Odraditi ‘sezonu’, najčešće negdje na Jadranu, već je desetljećima neizostavan dio karijernog puta velikog broja ljudi u Hrvatskoj
Poslušaj članak
Za neke je to prilika za stjecanje prvog radnog iskustva, za druge način usavršavanja stranih jezika ili prilika za dodatnu zaradu, dok mnogi u sezonskom radu vide i jedinstvenu kombinaciju profesionalnog razvoja i privremenog života uz more.
U tom kontekstu, Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka poznata po brendu MojPosao, provela je istraživanje s ciljem dubljeg razumijevanja očekivanja i prioriteta radnika pri odabiru sezonskog posla, kao i faktora kojima poslodavci mogu privući i zadržati kandidate.
Tri četvrtine ispitanika barem je jednom radilo u sezoni
Rezultati istraživanja provedenog tijekom online sajma poslova u truizmu i sezoni Sezonac.hr, dodatno potvrđuju koliko je sezonski rad duboko ukorijenjen u domaće tržište rada.
Naime, čak 76% Hrvata navodi kako su barem jednom radili sezonski posao.
Među onima koji imaju iskustvo sezonskog rada, najviše ljudi (36%) takve je poslove prihvaćalo s nadom da će nakon završetka sezone ostati raditi ‘za stalno’. Istovremeno, za trećinu ispitanika sezonski je rad bio način premošćivanja razdoblja između dva posla (33%), dok više od četvrtine (27%) ističe kako im ovakav oblik rada u potpunosti odgovara.
Sezonski poslovi nerijetko predstavljaju prve korake na tržištu rada.
Naime, 26% ljudi sezonu je odradilo tijekom srednjoškolskih, odnosno fakultetskih dana, kako bi osigurali dodatne prihode, dok je 18% ispitanika sezonski rad biralo neposredno nakon završetka obrazovanja, a prije pronalaska posla u struci.
Kada je riječ o djelatnostima u kojima se najčešće pronalaze sezonski poslovi, očekivano prednjači ugostiteljstvo, gdje je čak 59% ispitanika steklo svoje sezonsko iskustvo. Slijedi turizam, u kojem je radilo 24% ispitanika, dok je svaka peta osoba (21%), bila zaposlena u prodaji.
Sezonski rad prisutan je i u drugim sektorima pa je tako 18% ispitanika radilo na poslovima održavanja, a 16% u logistici i prijevozu.
Stabilna primanja i smještaj ključni za odluku
Sezonski radnici često dolaze iz različitih dijelova Hrvatske, ali i iz inozemstva, pa ne iznenađuje da su im sigurna plaća (46%) i osiguran smještaj (43%) presudni faktori prilikom odabira poslodavca.
Zanimljivo, visina plaće nalazi se tek na trećem mjestu prioriteta. Slobodni dani i radno vrijeme također imaju nešto manju težinu, baš kao i sama lokacija posla.
Nova znanja, ljudi i more kao glavne prednosti
Sezonski posao za mnoge je puno više od same zarade.
Kao i prethodnih godina, najveći broj ispitanika (69%) ističe stjecanje novih znanja i vještina kao njegovu najveću prednost. Više od polovice (55%) naglašava i priliku za upoznavanje novih ljudi, dok 51% smatra kako sezonski rad donosi i financijsku korist u vidu veće plaće u odnosu na cjelogodišnje zaposlenje.
Boravak na moru važan je motiv za 42% ispitanika, a njih 41% ističe kako je sezonski posao zanimljiv i dinamičan.
Tek zanemariv udio ispitanika (2%) smatra da sezonski rad nema prednosti.
Najveći izazovi sezonskog rada i dalje su vrlo opipljivi.
Na samom vrhu nalazi se pitanje smještaja, pri čemu 42% ispitanika kao najveći nedostatak ističe neadekvatne uvjete ili činjenicu da smještaj uopće nije osiguran. Odmah iza toga slijedi i ograničeno trajanje sezonskih poslova, što kao ključni izazov navodi 41% ispitanika.
S obzirom na to da sezonski rad često znači i odlazak u drugi grad ili regiju, značajan dio ispitanika (34%) ističe i odvojenost od obitelji i prijatelja kao važan minus. Uz to, sezonski poslovi nerijetko podrazumijevaju i znatno intenzivniji tempo rada nego što je to slučaj kod cjelogodišnjeg zaposlenja, što problematičnim smatra 31% ispitanika.
Takav tempo, smatra dio radnika, ne prati uvijek i adekvatna financijska kompenzacija. Gotovo četvrtina ispitanika (24%) navodi preniske plaće kao ključni nedostatak, ističući kako bi sezonski rad trebao biti bolje plaćen s obzirom na njegovu intenzivnost.
