božićno drvce bit će otkriveno 6. prosinca u 11 sati u dvorištu Klinike za psihijatriju Vrapče. Naša sugovornica također poziva na božićnu izložbu ‘Radost Božića’ na kojoj će biti prikazani radovi korisnika i svih povezanih od cijele godine, a održat će se 9. prosinca u 18 sati u prostorijama Ozane.

Za kraj, naša sugovornica nam je rekla da postoji već cijeli niz grupa u drugim gradovima u Hrvatskoj koje se okupljaju te pletu i kukičaju kako bi podržali njihove inicijative.

– Te grupe istovremeno razvijaju i svoje inicijative i povezuju se u svojoj lokalnoj zajednici, što nam je posebno drago. Pridružuju nam se škole, vrtići, knjižnice, domovi umirovljenika. Druženja u Štrikeraj caféu su uvijek vesela, razvijaju se prijateljstva, jedni smo drugima podrška – navela je voditeljica Štrikeraja.

U skladu s tim, nadamo se da će se i inicijative za zapošljavanje osoba s invaliditetom početi širiti kao i pletenje i heklanje. Korist za čitavo društvo bit će, kako smo gore objasnili, neprocijenjiva.

Ana Vragolović

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

Nastavi čitati

in MREŽA

Savez SUMSI poziva na radionice za osobe s invaliditetom

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje osobu koja koristi invalidska kolica. Na slici se vidi ruka osobe koja drži kotač invalidskih kolica, a na naslonu kolica nalazi se natpis "SOPUR". Invalidska kolica su crne boje s metalnim dijelovima i sivim gumama. U pozadini se nazire prirodni krajolik s mutnim detaljima.
Foto: Pixabay

Radionice, dostupne online za sudionike iz cijele Hrvatske, otvoreno će se baviti izazovima s kojima se osobe s invaliditetom susreću u radnom okruženju. Obradit će se teme prilagodbe radnih mjesta i samozapošljavanja

Jeste li znali da poslodavci mogu dobiti poticaje za zapošljavanje osoba s invaliditetom, s ciljem povećanja njihovih radnih mjesta i poboljšanja uvjeta rada? Ako ste nezaposleni ili tražite bolju priliku, Savez SUMSI organizira niz radionica za unapređenje zapošljivosti osoba s invaliditetom.

U sklopu programa ‘Zajedno kroz izazove2’, od prosinca 2024., Savez SUMSI će održavati grupne i individualne radionice. Cilj je pružiti osobama s invaliditetom alate za bolju prezentaciju svojih vještina i učinkovitije povezivanje s poslodavcima na tržištu rada.

Predsjednik Saveza, Denis Marijon, naglašava da motivirani radnici s invaliditetom donose tvrtkama dodatnu vrijednost.

Radionice, dostupne online za sudionike iz cijele Hrvatske, otvoreno će se baviti izazovima s kojima se osobe s invaliditetom susreću u radnom okruženju. Obradit će se teme prilagodbe radnih mjesta i samozapošljavanja.

Sudionici se mogu prijaviti putem poveznice, nakon čega će sudjelovati u nizu radionica i završnom okruglom stolu. Program traje od prosinca do svibnja.

Patrik Josip Marić, bivši sudionik programa, ističe kako mu je radionica pomogla da prebrodi razdoblje nezaposlenosti i pronađe svoje mjesto u Savezu SUMSI. Njegovo iskustvo pokazuje koliko ovakvi programi mogu biti transformativni.

Program ‘Zajedno kroz izazove2’ provodi Savez SUMSI u suradnji s ključnim partnerima, a financira ga Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Poboljšajte svoje šanse na tržištu rada – prijavite se i budite konkurentni.

Nastavi čitati

in MREŽA

Projekt OSI – Otkrij, Spoznaj, Iskusi! ove godine donosi novitete

Objavljeno

/

Na fotografiji su dvije osobe koje sjede za stolom. Jedna osoba koristi prijenosno računalo, dok druga osoba sjedi u invalidskim kolicima. Stol je osvijetljen prirodnim svjetlom koje dolazi kroz prozor u pozadini. Na stolu se nalazi drvena daska s priborom za jelo. Fotografija je zanimljiva jer prikazuje inkluzivnost i suradnju između osoba s različitim sposobnostima.
Foto: Pexels

Naš je cilj pridonijeti inkluziji osoba s invaliditetom u svim aspektima života te smanjiti predrasude i strahove koji često prate određene vrste invaliditeta i teškoća. Kao i prethodnih godina, pripremili smo za vas raznovrsne aktivnosti i radionice, poručuju organizatori

Povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, koji se obilježava 3. prosinca, Studentski zbor Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta (ERF) Sveučilišta u Zagrebu i ove će godine organizirati projekt OSI – Otkrij, Spoznaj, Iskusi!.

Ovaj već tradicionalni događaj ima za cilj edukaciju i senzibilizaciju javnosti o svakodnevnim izazovima s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom.

– Naš je cilj pridonijeti inkluziji osoba s invaliditetom u svim aspektima života te smanjiti predrasude i strahove koji često prate određene vrste invaliditeta i teškoća. Kao i prethodnih godina, pripremili smo za vas raznovrsne aktivnosti i radionice, poručuju organizatori.

Ove godine, uz već poznate elemente, projekt donosi i nekoliko noviteta. Sudionici će imati priliku sudjelovati u interaktivnim radionicama koje obuhvaćaju:

poligone i simulacije oštećenja – praktične aktivnosti koje omogućuju bolje razumijevanje svakodnevnih izazova osoba s invaliditetom;

edukacije o psihičkim poremećajima – fokus na rano prepoznavanje simptoma i važnost uključivanja u terapijski proces.

Organizatori naglašavaju da je projekt osmišljen tako da kombinira teoriju s iskustvenim učenjem, koje je jedno od najučinkovitijih načina stjecanja znanja i razvijanja empatije. Radionice će voditi studenti ERF-a uz mentorstvo profesora, a u njihovoj izradi i provedbi sudjeluju i osobe s invaliditetom, u skladu s načelom ‘Ništa o nama, bez nas’.

Organizatori pozivaju sve zainteresirane da podrže projekt dolaskom i dijeljenjem informacije.

– Vidimo se 3. prosinca od 16 do 21 sat u dvorani ‘Pauk’ Studentskog doma Stjepan Radić – kažu.

Projekt nudi jedinstvenu priliku za sudionike da iz prve ruke steknu uvid u perspektivu osoba s invaliditetom, razviju svijest o važnosti inkluzije i osjete kako društvo može postati pristupačnije i pravednije za sve njegove članove.

Nastavi čitati

U trendu