Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Cilj nije bio samo upoznati polaznike s novim medijem, nego ih potaknuti na komunikaciju, kreativnost i izražavanje vlastitih misli. Posebno je važno stvoriti okruženje u kojem se svatko osjeća prihvaćeno i slobodno sudjelovati na način koji mu najviše odgovara – govorom, slušanjem ili pripremom vlastitih ideja

Poslušaj članak

Ustanova URIHO i In Portal održali su u ponedjeljak, 2. studenoga 2026. godine prvu radionicu podcasta u sklopu projekta „Jednaki u eteru – inkluzivna škola podcasta i novih medija”. Radionica je održana u prostorima ustanove URIHO na Kajzerici.

Cilj ovog projekta, a kojeg podržava JANAF, je omogućiti osobama s invaliditetom stjecanje praktičnih znanja i vještina za stvaranje digitalnog sadržaja te potaknuti njihovo aktivno i ravnopravno sudjelovanje u suvremenim medijima.

U svijet podcasta polaznike je uvela Nensi Blažević, predavačica s Fakulteta političkih znanosti, koja ih je kroz zanimljivo, pristupačno i interaktivno predavanje upoznala s osnovama podcasta, njegovim nastankom, razvojem i mogućnostima koje pruža.

Tijekom prvog susreta polaznici su imali priliku saznati što je podcast, kako je nastao i na koji se način danas može stvarati i pratiti. Predavačica im je približila podcast kao oblik digitalne emisije koja može biti razgovor, rasprava ili pričanje zanimljivih priča. Objasnila je kako se podcasti mogu slušati ili gledati putem interneta, u vrijeme i na mjestu koje nam najviše odgovara.

Naglasak je stavljen na činjenicu da svatko može imati svoju priču i da svatko zaslužuje priliku izraziti svoje mišljenje. Podcast nije samo govor pred mikrofonom, već i prostor za razmjenu iskustava, ideja i različitih pogleda na svijet. Jednako je važno znati govoriti, ali i pažljivo slušati druge, postavljati pitanja i nadovezivati se na sugovornikove odgovore.

Kroz razgovor i praktične vježbe polaznici su se upoznali s osnovnim pravilima dobrog podcasta. Naučili su koliko je važno odabrati zanimljivu i jasnu temu, govoriti vlastitim tempom, slušati sugovornika i omogućiti svima koji to žele da sudjeluju u razgovoru. Pritom je istaknuto da nije potrebno govoriti savršeno niti se bojati pogreške jer su najvažniji prirodnost, opuštenost i spremnost na sudjelovanje.

Polaznici su bili aktivni tijekom radionice, predstavili su sebe i podijelili svoja zanimanja, interese i teme o kojima bi voljeli razgovarati.

Cilj nije bio samo upoznati polaznike s novim medijem, nego ih potaknuti na komunikaciju, kreativnost i izražavanje vlastitih misli. Posebno je važno stvoriti okruženje u kojem se svatko osjeća prihvaćeno i slobodno sudjelovati na način koji mu najviše odgovara – govorom, slušanjem ili pripremom vlastitih ideja.

Polaznici su na kraju dobili i mali zadatak za sljedeći susret: odabrati temu o kojoj bi željeli razgovarati, razmisliti zašto im je važna i što bi voljeli saznati od svojih sugovornika.

Predviđeno je da se radionice održavaju jednom mjesečno, a najbolje emisije bit će objavljene na In Portalu.

Iza svakog glasa stoji priča, a svaka priča zaslužuje biti ispričana.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Troškovi prijevoza, terapija i privatnih usluga mogu otežati pristup podršci djeci s teškoćama u razvoju. Dostupnost prijevoza može utjecati čak i na izbor srednje škole

Poslušaj članak

Usluga za koju roditelj ne plaća račun nije nužno usluga koju dijete može koristiti bez dodatnih troškova. Putovanje do ustanove, plaćanje terapije ili traženje pomoći izvan javnog sustava mogu postati prepreka ostvarivanju prava na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu.

Na te je probleme upozoreno na UNICEF-ovu webinaru održanom 29. listopada 2026., o kojem je izvijestio Pravobranitelj za osobe s invaliditetom. Predstavljeni su nalazi istraživanja koje obuhvaća Hrvatsku, Irsku, Portugal i Češku, a analizu je proveo stručni tim Budapest instituta za analize javnih politika.

Prema objavi Pravobranitelja, obitelji djece s teškoćama suočavaju se s troškovima prijevoza, terapija i pomagala te privatnih usluga kojima pribjegavaju zbog nedostupnosti javnih. Probleme produbljuju manjak stručnjaka, liste čekanja i nejednaka dostupnost podrške u različitim dijelovima zemlje. Posebno je istaknuto da prijevoz do srednjoškolskih ustanova može ograničiti izbor škole.

To otvara pitanje koliko je izbor obrazovanja stvarno slobodan ako obitelj najprije mora provjeriti može li svakodnevno organizirati dolazak. Interesi i sposobnosti djeteta trebali bi biti polazište pri odabiru programa, a dostupnost prijevoza dio podrške koja taj izbor omogućuje.

Rad na prepoznavanju tih prepreka započeo je prije listopadskog webinara. UNICEF je 14. rujna u Zagrebu okupio predstavnike institucija, stručnjake, pružatelje usluga i civilno društvo kako bi razmotrili početne nalaze analize i mogućnosti provedbe preporuka. Raspravljalo se o mjerama koje se mogu poduzeti brzo, ali i onima za koje su potrebna dodatna ulaganja, priprema i koordinacija.

