Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

U organizaciji Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike 3. studenoga u Zagrebu održana je panel-rasprava s ciljem unapređenja statusa roditelja njegovatelja

Poslušaj članak

Na panelu su roditelji njegovatelji zatražili da se hitno riješi problem njihova prava na bolovanje i godišnji odmor te da se osigura adekvatna skrb djeci s teškoćama u razvoju i invaliditetom u slučaju bolesti i smrti roditelja.

Predsjednica udruge Malo čudo Marica Mikulić podsjetila je da je status roditelja njegovatelja u Hrvatskoj prepoznat prije 20 godina kao zakonsko pravo. Ocijenila je da su u 20 godina postignuti pomaci vezani uz povećanje naknada i proširenje usluga. Međutim, od 2011. roditelji njegovatelji imaju pravo na bolovanje, ali je ono u praksi do danas neostvarivo.

– Zadnji Zakon o socijalnoj skrbi donesen je 2022. godine, a u četiri godine mijenjan je pet puta, ali nijednom izmjenom Zakona nije riješeno krucijalno pitanje, a to je pravo na bolovanje – upozorila je Mikulić. Naglasila je kako roditelji njegovatelji ne trebaju rasprave o već objašnjenim problemima, nego im trebaju konkretne odluke i njihova provedba.

– Ponovno postavljam konkretno pitanje: kada i u kojem roku će biti provedene promjene koje se odnose na stvarne mogućnosti korištenja naših prava, prije svega prava na bolovanje? Ne tražimo još jedno obećanje, nego konkretan odgovor, datum i odgovornost, jer nakon svih ovih godina nije pitanje koliko smo mi roditelji progovorili, pitanje je koliko nas se čulo, a nije se djelovalo – poručila je Mikulić.

Predsjednica udruge „Poseban prijatelj“ i koordinatorica Građanske inicijative „Pomozimo djeci s invaliditetom“ Dženita Lazarević istaknula je kako roditeljima njegovateljima može značajno pomoći širenje mreže centara za pružanje usluga u zajednici.

– U ovim centrima zaposleni su njegovatelji koji bi u kući pružali pomoć u skrbi o djetetu dok je roditelj na bolovanju, a kada je roditelj na godišnjem odmoru, ako želi, može smjestiti dijete u ove centre – pojasnila je Lazarević.

Spomenula je da je projekt „Odmor od skrbi“ postigao odlične rezultate. Kroz projekt su roditelji dobili potrebnu psihosocijalnu podršku i pomoć njegovatelja u skrbi o djeci kako bi kvalitetno proveli svoje slobodno vrijeme. Lazarević je ukazala na nužnost donošenja Pravilnika o roditeljima njegovateljima jer je to jedini način da se riješe dugogodišnji krucijalni problemi.

Predsjednica udruge Vukovarski leptirići Viktorija Matin istaknula je da su roditelji njegovatelji iscrpljeni i socijalno izolirani te da je čak 70 posto njih samohrano. Upozorila je da nema dovoljno ustanova u koje bi se djeca smjestila, a u tim ustanovama nema ni dovoljno djelatnika.

– Kroz projekt „Odmor od skrbi“ u našoj udruzi djecu smo uključili u korištenje usluga, a ideja je da uredimo drugi dio zgrade, gdje bismo smjestili djecu kada se dogodi krizna situacija u obitelji – pojasnila je Matin.

Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić istaknuo je da je ovo prvi panel s roditeljima njegovateljima i da resorno ministarstvo želi zajedno s njima naći rješenja koja će biti konkretna, provediva i održiva u smislu poboljšanja skrbi o djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Najavio je da će se izmjene Zakona o socijalnoj skrbi prilagoditi korisnicima i biti rezultat dogovora s udrugama.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Troškovi prijevoza, terapija i privatnih usluga mogu otežati pristup podršci djeci s teškoćama u razvoju. Dostupnost prijevoza može utjecati čak i na izbor srednje škole

Poslušaj članak

Usluga za koju roditelj ne plaća račun nije nužno usluga koju dijete može koristiti bez dodatnih troškova. Putovanje do ustanove, plaćanje terapije ili traženje pomoći izvan javnog sustava mogu postati prepreka ostvarivanju prava na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu.

Na te je probleme upozoreno na UNICEF-ovu webinaru održanom 29. listopada 2026., o kojem je izvijestio Pravobranitelj za osobe s invaliditetom. Predstavljeni su nalazi istraživanja koje obuhvaća Hrvatsku, Irsku, Portugal i Češku, a analizu je proveo stručni tim Budapest instituta za analize javnih politika.

Prema objavi Pravobranitelja, obitelji djece s teškoćama suočavaju se s troškovima prijevoza, terapija i pomagala te privatnih usluga kojima pribjegavaju zbog nedostupnosti javnih. Probleme produbljuju manjak stručnjaka, liste čekanja i nejednaka dostupnost podrške u različitim dijelovima zemlje. Posebno je istaknuto da prijevoz do srednjoškolskih ustanova može ograničiti izbor škole.

To otvara pitanje koliko je izbor obrazovanja stvarno slobodan ako obitelj najprije mora provjeriti može li svakodnevno organizirati dolazak. Interesi i sposobnosti djeteta trebali bi biti polazište pri odabiru programa, a dostupnost prijevoza dio podrške koja taj izbor omogućuje.

Rad na prepoznavanju tih prepreka započeo je prije listopadskog webinara. UNICEF je 14. rujna u Zagrebu okupio predstavnike institucija, stručnjake, pružatelje usluga i civilno društvo kako bi razmotrili početne nalaze analize i mogućnosti provedbe preporuka. Raspravljalo se o mjerama koje se mogu poduzeti brzo, ali i onima za koje su potrebna dodatna ulaganja, priprema i koordinacija.

