Intervju
ARIJANA LOVRENČIĆ HUZJAN Crvene haljine za zdravlje žena
Dan crvenih haljina nacionalna je javnozdravstvena akcija koja se provodi s ciljem podizanja svijesti o moždanom udaru u žena. Tim povodom razgovarali smo s Arijanom Lovrenčić-Huzjan, neurologinjom Klinike za neurologiju KBC-a Sestre milosrdnice i članicom Organizacijskog odbora Dana crvenih haljina
Poslušaj članak
Koji je glavni cilj obilježavanja Dana crvenih haljina?
– Glavni cilj obilježavanja Dana crvenih haljina jest podizanje svijesti o moždanom udaru u žena te informiranje javnosti o njegovoj učestalosti, specifičnostima i ozbiljnim posljedicama koje može ostaviti na zdravlje i kvalitetu života. Riječ je o javnozdravstvenoj akciji koja na pristupačan i zanimljiv način prenosi važne medicinske informacije, za razliku od stručnih predavanja i znanstvenih radova koji su često namijenjeni užem krugu stručnjaka.
Kroz raznolike aktivnosti građanima se približavaju epidemiološki podaci, statistike, mogućnosti liječenja te, što je još važnije, načini prevencije i ranog prepoznavanja moždanog udara u žena. Poseban se naglasak stavlja na edukaciju i osvješćivanje javnosti o važnosti brige za vlastito zdravlje, jer informirana i osviještena osoba može pravodobno reagirati i smanjiti rizik od teških posljedica.
Edukacija ima ključnu ulogu ne samo u prevenciji moždanog udara, već i u liječenju, rehabilitaciji te prilagodbi životu nakon preboljenog moždanog udara, osobito kod osoba koje zbog bolesti imaju privremena ili trajna ograničenja i trebaju pomoć u svakodnevnom životu.
Važan dio ove inicijative odnosi se na prepoznavanje čimbenika rizika na koje se može utjecati promjenom životnog stila. To uključuje usvajanje zdravijih prehrambenih navika, prestanak pušenja i konzumacije alkohola, redovitu umjerenu tjelesnu aktivnost te smanjenje štetnih navika koje negativno utječu na zdravlje. Takve promjene ne zahtijevaju velika financijska sredstva, već ponajprije osobnu odluku, motivaciju i ustrajnost.
Osim toga, naglašava se važnost pravodobnog liječenja bolesti poput povišenog krvnog tlaka, šećerne bolesti i srčanih aritmija, koje predstavljaju značajne čimbenike rizika za nastanak moždanog udara. Uspješna prevencija i liječenje ovih stanja ovise o suradnji između liječnika i pacijenata, kao i o pridržavanju propisane terapije i medicinskih savjeta.
Obilježavanjem Dana crvenih haljina šalje se snažna poruka o važnosti osobne odgovornosti za vlastito zdravlje te zajedničkog djelovanja s ciljem smanjenja učestalosti moždanog udara i njegovih posljedica u populaciji žena.
Kada se u Hrvatskoj tradicionalno obilježava Dan crvenih haljina?
– Dan crvenih haljina u Hrvatskoj se tradicionalno obilježava prvog petka u veljači. Ova se javnozdravstvena akcija provodi od 2019. godine, a njezina je važnost dodatno potvrđena 2024. godine, kada je Hrvatski sabor prvi petak u veljači službeno proglasio Nacionalnim danom borbe protiv moždanog udara u žena. Time je dodatno naglašena važnost kontinuiranog podizanja svijesti o ovom ozbiljnom zdravstvenom problemu te potreba prevencije i pravodobnog djelovanja.
Koje su najčešće aktivnosti povezane s ovim danom?
– Aktivnosti povezane s obilježavanjem Dana crvenih haljina ponajprije su usmjerene na edukaciju, osvješćivanje i prevenciju moždanog udara u žena te se odvijaju tijekom cijelog tjedna. U tom razdoblju stručnjaci iz područja medicine često istupaju u medijima, gdje govore o čimbenicima rizika, važnosti prevencije i ranom prepoznavanju simptoma moždanog udara.
Važan dio programa čine i javni istupi žena koje su preboljele moždani udar, a koje dijeljenjem vlastitih iskustava dodatno približavaju ovu temu javnosti i ukazuju na stvarne posljedice bolesti. Srijedom u tom tjednu organiziraju se javnozdravstveni pregledi i procjene rizika za moždani udar, najčešće na Cvjetnom trgu, čime se građanima omogućuje izravan kontakt sa zdravstvenim stručnjacima.