Aktivnosti se provode u suradnji s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, u okviru potpore provedbi Europskog jamstva za djecu, uz financiranje Europske unije.

Važnost provedbe naglašena je i na radionici za predstavnike Splitsko-dalmatinske i Zadarske županije, održanoj 14. i 15. listopada u Omišu. Prema UNICEF-u, sudionici su razmatrali povezivanje lokalnih planova s potrebama djece, kvalitetu podataka i suradnju različitih sustava. Zaključili su da vrijednost planova treba mjeriti konkretnim promjenama u životima djece.

Za procjenu uspješnosti zato je važno pratiti i iskustvo obitelji: može li dijete doći do stručnjaka, koliko čeka i što roditelj mora platiti da bi dobilo potrebnu podršku. Tek takav pogled pokazuje koliko su usluge dostupne u svakodnevnom životu.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Izvješće AccessibleEU-a za 2025. upozorava na nedostatak nacionalnih podataka, zbog čega je teško pratiti napredak i utvrditi gdje su ulaganja u uklanjanje prepreka najpotrebnija

Poslušaj članak

Hrvatska nema službene statističke podatke o udjelu javnih zgrada koje zadovoljavaju standarde pristupačnosti, kao ni pouzdane nacionalne podatke o pristupačnosti prometne infrastrukture i usluga. Navodi se to u godišnjem izvješću AccessibleEU-a za Hrvatsku za 2025., koje otvara pitanje koliko zapravo znamo o mogućnostima osoba s invaliditetom da koriste javne prostore i prijevoz.

Objavu izvješća za države članice AccessibleEU je predstavio 26. listopada 2026. Praćenje obuhvaća 30 pokazatelja u područjima izgrađenog okoliša, informacijskih i komunikacijskih tehnologija, prometa te javnih politika. Uz postojanje propisa i planova, takav pristup treba pokazati i njihove učinke u praksi.

Iz hrvatskog nalaza ne može se izračunati postotak nepristupačnih zgrada ili prijevoznih usluga. Nedostatak nacionalne statistike također ne znači da ne postoji nijedna lokalna evidencija. Problem je u tome što dostupne informacije ne daju pouzdanu sliku na razini cijele zemlje.

Praktično značenje tog problema može se pokazati na jednostavnom primjeru putovanja do zdravstvene ustanove. Osobi koja se kreće u kolicima potrebni su podaci o dolasku do stajališta, ulasku u vozilo, mogućnosti presjedanja i pristupu odredištu. Informacija da je autobus prilagođen ne rješava putovanje ako mu nije moguće prići ili ako se u zgradu na odredištu ne može ući.

Za planiranje ulaganja jednako je važno znati gdje se prepreke nalaze i koliko ljudi onemogućuju u korištenju usluge. Bez usporedivih podataka teško je procijeniti prioritete, usporediti stanje među sredinama i provjeriti jesu li financirane prilagodbe doista poboljšale pristupačnost.

Hrvatska pritom ima propisane tehničke zahtjeve. Tehnički propis o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti stupio je na snagu 28. lipnja 2025. Uređuje uvjete pristupa, kretanja, boravka i rada u građevinama javne i poslovne namjene te prilagodbu određenih stambenih građevina. Obuhvaća različite elemente pristupačnosti, među kojima su rampe, dizala, sanitarni prostori, stajališta i pješačke površine. Propis određuje i obvezu vlasnika da održava elemente pristupačnosti te da ne ograničava uvjete uporabe pomagala.

Zato bi provjera stanja trebala obuhvatiti i funkcionalnost postojeće opreme. Za korisnika je presudno radi li dizalo, može li koristiti podiznu platformu i je li pristupačni prolaz slobodan upravo kada mu treba. Evidencija ugrađene opreme tek je početak takve provjere.

Primjer lokalnog prikupljanja informacija je servis Pristupačni Zagreb. Prema opisu projekta, njegova baza obuhvaća približno 2500 objekata javnog, privatnog i civilnog sektora. Objekti su razvrstani prema stupnju pristupačnosti, a zasebno se prikazuju pristup objektu, ulaz i unutrašnjost. Fotografije i povezanost s kartama korisnicima omogućuju detaljniju pripremu dolaska. Takav prikaz može biti korisna polazna točka za razvoj usporedivih evidencija i u drugim sredinama.

Na posljedice nepreciznih informacija upozorava i Pravobranitelj za osobe s invaliditetom. U objašnjenju problema pristupačnosti turističkog smještaja navodi primjere objekata koji se oglašavaju kao prilagođeni, dok gost po dolasku zatekne stube, neprilagođen sanitarni prostor ili premalo mjesta za kretanje. Takav nesklad može uzrokovati dodatne troškove i ugroziti sigurnost korisnika.

Na europskoj razini AccessibleEU zaključuje da su za daljnji napredak potrebni snažnija provedba, kvalitetnije prikupljanje podataka i veća uključenost osoba s invaliditetom. Nedostatak cjelovitih informacija o pristupačnosti prijevoza zabilježen je u više država članica.

Za Hrvatsku se iz tih nalaza nameće konkretan zadatak: uspostaviti redovito ažurirane, javno dostupne i usporedive podatke o pristupačnosti, uz sudjelovanje osoba s različitim vrstama invaliditeta. Građanima trebaju informacije na temelju kojih mogu planirati odlazak liječniku, na posao ili kulturno događanje, a nadležnima podaci prema kojima mogu ukloniti prepreke i pokazati što se promijenilo.