Aktivnosti se provode u suradnji s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, u okviru potpore provedbi Europskog jamstva za djecu, uz financiranje Europske unije.

Važnost provedbe naglašena je i na radionici za predstavnike Splitsko-dalmatinske i Zadarske županije, održanoj 14. i 15. listopada u Omišu. Prema UNICEF-u, sudionici su razmatrali povezivanje lokalnih planova s potrebama djece, kvalitetu podataka i suradnju različitih sustava. Zaključili su da vrijednost planova treba mjeriti konkretnim promjenama u životima djece.

Za procjenu uspješnosti zato je važno pratiti i iskustvo obitelji: može li dijete doći do stručnjaka, koliko čeka i što roditelj mora platiti da bi dobilo potrebnu podršku. Tek takav pogled pokazuje koliko su usluge dostupne u svakodnevnom životu.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Izvješće AccessibleEU-a za 2025. upozorava na nedostatak nacionalnih podataka, zbog čega je teško pratiti napredak i utvrditi gdje su ulaganja u uklanjanje prepreka najpotrebnija

Poslušaj članak

Hrvatska nema službene statističke podatke o udjelu javnih zgrada koje zadovoljavaju standarde pristupačnosti, kao ni pouzdane nacionalne podatke o pristupačnosti prometne infrastrukture i usluga. Navodi se to u godišnjem izvješću AccessibleEU-a za Hrvatsku za 2025., koje otvara pitanje koliko zapravo znamo o mogućnostima osoba s invaliditetom da koriste javne prostore i prijevoz.

Objavu izvješća za države članice AccessibleEU je predstavio 26. listopada 2026. Praćenje obuhvaća 30 pokazatelja u područjima izgrađenog okoliša, informacijskih i komunikacijskih tehnologija, prometa te javnih politika. Uz postojanje propisa i planova, takav pristup treba pokazati i njihove učinke u praksi.

Iz hrvatskog nalaza ne može se izračunati postotak nepristupačnih zgrada ili prijevoznih usluga. Nedostatak nacionalne statistike također ne znači da ne postoji nijedna lokalna evidencija. Problem je u tome što dostupne informacije ne daju pouzdanu sliku na razini cijele zemlje.

Praktično značenje tog problema može se pokazati na jednostavnom primjeru putovanja do zdravstvene ustanove. Osobi koja se kreće u kolicima potrebni su podaci o dolasku do stajališta, ulasku u vozilo, mogućnosti presjedanja i pristupu odredištu. Informacija da je autobus prilagođen ne rješava putovanje ako mu nije moguće prići ili ako se u zgradu na odredištu ne može ući.

Za planiranje ulaganja jednako je važno znati gdje se prepreke nalaze i koliko ljudi onemogućuju u korištenju usluge. Bez usporedivih podataka teško je procijeniti prioritete, usporediti stanje među sredinama i provjeriti jesu li financirane prilagodbe doista poboljšale pristupačnost.

Hrvatska pritom ima propisane tehničke zahtjeve. Tehnički propis o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti stupio je na snagu 28. lipnja 2025. Uređuje uvjete pristupa, kretanja, boravka i rada u građevinama javne i poslovne namjene te prilagodbu određenih stambenih građevina. Obuhvaća različite elemente pristupačnosti, među kojima su rampe, dizala, sanitarni prostori, stajališta i pješačke površine. Propis određuje i obvezu vlasnika da održava elemente pristupačnosti te da ne ograničava uvjete uporabe pomagala.

Zato bi provjera stanja trebala obuhvatiti i funkcionalnost postojeće opreme. Za korisnika je presudno radi li dizalo, može li koristiti podiznu platformu i je li pristupačni prolaz slobodan upravo kada mu treba. Evidencija ugrađene opreme tek je početak takve provjere.

Primjer lokalnog prikupljanja informacija je servis Pristupačni Zagreb. Prema opisu projekta, njegova baza obuhvaća približno 2500 objekata javnog, privatnog i civilnog sektora. Objekti su razvrstani prema stupnju pristupačnosti, a zasebno se prikazuju pristup objektu, ulaz i unutrašnjost. Fotografije i povezanost s kartama korisnicima omogućuju detaljniju pripremu dolaska. Takav prikaz može biti korisna polazna točka za razvoj usporedivih evidencija i u drugim sredinama.

Na posljedice nepreciznih informacija upozorava i Pravobranitelj za osobe s invaliditetom. U objašnjenju problema pristupačnosti turističkog smještaja navodi primjere objekata koji se oglašavaju kao prilagođeni, dok gost po dolasku zatekne stube, neprilagođen sanitarni prostor ili premalo mjesta za kretanje. Takav nesklad može uzrokovati dodatne troškove i ugroziti sigurnost korisnika.

Na europskoj razini AccessibleEU zaključuje da su za daljnji napredak potrebni snažnija provedba, kvalitetnije prikupljanje podataka i veća uključenost osoba s invaliditetom. Nedostatak cjelovitih informacija o pristupačnosti prijevoza zabilježen je u više država članica.

Za Hrvatsku se iz tih nalaza nameće konkretan zadatak: uspostaviti redovito ažurirane, javno dostupne i usporedive podatke o pristupačnosti, uz sudjelovanje osoba s različitim vrstama invaliditeta. Građanima trebaju informacije na temelju kojih mogu planirati odlazak liječniku, na posao ili kulturno događanje, a nadležnima podaci prema kojima mogu ukloniti prepreke i pokazati što se promijenilo.