Tijekom tjedna održavaju se i gostovanja na fakultetima, u domovima za starije i nemoćne, u udrugama te u vrtićima i školama, s ciljem edukacije različitih dobnih skupina. Četvrtak je tradicionalno rezerviran za stručni skup namijenjen zdravstvenim djelatnicima, dok se u petak održava završna svečanost kojom se simbolično zaokružuje obilježavanje Dana crvenih haljina.
Tko su glavni organizatori i pokretači inicijative u Hrvatskoj?
– Glavni organizatori i pokretači ove javnozdravstvene akcije su članice Hrvatskog neurološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora te Hrvatskog društva za spolne razlike u neurološkim bolestima Hrvatskog liječničkog zbora. Akciji su se pridružili i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu te Škola narodnog zdravlja ‘Dr. Andrija Štampar’, čime je dodatno osnažena njezina stručna i edukativna vrijednost.
Neurolozi diljem Hrvatske aktivno podržavaju obilježavanje Dana crvenih haljina te u svojim lokalnim sredinama osmišljavaju i provode različite aktivnosti prilagođene potrebama zajednice, s ciljem podizanja svijesti o moždanom udaru u žena te važnosti prevencije, ranog prepoznavanja i pravodobnog liječenja.
Što je najvažnije što žene trebaju znati o riziku od moždanog udara i mogućnostima prevencije?
– Najvažnije što žene trebaju znati jest da se na velik dio čimbenika rizika za moždani udar može utjecati te da je prevencija u velikoj mjeri u njihovim rukama. Posebno je važno prepoznati rizične čimbenike povezane sa stilom života, poput nepravilne prehrane, pušenja, prekomjerne konzumacije alkohola, tjelesne neaktivnosti i kroničnog stresa.
Promjenom svakodnevnih navika, uvođenjem zdravije prehrane i redovite umjerene tjelesne aktivnosti te prestankom štetnih navika moguće je značajno smanjiti rizik od nastanka moždanog udara. Jednako je važno pravodobno prepoznati i liječiti bolesti koje povećavaju rizik, poput povišenog krvnog tlaka, šećerne bolesti i srčanih aritmija. Redoviti liječnički pregledi, uzimanje propisane terapije i suradnja s liječnicima ključni su za uspješnu kontrolu ovih stanja.
Osim prevencije, žene trebaju biti upoznate i sa znakovima upozorenja na moždani udar te znati da je u slučaju iznenadne slabosti jedne strane tijela, smetnji govora, vida ili jake glavobolje potrebno odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć. Pravodobna reakcija može spasiti život i značajno smanjiti trajne posljedice bolesti.
Što kažu brojke – koliko je žena u Hrvatskoj preživjelo moždani udar?
– Točan broj žena u Hrvatskoj koje su preživjele moždani udar teško je precizno odrediti iz javno dostupnih statistika, jer se najčešće objavljuju podaci o broju oboljelih i umrlih, a ne izravno o broju preživjelih po spolu. Prema dostupnim procjenama, moždani udar godišnje u Hrvatskoj doživi između 12.000 i 15.000 osoba.
Velik dio oboljelih preživi, ali često živi s posljedicama bolesti u obliku privremenog ili trajnog invaliditeta. Procjenjuje se da oko 80.000 ljudi u Hrvatskoj živi s posljedicama moždanog udara nakon akutne faze bolesti. Iako se ti podaci ne razdvajaju striktno po spolu, poznato je da više žena nego muškaraca oboli i umre od moždanog udara te da žene češće žive s težim posljedicama, trajno ovisne o tuđoj pomoći i njezi.
Koje su aktivnosti planirane za ovogodišnje obilježavanje Dana crvenih haljina i kako građani mogu podržati inicijativu?
– Ovogodišnje obilježavanje Dana crvenih haljina u Hrvatskoj usmjereno je ponajprije prema građanima, s naglaskom na važnost zdravih životnih navika i kontrole čimbenika rizika za moždani udar. Kroz različite javne aktivnosti i poruke želi se potaknuti žene, ali i širu javnost, da preuzmu aktivnu ulogu u brizi za vlastito zdravlje.
Građanima se poručuje koliko su važne svakodnevne, naizgled male odluke – uravnotežena prehrana, redovita umjerena tjelesna aktivnost poput hodanja, prestanak pušenja i umjerenost u konzumaciji alkohola. Posebno se naglašava potreba redovitog praćenja zdravstvenog stanja, poput kontrole krvnog tlaka, šećera u krvi i srčanog ritma, kao i redovitih pregleda kod liječnika.