Koliko danas vrijedi sezonski rad?
Uoči nove turističke sezone, očekivanja radnika nastavljaju rasti. Ispitanici za sezonski posao ove godine očekuju, u prosjeku, minimalno 1518 eura neto mjesečno, što je porast od 9% u odnosu na prošlogodišnjih 1390 eura.
Razlike su posebno vidljive po zanimanjima. Konobari tako za sezonski rad očekuju oko 1590 eura, što je čak 25% više od njihove prosječne plaće ‘izvan sezone’, koja je prema podacima servisa MojaPlaća u 2025. iznosila 1270 eura.
Kuhari imaju još veća očekivanja pa traže u prosjeku 1978 eura, odnosno 28% više od uobičajene plaće od 1540 eura. Recepcioneri očekuju 1486 eura, što je rast od 23% u odnosu na prosjek od 1206 eura.
Kod ostalih zanimanja razlike su također izražene. Skladištari računaju na oko 1382 eura mjesečno, što je 9% više od prosjeka, dok spremačice očekuju 1390 eura, čak 45% više u odnosu na prosječnih 960 eura. Najveći skok vidljiv je kod vozača, koji za sezonski rad očekuju 1957 eura, odnosno 52% više od prosječne plaće od 1288 eura.
Grad Zagreb i agencija DOST članovi su Europske socijalne mreže sa sjedištem u Briselu, putem koje su razvili dosadašnju uspješnu suradnju
U cilju razmjene iskustava iz područja socijalne skrbi i podrške zapošljavanju teže zapošljivih osoba, predstavnici organizacije DOST – Agencije za održivo i operativno socijalno osiguranje (The Agency for Sustainable and Operative Social Provision) iz azerbejdžanskog grada Bakua, od 6. do 9. travnja posjetili su Grad Zagreb.
U okviru posjeta, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom dr. sc. Lora Vidović održala je sastanak s članovima izaslanstva na čelu s predsjedavajućim Agencije, Faridom Mammadovom.
„Uvijek ističem značaj umrežavanja jer svima nam je u cilju razvoj što boljih i kvalitetnijih socijalnih usluga. Zato nam je od iznimne važnosti i ova naša suradnja tijekom koje ćemo imati priliku predstavili pojedine kvalitetne i inspirativne modele i prakse koje provodi Grad Zagreb.“, naglasila je pročelnica.
Grad Zagreb i agencija DOST članovi su Europske socijalne mreže ( European social network) sa sjedištem u Briselu, putem koje su razvili dosadašnju uspješnu suradnju.
Posjet predstavnika agencije DOST Gradu Zagrebu ima za cilj razmjenu iskustava, znanja i modela uspješne prakse usmjerene socijalnom uključivanju, radnoj aktivaciji i poticanju zapošljavanja.
Predstavnici izaslanstva posjetili su i suradničke organizacije na području Grada Zagreba u kojima su im prezentirane uloge, djelokrug rada, primjeri dobre prakse i međusektorske suradnje: Hrvatski zavod za zapošljavanje, Centar za informiranje i savjetovanje o karijeri CISOK Zagreb I, Ustanovu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom URIHO, Službu Grada Zagreba Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Zagrebački inovacijski centar – ZICER, Plavi ured i Volonterski centar Zagreb.
Radni posjet rezultirao je dogovorima o daljnjoj suradnji i međusobnoj razmjeni znanja u cilju preuzimanja i implementiranja konkretnih modela politika i praksi koje su se pokazale uspješnim u radu Grada Zagreba i suradničkih organizacija, odnosno agencije DOST.
U Zagrebu se oko 125 milijuna eura ulaže u potpuno nove vrtiće, a riječ je o ukupno tri tisuće novih mjesta za zagrebačke mališane
Gradska četvrt Stenjevec s nestrpljenjem je iščekivala otvorenje prvog dječjeg vrtića u Španskom, i to nakon dugih petnaest godina.
Radovi na vrtiću, sa smještajem za deset skupina djece, privode se kraju i bit će spreman za novu pedagošku godinu, a vrijednost ovog projekta iznosi 6, 6 milijuna eura.
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, u pratnji svojih zamjenika, jučer je pri obilasku radova izrazio zadovoljstvo činjenicom da je ovaj vrtić u Stenjevcu jedan od 28 sličnih projekata. – Do ove jeseni bit ćemo na 20 realiziranih projekata vrtića otkad sam preuzeo upravljanje gradom, na što smo iznimno ponosni. Važno nam je gdje je god moguće za gradske projekte osigurati i europska sredstva, jer time povećavamo ukupni volumen naših investicija u kvalitetu života Zagrepčana, ali gradske vrtiće gradimo primarno sredstvima iz gradskog proračuna – rekao je gradonačelnik Tomašević.