Cilj svih aktivnosti jest podsjetiti da se velik dio rizika za moždani udar može spriječiti upravo promjenom životnog stila i odgovornim odnosom prema vlastitom zdravlju. Dan crvenih haljina tako postaje prilika da svatko razmisli o svojim navikama, informira se o rizicima i učini konkretne korake prema zdravijem i kvalitetnijem životu.
U Zagrebu su u srijedu, 4. veljače 2026. godine, od 11 do 14 sati na Trgu Petra Preradovića (Cvjetni trg) za građane bili organizirani besplatni preventivni neurološki pregledi koje su provodili zdravstveni timovi KBC-a Sestre milosrdnice i KBC-a Zagreb. Tom je prilikom održan i tradicionalni humanitarni buvljak u suradnji s članicama Lions Cluba Meridijan.
Mario Kovač široj je javnosti ponajprije poznat kao kazališni i filmski redatelj, no svoje je znanje i iskustvo usporedo stavio u funkciju inkluzivnih projekata, u kojima je značajne uloge povjerio upravo osobama s invaliditetom
Poslušaj članak
Gospodine Kovač, nedavno ste nas ugodno iznenadili s Inkluzivnim kvizom, jedinstvenim i neobičnim projektom u kojemu ste okupili kvizaše sa i bez invaliditeta. Recite nam, mogu li ovakvi projekti, polako ali sistematično, rušiti predrasude koje, nažalost, i danas postoje prema osobama s invaliditetom?
– Mogli bi, kad bi na njih dolazile osobe koje imaju te predrasude. Nažalost, na ovakva događanja uglavnom dolaze osobe koje nemaju te predrasude. No, odnekud treba krenuti pa se nadam da bi ovakva okupljanja mogla zaživjeti na nekim fakultetima i akademskim institucijama, pa se odatle proširiti i na neka potencijalno zanimljiva područja, u javnost. Doživljavam ovo kao nastavak uvjerevanja šire javnosti, koja nema svakodnevni doticaj s osobama s invaliditetom, kako ih ne trebaju doživljavati isključivo kroz socijalnu ili medicinsku prizmu – što je dominantan narativ u našim medijima – već i kao socijalna i društvena bića te aktivne pripadnike zajednice.
Autor ste nekoliko inkluzivnih kazališnih projekata i predstava u kojima ste glavne uloge povjerili glumcima s invaliditetom. Koliko je dugogodišnja suradnja s osobama s invaliditetom utjecala na Vas, ne samo kao kazališnog i filmskog redatelja, nego i posve osobno?
– Zapravo, u potpunosti sam prestao doživljavati invaliditet određene osobe kao neki izrazito važan faktor za njeno definiranje. Otprilike mi je u rangu nečije boje kose ili glazbenog ukusa, tek jedna od nečijih karakteristika, nimalo važnija od nekih drugih. Izuzetak je, naravno, u tome što se unaprijed pripremim na neke arhitektonske ili prostorne probleme ako znam da ulazim u određeni projekt ili privatno druženje sa osobom kojoj možda neki sadržaji nisu pristupačni iz tih razloga.
Često ste radili i s glumcima s intelektualnim teškoćama. Opišite nam izazove s kojima ste se susretali na tim projektima?
– Teško je odgovoriti na ovo pitanje jer ne postoji jedinstvena formula koja bi obuhvatila širi spektar takvih korisnika. Osobe s intelektualnim teškoćama su često jedinstvene i svako od njih ima neki svoj mehanizam ili metodu unutar koje funkcionira, gotovo za svakog od njih vrijedi potpuno zasebni, individualni kod putem kojeg komuniciramo, surađujemo i stvaramo. Izazova je puno i različiti su, a najvažnije oruđe za nositi se s tim izazovima je prvenstveno – strpljenje. Strpljenje i razumijevanje su ključevi bez kojih ne treba ni krenuti u avanturu takvog zajedničkog stvaralačkog rada, baš kao i čvrsta volja za naizgled beskonačno ponavljanje materijala.
Kako kulturnu scenu općenito učiniti inkluzivnijom, što kao društvo trebamo napraviti kako bi i umjetnici s invaliditetom postali predmetom javnog interesa?
– Za početak, mislim da se i sami umjetnici s invaliditetom tu trebaju više potruditi, stalno težiti podizanju kvalitete svog rada, educiranju i učenju. Nije dovoljno očekivati od javnosti da pokazuje interes za njihov rad bez vlastitog napora. Umjetnost treba stvarati iz potreba da se ona stvara, a ne iz potrebe da budeš prihvaćen. Naravno da je ljepše kad se tvoj rad prepozna i verificira pažnjom publike, nagradama ili financijskim uspjehom ali oni ne bi trebali biti ultimativni cilj. Također, svi umjetnici, pa tako i oni sa invaliditetom, trebaju odbiti biti stavljeni u geto gdje se dive jedni drugima, već biti spremni i na negativne kritike i komentare svog rada ako žele biti ravnopravni. Inkluzija je mač s dvije oštrice i tko želi ući u umjetničku arenu, mora biti spreman na mogućnost da se poreže. Treba biti strpljiv i uporan, pa čak spreman i na neuspjeh na isti način kako su na to spremni i umjetnici koji nemaju invaliditet. Ne smije se invaliditet koristiti kao izlika za manjak truda ili talenta niti kao prečica za dostizanje nekih ciljeva, ali ne treba ga se ni skrivati niti bježati od njega, već ga prihvatiti kao realnost. Talent će se prepoznati i probiti, baš kao i rad uložen u to.
Uoči ATAAC 2026. razgovaramo s osnivačem tvrtka E-Glas i jednim od organizatora konferencije Miroslavom Vrankićem o novostima koje donosi jubilarno, deseto izdanje konferencije te budućnosti asistivne tehnologije i potpomognute komunikacije
Poslušaj članak
ATAAC ove godine donosi novi format i spaja profesionalni i znanstveni program. Što nam to donosi i što će biti posebno na ovogodišnjoj konferenciji?
– Ove godine ATAAC slavi deset godina. Prvu konferenciju održali smo 2016. i tada nas je bilo 500, a lani nas je bilo 1180, od toga 350 online.
Novost je da ATAAC 2026. nisu jedna, nego dvije konferencije, u isto vrijeme i na istom mjestu. Stručna ostaje, odnosno, predavanja, radionice, izlagački prostor, igraonica i simultani prijevod. Prvi put održava se i znanstvena konferencija s 88 recenziranih radova i 258 autora iz 27 zemalja.
Spajamo ih jer je razdvojenost prakse i istraživanja problem naše struke. Logoped treba znati što pokazuju istraživanja, a istraživač vidjeti praksu. Na ATAAC-u će ta dva svijeta biti pod istim krovom, a prijava na znanstveni dio uključuje i stručni program.
Posebno sam ponosan što se 19. i 20. listopada, dva dana prije ATAAC-a, u Zagrebu održava prvi ISAAC International Forum u povijesti te svjetske organizacije. Tako će četiri dana zaredom Zagreb okupljati svjetski vrh ovog područja.
Što je danas novo i najzanimljivije u svijetu asistivne tehnologije i potpomognute komunikacije? Koliko u tome već pomažu AI, praćenje pogleda i druge nove tehnologije?
– Pomažu više nego što se prije pet godina činilo mogućim. Praćenje pogleda više nije samo način upravljanja uređajem. Ines Delzotto iz pulskog Centra Veruda govori o tome kako podaci o tome kamo dijete gleda otkrivaju kako ono vidi svijet.
Umjetna inteligencija ulazi kroz mala vrata, ali ulazi: generiranje simbola, brža priprema materijala, prilagodba teksta. U znanstvenom programu imamo radove upravo o tome.
Sučelja mozak–računalo su sljedeći korak. Kevin Pitt sa Sveučilišta Nebraska-Lincoln govori o tome za djecu i ističe da se istraživanja previše vrte oko slovkanja, iako djeca komuniciraju simbolima i slikama.
Tehnologija je odmakla brže nego što je uvodimo u svakodnevni rad. Uređaj bez educiranog čovjeka uz sebe ostaje u ladici, zato je uz tehnologiju važno i znanje o njezinoj primjeni.
Gdje je Hrvatska danas kada govorimo o asistivnoj tehnologiji i komunikaciji?
– U zadnjih desetak godina dogodio se velik pomak u svijesti. Kad smo 2016. krenuli s ATAAC-om, asistivna tehnologija većini je bila nepoznanica. Danas stručnjaci znaju što postoji, roditelji znaju da imaju pravo pitati, a sve je više educiranih stručnjaka.