U Zagrebu se oko 125 milijuna eura ulaže u potpuno nove vrtiće, dodao je Tomašević, a riječ je o ukupno tri tisuće novih mjesta za zagrebačke mališane.
Gradonačelnik, dakako, nije mogao izbjeći novinarska pitanja vezana za spor s inicijativom Hod za život, koja ga optužuje da je sabotirao održavanje njihova koncerta na Trgu bana Jelačića jer je, eto, od njih zatražio popis izvođača.
– Nije neuobičajeno da se od organizatora traži popis izvođača kako bi se procijenilo je li površina dostatna za takve koncerte – rekao je Tomašević.
Novi implantati omogućuju paraliziranim pacijentima da ‘tipkaju’ mislima tako što sustav prepoznaje namjeru pomicanja prstiju po tipkovnici, čak i kada se fizički prsti ne miču
Sjajna je to vijest za ljude s gotovo potpunom paralizom kojima sposobnost jednostavne komunikacije u stvarnom vremenu predstavlja izazov.
Stoga su znanstvenici diljem svijeta godinama radili na rješavanju tog problema razvojem uređaja koji mogu dekodirati moždane signale i prevesti ih u pokrete računalnog kursora ili tekst. No u tome su tek djelomično uspijevali budući da su implantati u mozgu omogućavali ljudima tipkanje pomoću virtualne tipkovnice, tzv. BCI tipkovnice, ali brzina je bila frustrirajuće spora.
Međutim, tim znanstvenika iz kompanije BrainGate ovih dana izvještava da je njihova BCI tipkovnica pomogla dvjema osobama s paralizom tipkati brzinom do 22 riječi u minuti, gotovo jednako brzo kao što prosječna osoba može pisati tekst pomoću pametnog telefona.
– Ovo je važan tehnički napredak koji tipkanje mozak-računalo mnogo više približava praktičnim brzinama komunikacije za ljude s paralizom – kaže Edward Chang, profesor neurološke kirurgije, koji nije bio uključen u studiju.
– S oko 22 riječi u minuti, ovo je među najbržim BCI-jima za tipkanje do sada i dramatično brži od većine ranijih neuronskih uređaja za pravopis – kaže Chang, koji je radio na drugom BCI-ju za dekodiranje govora.
BCI tehnologija značajno je napredovala od svog nastanka 1960-ih, kada su istraživači počeli koristiti pojedinačne elektrode implantirane u mozgove majmuna kako bi bilježili njihovu neuronsku aktivnost.
Prethodne verzije ovih sustava za tipkanje zahtijevale su od sudionika da kontroliraju kursor na zaslonu i pojedinačno biraju slova, što je puno sporije od mogućnosti pristupa bilo kojoj tipki u bilo kojem trenutku pomoću prstiju. Novo istraživanje pokazuje kako implantati omogućuju paraliziranim pacijentima da ‘tipkaju’ mislima tako što sustav prepoznaje namjeru pomicanja prstiju po tipkovnici, čak i kada se fizički prsti ne miču.
Autor studije Justin Jude i njegovi kolege trenirali su svoj BCI koristeći umjetnu inteligenciju da prepozna namjeravane pokrete ruku ili prstiju iz dijela područja pokreta mozga, nazvanog precentralni girus, dok su sudionici pokušavali pomaknuti svoje paralizirane ruke ili prste. Model umjetne inteligencije predvidio je slova na QWERTY tipkovnici kojima su pokreti najvjerojatnije odgovarali. Testirali su svoj sustav na dva sudionika: jednoj osobi s amiotrofičnom lateralnom sklerozom, progresivnom neurološkom bolešću koja uzrokuje paralizu, i jednoj s ozljedom leđne moždine koja ih je ostavila paraliziranima, ali su i dalje mogli govoriti. Koristeći uređaj, potonji sudionik mogao je tipkati brzinom od 110 znakova ili 22 riječi u minuti, dok je tipkanje drugog sudionika bilo sporije, ali i dalje impresivno za nekoga tko nije imao sposobnost govora.
– Jedna od stvari o kojima puno pričamo je brzina komunikacije. Razlog zašto to radimo nije samo da bismo imali brži sustav od nekog drugog, nego da paraliziranim ljudima bitno podignemo kvalitetu života – kaže Daniel Rubin, docent neurologije na Medicinskom fakultetu Harvard, koji je bio koautor nove studije.