Problem je što svijest nije dovoljna ako iza nje ne stoji sustav. Najveća prepreka je financiranje. Komunikatori i dalje nisu na listi pomagala Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa obitelji često same moraju pronaći način da plate ono što je djetetu potrebno. Ne radi se o luksuzu, nego o uređaju koji djetetu omogućuje komunikaciju.
Problem je i opterećenost stručnjaka. Asistivna tehnologija traži vrijeme za procjenu, uvođenje i rad s cijelom djetetovom okolinom. Znanje i svijest imamo, ali nedostaju uvjeti da dođu do svakog djeteta kojem trebaju.
Imate li mogućnost besplatnog sudjelovanja na ATAAC-u?
– Kotizacija je besplatna za roditelje i skrbnike djece s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom, studente i nezaposlene. Registracija je na www.ataac.eu/hr. Za desetu obljetnicu otvaramo i online praćenje konferencije kolegama iz zemalja u kojima je kotizacija prepreka.
Što će posjetitelji ATAAC-a 2026. moći vidjeti i isprobati?
– Imamo izlagački prostor s proizvođačima iz cijelog svijeta, gdje se uređaji mogu isprobati, te ATAAC igraonicu.
Iz programa bih izdvojio Karen Erickson sa Sveučilišta Sjeverne Karoline, koja govori o tome kako jezik modelirati kroz cijeli dan, a ne samo u 45 minuta terapije.
John Costello iz bostonske Dječje bolnice govori o komunikaciji u bolnici, a posebno je zanimljivo snimanje vlastitog glasa dok ga čovjek još ima, kako bi ga kasnije mogao koristiti.
Preporučio bih i predavanje „Who chooses MY words?“, koje drži Jamie Preece, koji i sam koristi potpomognutu komunikaciju. To je predavanje korisnika potpomognute komunikacije koje će mnogima biti inspirativno.
Uz to imamo radionice, prezentacije postera i znanstveni program. Stručna konferencija ima simultani prijevod, a može se pratiti i online.
Za kraj, što biste poručili svima koji razmišljaju o dolasku na ATAAC – zašto je važno da budu dio ove priče?
– Ovo je prilika za svakoga, a ne samo za uski krug stručnjaka. Ako radite u ovom području, čut ćete ljude koji pomiču granice i otići s idejama koje možete primijeniti već sljedeći tjedan. Ako tek upoznajete asistivnu tehnologiju, vidjet ćete i isprobati stvari za koje niste znali da postoje.
Ljudi posebno ističu druženje s kolegama, razmjenu iskustava i mogućnost isprobavanja opreme. Mnogi stručnjaci rade sami u svojim sredinama, a ovdje nisu sami.
Da cijena ne bude prepreka, kotizacija je besplatna za roditelje i skrbnike djece s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom, studente i nezaposlene.
Vidimo se 21. i 22. listopada u Mozaik Event Centru. Sve informacije su na www.ataac.eu.
Studenti Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Leon Benković i Fran Krasnić razvili su aplikaciju SIADUS, zahvaljujući kojoj podrška studentima s invaliditetom više nije prepuštena slučaju, već je organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja. Više o projektu rekao nam je njegov voditelj, Fran Krasnić
Poslušaj članak
Što je platforma SIADUS i što je potaknulo njezin razvoj?
-SIADUS je digitalni sustav koji povezuje studente s invaliditetom sa studentima-asistentima spremnima pružiti podršku u svakodnevnim akademskim aktivnostima.
Ideja je proizašla iz osobnog iskustva. Tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja osobe s invaliditetom najčešće imaju određenu razinu podrške, primjerice kroz asistente u nastavi. Ulaskom u visoko obrazovanje takva podrška uglavnom prestaje, pa se studenti često oslanjaju na improvizaciju i dobru volju pojedinaca.
Studentima s invaliditetom mogu biti potrebni pomoć pri kretanju po fakultetu, administrativnim postupcima, vođenju bilježaka ili dohvaćanju materijala. Cilj SIADUS-a jest da podrška ne bude slučajna, nego organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja.
Kako funkcionira sustav SIADUS?
-SIADUS se temelji na tri korisničke uloge: studentu s invaliditetom, studentu-asistentu i koordinatoru na fakultetu.
Student s invaliditetom unosi raspored, potrebe i preferencije, student-asistent svoju dostupnost i vrste podrške koje može pružiti, dok koordinator nadzire proces, potvrđuje ili prilagođava suradnje te prati njihovu provedbu.
Na temelju unesenih podataka algoritam predlaže najprikladnije parove uzimajući u obzir rasporede, potrebe i dostupnost. Tehnologija pritom ne zamjenjuje ljudski odnos, nego automatizira organizaciju kako bi podrška bila brža, preglednija i pouzdanija.
Koje koristi donosi platforma?
-Studentima s invaliditetom SIADUS omogućuje strukturiranu i pouzdanu podršku te olakšava svakodnevno studiranje. Sustav im omogućuje jasno iskazivanje potreba i pravodobnu pomoć.
Studenti-asistenti razvijaju komunikacijske i socijalne vještine, stječu vrijedno iskustvo, a na pojedinim fakultetima njihov angažman može biti priznat kroz ECTS bodove ili druge oblike akademskog priznanja.
Visokoškolske ustanove dobivaju alat za organizaciju asistencije, praćenje suradnji i bolji uvid u potrebe studenata s invaliditetom. Time se smanjuje administrativno opterećenje te jača mogućnost uključivanja u europske projekte i reputacija institucije kao inkluzivne i društveno odgovorne.
SIADUS tako ne unapređuje samo organizaciju podrške, nego i razvija kulturu solidarnosti i ravnopravnosti unutar akademske zajednice.
U kojoj je fazi razvoja SIADUS?
-Platforma je tijekom proteklog semestra uspješno pilotirana na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Povratne informacije korisnika bile su vrlo pozitivne. Studentima s invaliditetom posebno znači što podrška više nije prepuštena slučaju, dok studenti-asistenti dobivaju jednostavan način uključivanja i konkretan doprinos kolegama.
Pilot-faza omogućila je testiranje sustava u stvarnim uvjetima i prepoznavanje mogućnosti za daljnje unaprjeđenje prije širenja na druge ustanove.
Projekt je sudjelovao u ZICER Startup Factory programu te je predstavljen na regionalnim i međunarodnim startup događanjima, uključujući PODIM u Mariboru i Zagreb Slush’D, kao i na stručnim skupovima posvećenima inovacijama, poduzetništvu i inkluziji.
SIADUS je osvojio priznanje za najbolji poster na stručnom skupu ‘Inkluzija i različitost: osnaživanje akademske zajednice’, a razvoj projekta nagrađen je i Posebnim rektorovim priznanjem za doprinos inkluzivnom obrazovanju. Ta priznanja potvrđuju da akademska zajednica prepoznaje vrijednost održivog rješenja za studente s invaliditetom.
Koji su daljnji planovi razvoja?
-Nakon pilot-projekta plan je postupno proširenje SIADUS-a na druge zainteresirane visokoobrazovne ustanove u Hrvatskoj. Sustav je razvijen modularno i skalabilno kako bi se mogao prilagoditi različitim fakultetima i njihovim potrebama.
Paralelno razvijamo modul internog naziva ‘Crni labud’, koji će studentima s invaliditetom olakšati prijelaz na tržište rada povezivanjem s poslodavcima prema kompetencijama, interesima i potrebama tržišta.
Dugoročni je cilj da SIADUS postane cjelovit sustav podrške koji prati osobu od početka studiranja do zapošljavanja, istodobno studentima olakšavajući profesionalni razvoj, a poslodavcima omogućujući pristup obrazovanim i motiviranim kandidatima s invaliditetom.
Tko su Purger i Purgerica?
Kreativno crtanje, filmsko druženje i izrađivanje božićnih ukrasa
BOLJE DA SE NISI NI RODILA Predstava o predrasudama
Magnetima do sigurnijeg pokreta osoba s amputacijom
-
Zdravlje i ljepotaPrije 7 danaNamirnice u borbi protiv gripe
-
Osobe s invaliditetomPrije 3 danaACT Grupa poziva na zapošljavanje osoba s invaliditetom
-
Osobe s invaliditetomPrije 4 danaRoditelji njegovatelji traže pravo na bolovanje i godišnji odmor
-
in MREŽAPrije 5 danaOsobe s invaliditetom u svijetu podcasta
-
VijestiPrije 4 danaU Zagrebu akcija za rano otkrivanje šećerne bolesti
-
VijestiPrije 5 danaDjeca leptiri trebaju dostupnu terapiju
-
EU kutakPrije 6 danaOsobe s invaliditetom u Hrvatskoj među najizloženijima siromaštvu
-
Civilno društvoPrije 6 danaSvatko od nas sutra može postati OSI